Forum Replies Created
-
AuthorPosts
-
in reply to: Fikrina kuhinja #27646
Radio Bosanceros kao frizer u nekom gradu u SAD.
Jednog dana mu udje cvjecar u radnju i kad ga je ovaj osisao, cvjecar pita koliko kosta da bi mu platio. Frizer odgovori da on to radi iz hobija i da ne moze da primi pare. Cvjecar ode sav srecan.Sutra kad je frizer dosao na posao nasao je na pragu prelijep buket od 20 ruza.
Drugog dana mu udje pekar u radnju i kad ga je ovaj osisao, pekar pita koliko kosta da bi mu platio. Frizer odgovori da on to radi iz hobija i da nemoze da primi pare. Pekar ode sav sretan.
Sutra kad je frizer dosao na posao nasao je na pragu 20 krofni.
Treceg dana mu udje Bosnjo u radnju i kad ga je ovaj osisao, Bosnjo pita koliko kosta da bi mu platio. Frizer odgovori da on to radi iz hobija i da nemoze da primi pare. Bosnjo ode sav sretan.
Sutra kad je frizer dosao na posao nasao je …
… 20 Bosnjaka koji cekaju na sisanje !!!Najbolji Vicevi:
TA BLAGA DUŠA ŠTO PUTOVAT TREBA..
Ta blaga duša što putovat treba
u drugi život, prije hore zvana,
bude li tamo dužna cast joj dana,
u najdicnijem bit ce dijelu neba.Izmedu Marsa stane li i trece
svjetlosti, Sunce pasti ce u sjenu,
jer da bi mogle motrit lijepost njenu
blažene duše njojzi hrlit sve ce.Pod cetvrtim li svodom bude stala,
tri ostale ce manje lijepe biti,
a samo njoj ce pripast cast i hvala;u petom krugu nece boraviti;
znam, bude li se dalje uspinjati,
Jupitra sjaj ce i svih zvijezda skriti.Francesko
ŠTO CUTIM
Što cutim, što je, ako ljubav nije,
Al ako je ljubav, bože što je ona?
Ako je dobra, zašto je zlu sklona,
Ako je zla, zbog cega slatka mi je?Gorim li od sebe, cemu plac i tužba,
Kriv li sam tome, malo jauk vrijedi.
O žrtva smrti, slatkoca u bijedi,
Ako vas necu, cemu ste mi družba?Al ako vas hocu, zdvajat nemam prava,
Suprotni me vjetri, kroz šumu i bjesnocu,
Tjeraju u camcu vrh bezdana plava.Slab razbor i grijesi razlog su mi sjeti,
Tako daneznam samstvarno što hocu,
Te se znojim zimi a cvokocem ljetiFrancesko Petrarica.
in reply to: Al i ovo treba da se zna #27447Genocid u XIX. stoljeću I. dio
Tokom svih devet godina ustanka u Beogradskom pašaluku je, da se poslužimo riječima starog srpskog historičara i političara Stojana Novakovića , vršeno „generalno trebljenje Turaka iz naroda“.
Početak XIX stoljeća donio je nastavak agonije Osmanskog carstva. Carstvo, koje se nesupješno pokušavalo oporaviti i obnoviti poslije velikog poraza u Bečkom ratu, bilo je iscrpljeno bezbrojnim pobunama, kako kršćanskog tako i muslimanskog stanovništva unutar svojih granica.Već tada se ono nalazilo u vrlo dubokoj krizi, bez puno nade za oporavak, što se teško odražavalo na sve narode koji su živjele pod osmanskim upravom. Srpski otpor osmanskoj dominaciji naročito se pojačao krajem XVIII i početkom XIX stoljeća, kada dolazi do podizanja tzv. srpskih ustanaka protiv Osmanlija, koji će dovesti do stvaranja srpske kneževine, što će postati temelj za stvaranje nezavisne srpske države.
Međutim, ovi ustanci nisu donijeli samo nezavisnost i osamostaljenje srpskom narodu. Oni su također donijeli genocid nad Bošnjacima, kao sastavni dio srpske politike, bez obzira za kakvu se Srbiju borili- malu, srednju ili veliku. Iako su muslimani stotinama godina živjeli na području tzv. Beogradskog pašaluka, za vrijeme ovih srpskih ustanaka i poslije njih, pa sve do Berlinskog kongresa 1878.godine, Srbi će ih sistematski, organizirano i planski etnički očistiti sa ovih područja, a potruditi će se i da zatru svaki materijalni trag njihovog boravka na tim područjima.
Da ne bude zabune nad kim je ,ustvari, genocid počinjen, treba znati da su svo bošnjačko stanovništvo u Slavoniji, Dalmaciji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i Srbiji najčešće nazivali Turcima.Ali, uzimajući kao dokaz srpske izvore, vidi se da je postojala jasna diferencijacija između pravih Turaka i Bošnjaka, iz čega se može vidjeti da su oni nad kojima je izvršen pokolj Bošnjaci muslimani, porijeklom iz Bosne, te domaći muslimani.
Tako poznati srpski historičar Tihomir Đorđević piše:“ Samo paše, njihovi činovnici, koji su dolazili s njima, i nešto vojnika i poneki građanin, bili su pravi Turci…Znatno veći deo su bili Srbi Muhamedove vere iz Bosne i Hercegovine“. 1
Da je riječ o koloniziranim Bošnjacima u Srbiji porjeklom iz Bosne i Hercegovine, o tome nam govori i Đ.Magarašević 1827 godine. Turci u Šabcu bili su „ po većoj časti Bošnjaci, dakle poturčeni Srblji, od kojih jedva se koji nađe da zna turski govoriti.“ 2Prvi srpski ustanak podignut je 14.2.1804.godine u Orašcu kod Aranđelovca. Zapravo su izbila dva ustanka: prvi je izvela skupina mjesnih janjičara, koji su u tim vremenima zbog gubljenja beneficija često dizali pobune, i koji su prigrabili vlast ne bi li spriječili provedbu reformi koje je donio Istambul (dopuštajući Srbima kršćanima da osnuju svoju miliciju, ubiru svoje poreze i tako dalje), a drugi je bio velika buna Srba. Premda je sultan u prvi mah stao na stranu svojih podanika protiv janjičara, narodni je ustanak uzeo previše maha pa je odlučio da ga uguši. Bošnjaci muslimani su dobro predosjetili da su ovim srpskim ustankom ugroženi u svakom pogledu,pa su zbog toga odredi bosanske vojske od samog početka učestvovali u slamanju ovih ustanaka.Međutim, pri prvoj većoj intervenciji protiv ustanika, Bošnjaci su potučeni u boju na Mišaru kod Šapca, 13.8.1806.godine. Kasnije će, prilikom pohoda Sulejman paše Skopljaka, nanijeti više teških poraza srpskim ustanicima, a Bošnjaci će biti među prvima koji su ušli u Beograd 1813.godine, kada je došlo do vojnog sloma Prvog srpskog ustanka.
Bošnjaci i općenito muslimansko stanovništvo koje je živjelo u Beogradskom pašaluku doživjelo je vrlo tešku sudbinu u toku Prvog srpskog ustanka. Prema nekim procjenama, u Beogradskom pašaluku je pred prvi srpski ustanak živjelo oko 20.0000 Bošnjaka, ne računajući tu pripadnike turskih garnizona.
Sami Beograd je prije srpskih ustanaka imao 3000 kuća i oko 25000 stanovnika, sa 14 džamija, jednom pravoslavnom crkvom i jednom sinagogom
Drugi po veličini grad je bio Užice, najrazvijenije trgovačko mjesto, koje je prema kazivanju njegovih stanovnika Bošnjaka jednom engleskom putniku, imalo krajem XVIII stoljeća 12000 kuća sa 60000 stanovnika.
Prema kazivanju prote Matije Nenadovića, Užice je do 1805 imalo 5000 turskih kuća. Iste godine, 20.juna pri osvajanju Užica, Srbi su ga zapalili, te je gotovo cijelo izgorilo. 3
Poslije Užica, veći gradovi u Srbiji su Šabac, Smederevo, Požarevac, Valjevo, Jagodina, Čačak. Valjevo je pred Kočinu krajinu, imalo preko 3000 bošnjačkih kuća, 24 džamije i 200 kršćanskih domova. Nakon srpskih ustanaka, Valjevo je 1826 godine imalo samo 30 bošnjačkih i 150 srpskih kuća. 4
Prema izvorima Đorđevića, u gradovima Srbije izuzev Beograda, Užica i Valjeva bilo je pred Prvi srpski ustanak prosječno 200-500 turskih kuća a u palankama od 30-50.Kao što smo rekli, Srbi su svo muslimansko stanovništvo općenito, pa i u Beogradskom pašaluku, nazivali Turcima. U stvarnosti tu je bilo vrlo malo pravih etničkih Turaka. Radilo se uglavnom o Bošnjacima, te manjem broju Albanaca. Zbog čestih ratova, hajdučije i četovanja srpskih frajkora, u Beogradskom pašaluku vladao je osjećaj opšte nesigurnosti za Bošnjake. Zbog toga su oni bili prisiljeni da se koncentriraju u gradovima i palankama koje su imale garnizone.
Srpski ustanici su u početku načelno pravili razliku između mirnih, „carskih“ Turaka i janjičarskih nasilnika i odmetnika od centralne vlasti, ističući da se bore protiv ovih drugih. Ustvari, ustanici nisu pravili razliku među bošnjačkim stanovništvom, smatrajući ga u cjelosti neprijateljskim. Ustanici su jedino po nekim varošima i palankama u koje su ulazili ( Valjevu,Šapcu, Rudniku, Smederevu i Jagodini) iz taktičkih razloga ostavljali na miru „carske Turke“, ustvari Bošnjake, tzv „starince“, dok su ostale ubijali ili protjerivali. Prema kasnijim kazivanjima pojedinih ustanika, za sve njih Turci su bez razlike bili samo krvavi neprijatelji. Tokom svih devet godina ustanka u Beogradskom pašaluku je, da se poslužimo riječima starog srpskog historičara i političara Stojana Novakovića , vršeno „generalno trebljenje Turaka iz naroda“.
To je trijebljenje posebno surovo i temeljno izvedeno dvomjesečnim progonima muslimanskog stanovništva Beograda, u koji su ustanici konačno ušli 8.1.1807.godine. Razulareni bećari Miloja Petrovića Trnavca, željni pljačke i plijena, uz prešutnu saglasnost zapovjednika grada Mladena Milovanovića, nisu osim Bošnjaka poštedjeli ni Jevreje,Grke,Cincare, pa ni neke beogradske Srbe,trgovce i zanatlije. U svjedočeniima o tim pokoljima stoji:„Dva dana su tražili Turke, koji pohitaše da se sakriju, te ih ubijali, što je proteklo i u treći dan-većinom sirotinja i prosjaci-ono pošalju u Vidin. Neki se iskrstiše. Taj krvavi dan obogate se pljačkom Mladen, Miloje, knez Simo Marković, Vule Ilić i drugi…još u februaru padne Šabac. I tamo su bili takvi pokori.“ 5
Pokolji i progoni u Beogradu kulminirali su početkom marta 1807.godine.Beogradski vezir Sulejman-paša je, po dogovoru sa srpskim vlastima, krenuo 7.3.1807 sa svojom pratnjom i pod zaštitom jednog srpskog odreda u pravcu Niša. Po izlasku iz grada, kod Pašine česme na Vračaru, Sulejman paša i njegova pratnja su napadnuti i pobijeni. To je bio signal za opći napad na „Turke“ u Beogradu. Mnogi su pobijeni, mnogi na silu pokršteni, posebno žene i djeca, a svim bogatijima su oduzeta imanja. Jedan broj žena i djece ukrcan je na lađe i upućen Dunavom u Vidin. Borba među srpskim starješinama oko podjele bošnjačkih posjeda i imetka u Beogradu trajala je dugo vremena, o čemu se starao Praviteljstvujušči sovjet. U pokoljima i zločinima nad Bošnjacima muslimanima u ovom ustanku jedan od glavnih nosilaca i poticatelja bila je , naravno, i Srpska pravoslavna crkva, stari, poznati generator zla kada se radi o Bošnjacima muslimanima. Svjedočenje jedne muslimanke, koja je provela neko vrijeme kao srpska zarobljenica, daje mali uvid u sva ta dešavanja, kao i u ulogu Srpske pravoslavne crkve u zločinima.
Muvekkit u svojoj historiji navodi njenu priču:
“Mene je uhvatio i odveo u ropstvo drumski razbojnik Kojo, zvani Šćepavi, poznat po zlu glasu, a ja sam iz obitelji Sokić, stanovnica tvrdave Nikšić – drugačije zvane Onogoste, koja pripada Bosanskom ejaletu. Držali su me godinu i po dana u manastiru zvanom Morača. Nakon toga bila sam sedam mjeseci u manastiru Dovle(?), koji se nalazi u blizini rijeke Tare, a zatim godinu dana u manastiru Trojica blizu Pljevalja. Odatle smo pošli preko Glasinac i u selu Sokolovići, u kuci hrišćanina Petra prenoćili, pa prešli preko skele Tatenice pa su me godinu dana držali u manastiru Raci, u nahiji Sokol…“, te dalje Muvekkit komentira:
„Kaluđer navedenog manastira Ljuti Rače Milutin bio je u vezi sa srpskim ustanicima i, želeci da im pomogne, da bi zavarao muslimane, s jedne strane je pokazivao pokornost prema islam-skoj vojsci, a s druge se dogovarao sa vođom ustanika Karađorđem i ostalim starješinama, i sa njima se dopisivao. Utvrđeno je da je to njegovo iskazivanje rajinske pokornosti bila samo varka, jer su se dogovorili da ponovo dignu ustanak čim ozeleni list, kao i ranije što su činili.“U središtu srpskog nacionalnog bića s violentnom snagom crkva je razvijala oslobodilačku borbu protiv Turaka, ali je razvila i jedno iracionalno, agresivno svojstvo dinarskog tipa Srba, koje postaje bezumno, pohlepno, žedno muslimanske krvi. Prolijevanje muslimanske krvi je postalo jednom vrstom kultne radnje srpskog pravoslavlja.“ U srezu masauričkom (Srbija) kad razbojnik ubije koga, on mu lazne malo krvi, verujući da ga u begstvu „neće stići krv“ ubijenog čoveka. Crnogorci su radili slično: kad u jurišu odrube glavu Turčinu ili Arnautinu, onda i oni laznu krv s jatagana, držeći da im tada „neće krv sići u noge“-znači da ne izgube prisustvo duha. Oni se od muhamedanske krvi nimalo ne gade , jer vele krv od nekrsta je što i krv od brava.Još imaju običaj da pored poginulog muhamedanca bace parče hleba ili soli i nož -„radi mira“…Od ovih ljudožderskih običaja valjda postoje reči u srpskom jeziku:krvolok, krvoločnik, krvopija i krvopilac“ . 6
Kada se pročita gornji citat nije više potrebno opisivati sve načine na koje su srpski pagani ubijali i mučili muslimane u ovom genocidu, jer bi se to previše oteglo. Jer ti načini se nisu mijenjali stotinama godina, a svoju kulminaciju doživjeće u zadnjem genocidu, o čemu ću kasnije pisati i kada ću tome posvetiti više pažnje.
I nakon svega, nakon još jednog pokolja, nakon još jednog etničkog čišćenja kao fenomena tradicije srpske državnosti, vidimo iz pisma kneza Miloša Petru Dobrinjcu od 27 jula 1815 godine ponos zločinom, kao što smo to vidjeli iz Njegošovog ponosa zločinom i neljudskosti u „Gorskom vijencu“:“ Mi smo dosada srećno na sve strane postupili, i Bog nam je pomogao, te smo sve palanke istrebili, samo jošte u četiri grada i u Ćupriji Turaka se nahodi.“ 7Nakon svih ovih pokolja, protjerivanja, pljačkanja i destrukcije osmanska vojska uspjela je, oktobra 1813.godine, poraziti srpske ustanike i ući u Beograd. Poslije pada Beograda, prije čega je poražena okosnica ustaničke srpske vojske, padale su lako i ostala srpska uporišta. A Ahmed Huršid paša, vođa pohoda, u još jednom nerazumnom napadu bosanskog merhametluka, propisao je opće pomilovanje za Srbe, kako to stoji u Muvekitovoj historiji Bosne.
Napokon, 1815. godine, sultan je pristao dati Srbima – ili bar onima u Smederevskom sandžaku, sjevernom dijelu Srbije kojem je pripadao i Beograd – autonomiju s velikim ovlastima, pravo na vlastitu skupštinu i slobodno izabranog kneza. Ipak, turske posade ostale su u gradovima, a turski je paša i dalje stolovao u Beogradu, ali su ovim položeni temelji za kasniji razvoj Srbije kao nezavisne kraljevine, temelji za novi genocid u Drugom srpskom ustanku i temelju za sve genocide, pokolje, zlostavljanja, maltretiranja, pljačkanja,protjerivanja koja će se dešavati sve do današnjih dana..
1) Tihomir R.Đorđević, Iz Srbije kneza Miloša, Beograd 1924 str133
2) Đ.Magarašević, Putovanje po Srbiji 1827.godine, str14-15
3) Prota Matija, Memoari, str. 217 i 220, navedeno prema Tihomir R.Đorđević, Iz Srbije kneza Miloša, Beograd 1924
4) Ibid str.280
5) Leopold Ranke, Istorija srpske revolucije, I deo, Beograd, 1864 str 128
6) Sima Stojanović, Starinska srpska jela i pića, citirano u Vuk Vrčević, Ogranci za istoriju Crne gore, Narodna knjiga,Cetinje 1952 str 111
7) N.Petrović, Finansije i ustanove, II tomstr 10,3 citirano prema Tihomir R.Đorđević, Iz Srbije kneza Miloša, Beograd 1924 str 148Izvori:
1.Dr. Fuad Saltaga, „Da li je genocid sudbina Bošnjaka“, Salfu,1996, Sarajevo
2.Mustafa Imamović „Historija Bošnjaka“, Preporod, 1997, Sarajevo
3.Salih Sidki Hadžihuseinović Muvekkit „Povijest Bosne“, El-Kalem 1999, Sarajevo
4.Noel Malcom, „Povijest Bosne“, Erazmus Gilda, Zagreb, „Dani“, 1995, Sarajevo
5. Dr. Nijaz Duraković, „Prokletstvo muslimana“, FEB Sarajevo, Sarajevo 1993
EdoBL
PocetnikPostovi: 20
Pridružen/a: ned 21. okt 2007, 23:51
Pošalji privatnu porukuWeb stranicaPoradjala se zena Crnogorca. U toku poradjaja Crnogorac padne u nesvest,prvi put, drugi put, treci put…
Posle pola sahata budi ga babica i kaze mu:
-Cestitam postali ste otac!
-Sta je?-pita Crnogorac
-Zensko. Na to ce Crnogorac:
-Uf.. Dobro je, da se bar ne muci ovako ko ja..in reply to: Al i ovo treba da se zna #27275Znacajni datumi
Postao/la Šargan » pon 7. apr 2008, 12:59Prvi stanovnici BiH o kojima znamo bili su ILIRI. To je prastari narod indoevropskog porijekla cije je prisustvo na prostorima BiH potvrdjeno jos u 2. mileniju p.n.e. 395. Rimski car Teodosije dijeli Rimsko Carstvo na istocni i zapadni dio – Hrvatska i danasnja BiH pripadaju Zapadnom Carstvu.Od IV stoljeca barbarska (divlja) plemena su pocela ugrozavati granice Rimskog Carstva. Od V i VI stoljeca: Mada su tokom V i VI stoljeca kroz nasu zemlju prosle nebrojene horde koje su iza sebe ostavljale pustos, katastrofa je uslijedila krajem VI i pocetkom VII stoljeca, kada su se pojavili Avari i Slaveni. Godine 602. presli su Savu i upali na teritoriju nase zemlje.
preuzeto sa Plbih
in reply to: Al i ovo treba da se zna #27216REIS FEJZIĆ: KUĆNI LJUBIMCI IMAJU VIŠE PRAVA NEGO MUSLIMANI U TIVTU
On je, par dana nakon što su stanovnici Tivta potpisali peticiju protiv gradnje džamije i groblja a policija uhapsila Žanu Mitić i Zorana Raičevića jer su kamenjem polomili staklo na objektu Islamske zajednice, a u molitveni dio ubacili svinjski izmet, kazao da nije iznenađen jer je tom vandalskom činu prethodio niz opstrukcionih akcija od strane opštinskih službibas me interesuje kako ce biti kaznjena ta bezdusna gamad za tu takvu netrpeljivost.
Bosnjaci.Net
in reply to: Al i ovo treba da se zna #27215Ogorčenje Mešihata Islamske zajednice u Crnoj Gori povodom ponovljenog napada i kamenovanja prostorija mesdžida u Tivtu
NAKON SVINJSKOG IZMETA – KAMENOVANE PROSTORIJE ISLAMSKE ZAJEDNICE U TIVTU
Očekujemo brzu i efikasnu reakciju nadležnih državnih organa, prije svega policije i tužilaštva, kao u prijethodnom slučaju. Smatramo da je pravovremena odluka Općine Tivat o dodjeljivanju lokacije za izgradnju vjerskog objekta i groblja, mogla da preduprijedi sve novonastale nemile događaje.
Pozivamo Opštinu Tivat da se ozbiljnije nego dosada pozabavi potrebama svojih građana islamske vjere, a ne da ocjenjuje vrijednost izjava Reisa Islamske zajednice, jer to nije u opisu posla ni Predsjednika ni njegovih službi, stoji u reakciji Mešihata Islamske zajednice u Crnoj Goriin reply to: Al i ovo treba da se zna #27214Bošnjaci.Net | 01. November 2010. 15:11:07 | 3 komentara
—————————————————————Dali nam ovo nesta govori—————–ČIN PRAVOSLAVNOG TEROROZMA: Demoliranje mesdžida objekta Islamske zajednice u Tivtu
SVINJSKI IZMET PO TEPISIMA MESDŽIDA U TIVTU
U noći između četvrtka i petka, nepoznata lica pokušala su obijanje objekta Islamske zajednice, polomili prozorska stakla i ubacili svinjski izmet u dijelu gdje se obavlja namaz. Na taj način spriječeno je da se održi centralna molitva petkom – džuma namaz.
Ogorčeni smo da se na ovakav način skrnavi objekat Islamske zajednice, koji je jedini molitveni prostor u čitavoj Boki Kotorskoj, inače kupljen sredstvima islamskih vjernika i Islamske zajednice.
Podsjećamo da smo se više puta obraćali lokalnoj upravi za obezbjeđivanje ili pomoć za kupovinu lokacije i prostor za vjerski objekat, kao i parcele za groblje, ali nismo naišli na bilo kakvo razumijevanjeBosnjaci net
in reply to: Politicki gafovi #27191Imao sam priliku da pratim pisanje Sretena Mitrovica godinama i uvijek sam se nasladivao na neukosti istog.Neznam gdje zavrsi fax i koji ali stvarno je bio predmet podsprdavanja svih iole pismenih rogaticana.U svakom tekstu mu se ogledao sovinizam mrznja prema svemu sto nije mirisalo na Drazu.Imao je i svoje istomisljenike koji su ga stitili i tako je on svog Zorana mogao odgajati takoreci lagodno zaradenim novcem.Da je tada neko rekao nasim rogaticanima koji su bili vlastodrzci i opcini bilo sta protiv istog,bio bi ìstog momenta okarakterisan neprijateljem dobrih komsija.Al sjecam se jedne prilike da su nekolicina prof tadasnjeg SH jezika komentarisali pismenost tog velikog novinara,cak je nekima priznavao da mu je slaba strana pero pa ako mogu da mu lektorisu teksove prije slanja u Oslobodenje ili u lokalne rogaticke novine.Samo da je bio simpatizer onih koji kolju i pale progone i pljackaju to je istina.U svim njegovim tekstovima se to primjecivalo iako je bio komunista?.Zao mi je da se mnogi nisu razumili sta se cijelo vrijeme bratstva i jedinstva iza brda valjalo.Zato Bosnjo otvori oci i pocni da razmisljes sto se historija stalno ponavlja??????Al nikad jedna lasta ne pravi proljece.Jos da napomenem da sam shvatio da se nesto spremalo tj. sto se desilo 92-96 davne 1971 godine.
Dodje Mujo kod Hase u posjetu. Sjedu oni za sto i Haso kaze Fati:
-Fato, daj nam napravi kahvu.
-Necu! Ti napravi to je tvoj gost! – odgovara Fata
Opet ce Haso:
-Punice haj nam ti napravi kahvu.
-Necu, napravi ti. – odgovara punica;
I tako u kuci niko ni habera sto Haso nesto trazi,pa i pred gostima, Prodje tako cijela hefta dana i Mujo opet dodje kod Hase u posjetu, a ono sve spremno, kahva ceka, Fata donosi hranu,punica sipa pice… I pita Mujo Hasu:
-Haso bolan, kako si uspio da to tako sredis???
Haso ce:
-Ma lahko moj Mujo. Dodjem ja kuci i macak mi sjedi na fotelji, a ja mu kazem ,, macak, bjezi sa moje fotelje ili ces dobiti zuti karton!! ”, macak nista. Drugi dan ja dodjem kuci i macak opet lezi na fotelji, a ja mu kazem ,, macak, sad si bezobrazan, bjezi sa moje fotelje ili ces dobiti drugi zuti karton!! ”, ali macak nista. Treci dan ja dodjem kuci i macak lezi na mojoj fotelji, a ja mu kazem ,, macak, e sad je dosta!! Dajem ti crveni karton ako smjesta ne sidjes sa moje fotelje!!!!!!!!” I macak opet nista… Ja uzmem pusku i ubijem ga!!
I Mujo ga prekida:
-Pa dobro ali… kakve sad ovo ima veze sa tvojima??
A Haso ce na to:
-Pa svi vec imaju po 2 zuta kartona!!! -
AuthorPosts
