[Dedo]

in reply to: Velika ekonomska kriza – predvidjanja i procjene #18161

Tema nije lijepa ali bi bilo lijepo kad bi nas vise uzelo ucesca da se produbi diskusija
Hajde da svako da svoje misljenje o krizi koja se nazire,nemojte se ustrucavati svako ima pravo sopstvenog misljenja.

Uporedo i na istom mjestu mozemo svi iznijeti misljenje o galopirajucoj Svinjskoj gripi.Molim sto veci odziv.

[Dedo]

in reply to: Krvava Cuprija na Drini. #18128

[Dedo]

in reply to: Zepa – Ratni dnevnik #18125

Smrti i glad tjeraju ljude u Srebrenicu
Petak, 30. oktobar 1992. godine

Nikako da prestanu ranjavanja i pogibije od prokletih mina! Danas rekoše da je Mehmed Dizdarević sa Vrtača umro usljed ranjavanja od pješadijske mine. Mehmed kao i ostali koji su ranjeni ili poginuli od mina, nisu mogli odoljeti da ne posjete svoja zgarišta nakon toliko vremena. Dosta izbjeglih stradalnika sa Borovca, Vrtača, Laza, Gođenja, Stoborana, Brložnika imali su nešto sklonjene (zakopane) hrane izvan kuća, u trenucima kad su protjerani i kad im je pristup onemogućen. Sada se vraćaju i stradaju.
Glad sve više uzima maha. Mnogo naroda odlazi još uvijek u Srebrenicu da bi donijelo hranu, bivaju ranjavani ili ginu. Većina izbjeglica sa Boričke visoravni, koji su prvo utočište našli na prostoru Žepe, danas su u Srebrenici. Ne vraćaju se. Tamo im se lakše snaći da prežive, iako i tamo rat uveliko hara.

Zasjede oko Podravanja
Utorak, 3. novembar 1992. godine

U selu Stoborani, na zadatku razminiranja terena, danas je ranjen Mustafa Guhdija, poznatiji kao Mujaga. Vijest sam saznao od Edhema Bajića i Senada Begića koji su sa Mujagom i još nekoliko njih boravili u Stoboranima. Nikad kraja ranjavanjima i sakaćenjima. Često razmišljam kuda će svi ovi bez nogu, ako se dese neke nove ofanzive i izbjeglištva i koliko će njihova djeca i porodice ispaštati u svakom pogledu. Desile su se i neke zasjede oko Podravanja. Stradali su ponovo neki ljudi. Saznat ćemo valjda o kome se radi.

Nastavice se

[Dedo]

in reply to: Vjekovna borba za Bosnu #18087

Kada je svojim novinama dao
ime „San“, {to je skracenica za
zloglasnu Srpsku akademiju nauka,
Mensur Osmovic, neobrazovani
kumrovacki dak i prononsirani
udbas, vjecto je ovoj sredini
podmetnuo to ime da zivi kroz
skracenicu njegovog biltena.
Predratni novinar beogradskih
„Vecernjih novosti“ i AS-a,
Osmovic je po agresiji na BiH
„junacki“ odmah utekao iz opkoljenog
Sarajeva i, ocekivano, povezao
se sa Fikretom Abdicem.
U dezerterstvu se ilegalno bavio
izdavanjem novina sa sarajevskim
imenima, zbog cega je imao i krivic
ne prijave. Tokom te izdavacke
avanture ostali su sramni tekstovi
protiv Bosnjaka i Alije Izetbegovica,
a Osmovic se, o cemu postoje i tonski
zapisi, pretvorio u covjeka koji
je komunicirao sa najstrasnijim cetnicima
i izdajnicima, poput Juke
Prazine, kada je ovaj u uniformi
HVO-a poceo da ubija Bosnjake.
Osmovic je jos 1983. godine
postao poznat jer je javno aplaudirao
na izricanju politicke presude
Mladim muslimanima u montiranom
„sarajevskom procesu“.
Zato nije cudo da danas Osmovic
radi za takoder dezertersku porodicu
ratnih profitera koji su u opkoljenom
Sarajevu pljackali fabrike
dok su drugi krvarili da bi se oni jeftino
bogatili. I za njih postoje materijalni
dokazi o ratnoj vezi sa Karadzicevom-
vladom i jednako kompromitantnim
i izdajnickim vezama sa
zeljkom Raznatovicem Arkanom,
koji im je pomagao da ulaze i izlaze
iz opkoljenog Sarajeva kad hoce.
Ocigledno ova zemlja i danas
je zrtva SAN-ovskih i KOSovskih
mreza. Predratni i ratni
igraci i marionete i sada su duboko
protiv vlastite drzave i naroda,
a zele da opstanu tako sto ce glumiti
advokate Rafija Gregorijana
(Raffi Gregorian) ili bilo koga ko
udari na njihov narod. N. V.
Osmovic: Ne moze pobjeci od SAN-a
Licnost dana Mensur Osmovic
Nepopravljivi KOS-ovac
Predratni spijun, ratni dezerter i covjek koji je napisao
najmonstruoznije tekstove protiv Bosnjaka opet na sceni
Lahko je sa svima al kad bosnjo pocne da se inadi i rastura drzavu to ide do u nedogled.Zato ne nasjedajmo raznim pisanim i nepisanim dezinformacijama nego pogledamo dobro ko stoji iza toga.Za saku dolara ce prodati bosnjo rodzenu majku.

[Dedo]

in reply to: U i oko Rogatice #18057

Stopama Deda Jove s Romanije:

Koliko sam mogao shvatiti da neko ko je naposao ovaj clanak o Jovi Mijatovicu,nejma pojma ni odakle je stari nadritravar.
Jivo je iz sela Zagajevi tako mu se selo zvalo.
Jovo je imao staru kucu u kojoj je zivio,i jednu malu novu kucicu samo jedna prostorija u kojoj je ordinirao.
Jovo je po kazivanju starih njegovih komsija i vrsnika bio 1892 godiste i glumio je ludaka (vilena )insana.Nije bilo nista od njegove velike popularnosti jer samo oni koji su psihosomatski bolesnici bili kanom su imali fajde od njegovih 20-25 ispisanih trava u svakom receptu,uglavnom iste po nazivu i po kolicini.
Jovo je imao i one koji su te trave prodavali po njegovu receptu,i ti ljudi su se nasladzivali na tudzim mukama,jer su uzimali pozamasne sume za tolike trave.Jovo je volio da se prezentira sa mladim zenama i da je u centru paznje,ali napokon sam je sebi prekratio zivot.
Nikada niko iz nasega kraja nije u njemu drzao pomagaca jer smo znali da je obicni manijak.Hoceli mu unuk biti tako uspjesan ma.kao on ostaje da se vidi.

[Dedo]

in reply to: Krvava Cuprija na Drini. #18051

[Dedo]

in reply to: Zepa – Ratni dnevnik #18050

Mine odbijaju stopala
Ponedjeljak, 26. oktobar 1992.godine

Hodam na obje noge! Mnogi, teško ranjeni, to odavno ne mogu. Danas sam bio u posjeti rođaku Himzi Bajiću, koji je jučer ostao bez stopala prilikom razminiranja terena oko škole na Lazama. Svi smo svjesni opasnosti, ali neko mora izvršavati zadatke. Dan prije Himze, 24. oktobra, rođak Hasan Heljić, je u rejonu Dobrog Polja i Zečice, također, ostao bez stopala. On je već kod kuće. Hasanu je doktor, Ibrahim Heljić, bez ikakve narkoze, odstranio stopalo, koje je visilo sa ostatkom obuće. Himzo se nalazi u ratnoj bolnici gdje ga paze ljekari Beno i Nijaz, kao i bolničari Šaban, Hrustem, Alija, Haska… Mala bolnica je puna ranjenika. Puna jauka, krvavih lavora i čaršafa. Miriše krvlju i jezivo je. Nisam se mogao dugo zadržati. Podijelio sam trenutke bola i patnji i osjetio sam bol. Čini mi se ravan onom koji imaju i sami ranjenici. Znam ih, svi su do jučer hodali i trčali u borbama za sve nas. Istoga dana kada je ranjen Himzo, na desnoj obali Drine, u punčevoj njivi je poginuo Selman Vatreš iz sela Ribioc.
Glad već odavno pritiska, iz dana u dan postajući sve teža, nepodnošljivija i ljudi se pokušavaju snaći na razne načine kako bi se prehranili. Do Srebrenice se po hranu ide kad stvarno nema ni zalogaja u zalihi. Štitarevo je bilo bliže našem Selmanu, ali biješe mu i smrt bliža.U tom selu su rodile i šljive, one mame svojim plodovima, a dušmani sa smrtonosnim cijevima vrebaju. Ne mogu, a da se ne upitam ko je sljedeći?
Pred moj polazak kući, stigla je vijest da su na Borovcu od pješadijskih mina poginuli Numo Bičić i Ragib Fazlić. Nema kraja ovom zlom vremenu. Nema ni komentara koji bi u nama pobudili optimizam. Borbe su na frontovima utihnule, nema ofanziva, nema zasjeda. Četnici odmaraju. Tuku granatama i raduju se svakoj eksploziji mine, pa makar je i zec aktivirao.
Danas su naši sanirali krov džamije koji je devastiran još u augustu i to maljutkama sa Tesle, kada uništena i moja kuća. Danas su je počeli sređivati kao i druge oštećene objekte u užem krugu Žepe. Mi također pripremamo građevinski materijal kako bi osposobili novi krov nad glavom i u tome nam pomažu rođaci i komšije.

Nastavice se

[Dedo]

in reply to: Ratni zlocini #18047

Sto se tice knjige molila sam da me ubiju moze se i kod nas procitati nekoliko stranica jer je prevodeno sa njemackog nekoliko stranica.Posebno me ponjekao naslov General sa ruzom,to se sve nalazi u toj knjizi.Dakle da imam vremena bilo bi lijepo cijelu knjigu prenijeti na stranicu,ali neka se cita istina pa nije ni vazno gdje je objavljeno.Koristim ovu priliku da se zahvalim clanu ove stranice pod nikom Svjedok i apelujem na sve ostale ako negdje procitaju bilo sta o genocidu neka nam skrenu paznju da i drugi mogu saznati o velikom cejestvu nekadasnjih komsija.Posebno junastvo su iskazali u Trnovu nad neduznom djecom iz Srebrenice,onako naoruzani specijalci pa jos da snimaju kolike su zvijeri.

[Dedo]

in reply to: HABERI #18018

Dragi moj Mustafa sasvim mi je jasno da je duznost svakog punoljetnog Muslimana da zijareti Cabu jednom u svom kratkom i prolaznom zivotu,al ima nesto sto dobro treba razmisliti prije obavljanja Hadza.Dali se moze Hadz odrzati poslije obavljanja,a ne poslije po starom il nedo Allah da se svijet ibreti na neke Hadzije.To je vazno prije sam sa sobom da svako rascisti sta radi kako radi imal sansu da do kraja zivota odrzi svoj Hadz.
U potivnom nanosi stetu cijelij zajenici butum dunjaluka.

[Dedo]

in reply to: Historija Rogatice #18014

Ovo gore sto je napisano Közepkori siroko Rogatica mellett fenykop utan.

Sto znaci lijepo prevedeno Srednjovjekovni spomenik Rogatica (kod Rogatice)pogledaj prilozenu sliku.
Ovo je staro madzarski jezik.

[Dedo]

in reply to: Zepa – Ratni dnevnik #17996

[Dedo]

in reply to: Krvava Cuprija na Drini. #17995

[Dedo]

in reply to: Krvava Cuprija na Drini. #17994

[Dedo]

in reply to: Zepa – Ratni dnevnik #17991

Sedmo pismo

Četnici se povlače sa kota
Petak, 23. oktobar, 1992. god.

Jesen punom snagom ovladava našom kotlinom. Dosadne magle ne ustaju, kiše ne prestaju. Adžo, mi smo sada, kako svi zaključiše, ponovo slobodna teritorija. Evo večeras i naš Fadil Heljić se uključio u program Radio Sarajeva i radiostanicom izvještava da smo konačno slobodni. Nismo mi slobodni u pravom smislu. Ta sloboda se manifestuje samo kroz nekoliko detalja. Najvažniji dio je to da su se četnici potpuno povukli sa nekih dominantnih terena oko Žepe. Kroz taj doživljaj mi vidimo privremenu slobodu. Eto danas su se konačno povukli sa Laza. Nisu se u miru povukli. Malo su i naprašeni, a znaju oni da smo još uvijek tvrdi bedem koji za sada ne mogu probiti. Već nekoliko dana vršili smo pritisak na njih i oko Godimilja, odakle se povlače. Jučer su se povukli sa Borovca. Odlaze, a da li će ponovo pokušati to samo Bog zna!? Poslije nekoliko njihovih neuspjelih ofanziva, počevši od polovine augusta, pa sve do neki dan kad smo i mi bili prešli u defanzivna dejstva, shvatili su valjda da gube vrijeme. Pisao sam ti već o našoj defanzivi koju smo proglasili neuspjelom, ali smo im ipak stavili do znanja da smo spremni i pored odbrane da im uzvratimo. Nismo u mogućnosti da pariramo njihovim snagama i tehnici, ali hrabrošću i lukavstvom sigurno jesmo. Shvatili su to i osjetili oni, zato i odlaze. Pisao sam ti već da smo do sada u ovom mjesecu izgubili preko petnaest branilaca i imali ranjenih skoro toliko. Glad je već prerasla u nesnošljivo stanje. Jede se jednom dnevno.

Nastavice se

[Dedo]

in reply to: Zepa – Ratni dnevnik #17990

Šesto pismo

Dani dženaza
Nedjelja, 14. oktobar 1992.god.

Moj Adžo, krvava je ovo hronika i nadasve crna. Izdvojit ću ti neke bitnije detalje. Skoro da se sve dženaze izredaše, od Ribioca, Purtića, Čavčića pa do Pripečka. Poginuli su mnogi naši poznanici, neki prijatelji i rođaci, a zamišljeni plan deblokade Laza, Borovca, Vrtača, dijelova Gođenja i još nekih krajeva prema Podžeplju nije uspio. Naša ofanziva je propala. Ispostavilo se da smo htjeli preveliki zalogaj. Svakim danom je manje ljudi i municije. Četnicima su nanijeti veliki gubici u ljudstvu i tehnici, ali su i dalje ostali na položajima koje drže još od polovine septembra.
Napad koji je naša strana izvela 9. oktobra na Laze i Borovac (o Han- Pijesku ne znam zasad puno) bio je sulud i nedovoljno razrađen plan koji je uslijedio i završio bez pozitivnih rezultata. Četnici su napadnuti na Lazama, kojima je nakon manje od jednog sata došlo pojačanje iz Mislova i spriječilo prodiranje naših jedinica. Na kraju dana se shvatilo da se ne može naprijed. Nove žrtve su pale i vratili smo se kući. Sutradan ista priča na Borovcu gdje su nastavili napad i poslije neuspjelog dana ranije, a koji nije bio planiran za taj naredni dan (obzirom da mi nismo bili obaviješteni da bi otišli u pomoć) urodio je smrću nekoliko naših momaka, uništenim četničkim transporterom i zarobljena manja količina oružja i municije. Uništili su im i jedan kamion koji im je dolazio u ispomoć, negdje oko sela Vrtače. Sve drugo je nebitno u odnosu na mlade živote koje ne može zamijeniti ništa, pogotovo u ovim vremenima. Njih nema: Adema, Rame, Muse, Ahme, Zulfe, Hamdije, Mustafe i još nekih koji su poginuli negdje oko Gođenja. Bilo je puno ranjenih koji su zanemareni u odnosu na poginule, kojima se još klanjaju dženaze. El Fatiha!

Nastavice se

[Author]

Posts