Forum Replies Created
-
Narodna milicija
Kako vrijeme prolazi, tako i moj život. Ja kao da se nalazim u retrovizoru, koji me vrača slikom u vrijeme moga nepostojanja. Uvijek nešto kao istražujem, tražim ali ne znam ni ja šta. Valjda tražim neki vakat ljudskog življenja, vakat poštovanja, ali očito je taj vakat bio prije mene.
Ovo je jos jedna priča koju prenosimo našim Rogatičanima iz sjećanja moga dragog komšije Galiba Kusture-Busena, jedno kazivanje o Narodnoj Miliciji.
Postoji i danas medju starijim Rogaticanima sala;”Jeli ti piso Bektes.” Mene je zainteresovalo ko je bio taj Bektes i zasto je ta sala ostala tako dugo medju nasim starijim sugradjanima.
Izvjesni Bektes je polovinom 50-tih godina dosao u Rogaticu po naredjenju i javio se na duznos tu u stanicu Milicije u Rogatici. Bio je pozornik, covjek profesionalac. Kod njega nisu mogle proci intervencije ili zamolbe da slucaj ne udje u zapisnik.Tako jedne veceri dok je obavljao sluzbu, obilazeci svoj rejon, jedan mladic je bio previse bucan, malo pripit, galamio je carsijom. Prisao mu Bektes i dobro ga isibao i poslao kuci. Ujutro kod predaje smjene zove ga komandir stanice Vojin Kovacevic i pita ga, sta bi, sto isiba onoga momka. Sto ga nije prvo legitimisao, pa onda preduzeo mjere. Pa Bektes bolan nebio ti isiba moga sina, a Bektes mu jednostavno odgovori:”Prvo ga isibam za ono sto je zaradio pa onda legitimisanje.”Komandir stanice Vojin Kovacevic ga je samo nijemo gledao i nije znao sta da mu kaze. Od toga momenta Rogaticanima je bilo jasno da sa njim nema sale.
Drugom prilikom Bektes krenuo na pijacu u vrijeme pazara. Ljudi sa sela dosli na pazar, neko donijo robu za prodaju , opet neki dosli da pazare, a dosta njih je doslo sa konjima, pa ih pred Hanom ostavljali. U tom momentu dok je prolazio kroz narod cuo je da je neki Vasiljevic iz Seljana nesto kao ukrao sa pijace. Istog momenta Bektes uzima prvog konja sa veze,i ako nije osedlan i pravac Seljani. To je vakat kad jos nije bilo mosta kod Vatrogasnog, pa je Rakitnicu pregazio upravo na tom mjestu i pravac Seljani.U roku dva sata se vraca na konju i vodi svezanog Vasiljevica i kroz pijacu da ga narod vidi, ostavlja konja gdje ga je i uzeo i vodi uhapsenog u stanicu. Sad mozemo samo pretpostavljati kako se proveo.Znao je slucajno prolazeci nacuti informaciju, a zatim u kancelariju da napise poziv da se imenovani javi HITNO u stanicu. Nije se niko smio oglusiti na njegov poziv.Ali ako je napisao poziv taj se nije fino proveo.
Takav je bio Bektes, olicenje Zakona i strahopostovanja, ogledalo sistema. Vremenom je otisao dalje u prekomandu na vecu duznost,ali je iza sebe ostavio veliki trag:”Jeli ti piso Bektes.”
Ovo je bio jedan kratak osvrt na jedno vrijeme i postovanje zakona i ljudi u uniformi. Gledajuci sa danasnjeg aspekta,u ovo vrijeme nazovi nake demokratije koju nam uvezose sa zapada, ova gore prica ispada kao surov cin i odnos prema gradjanima. Ali mi uvijek moramo imati prisutnu cinjenicu da smo mi Balkanci,da za nas nije demokratija,jer istu mi ne znamo koristiti,ali je znamo zloupotrebljavati.
Narodna milicija
Kako vrijeme prolazi, tako i moj život. Ja kao da se nalazim u retrovizoru, koji me vrača slikom u vrijeme moga nepostojanja. Uvijek nešto kao istražujem, tražim ali ne znam ni ja šta. Valjda tražim neki vakat ljudskog življenja, vakat poštovanja, ali očito je taj vakat bio prije mene.
Ovo je jos jedna priča koju prenosimo našim Rogatičanima iz sjećanja moga dragog komšije Galiba Kusture-Busena, jedno kazivanje o Narodnoj Miliciji.
Postoji i danas medju starijim Rogaticanima sala;”Jeli ti piso Bektes.” Mene je zainteresovalo ko je bio taj Bektes i zasto je ta sala ostala tako dugo medju nasim starijim sugradjanima.
Izvjesni Bektes je polovinom 50-tih godina dosao u Rogaticu po naredjenju i javio se na duznos tu u stanicu Milicije u Rogatici. Bio je pozornik, covjek profesionalac. Kod njega nisu mogle proci intervencije ili zamolbe da slucaj ne udje u zapisnik.Tako jedne veceri dok je obavljao sluzbu, obilazeci svoj rejon, jedan mladic je bio previse bucan, malo pripit, galamio je carsijom. Prisao mu Bektes i dobro ga isibao i poslao kuci. Ujutro kod predaje smjene zove ga komandir stanice Vojin Kovacevic i pita ga, sta bi, sto isiba onoga momka. Sto ga nije prvo legitimisao, pa onda preduzeo mjere. Pa Bektes bolan nebio ti isiba moga sina, a Bektes mu jednostavno odgovori:”Prvo ga isibam za ono sto je zaradio pa onda legitimisanje.”Komandir stanice Vojin Kovacevic ga je samo nijemo gledao i nije znao sta da mu kaze. Od toga momenta Rogaticanima je bilo jasno da sa njim nema sale.
Drugom prilikom Bektes krenuo na pijacu u vrijeme pazara. Ljudi sa sela dosli na pazar, neko donijo robu za prodaju , opet neki dosli da pazare, a dosta njih je doslo sa konjima, pa ih pred Hanom ostavljali. U tom momentu dok je prolazio kroz narod cuo je da je neki Vasiljevic iz Seljana nesto kao ukrao sa pijace. Istog momenta Bektes uzima prvog konja sa veze,i ako nije osedlan i pravac Seljani. To je vakat kad jos nije bilo mosta kod Vatrogasnog, pa je Rakitnicu pregazio upravo na tom mjestu i pravac Seljani.U roku dva sata se vraca na konju i vodi svezanog Vasiljevica i kroz pijacu da ga narod vidi, ostavlja konja gdje ga je i uzeo i vodi uhapsenog u stanicu. Sad mozemo samo pretpostavljati kako se proveo.Znao je slucajno prolazeci nacuti informaciju, a zatim u kancelariju da napise poziv da se imenovani javi HITNO u stanicu. Nije se niko smio oglusiti na njegov poziv.Ali ako je napisao poziv taj se nije fino proveo.
Takav je bio Bektes, olicenje Zakona i strahopostovanja, ogledalo sistema. Vremenom je otisao dalje u prekomandu na vecu duznost,ali je iza sebe ostavio veliki trag:”Jeli ti piso Bektes.”
Ovo je bio jedan kratak osvrt na jedno vrijeme i postovanje zakona i ljudi u uniformi. Gledajuci sa danasnjeg aspekta,u ovo vrijeme nazovi nake demokratije koju nam uvezose sa zapada, ova gore prica ispada kao surov cin i odnos prema gradjanima. Ali mi uvijek moramo imati prisutnu cinjenicu da smo mi Balkanci,da za nas nije demokratija,jer istu mi ne znamo koristiti,ali je znamo zloupotrebljavati.
