[Dedo]

in reply to: Vicevi #26690

U Tursku
Kategorija: Narodi

Pitao Crnogorac Srbina: -Komšija, a dje ces ovo ljeto na ljetovanje? A? hahaha A Srbin će: -U Tursku.. Crnogorac ce začudjeno: -A kako čoče u Tursku?! Srbin: – Pa fino imaju ljepse plaže, čistije more a i duže smo bili u zajednici

[Dedo]

in reply to: Bajramske cestitke #26658

Baram Serif Mubarek Olsun, Svim Muslimanima i Muslimankama butum Dunjaluka,neka vas sreca prati, neka vam se ispune sve zelje, neka vas radost i veselje obasipa kud god da se krecete, i gdje god da zivite da vam Allah podari lijepo zdravlje i bereket. a da vam dusmane omete da vam niste nemogu naudit.AMIN.

[Dedo]

in reply to: Vicevi #26650

Sta kaze pas kad vidi okicenu novogodisnju jelku?
Pa konacno su mi stavili svjetlo na WC.

[Dedo]

in reply to: HABERI #26629

BAJRAMSKO SIJELO;

GDJE I KO

Bosnjacko Njemacki Dzemat u Karlsruheu uprilicio je Bajrsmsko sijelo 20.11.10.god u Rheinstrandhalle Lindenalle 7 Daxlanden u19h

Gosti Veceri: HASIBA AGIC;SEKI BIHORAC sa orkestrom i cijelom [b]uzdurmom.

KUD(Kulturno umjetnicko drustvo) Zlatni Ljiljani iz Manheima ce posebno oduseviti sve goste.

Bujrum ko je u mogucnosti posjetite ovaj dernek

U ovoj hali su nastupali svi poznatiji estradni umjetnici od 92-do danas.Vjerujte kao i svaki put bice lijepo i nezaboravno.[/b]

Posebno bih istakao naseg Bracu Dorovica koji je sa ostalom estradom odrzao vise humanitarnih koncerata za pomoc Bosni i Hercegovini.

[Dedo]

in reply to: Vicevi #26586

skola.

Galami nastavnik na Muju: znasli ti Mujo da je Abraham Lincoln u tvojim godinama bio odlican ucenik?

Znatee li vi nastavnice da je Abraham Lincoln u vasim godinama bio predsjednik Amerike.!!!!!

[Dedo]

in reply to: Vicevi #26585

Vic mjeseca:

Sta rade danasnji mladenci prve bracne noci?

Broje pare

[Dedo]

in reply to: Vicevi #26584

Vic dana:

Tri nepisana pravila

1.

2.

3.

[Dedo]

in reply to: Al i ovo treba da se zna #26565

Bošnjaci, preživjele žrtve genocida neće zaboraviti one koji su za vrijeme srpsko-crnogorske i hrvatske genocidne agresije, ne štedeći svoj život pokušali pomoći
KAKO SU KARADŽIĆEVI I MLADIĆEVI ZLOČINCI UBIJALI „LOŠE SRBE“?Autor: Avdo Huseinović

Objavljeno: 10. November 2010. 18:11:01
Avdo HUSEINOVIĆ: Rat je odavno završen, ali priče o nesebičnosti i hrabrosti onih Srba koji su priticali u pomoć svojim komšijama, paćenicima Bošnjacima, nisu danas popularne u srpskom narodu. Na njihove grobove niko, osim možda najuže rodbine, danas ne polaže cvijeće. A kako neko nedavno reče, ova Bosna, ma kakva da trenutno bila, duguje im ako ništa bar jedan obični- zajednički spomenik.
Tokom genocida u BiH u periodu 1992-1995. godine, srpski zločinci ubijali su bez milosti Bošnjake, ne birajući da li se radilo o bezimenoj bebi, vojnosposobnom muškarcu ili starcu od 90. godina. Sve što je nosilo predznak muslimansko srušeno je ili spaljeno. Da zločinci u svojoj, tonama nagomilanoj mržnji prema Bošnjacima, nisu imali milosti ni prema ljudima iz vlastitog naroda, najbolje pokazuju primjeri ubijanja onih Srba koji su tokom agresije pomagali svojim prijateljima, radnim kolegama, drugovima iz djetinjstva iz reda bošnjačkog naroda.

I sam zlikovac Karadžić u jednoj od svojih monstruoznih izjava tokom 1992. godine reče: “Treba ubiti svakog Srbina koji spomene riječ komšiluk“.Kažu da bez malih ljudi nema velikih događaja, pa tako ćemo i ovaj tekst posvetiti malim-velikim ljudima iz reda srpskog naroda, koji su svoje živote žrtvovali kako bi spasili ili na bilo koji drugi način pomogli svojim prijateljima Bošnjacima. Izabrati stranu dobra ili stranu zla, to nikada nije imalo, niti će ikada imati ikakve veze sa vjerom, nacijom, obrazovanjem, bogatstvom ili siromaštvom.
Regionalno poznat je slučaj Srđana Aleksića, heroja iz Trebinja, kojeg su četnici smrtno pretukli 21.januara 1993. godine. Mladi Srđan Aleksić je platio glavom samo zato što se drznuo da od “svojih” zaštiti druga čija je jedina krivica što pripada “drugima“. Ulicom između trebinjske pijace, pune ljudi i policijske stanice, trojica bradatih četnika sa oružjem u rukama vodila svezana mladića.

– Uhvatili Alena Glavovića… – čulo se od onih što su uz prozor obližnjeg kafića sjedili. Srđan je, slušajući naredbu srca ustao i krenuo. Na stolu ostavio čašu soka neispijenu. Hodao je ulicom pružena koraka, čudeći se kako niko ne zaustavlja nasilnike, bradate i pijane. Mislio je da će Alena policiji u stanici predati, čekao je da se nešto desi, ali se odstojanje između njega i siledžija smanjivalo. Narod se bradonjama sklanjao sa puta, bježao u stranu, dvojica policajaca izašla pred stanicu i gledala jedan drugoga, ali ništa nisu činili da mladića spase. Oni bradati, Alena doveli blizu stanice, jedan je iza pojasa nož izvadio, drugi je puškom okolo prijetio, treći je onome sa nožem pomagao da nemoćnog mladića obori.

– Ovako ćemo sve balije klati- čulo se kako onaj sa nožem vrišti.
Onaj što je puškom prijetio bio je okrenut na drugu stranu, ona dvojica Alenu glavu umirivali da mu nož pod grlo prinesu. Srđan svom silinom na njih udario. Udario jednog pa drugog i prije nego se bacio na onoga sa puškom u rukama vrisnuo: „Bježi Alene“.
Alen se podigao i trčao prema maloj ulici pored pijace, dok u njoj nije i nestao.

– Udri ga majku mu vlašku – čulo se urlikanje jednog od bradatih, prije nego su kundacima i vojničkim cokulama počeli udarati ovog trebinjskog glumca amatera i talentovanog plivača. Niko se pomjerio nije, narod se po pijaci posakrivao, policajci pred stanicom gledali jedan drugoga. Srđo ostao nepomičan na asfaltu. Umro je sedam dana kasnije, 27.januara od preteških rana koje mu četnici zadali, spasivši život svog jarana, Alena, trebinjskog jetima koji je odrastao bez oba roditelja. Ono Trebinjaca što je smjelo, na sahranu je došlo. Srđanov otac Rade Aleksić, opraštajući se od sina, okupljenima kazao: “Moj Srđo je umro vršeći svoju ljudsku dužnost”. Ubice Srđana Aleksića su izvedene pred sud i osuđene na male kazne. Oslikavajući vrijeme četničkog ludila, advokat optuženih je tada rekao: “Tako mu i treba kada je branio balije”. Ubice Srđana Aleksića i danas žive u Trebinju i okolini i naravno, slobodno se kreću.

Rajko Kušić sumnjiči se za ubistvo dr. Zorana Gavrića
Prva žrtva iz redova “loših Srba” u Rogatici je ujedno bila i prva žrtva rata u ovoj maloj istočnobosanskoj kasabi. Radilo se o doktoru Zoranu Gavriću. Zoran (Obrena) Gavrić, rođen je 23.maja 1945. godine u Visokom, završio stomatološki fakultet i dugo godina radio u rogatičkom Domu zdravlja. U stvari, sve do svoje smrti. Bio je omiljen među rogatičkim narodom i rado viđen u svakom društvu. Upravo ljudskost i poštenje koje je bilo njegova odlika će ga koštati života. U potrazi za svojim prijateljem Ćamilom Poljom, medicinskim tehničarom koji je na nekoliko dana ranije nestao u četničkom jezgru Borike, početkom maja 1992. godine gubi se i Zoranu trag. Nakon desetak dana, njihova tijela su pronađena u mrtvačnici na Sokolcu. Prvo je ubijen Zoran, pa Ćamil. Zoran je sahranjen u Rogatici, dok se za sudbinu Ćamilovog tijela ni do danas ništa ne zna. Po svim pretpostavkama, iza njihovog ubistva stoji pukovnik Rajko Kušić, komandant Rogatičke brigade Vojske Republike Srpske, četnički zločinac pod čijom će komandom tokom ljeta 1992. godine biti ubijene na stotine Bošnjaka Rogatice i okoline. Ovaj zločinac se dovodi i u vezu sa ubistvom, ratnog komandanta Žepe, rahmetli pukovnika Avde Palića.
Iza pokojnog doktora Zorana je ostala supruga Vlasta, sin Aco i kćerka Gordana.

Milan Lukić – srpski ober krvnik sa kokardom ubio je i Stanka Pecikozu
Ober krvnik Milan Lukić iz Višegrada, 20.jula 2009. godine osuđen na doživotnu kaznu zatvora pred Međunarodnim sudom za ratne zločine u Haagu, zbog toga što je kriv za spaljivanje 119 civila u Višegradu (od kojih su većina bili žene, djeca i starci), te ubistvo 12 muškaraca i jedne žene, te za mučenja zatvorenika u logoru Uzamnica, pored toga što nije suđen za otmice i ubistva Bošnjaka iz sela Sjeverin kod Rudog i 19 putnika iz stanice Štrpci nedaleko od Priboja u Srbiji, nije suđen ni za ubistvo Stanka Pecikoze, prijeratnog predsjednika SDS-a Višegrad. Lukić je sa svojom bandom ubio Pecikozu zato što je ovaj štitio svoje komšije Bošnjake u selu Velji Lug. Salem Ahmetspahić svjedoči da je do do 25. jula 1992. godine, živio sa roditeljima i suprugom u selu Velji Lug, opština Višegrad. Iako su okolna sela bila prazna jer je bošnjačko stanovništvo napustilo svoje kuće iz straha, po Salemovom svjedočenju mještani sela Velji Lug su ostali u svom selu jer su uživali zaštitu komšije Stanka Pecikoze. Zaštita je trajala sve dok Stanko nije ubijen. Odmah nakon Stankovog ubistva, 25. jula 1992. godine, selo su napali Lukićevi četnici, među kojima se nalazio i osuđeni ratni zločinac Boban Šimšić. U aprilu 1993. godine pod sumnjom da je ubio Stanka Pecikozu na lokalitetu Mokre Gore, Milan Lukić je uhapšen i nakon nekoliko mjeseci pušten bez ikakvog objašnjenja.

Milutin Vuksić bio je Srbin, moler u Bratuncu. Rodom je iz sela Slapašnica. Znali su kao tihog i povučenog. Milutin je govorio samo ako ga upitaš. Bratunački logoraš Adil Suljić se sjeća kad su u najveće bratunačko mučilište Bošnjaka, fiskulturnu salu Osnovne škole „Vuk Karadžić“ uveli izmučenog Milutina. “Ovako prolazi Srbin koji pomaže Muslimanima” rekli su zločinci i pred svima izrešetali Milutina. Milutinova smrtna presuda je bila što je desetak svojih komšija uspio preko Ljubovijskog mosta sa porodicama spasiti prebacivanjem u Srbiju, tokom druge polovine aprila 1992.godine, u danima kad su četnici na bratunačkim ulicama ubijali sve što stignu, kad su krenuli u opšti lov na sve što je nesrpsko. Također, Milutin je nekoliko komšija spasio tako što je ih je od Arkanovaca, „Belih orlova“, Mungosovih „Crvenih beretki“ i Deronjićevih krvnika uspio sakriti na neka sigurna mjesta, te ih poslije prebaciti prema srebreničkoj općini.

Gledajući u maju 1992. kako u Foči gore zapaljene kuće njegovih komšija Bošnjaka, on je od stida i očaja sam zapalio svoju kuću, sjeo na stolicu i gledao kako i ona zajedno sa ostalima izgara do temelja. Bio je to veličanstven gest uglednog fočanskog Srbina, ljekara Sekule Stanića. Doktor Sekula je bio pedijatar i direktor fočanske bolnice. O ovom hrabrom čovjeku često i danas svjedoče njegove kolege dr. Reuf Tafro, dr. Asim Pilav, dr. Fadil Kučuk…

Dr. Sekula Stanić je premlaćen i ubijen jula 1993. u Foči, zato što je spašavao život svojim kolegama, ljekarima bošnjačke nacionalnosti, što je smatrao svojim prirodnim činom. Sekula nije ubijao. On je ubijen. Ubili su ga fočanski katili koji su pobili hiljade fočanskih Bošnjaka na godinu prije nego što su kobna zrna ispalili i na doktora.

Pokojni Vladimir Srebrov (1996)
Pjesnik Vladimir Srebrov je bio jedan od osnivača SDS-a, međutim kad je „provalio“ Karadžićevu profašističku orjentaciju, napušta ovu stranku. Tokom rata je ostao u Sarajevu aktivno politički angažovan podržavajuću građansku opciju u BiH. Već prvih ratnih dana Srebrov je Karadžića nazvao ratnim zločincem, mnogo prije nekih bošnjačkih političara. Uhapšen je 1992. godine, na prevaru od strane četnika na Ilidži, kada je krenuo na pregovore o primirju, o snadbjevanju opkoljenog Sarajeva strujom, vodom i plinom. Zatvoren je u zloglasni zatvor Kula, gdje je svakodnevno 39 mjeseci bio izložen najužasnijim torturama. Preživjeli logoraši Bošnjaci svjedoče o tome kako dok ga četvorica četničkih grmalja „razvaljuju od batina“, Srebrov se dere „Bosna, Bosna, Bosna“. 21.oktobra 1995. godine, Srebrov je polumrtav razmijenjen, zajedno sa još nekoliko lica među kojima su i dvoje turskih novinara Munira Ačin i Ali Kočak. Oni su oslobođeni u razmjeni ratnih zarobljenika i lica na Sarajevskom aerodromu koja je obavljena u prisustvu civilne policije Unprofora i Međunarodnog komiteta Crvenog krsta. Po izlasku iz Kule, Srebrov je izjavio da je jedan od onih koju su ga uhapsili rekao: „Volio bih da te koljem uz svirku gusala“. Od posljedica zatvorskih batina, Vladimir Srebrov je umro u Sarajevu 1999.godine u 45-toj godini života.

Zločinac Ratko Mladić je lično veći dio jula 1993. godine proveo na sarajevskom ratištu, a izravno je sa Nahorevskih brda i Motke komandovao ofanzivom na Golo brdo na Žuči. Ofanziva na Žuč je krenula u noći između 02. i 03. jula 1993. godine. Iz rova na Glavici, malom brežuljku na kapiji Vogošće, odmah na početku Mladićeve ofanzive koja se smatra najžešćom tokom rata na grad Sarajevo, nestali su borci 1.slavne motorizovane brigade Armije BiH Mihajlo Golubović, Muhidin Kabil i Ramiz Pindžo. Pindžo i Kabil su ubijeni tokom srpske akcije, a Golubović je zarobljen, da bi nakon desetak dana i on bio ubijen u Vogošći. Tijelo Mihajla Golubovića je bilo toliko unakaženo da se u potpunosti da zaključiti da je od strane svojih sunarodnjaka, kao „srpski izdajnik“, umro mučen najtežim i najužasnijim mogućim metodama. Ti „loši Srbi“ su danas otpadnici od vlastitog naroda, onog naroda kojem su nažalost najveći junaci i najsvjetliji primjeri morala i ljudskog dostojanstva oni koji se terete za najstravičnije zločine počinjene nakon nacističkih na evropskom tlu.

Rat je odavno završen, ali priče o nesebičnosti i hrabrosti onih Srba koji su priticali u pomoć svojim komšijama, paćenicima Bošnjacima, nisu danas popularne u srpskom narodu. Na njihove grobove niko, osim možda najuže rodbine, danas ne polaže cvijeće. A kako neko nedavno reče, ova Bosna, ma kakva da trenutno bila, duguje im ako ništa bar jedan obični- zajednički spomenik.

[Dedo]

in reply to: Historija Bosne i Hercegovine #26554

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.
Bože, podaj svoj blagoslov Muhammedu i porodici Muhammedovoj. Gospodaru moj, podaj mi od Sebe čestito potomstvo; Zaista Ti čuješ dovu. Bože, podaj svoj blagoslov Muhammedu i porodici Muhammedovoj.
Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net
MARKETING Historija Bosnjaka Prilog Share4

Fizičko i etničko uništavanje Bošnjaka, Bosne i Sandžaka
[color=#FF0000]SUŽAVANJE ŽIVOTNOG PROSTORA BOŠNJAKA
Autor: Rade Vukosav[/color]
Objavljeno: 21. March 2010. 12:03:47

Kraljevina Bosna 1391.
Umjesto uvoda, počećemo jednim razgovorom bez rukavica.
U kafani “Kod Đeme”, u Konjicu je sjedilo pet-šest Bošnjaka i jedan Srbin. Jedan od Bošnjaka ga je upitao: „Pitao bih te nešto ako ćeš istinu kazati“. “Kazaću je”, reče Srbin, “ako znam, a ako ne znam… “„Hoćeš li biti iskren?“ Pitaj čovječe. „Zašto Srbi nas mrze”?
“Nije istina da vas svi Srbi mrze. Mrze vas nacististički ekstremi i velikosrpska nacionalistička, da kažem, elita”. „Znam, ali zašto nas mrze?“ “Kako, ne znaš”. „Ne znam“. “Nisi toliko slijep da ne znaš”. „Kaži!“. Kako mu je mogao odgovoriti nego bez rukavica. Samo se istinom može nešto objasniti. „Burazeru, dok god ste vi ovđe, po njima, ovo ne može biti Srbija i vi zato morate nestati. Na žalost, ali je tako”. „Je li ti čovjek pravo odgovorio“, uz odobravanje potvrdiše ostali. Svako okolišanje i umotavanje u oblandu ne bi bilo istinito, niti bi zadovoljilo prisutne. Napomenimo da su Konjic i sva sela oko njega 36 mjeseci JNA i karadžićevci granatirali uz žrtve i razaranja. U opštini Konjic je 1991. godine bilo 15,2 odsto Srba. Mnogi od njih su, osim kuća, njiva, voćnjaka, bašta, stoke, imali posaol u industriji i još konforni stan u Konjicu, sve dok im iz Beograda i Pale nisu javili da su „ugroženi“; zastrašili ih nekvim spiskovima za likvidacije, koji su „pravili muslimani“, ogranizovali ih, naoružali i opremili za napad na komšije, da brane svoje živote i „srpsku opštinu Konjic“. Pijani huligani su izazovno Bošnjacima govorili: „Ova Neretva će teći kroz Srbiju“.

* * *

Evo, već više od 150 godina fizčki se uništavaju i etnočišćenjem progone Bošnjaci, evropski narod slavenskog porijekla, islamske vjeroispovijesti. Ovo se, kao u Srednjem vijeku, radi nekažnjeno pred očima Evrope i u Evropi. Upravo zbog pasivnosti Evrope i cijele međunarodne zajednice i na njihovu sramotu. Bošnjaci su žrtve istrjebljivanja i progona u cilju osvajanja teritorija i pomicanje granica Srbije i Crne Gore na zapad, a Hrvatske na istok.
Nasilno etničko čišćenje uz fizičko istjrebljenje Bošnjaka, uništavanje njihovih života, staništa, imovine, sakralnih i kulturnih objakata na teritoriji Srbije, Crne Gore, Sandžaka i Bosne i Hercegovine (BiH) nije nova pojava.
Srbija i Bosna: Geneza i karakter posljednjeg rata u BiH upravo se ispoljava u recikliranju do sada poznatih metoda u historiji. Za primjer iz Prvog srpskog ustanka je karakterističan napis iz Politike, od 2. decembra 1994. godine u rubrici „Da li znate“, gde piše: „Varoška naselja ustaničke Srbije u razdoblju od 1804. do 1813. godine bila su izložena čisto potpunom uništavanju i raseljavanju i to od samih ustanika. Tako je Valjevo još od početka ustanka bilo ‘pretvoreno u puhor i tek na zgarištu turske varoši počelo se podizati novo Valjevo’ . Isto su tako u celini ili delimično bila popaljena , uništena i Beograd, Požarevac, Rudnik, Smederevo, Užice, Šabac i druga mesta. I van granica ustaničke Srbije, dokle su dopirali srpski ustanici, u borbama su stradali između ostalog, Novi Pazar, Prokuplje, Sjenica, dok je Nova Varoš bila pošteđena lično Karađorđevom intervencijom. Naime, Karađorđe je u Novoj Varoši video nekoliko lepih ‘zdanja’ i ona su mu se mnogo dopala, te je naredio proti Milutinu iz Guče: ‘Kojekude, ova varoš da se od naše vojske ili straže ne popali, ili ne izgore, jerbo je šteta ovake lepote kuće da se poruše i izgoru, već ako nas naćeraju Turci opet neka ostane njima, ali ako li posle mi njih poćeramo, to će one opet biti naše, samo neka ostane (Nova Varoš) nepopaljena’. Pa ipak, prilikom povlačenja ustaničke vojske ispred turske najezde, onaj isti prota Milutin iz Guče naredio je ustaničkim vojnicima da Novu Varoš spale. I tu sprska vojska izgore onako lepu varoš’, zapisao je N. Ninković u knjizi ‘Žiznoopisanije moje’.
Antonije Protić, savremenik ondašnji o pokolju u Sjenici: „Senički grad osvojen je 23-eg aprila 1809. godine. No, ovde moram se groziti, a valja mi istinu kazati. Karađorđe je Turcima učino na častan način puštati Turke, sa ženama, decama I malom… „ Dalje opisuje kako to vojnici nisu poštovali nego su preskočili zidove i počeli ubijanje „ne gledajući žensko i muško „I u tome se povede strašan po polju seničkom boj. Karađorđe je zapovedio da se glave donesu u Senicu. I tako, svrši se ovaj boj. Glave su donete no nije bilo dosta kočića da se sve ponabijaju, već su onako pomešane u paradu, a čislom, ako će jedna manje od 2.500. A ovde je naših malo poginulo u ovom sraženiju“. (Antonije Protić, Povesnica od početka vremena Vožda serbskoga Karađorđa Petrovića, objavljeno 1853. u Smederevu“, M. Baltić „Fetva“, DAMAD N. Pazarar).
Poslije donošenja Hatišerifa, 3. avgusta 1830. godine, muslimani su iz Srbije gotovo svi poubijani ili protjerani. Jedno vrijeme im je bilo dozvoljeno da žive samo u četiri garnizona: Kladovu, Smederevu, Beogradu i Šapcu, a Sokol i Užice su srušeni. Bošnjaci su se selili u Bosnu. Bajrakli džamiju u Beogradu je obnovio knez Mihailo Obrenović. Po podacima ruskog konzula u Sarajevu, Srbiju je do 1868. godine napustilo i prešlo u Bosnu oko 30.000 Bošnjaka. Ilija Garašanin, 1844. godine je napisao „Načrtanije“ kojim se projektuje pripajanje svih slavenskih zemalja na Balkanu Srbiji.

Berlinskim kongresom 1878. godine je, na insistiranje ministra spoljnih poslova Austro-Ugarske Đule Andrašija, Srbija dobila 4 okruga koje su Sanstefanskim mirom Rusi bili dali Bugarskoj: Leskovački, Vranjski, Niški i Pirotski okrug su vraćeni Srbiji, i Srbiji je skinuto tutorstvo Turske i Rusije, a Srbija priznata evropskom državom, sa obavezom da osigura slobodu vjeroispovijesti, što nije ispoštovano.
Bosna i Bošnjaci su sami sebe branili od napada Austrije sa sjevera i zapada, Mletaka iz Dalmacije i Crnogoraca sa jugoistoka. Srbija je tada bila u okviru Otomanskog carstva. Uzroci genocida nad muslimanima su historijski vezani za sudbinu Bosne i odnosa Evrope prema islamu, a naročito borbe za teritorije, kao i nakaradnih predrasuda prema jednom narodu. Bili su smetnja za postizanje imperijalnih namjera. Zbog nemira u BiH, sultan u BiH, 1827. godine, šalje okrutnog Abdurahmanpašu, koji se iz BiH vratio bez uspjeha. Ne prihvatajući sultanove reforme ni tuđu vojsku iz Anadolije bosanska vlastela je opet organizovala pobunu. Za glavnog zapovjednika su prihvatili Huseina kapetana Gradaščevića koji je napao vezirski grad Travnik i preuzeo vlast u BiH. Sklopio je bio dogovor i sa crnogorskim vladikom Njegošem. Tražio je od Istanbula autonomiju, a kasnije se borio i za nezavisnost (Republiku BiH). Nudio je je savez knezu Milošu Obrenoviću da zajednički protjeraju Osmanlije. Miloš, ne samo da nije prihvatio nego je to prijavio sultanu koji je poslao vojsku za gušenje pobune. Husein kapetan je sultanovu vojsku 22. juna 183l. potpuno porazio kod Lipljana na Kosovu. Narod ga je popularno nazvao „Zmajem od Bosne“. Nakon izdaje hercegovačke vlastele (Ali paša Rizvanbegović i Smail-aga Čengić), u više bitaka je Husein-kapetan poražen, pa se morao skloniti u Austro-Ugarsku. Mira u BiH i dalje nije bilo, pa 1850. godine sultan u BiH šalje Omer pašu Latasa, koji je nemilosrdno čistio bosansku vlastelu. Ni poslije njega u BiH nije bilo mira. Podsjetimo malo i na sudbinu Bosne u XVIII vijeku. Eugen Savojski , nakon pobjede kod Sente nad Osmanlijama, je 1698. došao do Sarajeva i kao roblje odveo veliki broj nekatoličkog stanovništva muslimana, Jevreja i pravoslavaca. Austrijski car Karlo VI, 1737. godine je dao Bošnjacima „Turcima“ dva izbora: ili da se sele ili da pređu na katoličku vjeru. Bošnjaci su pružili otpor i u velikoj bici pod Banja Lukom 4. avgusta 1737. godine je Ali-paša do nogu potukao carsku vojsku. Tokom Austro-ugarske okupacije BiH, nakon Berlinskog kongresa 1878. godine i nakon žestokog otpora okupaciji, iz BiH se iselilo u Sandžak, Kosovo, Makedoniju i Tursku oko 100.000 Bošnjaka. U balkanskim ratovima 1912-13. iz Sandžaka se iselilo 12.500 Bošnjaka.
Nakon Prvog svjetskog rata, u Sandžaku i u BiH, vojska je, nad Bošnjacima u fočanskom, čajničkom, višegradskom, rogatičkom, gatačkom, bilećkom, trebinjskom srezu i u emberiji, počinila veliki broj zločina. Bošnjaci su izbjegli u druge krajeve BiH, čak i u Bosansku krajinu 37.294, a u Sandžak 7200 Bošnjaka. U istočnoj Hercegovini su banditi Majo Vukovića i Petar Rogana ubili oko 3000 Bošnjaka. Pa i poslije dolaska Druge armije Stepe Stepanovića, samo je do septembra 1920. ubijeno 2000 Bošnjaka. U selima Šahovići i Pavino Polje 1924. godine je ubijeno 600 Bošnjaka. Oko 400 ih se iselilo u Pljevlja, Sarajevo i Tursku. Na mjestu Šahovića izgrađeno je selo Tomaševo. (Aleksa Šantić: „Ostajte ovđe…)“

U Drugom svjetskom ratu su četnici, u istočnoj Bosni i Sandžaku masovno ubijali Bošnjake i vršili nasilno iseljavanje. Samo je četnički vojvoda Pavle Đurišić (nosilac Hitlerovog Željeznog krsta viteškog reda), februara 1943. u istočnoj Bosni ubio „oko 8000 ostalih“ – ljudi (civila) žena i đece. Od četnika i ustaša je stradalo i iseljeno više hiljada Bošnjaka. Bilo ih je i u Jasenovcu. Paveliću nije uspjelo, osim neznatnog broja, da od Bošnjaka napravi „Hrvatsko cvijeće“. Mnogi su od četnika stradali u dolini rijeka Rame i Neretve za vrijeme Hitlerove operacije Weiss, kao i u Bosanskoj krajini. Stevan Moljević, bliski saradnik Draže Mihailovića, je 1941. godine napravio projekat „Homogene velike Srbije“ u kojoj neće biti mjesta drugim narodima. Nakon dramatične sudbine puna tri stoljeća, do obimne agresije na BiH 1992-1995. u velikosrpskoj i velikohrvatskoj agresiji došl je do neviđenih stradanja Bošnjaka.

Crna Gora: „Istraga poturica“ na Božić 1711. godine, opjevana je u Njegoševom „Gorskom vijencu“. Istraga poturica ubuduće će uzastopno motivisati (još i sad motiviše) svaki progon i etničko čišćenje Bošnjaka do dana današnjeg. „Gorski vijenac“ i njemu slične čitanke i sad podstiču islamofobiju. Obavezna su školska lektira. Posebno su zapaljivi guslarski spjevovi u desetercu. Na paganizam crnogorske tradicije upozoravao je i sam pećki patrijarh Arsenije. Godine 1852, kolektivno je pokršteno oko 800 muslimana. U Gornjim Vasojevićima, Grahovu i Nudolu 1859. godine, džamije su porušene i silom protjerano 750 Bošnjaka. U Balkanskom ratu, paravojne čete, pod komandom kapetana Avre Cemovića, u Plavu i Gusinju je likvidirano više od 850 Bošnjaka. Pop Đorđe Šekularac iz Gusinja silom je pokrstio 12.000 Bošnjaka, rušio i zatvarao džamije. Na žalbu jedne grupe uglednih Bošnjaka 1913, te pritiska nekoliko vlada evropskih zemelja na kralja Nikolu, džamije su otvorene i nasilno pokršteni su se vratili u islam. Iz Nikšića, Podgorice, Spuža, Berana, Kolašina i Bara pod pritiscima se islamsko stanovništvo iselilo u BiH, Sandžak i Albaniju. Najsramotnije se državno rukovodstvo Crne Gore ponijelo kada su Bošnjake koji su za vrijeme agresije na BiH 1992-1995, bježali od karadžićevaca, spašavajući živote, a ovi ih vraćali karadžićevcima koji si ih tamo likvirali. A došli su im da ih zaštite!

Sandžak je do Berlinskog kongresa 1878. pripadao BiH, kada je ostao pod jurisdikcijom Turske. U balkanskim ratovima ga osvajaju i dijele Srbija i Crna Gora. Odmah su sandžački Bošnjaci počeli stradati, a posebno u crnogorskom dijelu Sandžaka. Ovđe ćemo se osvrnuti na najnovije vrijeme, vrijeme 1991-1995. godine, kada Sandžak nije bio direktno ratište, ali je platio previsoku cijenu „ratnog mira“. Vlast je vršila žestoku represiju. Izvršena su topovsko-tenkovska okruženja naselja, sa kojih položaja su vojska i paravojska prijetile građanima, vrijeđale ih i uznemiravale na razne načine. Borbeni avioni u brišućim letovima su zastrašivali građane. U Sjeverinu je 22. oktobra 1992, iz autobusa oteto 17 Bošnjaka i predato preko Drine karadžićevcima na gubilište. U Bukovici 16. februara 1993, 11 putnika. Iz voza u železničkoj stanici Štrpci, 27. februara 1993. oteto je 19 Bošnjaka koji su odvedeni karadžićevcima na mučenja i likvidaciju. Dok su u Sandžaku njihove komšije Srbi i Crnogorci javno nosili oružje, Bošnjaci su „privodjeni na informativne razgovore“, tučeni i mučeni da predaju oružje koje nemaju. Tako je njih više od 17.000 prošlo kroz ovu torturu. Vlasti su ponekima od njih prodavali oružje, a nakon toga ih hapsili. Neki su tučeni do smrti. Sela su, posebno u pribojskom kraju, paljena, kuće pljačkane, voćnjaci I šume sječeni – samo da se više ne vrate, pa su iz toga kraja izbjegle 562 porodice sa 2060 članova. „Psihoza straha širila se poput kuge“, tako da je u ljeto 1992. nekoliko desetina hiljada sandžačkih Bošnjaka našlo utočište u raznim zemljama Evrope. Gorak je osjećaj biti građanin jedne države u koj si nepoželjan. Zanoćiš, ne znaš hoćeš li osvanuti. Sandžački Bošnjaci su i pored svega ostali na visini. Nisu činili ni oružane ispada ni divrzije, što im baš nimalo nije pomoglo. Teško im je palo i što su bili nabijeđeni da stvaraju nekakvu „zelenu tranverzalu“. „To samo budali može pasti na pamet“, žale se Novopazarci. Usporedbom popisa iz 1991. i onog iz 2001. godine, samo u srbijanskom dijelu Sandžaka, pokazalo se manje 13.000 Bošnjaka.

Podnošene su krivične prijave, ali sudovi nisu reagovali. U martu 1996. je dostavljen obiman materijal predsjedniku SRJ Zoranu Liliću na njegov zahtjev, a 2000, saveznom ministru pravde Momčilu Grubaču.
Da bismo Sandžaklijama dokazali da u njih imamo povjerenje i prihvatili ih za ravnopravne građane Srbije trebamo im to i dokazati. Zašto šest sandžaskih opština, našeg dijela Sandžaka, nisu svrstane u jednu regiju, nego je Sandžak podijeljen u Centralni i u Zapadni region? Za sve patnje i stradanja – i Vlada i Skupština Srbije – javno trebaju osuditi sve postupke ondašnjih vlasti i stradanja ljudi, žena i đece i izviniti im se, a oštećene obeštetiti. Organizatore represije goniti. I da cijeli naš dio Sandžaka bude jedna Novopazarska regija. Bez toga se sandžački Bošđnjaci i dalje osjećaju drugorazrednima u svojoj državi Srbiji.
Agresija za podjelu BiH 1992-1995. godine, uz najveće ratne zločine i genocid u Evropi nakon Drugog svjetskog rata je pred očima Evrope i međunarodne zajednice slikovito podsjetila na istrjebljenje Jevreja u Hitlerovom Trećem Rajhu. Genocidom u Srebrenici i etničkim čišćenjem, silom oružja se formirao etnički očišćen „entitet“. U sedam opština u Podrinju i u šet opština u Posavini etnočistači su bili u manjini. U svim ostalim opštinama se živjelo mješovito, a u nekima su imali čak i tijesnu većinu. Svjetska javnost je, zapanjujuće, to hladno posmatrala i dopuštala. A mogla je tu užasnu tragediju na vrijeme spriječiti. Snage UN su više statirale nego što su činile na sprječavanju tragedije Bošnjaka, a obratno, i drugih u BiH. Stotine hiljada Bošnjaka je što poubijano, što protjerano. Tamo su ostala zgarišta, ruševine i gole zidine kuća. Bez malih i nikakvih uslova da se vrate. Vratio se neznatan broj. Raselili su se po Evropi, Americi, i ostatku neokupirane BiH. Zlodjela je bilo i sa bošnjačke strane, pa neka svak odgovara „po učinku“.Međunarodna zajednica je agresorima uvažila učinak i od BiH napravila Palestinu. „Nova Palestina u srcu Evrope“, kako kaže Stjepan Mesić. Provedena je velikodržavna Miloševićeva i Tuđmanova zavjera i dogovor za podjelu BiH, zbog čega ključni dio krivice snosi međunarodna zajednica. Neusporedivo su, bez obzira I na druge žrtve, ovđe najgore prošli Bošnjaci, bez rezervne „matice“, bez paralelnih i specijalnih odnosa sa „duhovno srodnim narodom“, što imaju bosanski Srbi i Hrvati. Kroz viševjekovnu historiju BiH Bošnjaci nikad nisu vršili etno-čišćenje. Sada su njih stotine hiljada ostali bez igđe ičega. Što poubijani, što protjerani, ostali su bez bez svojih najmilijih; bez posjeda, rasuti po svijetu i zbijeni u centralni dio BiH. Neprijatelji BiH jedva čekaju da od njih naprave „talibane“ ili saradnike Al –kaide, e da bi upirali prstom na njih kao na nepoželjne u Evropi. U historiji čovječanstva se nižu uzroci i posljedice. Afganistanski talibani nisu pali s neba. “Proizveli” su ih Britanci, SSSR, USA… Ogromna je većina Bošnjaka evropski nastrojena i još im ni na pamet ne pada da budu ekstremni. Njihovo držanje zavisiće od BiH političara, a posebno od banjalučkih i mostarskih. I od međunarodne zajednice. Dokle će moći biti strpljivi? Za vjerovati je da će ostati na visini. Dejton je upropastio BiH. Preporuka je EU, UN i ostaloj međunarodnoj zajednici da dobro razmisle kako dalje

[Dedo]

in reply to: IVO ANDRIC – cetnicki ideolog ili ne? #26553

Uz godišnjicu rođenja srpskohrvatskog(?) pisca Ive Andrića
NOBELOVAC MRŽNJE
Autor: Dino Sardi

Objavljeno: 10. October 2010. 01:10:16

Njegov najveći politički uspjeh je predaja vjerodajnica Adolfu Hitleru. Ali, negova diplomatska karijera nije dugo trajala. Prekinuta je zajedno sa slomom nacizma. Sigurno utočište nalazi u Beogradu, stavlja se pod zaštitu SANU, počinje pisati ekavski i proglašava se srpskim piscem.
9.10. je godišnjica rođenja srpskohrvatskog(?) pisca Ive Andrića. Nema sumnje da će ova godišnjica biti svečano obilježena u Srbiji i njenom satelitu «republici srpskoj». Red je da se i mi pridružimo ovoj proslavi, bar ovim tekstom, ali nažalost sa manje pompe. Ovaj pisac anakronog stila počeo je kao spisatelj, da bi jedno vrijeme radio u diplomaciji, te se ponovno vratio pisanju. Ne ulazeći u ocjenjivanje njegovog opusa, trebalo bi izdvojiti jednu njegovu određujuću komponentu. Odmah postavljam pitanje: Da li bi neki muslimanski pisac koji bi većinu svojih dijela temeljio na vrijeđanju kršćana dobio nagradu. Kako da ne. Mogao bi završiti samo na dva mjesta, u zatvoru ili u ludnici. Neki periodi njegovog života ostali su nedovoljno objašnjeni. Kao onaj, kada je dobio posao u diplomaciji i bio veleposlanik Kraljevine Jugoslavije u nacističkoj Njemačkoj. Njegov najveći politički uspjeh je predaja vjerodajnica Adolfu Hitleru. Ali, negova diplomatska karijera nije dugo trajala. Prekinuta je zajedno sa slomom nacizma. Sigurno utočište nalazi u Beogradu, stavlja se pod zaštitu SANU, počinje pisati ekavski i proglašava se srpskim piscem. A njegov kolega, hrvatski pisac, Mile Budak, biva osuđen i pogubljen. Andrić uskoro postaje državni pisac i svaka kritika na njegov račun smatra se blasfemijom. Možda čak i gore, skoro kao napad na društveni poredak. Sjeća li se još neko Muhsina Rizvića? Najinteresantnija je njegova percepcija bosanskih muslimana. Oni su kod njega svedeni na neku amorfnu masu, doduše sa pojedinim likovima, ali bez lica. Možda najsličnije prikazu indijanaca u starijim američkim westernima. Ili u zadnje vrijeme opisu vanzemaljaca u SF literaturu i filmu.Da pojednostavim: Odgovarali bi po nazivu čuvenog filma Ettorea Scole «Ružni, prljavi, zli». Uostalom, on je izabrao idealnu metu. U to vrijeme ta grupacija je bila institucionalno i u svakom drugom pogledu potpuno nezaštićena. I.A. je znao da tu može bez straha (a što je njemu osobno bilo najbitnije) pustiti mašti na volju. Nekim eksplicitnim opisima mučenja iz njegovih dijela, pozavidjeo bi i sam markiz De Sade. Uzgred, za one koji ne znaju, nabijanje na kolac je francuski izum.

Suvremeni psiholozi su ustvrdili da je količina mržnje koju čovjek posjeduje jednaka razini njegovog straha. U današnje vrijeme onaj koji ima takav problem, jednostavno ode psihijatru i verbalno izbaci tu mržnju. Ali I.A. nije koristio ovu vrstu ventila, nego je jednostavno svoj problem (mržnju) pretočio u tintu.

Neposredno prije demokratskih promjena, studentski list «Valter» objavio je na duplerici poster cara Bajazita, pobjednika Kosovske bitke nad Srbima. Ne treba ni pominjati da je sav tiraž tog broja u rekordnom roku rasprodat. Možda je i to bi jedan od poticaja, sad već legendarnom srednjoškolskom listu «VOX», da u svom prvom broju, koji je za one prilike bio odlično grafički opremljen, na naslovnici objavi Andrićevu karikaturu, koja bi mogla parafrazirati naslov Andersenove bajke «Carevo novo ruho». Ta «djeca» su ga simbolično stavila na mjesto od kojega je on učinio jednostrani, fiktivni kult žrtve (za razliku od stvarnih žrtava na drugoj strani). Na Višegradskom mostu nabijen na olovku.

I na kraju, kako je završio ovaj pisac. Nimalo dostojno svog renomea. O tome je beogradska čaršija brujala, ali se nije smjelo javno govoriti. U jednoj beogradskoj bolnici, u paranoidnom stanju. Bolničari su ga morali obuzdavati, jer je uznemiravao ostale bolesnike tvrdeći da ga progoni Alija Đerzelez.

[Dedo]

in reply to: Iz BiH svakodnevnice #26551

Procitah ovaj komentar od nekadasnjeg vlastodrzca,koji je kao i svi koji tada bijahose u nekakoj vladi krcmili Bosnu i Hercegovinu i gledali samo svoj interes.Isti taj Muratovic je pregovarao sa Unproforom i sa crnim djavolom radi navodno boljeg sutra za nas narod.Al kad je stvarno postao mocnik i kad se odlucivalo o zamjeni teritorija neka samo kaze da nije u tome ucestvovao.Sram da ga bude kao i sve ostale koji su dogovorili i znali da se prisilno narod mora preseliti iz Srebrenice,Zepe,i Gorazda u Sarajevo i oko njeg.Izvukli su Nasera Orica sa 11 oficira helikopterom iz Srebrenice da nebi odbili poslusnost,sto se smatra da su odbili poslusnost za promjenu teritorija zato su i evakuisani. Narod je predat Mladicu i njegovim spodobama da kolju koliko hoce i da rade sta hoce.Kada je Srebrenica pala Rahmetli Avdo Palic moli sve koji sta mogu uciniti za Zepu da pomognu da bar narod i vojska izadju sigurno,jer su vec saznali sta se desava u enklavi Srebrenici.Svi moguci cimbenici koji su se busali da su ucinili sve da spasi narod od pokolja nisu bili ni dostupni pa tako i A.I.Allah sve zana i on je Svemoguc.Alija daje zadatak Muratovicu da ode sa Generalom Shmitom u Zepu i bude od pomoci tom narodu dok bude trajala evakuacija,sto taj isti koji demantuje natpise u S:B.odbija i kaze nije to sigurno za moju glavu.Neka i ovo demantuje imaju snimci radio veze kako se taj glavati velikobriznik interesuje samo za nsvoju guzicu. Sram ga bilo.Mislim da sve ovo sto se desilo sa Rahmet mu dusi Avdom Palicem sve je to iznjedreno iz glava nasih tadasnjih rukovodilaca.Tako da nebi stigao ni po koju cijenu u Sarajevo jer bi mogao nastetiti ministarskim stolicama mnogih koji su ih poslije zaposjeli.Zasto se nije odmah objavilo da je pronadzen Exshumiran i da se zna da je on i mrtvog su ga se bojali.Ti neljudi i danas debelo zive na racun nasih najmilijih koji dadose zivote kako bi samo njima dobro bilo.Oni koji vode Drzavu iz godine u godinu stramputicom, i jos je uvijek krcme sa onima koji poklase, popalise, obescastise, i napravise sebi drzavu na genocidu,i etnickom ciscenju.To akceptira Alija, Haris, Muratovic, Lagumdzikja, Komsic i svi koji u to vrijeme mogose reci ne.Sad se profa brine jel lazni dnevnik od Mladica il pravi pa neka ode i neka ga upita,ako nevjeruje sta je tada zapisano.Zalosno je sta politika moze da ukabuli i da smjesti svom narodu, al nije nicija do zore gorela.Bili su silni Age i Bezi pa je vlah i njima dosao glave tako ce i ovima danasnjima jer su od Boga prokleti i cijela pljacka koju su usicarili.Kada su Gospoda vodili pregovore u Dejtonu o diobi medzunarodno priznate drzave Bosne i Hercegovine debelo se znalo da je napravljen Genopcid ipak su imali hrabrosti potpisati smrdsku drzavu i danas se busaju kao da nista nije bilo.Evo sad poslije maltretiranja Ganica imaju ciste dokaze da je Srbija ucestvovala u agresiju pa se niko ni necese da bi ponovo tuzili tu istu i pokazali bar malo savjesti za toliko nastradali narod i imovinu koja je unistena agresijom.Sve su to prodate duse i za saku dolara prodali bi rodjenu majku.

[Dedo]

in reply to: Vicevi #26542

Dodje jedan covjek u
gostionu ulazeci svrata kaže:
-“Momci, znam jedan novi vic o policajcima!”
Tip koji je
sjedio sam za stolom ustane i kaže:
…-“Hej! Jel’ ti znaš da sam ja
policajac?”
-“Ne brini,jaro tebi cu ga dvaput ispricati.

[Dedo]

in reply to: Al i ovo treba da se zna #26535

STA MISLITE O IZVINJENJU BAKIRA IZETBEGOVICA

Ovdje sam prenio nekoliko komentara sa stranice pl.bih,sta misle posjetioci nase sranice DA ili NE

Moderatori/ce: Gazija Bosne, Green Beret

Odgovori Prvi nepročitan post • 14 post(ov)a • Stranica: 1/1.
Prijavi postCitiraj (i odgovori) Izvinjenje, da ili ne?
Postao/la Green Beret » sri 3. nov 2010, 13:44

Svjedoci smo zadnjih dana da se Bakir Izetbegovic izvinio u nekoj srbijanskoj tv emisiji za ”sve nevine zloicine koje je Armija RBiH pocinila”. Pitanja je ovdje vise, ima li on pravo da se izvinjava u nase ime? Ima li pravo da se izvinjava u ime Armije RBiH? Ima li razloga da se izvinjava Srbiji, jer koliko znam nijedan vojnik Armije RBiH nije isao po Srbiji ubijati i klati. Mudar potez ili potez ocajnika koji pokusava biti bosnjacki ‘vili brant’?”Vojno je pravilo da snage koje izvode okruzenje moraju ostaviti prolaz okruzenim trupama. Tako ce im pokazati da postoji izlaz pa ovi nece biti spremni da se bore na smrt.” – Sun Cu
Green Beret
PL BiH

Postovi: 3299
Pridružen/a: pet 12. okt 2007, 18:45
Lokacija: Bosna
Pošalji privatnu poruku Vrh
——————————————————————————–

Prijavi postCitiraj (i odgovori) Re: Izvinjenje, da ili ne?
Postao/la damirs. » sri 3. nov 2010, 14:49

nevjerovatan presedan i politicka glupost,nikad se neko u ime kolektiviteta nije izvinjavao za nedjelo pojedinaca,vec se u ime kolektiviteta izvinjava kada su nedjela cinjena u ime kolektiviteta,kada su organizovana i smisljenja,i kada je to politika određenog kolektiviteta!ovo ni prvacic ne bi uradio ovakvu glupost,rahmetli otac mu se prevrce u mezaru,sramota”TAKO MI MLADOSTI MOJE,NA BRANIKU TVOME,SVI HEROJI STOJE”
-rahmetli Smajo Sikalo
damirs.
PL BiH

Postovi: 1293
Pridružen/a: pon 27. apr 2009, 22:27
Lokacija: NISTA ZA SEBE SVE ZA BIH I BOSNJAKE
Pošalji privatnu porukuPošalji e-mail korisniku/ci damirs. Vrh
——————————————————————————–

Prijavi postCitiraj (i odgovori) Re: Izvinjenje, da ili ne?
Postao/la dzemal_zg » sri 3. nov 2010, 19:48

NE i NE i NE. To govori osoba koja je preživjela Srebrenicu. Mislim da ništa više ne moram reči.
dzemal_zg
Pocetnik

Postovi: 13
Pridružen/a: pet 9. apr 2010, 22:14
Lokacija: Zagreb/Srebenica do 11.7.95.
Pošalji privatnu porukuPošalji e-mail korisniku/ci dzemal_zgMSNM/WLM Vrh
——————————————————————————–

Prijavi postCitiraj (i odgovori) Re: Izvinjenje, da ili ne?
Postao/la TurchiN » sri 3. nov 2010, 23:42

Katastrofalan potez Bakira Izetbegovića. Još me više zabrinjava činjenica da čovjek nije ni ušao u predsjedništvo, a več ovakve gluposti prosipa.

Strašno se bojim njegovog političkog angažmana na mjestu bošnjačkog člana predsjedništva. Otac mu je bio veliki mudrac i jako dobar čovjek (mada politički naivan). Bakir je dobio glasove samo na osnovu toga što je sin Alije Izetbegovića, a svi moramo priznati da je on žestoka suprotnost njegovog rahmetli oca.Zemljo mojih pradjedova
TurchiN
Aktivni patriota

Postovi: 288
Pridružen/a: pet 12. okt 2007, 23:03
Pošalji privatnu poruku Vrh
——————————————————————————–

Prijavi postCitiraj (i odgovori) Re: Izvinjenje, da ili ne?
Postao/la tragac » čet 4. nov 2010, 17:38

TurchiN je napisao/la:
Katastrofalan potez Bakira Izetbegovića. Još me više zabrinjava činjenica da čovjek nije ni ušao u predsjedništvo, a več ovakve gluposti prosipa.

Strašno se bojim njegovog političkog angažmana na mjestu bošnjačkog člana predsjedništva. Otac mu je bio veliki mudrac i jako dobar čovjek (mada politički naivan). Bakir je dobio glasove samo na osnovu toga što je sin Alije Izetbegovića, a svi moramo priznati da je on žestoka suprotnost njegovog rahmetli oca.
Ih, brate , koga izabrse. Bas bi bili smijesno da nije zalosno.Dok je Brckog- bit ce Bosne.
tragac
Istinski patriota

Postovi: 543
Pridružen/a: čet 24. jul 2008, 22:18
Pošalji privatnu poruku Vrh
——————————————————————————–

Prijavi postCitiraj (i odgovori) Re: Izvinjenje, da ili ne?
Postao/la *Bosanac* » čet 4. nov 2010, 17:54

tragac je napisao/la:
TurchiN je napisao/la:
Katastrofalan potez Bakira Izetbegovića. Još me više zabrinjava činjenica da čovjek nije ni ušao u predsjedništvo, a več ovakve gluposti prosipa.

Strašno se bojim njegovog političkog angažmana na mjestu bošnjačkog člana predsjedništva. Otac mu je bio veliki mudrac i jako dobar čovjek (mada politički naivan). Bakir je dobio glasove samo na osnovu toga što je sin Alije Izetbegovića, a svi moramo priznati da je on žestoka suprotnost njegovog rahmetli oca.
Ih, brate , koga izabrse. Bas bi bili smijesno da nije zalosno.

Ja jednostavno neznam ljude koji su glasali za njega..relacija sam Tuzlanski kanton…hocu da kazem vecina
ljudi ne moze svatiti ko je glasao za njega…jednostavno nema niko da kaze ja sam za njega glasao….
Naravno posmatrajuci ovo pitanje kao Bosnjak..pitam se gdje samo dobi glasove…
A ova danasnja i buduca njegova pojavljivanja i izjave bice predmetom mnogih raprava i procjenjivanja…
Valjda nece biti gore nego sto je do sada SDA radila..*Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali.* – On, uistinu, sve čuje i sve vidi.
*Bosanac*
Istinski patriota

Postovi: 764
Pridružen/a: sub 19. sep 2009, 21:50
Pošalji privatnu porukuPošalji e-mail korisniku/ci *Bosanac* Vrh
——————————————————————————–

Prijavi postCitiraj (i odgovori) Re: Izvinjenje, da ili ne?
Postao/la BLACK DRAGON » pet 5. nov 2010, 01:44

Kakvo izvinjenje?? Kome izvinjenje??
Jel se možda izvinio zato što su Bošnjaci i BIH preživili?????
Bošnjaci nisu Srbiju napali i Srbe kao ni Hrvatsku i Hrvate već je bio obrnut slučaj. Također njihove(Srbije i Hrvatske) politike su bile agresivne i genocidne prema državi Bosni i Hercegovini i Bošnjacima tako da se njihovi predsjednici itekako moraju ispričati i ne samo to, već i puno drugih stvari ispuniti ako žele da bude iole to njihovo izvinjenje iskreno i svrsishodno.
Također,bosanska politika nije sakrivala pripadnike ARBIH koji su napravili pojedine zločine već ih je izručila ili su se sami predali i isto tako ni u jednoj presudi u Haggu se ne kaže da je bosanska politika i ARBIH bila genocidna i agresivna prema nekome u BIH ili izvan nje,za razliku od “komšijske” i “susjedne” vojske I SLUŽBENE POLITIKE.

Znači ovaj prijatelj kriminalaca, Bakir Izetbegović se nema šta izvinjavati bilo kome a kamoli našim dželatima i ovu njegovu odluku smatram u rangu one od njegovog boss-a Tih(ića)omira,kad je rekao da Bošnjaci moraju prestati da pričaju o svojim žrtvama i genocidu.

I smatram velikim promašajem izborom njega za člana predsjedništva,jer da je valjo njega bi rahmetli Alija davnih dana “gurnuo u vatru” da preuzme konce u SDA. Ali valjda će ga Komšić malo dovesti u red,jer ipak po brojnosti glasova je Željko Komšić većeg legitimiteta za odbranu bosanskohercegovačkih interesa od njega.

ZA BOSNU I HERCEGOVINU,JEDNU I JEDINU!!! Naši dušmani nikad ne prestaju, pa i neće prestajati da napadaju, omalovažavaju i negiraju tebi Bošnjače, tvoju historiju, tvoju vjeru, i probaju da ubiju tvoj ponos. Onaj ko ti radi o glavi stoljećima, uništava dokaze da si postajao, uništava tvoju kulturnu baštinu i spomenike, pa kad te ostavi tako golog bez ičega, duša tvoja je njegova, više ne postojiš. Samo što je Bošnjacki ponos toliko veliki, pa je savladavao stoljećima ovakve prepreke, a takođe spreman je u budućnosti činiti isto, za svoj opstanak i svoju zemlju, zemlju Bošnjacku. Nema klečanja ni pred kim, nego uzdignute glave ostajemo bit kormilari naše buducnosti!!!
BLACK DRAGON
Aktivni patriota

Postovi: 233
Pridružen/a: sri 8. jul 2009, 14:47
Lokacija: REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA
Pošalji privatnu porukuPošalji e-mail korisniku/ci BLACK DRAGON Vrh
——————————————————————————–

Prijavi postCitiraj (i odgovori) Re: Izvinjenje, da ili ne?
Postao/la kerim » pon 8. nov 2010, 13:32

Kao sto neko ranije rece, Bakir je susti antipod svoga rahmetli oca, koji je bio mudar vodja. Sramota me reci, ali me vise strah hvata od Bakira nego od Dodika…”VELIKIM BOGOM SE KUNEMO DA ROBOVI BITI NECEMO” – rahmetli Alija Izetbegovic
kerim
PL BiH

Postovi: 406
Pridružen/a: sub 11. okt 2008, 11:15
Lokacija: Sarajevo
Pošalji privatnu poruku Vrh
——————————————————————————–

Prijavi postCitiraj (i odgovori) Re: Izvinjenje, da ili ne?
Postao/la Kingmaker » pon 8. nov 2010, 18:33

kerim je napisao/la:
Kao sto neko ranije rece, Bakir je susti antipod svoga rahmetli oca, koji je bio mudar vodja. Sramota me reci, ali me vise strah hvata od Bakira nego od Dodika…

Potpisujem…do sada je Bakir tesko razocarenje.
Ja sam ocekivao da ce se suprotstavljati Tihicu i vratiti SDA na pravi put a on poceo bulazniti i praviti ispade gore i od samog Tihog.
Kingmaker
Pocetnik

Postovi: 61
Pridružen/a: pet 16. jul 2010, 19:40
Pošalji privatnu porukuPošalji e-mail korisniku/ci Kingmaker Vrh
——————————————————————————–

Prijavi postCitiraj (i odgovori) Re: Izvinjenje, da ili ne?
Postao/la damirs. » pon 8. nov 2010, 22:16

kako nas je lako zavarati i izmanipulisati,eto birali smo nedavno i izabrali izvinjenje,do nas je,ne zasluzujemo mi nista bolje”TAKO MI MLADOSTI MOJE,NA BRANIKU TVOME,SVI HEROJI STOJE”
-rahmetli Smajo Sikalo
damirs.
PL BiH

Postovi: 1293
Pridružen/a: pon 27. apr 2009, 22:27
Lokacija: NISTA ZA SEBE SVE ZA BIH I BOSNJAKE
Pošalji privatnu porukuPošalji e-mail korisniku/ci damirs. Vrh
——————————————————————————–

Prijavi postCitiraj (i odgovori) Re: Izvinjenje, da ili ne?
Postao/la Liberalac » uto 9. nov 2010, 00:13

– Za svakog nevino ubijenog čovjeka koga je ubila Armija BiH ja se izvinjavam – rekao je Izetbegović, navodeći da je svaka nevina žrtva jednaka. On je, međutim, odmah i dodao da „kad saberete sve žrtve Armije BiH za četiri godine rata, to je manje žrtava nego što je bilo za sat vremena u Srebrenici”.

Prvo => Dakle, Smatram da je uradio dobar potez … Kada se Josipovič i Tadič “poklanjaju žrtvama, i kupe jeftine političke poene”, Zašto nebih Bakir ?

Drugo =>Bošnjaci moraju prevazići pasivnu poziciju žrtve i preuzeti aktivnu poziciju i odgovornost relevantnog političkog života u Bosni… Ovo je naša zemlja, naš dom i naša avlija !
Liberalac
Pocetnik

Postovi: 49
Pridružen/a: pon 5. jul 2010, 13:54
Pošalji privatnu porukuPošalji e-mail korisniku/ci Liberalac Vrh
——————————————————————————–

Prijavi postCitiraj (i odgovori) Re: Izvinjenje, da ili ne?
Postao/la kerim » sri 10. nov 2010, 11:43

Sa Bakirom cemo, kako se cini, preuzeti aktivnu ulogu prostitutke u BiH – naroda kojeg ce jahati kako ko hoce. Cak stavise, pribovajam se da na kraju ne zavrsimo sa ulogom agresora, tj. da na kraju Bakir ne kaze da smo mi napali Srbe i Hrvate i da je zbog toga u BiH izbio rat.”VELIKIM BOGOM SE KUNEMO DA ROBOVI BITI NECEMO” – rahmetli Alija Izetbegovic
kerim
PL BiH

Postovi: 406
Pridružen/a: sub 11. okt 2008, 11:15
Lokacija: Sarajevo
Pošalji privatnu poruku Vrh
——————————————————————————–

Prijavi postCitiraj (i odgovori) Re: Izvinjenje, da ili ne?
Postao/la Kingmaker » sri 10. nov 2010, 13:42

Liberalac je napisao/la:

Prvo => Dakle, Smatram da je uradio dobar potez … Kada se Josipovič i Tadič “poklanjaju žrtvama, i kupe jeftine političke poene”, Zašto nebih Bakir ?

Oni i trebaju da se izvinjavaju, mada takav cin ne znaci prakticno nista dok vode istu politiku, ali poenta je da se imaju za sta i izvijavati i kajati.
Bakir nema radi cega da se izvinjava.Jesi li cuo ikada da su se Jevreji izvinuli nekome za desavanja u drugom svjetkom ratu?

Liberalac je napisao/la:
Drugo =>Bošnjaci moraju prevazići pasivnu poziciju žrtve i preuzeti aktivnu poziciju i odgovornost relevantnog političkog života u Bosni… Ovo je naša zemlja, naš dom i naša avlija !

Nema tu nikakve pasivne pozicije, zrtva je zrtva, a ostaje cinjenica da su Bosnjaci bili zrtve agresije i genocida.Pasivna ili aktivna pozicija nema nista sa tim, samo istina. Jedino sto bi se moglo reci u tom smislu aktivnijeg nastupa je da bi trebali biti puno aktivinji na otkrivanju i imenovanju zlocinaca koji i dalje u hiljadama nesmetano slobodni setaju ili cak i rade u drzavnim ili entitetskim instiutucijama.
Sve ostalo je Tihiceva nebulozna prica koja sluzi da se Bosnjacima izbije najjaci adut o tome zasto je postojanje genocidne nastavak zlocina.
Kingmaker
Pocetnik

Postovi: 61
Pridružen/a: pet 16. jul 2010, 19:40
Pošalji privatnu porukuPošalji e-mail korisniku/ci Kingmaker Vrh
——————————————————————————–

Prijavi postCitiraj (i odgovori) Re: Izvinjenje, da ili ne?
Postao/la damirs. » sri 10. nov 2010, 21:14

ovo izvinjenje nije prevazilazenje pozicije zrtve vec relativiziranje pozicije zrtve,sta znaci to zapravo “prevazilazenje pozicije zrtve”?zasto sad treba bjezati od toga odjednom,da li to znaci da to sto spominjemo da smo zrtva da nas to dovodi u losiji polozaj sad odjednom?ja se ne bih mogao sloziti s tim jer je to podvala kojom se nastoje izjednaciti sve strane po principu “izvinite se jedni drugima,sto je bilo bilo je pojeo vuk magarca idemo dalje do novog pokolja”!cinjenica je da nas narod jeste bio zrtva,ali to opet nije nas sprijecilo da u ratu skupimo snagu i j**** im majku!to su najvece gluposti kojima sam u zivotu svjedocio,da se predsjednik naroda nad kojim je izvrsen genocid izvinjava dzelatima tog naroda za neke izolovane slucajeve zlocina!da je bio malo pametan kao sto nije,Bakir je najvise trebao izjaviti nesto poput “imaju sudovi neka se oni bave svojim poslovima””TAKO MI MLADOSTI MOJE,NA BRANIKU TVOME,SVI HEROJI STOJE”
-rahmetli Smajo Sikalo

[Dedo]

in reply to: Al i ovo treba da se zna #26499

Naslov ISTINA O MEKKIJU TURABIJU IZ MAROKA
Bismillahir-Rahmanir-Rahim
ISTINA O MEKKIJU TURABIJU IZ MAROKA
Uzvišeni Allah kaže u Kur’ani Kerimu: “O vjernici, Allaha se bojte i u Njegova Poslanika vjerujte, On će vama dvostruku milost Svoju darovati, i dat će vam svjetlo da po njemu idete, i oprostit će vam! Allah grijehe prašta i samilostan je!” (El-Hadid, 28) “(Gospodar svjetova) me stvori, pa na Put Pravi uputi, i Koji me hrani i poji, i Koji me, kad se razbolim, liječi.” (Eš-Šu’ara, 78-80) “O ljudi, došla vam je od Gospodara vašeg pouka i lijek za ono što je u grudima, i Uputa, i milost vjernicima.” (Junus, 57) “U Kur’anu Mi objavljujemo ono što je Lijek i Milost vjernicima.” (El-Isra, 82) “Ti reci: “On (Kur’an) je onima koji vjeruju Uputa i Lijek.” (Fussilet, 44) A Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Kur’an je najbolji lijek.” (Ibn Madže u Sunenu) “Ko tvrdi da prima znanje sa nekih nebeskih tijela, (znajte da) on sa nebeskih tijela prima sihir.” (Ebu Davud u Sunenu) “Ko ode zvjezdoznalcu (ili vraču) i povjeruje u ono što mu je rekao, četrdeset dana mu ni jedan namaz neće biti primljen.” (Ebu Davud u Sunenu) Poznati učenjak Ibnul Kajjim el-Dževzije kaže: “Koga Kur’an ne izliječi, za toga i nema lijeka.” (Zadul-Me’ad)

Već nekoliko sedmica posmatramo, slušamo i čitamo da se pred sarajevskom Zetrom, nažalost, okupljaju hiljade ljudi, koji u nepreglednim kolonama stoje satima, kao pred nekim hramom, da se susretnu s čovjekom koji se predstavlja kao iscjelitelj iz Maroka, koji liječi sve moguće bolesti, fizičke i duševne. Daje mu se ogroman publicitet u novinama i na televiziji, a šute teolozi, intelektualci, ljekari i psiholozi. U dosadašnjim seansama je učestvovalo preko pola miliona ljudi, a da nisu ni svjesni da se radi o zabludi, šejtanskom poslu i obmani. Još je jedan visokopozicionirani političar odao priznanje Turabiju što je vratio osmijeh na lica Bosanaca i Hercegovaca!
Žalosno je što jedan obični poljoprivrednik iz Maroka može zavesti tolike mase, zavlačeći ruke ispod odjeće ljudima i ženama. Taj Turabi kaže da može liječiti preko slike osobe čak na drugim kontinentima. Tobože, slika koju on dotakne odašilje energiju do željene osobe npr. u Australiji. Pa kada je to tako, zašto ta energija ne bi mogla proći kroz odjeću osobi koja je pred njim? Zašto zavlači ruke pod odjeću, posebno ženama?

Turabi kaže da liječi sve moguće bolesti! Ako je to tačno, onda bi se sve te hiljade bolesnika morale vratiti kući zdrave, a ne samo nekoliko njih. Nije poznato da je u historiji ikada postojao čovjek koji je liječio sve bolesti. Ni Allahovi poslanici to nisu mogli. Isa, a.s., mogao je liječiti Allahovom voljom i određenjem samo neke bolesti, i to da bi time potvrdio i dokazao svoje poslanstvo. Dakle, Isa, a.s., nije želio da se predstavi kao iscjelitelj, već da im dokaže da je on uistinu Allahov poslanik. Muhammed, s.a.v.s., je za sve fizičke bolesti slao ljekarima, a Kur’anom i dovama je liječio samo duševne bolesti. Ako ni jedan poslanik nije liječio sve bolesti, a Turabi tvrdi da on liječi, onda je on, estagfirullah, iznad svih Allahovih poslanika. Oprosti, Bože!

Kažu da je pomogao nekim ljudima i da se osjećaju bolje. I ljekari kažu da bi oko 60% bolesti prošlo čak bez liječničke intervencije. U SAD su vršili jedan eksperiment na ljudima koji su bolovali od iste bolesti. Podijelili su ih na dvije grupe i jednoj skupini su dali do tada korištene lijekove, a drugoj nove sa efikasnijim djejstvom. Oni koji su upotrijebili nove lijekove su doista brže ozdravili. Ispostavilo se da su to bile tablete od šećera, ali su imale bolji efekat zbog ubjeđenja pacijenata da su ti lijekovi bolji. Turabi kaže da je hafiz i da klanja, a očevici tvrde da nikako ne prekida sesije da bi obavio namaz. U doba duhovne i materijalne krize, mnogi ljudi postaju žrtve jeftinih obmana i prevara. Dok u današnjem društvu skoro svako uzima mito i nikakav posao se ne može završiti bez debelih koverata, Turabi obznanjuje da svoje usluge ne naplaćuje. A jadni Bošnjo će i injekciju primiti samo ako je besplatno. No, da li je to baš tako? Budući da se ulaz u Zetru plaća samo 1 KM, parking 3 KM, a paketi obične vode, na koju je Turabi tobože nešto učio, nekoliko maraka, svako će to smatrati beznačajnim, u poređenju sa stotinama ili hiljadama maraka koje se daju za usluge Bosancima.

Zamislite da je do sada do Turabija došlo preko pola miliona ljudi, i da su platili samo po nekoliko maraka, to su milionske cifre. Voda se dovlači šleperima, a Turabi je sklopio ugovor sa Sarajevskom pivarom. Jedan tobože hafiz, pobožan čovjek, koji klanja pet vakata namaza i koji je pet puta hadž obavio sklapa aranžman sa onima koji proizvode i prodaju alkohol. E, hadži hafize, aferim! Haram i keramet ne idu zajedno, nikako.
-2-
Pjesnik reče: «Zrno po zrno – pogača, kamen po kamen – palača», a mi dodajmo: Marka po marka – milioni maraka! Ovo me podsjeti na razgovor sa prijateljem u Čikagu koji je uvozio šećer u SAD iz Sudana. Čudio sam se kada je rekao da po toni zarađuje samo 1 dolar! Shvatio sam biznis kada mi je rekao da na brod ukrca 200.000 t šećera i zaradi 200.000 dolara!
Turabi tvrdi da mu je tu moć (keramet) podario Allah, dželle šanuhu. Ta njegova moć, ili keramet, slična je kerametu čovjeka koji je htio samljeti žito u vodenici. Naime, kada je sa zakašnjenjem donio žito u vodenicu, mlinar mu je rekao: «Ja zaista imam mnogo posla, morat ćeš čekati dok na tebe dođe red.» Čovjek mu je ljutito rekao: «Ja ne mogu čekati, ako mi odmah ne samelješ žito, molit ću Allaha da ti uništi vodenicu i da ti propadne posao.» Vodeničar ga je potom podrugljivo upitao: «Da ti nisi možda od onih ljudi čija se dova uslišava?» Čovjek je samouvjereno odgovorio: «Da, svakako!» Tada mu je vodeničar rekao: «Onda moli Allaha da ti žito pretvori u brašno, pa nećeš morati čekati.»

Turabi tvrdi da energiju dobiva sa pet planeta, koje se nalaze izvan Sunčevog sistema, preko bića koja su upola manja od ljudi, te da zna o kojoj se bolesti radi, a da ga bolesnik ne obavijesti. Ako je to istina, onda ta bića nisu meleki, jer su meleki dolazili samo Allahovim poslanicima, a ne običnim ljudima, a tajne poznaje samo Allah, dželle šanuhu. Istina, šejtani, ili džini, mogu čovjeku otkrivati neke tajne, ali sihirbaz bi morao počiniti tako gnusne stvari od kojih se diže kosa na glavi i koje izvode čovjeka iz imana/vjere, makar on tvrdio da je hafiz, da klanja i da je hadž obavio. Dakle, čovjek postaje nevjernik. Allahu ekber!

Dobro se sjećam popularne knjige iz sedamdesetih godine prošlog vijeka o broju 19 u Kur’ani Kerimu, koju je napisao Egipćanin Rešad Halifa, a koju su citirali svi profesori i predavači diljem bivše Jugoslavije. I tog Rešada Halifu su opčinili i zaveli šejtani i džini, pa se osilio i proglasio poslanikom. Kada mu je rečeno da nema poslanika poslije Muhammeda, a. s., on je rekao: «Znam, ali me nešto prisiljava da to kažem.» Boraveći u Tucsonu, Arizona, SAD, prolazio sam pored džamije u kojoj je, rekli su mi, imamio Rešad Halifa. Nakon odbijanja da se odrekne lažnog poslanstva, neko ga je ubio u mihrabu te džamije. Dakle, i Rešad je klanjao i Kur’an učio, ali su ga šejtani zaveli.

Da ljudi mogu biti zavedeni, svjedoči sljedeći primjer. Pred agresiju na BiH, u Zvornik je često svraćala grupa vrlo pobožnih arapskih studenata, koji su studirali u Beogradu. Plijenili su svojom iskrenošću i odanošću vjeri. Jedan od njih, A. H., imaše bradu, dužu kosu, lice i tijelo kao Isa, a.s., iz filmova. Klanjali su, učili Kur’an, druge pozivali i usmjeravali na Pravi put. Jednog dana su zakazali sastanak sa imamima u Kamenici, u zaseoku Redžići, poslije jacije namaza. Spomenuti A. H. je držao poduže predavanje, da bi odjedanput skinuo košulju sa grudi, pokazivao nekakve biljege po tijelu, koji su tobože uvjerljiv znak da je on očekivani Isa, o kojem je govorio Poslanik, s.a.v.s. Zbog neočekivane vijesti, mi nepripremljeni, šutismo i sa čuđenjem se gledasmo. Dugo sam razmišljao o svemu i došao do zaključka da je sve to pripremljeno i izvedeno planski na vrlo plodnom tlu. Naime, vjerski život na području Zvornika je cvjetao u to doba i mnogi su nasjeli i, bar tada, bili spremni da povjeruju u to. Nekoliko godina kasnije sam sreo A. H. u drugoj zemlji, a rekoše mi da je imao psihičkih problema.

Mislim da je i Turabi našao vrlo plodno tlo u Sarajevu, dok najavljuje skori povratak u BiH, a mnogi mu naivno vjeruju i podršku pružaju. Ne bi me čudilo da se i Turabi uskoro proglasi nečim poput spomenutog A. H. ili Rešada Halife. Tako to biva kada se vjeruje ljudima više nego Allahu, dželle šanuhu, i slijepo slijede prevaranti, umjesto plemenitog Allahovog Poslanika. Umjesto da iskreno vjeruju, klanjaju pet vakata namaza, svakodnevno uče Kur’ani Kerim, mnogi pribjegavaju lakšim jednokratnim seansama i obećanjima prevaranata. Žive u nadi da će im pomoći oni koji ni sebi ne mogu pomoći. Naprotiv, odmažu i sebi i drugima. A sutra valja račun polagati pred Gospodarom svjetova. Otvorimo oči i ne srljajmo u propast, već gledajmo kuda idemo.

Neka nam Uzvišeni Allah podari zdrav razum, očisti duše, učvrsti nas na Pravom putu, omogući da nađemo zadovoljstvo i radost u namazu, a lijek u Kur’anu i dovama, a da nas sačuva od šejtana, sihira, laži i obmana.

Abdullah Hodzic imam Bijele Dzamije u Gracanici.

[Dedo]

in reply to: Ratna svjedocenja iz susjednih opcina. #26467

PISMO ČOVJEKA BEZ SNA

Imam kuću kao iz bajke, uspješnu djecu, prelijepu unučad, novca dovoljno… I svi misle da sam srećan čovjek! Ali ja znam da sam očajnik i da golem teret na srcu nosim, da sna nemam, da mira nemam. Ja sam jednostavno bivši čovjek iz bivše Jugoslavije, ovdje u dalekoj tuđini, zarobljenik vlastitog nemira i teških misli o zločinu nad nevinom djecom bijeljinske porodice Sarajlić
25. novembra 1992. godine u Bijeljini, pripadnici specijalne policije RS, pod nazivom “Pahuljice”, koja je bila pod komandom ministra policije Miće Stanišića, na Drini u Balatunu izmasakrirali su 22 lica, među kojima su bila i mala djeca.
O tome znaju mnogi pripadnici policije, koji godinama kukavički šute, plašeći se za svoje živote. Sve znaju, do u detalje: Mićo Stanišić, Tomislav Kovač, Goran Mačar, Goran Sarić Sara, Drago Vuković, Stevo Bokarić. O načinu na koji su ljudi i djeca masakrirani, sve znaju pripadnici “Pahuljica”: Peđa Bartula, zamjenik pokojnog Duška Malovića, komandanta “Pahuljica”, Risto Stuparušić Stupa, Milenko Samardžija Travka, Slavenko Kovačević Kino, Kosta Stanić Kole, Mitar Jolović Jola, Nenad Marković Tripa, Milenko Ećimović Kroka, Nenad Perović Peros i Danko Arbinja Mento.
O pomenutom zločinu dosta znaju: Zoran (Uroš) Spasojević, tadašnji komandir policije, Slobodan Andrić, tadašnji dežurni policajac, Milan Tešić, tadašnji zamjenik komandira policije, Žiko Miljanović, tadašnji šef smjene, Dragan Kanjčević i Zoran Novaković, dežurni policajci pred kućama ubijenih, Rodoljub Ivanović, tadašnji komandir rezervne policije u selu Brodac kod Bijeljine, Jovo Ljubojević, tadašnji zamjenik komandira u Brocu, i Mile Škorić, pripadnik državne bezbjednosti i tadašnji zamjenik Drage Vukovića, čovjek koji je rodom iz Balatuna, gdje su poubijani Sarajlići, Malagići i Sejmenovići. Svi ovi ljudi su radili na sakrivanju leševa i prikrivanju istine o zločinu.
Žrtve tog zločina do Drine su prevezene nasipom u dva vozila, u TAM-iću i u vojnoj STODESETKI. Ovo drugo vozilo, je prano od krvi u krugu CJB Bijeljina i tu scenu su vidjeli na desetine policajaca.

Poštovani, o svemu ću ti uskoro opširnije pisati i obećavam ti da ću svjedočiti pred SUDOM BOSNE I HERCEGOVINE U SARAJEVU.

Eto ja kazah i svoju dusu spasih,zavrsava pismo jedan od (postenih Srba)

Zamislimo kad bi bilo i u Rogatici ovakvih Srba koji bi htjeli da svoju dusu olaksaju,mnogi od nas bi saznao bar za kosti svojih najmilijih.

preuzeto sa Bijeljinskog posta

[Author]

Posts