-
AuthorPosts
-
Sjecanje na nase sugradjane, rahmetlije.
Sjecanje na nase sugradjane, rahmetlije.
Sjecanje na nase sugradjane, rahmetlije.
Sjecanje na nase sugradjane, rahmetlije.
Sjecanja na nase sugradjane, rahmetlije.
Sjecanje na nase sugradjane rahmetlije.
Sjecanje na nase sugradjane, rahmetlije.
Sjecanje na nase sugradjane, rahmetlije.
Sjecanje na nase sugradjane, rahmetlije.
Evo jos jedno sjecanje na covjeka koji nije Rogaticanin ali u vrijeme dok je on dolazio u Rogaticu bio je najpopularnija licnost.
Nadam se da ga se svi sjecate.Neka mu je vjecni rahmet.
Evo i Enver nam je poslao ovu smrtovnicu (sjecanje) na naseg Fudu i na tome mu se veoma zahvaljujem.
Zivot je kao vrijeme a vrijeme prolazi neumitno. Sve sto nam ostaje je samo sjecanje . Sjecanje na nasu rodbinu, prijatelje, komsije.
Prosle su 23 godine od smrti naseg Fude a kao da je jucer bilo. Kazu da vrijeme cini svoje i da bol za nasima umrlim vremenom nestaje. Vjerovatno je to tako i ne bi valjalo da je drugacije, ali ono sto nikad ne nestaje je sjecanje na nama drage i bliske osobe. I zato se pridruzujemo nasem Beharu u sjecanju na njegovog rahmetli oca.Sjecanje na nase sugradjane, rahmetlije.
Sjecanje na nase sugradjane, rahmetlije.
Sjecanje na nase sugradjane, rahmetlije.
Anonymous
May 3, 2008 at 2:08 amPost count: 2088Vehbija Karic,moj skolski drug,komsija i iznad svega prijatelj…Bili smo ista generacija,zavrsili smo zajedno osnovnu skolu i jedan razred tek otvorene ekonomske skole u Rogatici.Onda su Karici(otac Hajro,majka Rabija ,sinovi Vehbija i Enver i kcerka Jasmina) odselili u Sarajevo.Ponovo smo se nasli kada smo upisali studij.I stanovao sam kod njih,ja,Mustafa Karic,a cesto je s nama tu bio i Enver Ziga.Vehbija je bio nemirnog duha,u dvadesetoj godini odluci da igra u “Zelji” i mi ga vec treceg dana vidimo na mjestu centarfora umjesto nadolazeceg Bukala.Nije se to njemu dopalo,htio je pokazati samo sta moze i oprostio se od “Zelje”.Svira gitaru,okuplja mladje muzicare u “Formulu 4″,Nihada Baljka(sadasnjeg sportskog direktora”Sarejeva”)poducava tajnama sportskog menadzerstva.Po zavrsetku studija krenuo je u biznis,bio je uspjesan u “Svjetlosti”,da bi konac osamdesetih docekao kao vrlo uspjesan covjek sa firmama u Mariboru i Sarajevu.Docekuje rat u svom motelu “Osmice” na Trebevicu u kome,u mirovnim pokusajima,pjevaju Arsen Dedic,Kemal Monteno,Rade Serbedzija…(svi ga oni spominju i s pijetetom se sjecaju u postratim sjecanjima),Vehbija nesretno zavrsava od gelera cetnicke granate u svom ofisu iznad bivseg ekspresa “Hercegovina” kod Katedrale.Nesrece ne dolazi sama i nakon rata mu gine kcerka,uspjesna studentica Sveucilista u Zagrebu,u saobracajnoj nesreci.Familija Karica i Musemica(od kojih je Vehbija bio ozenjen)strasno tesko je primila taj gubitak.Njegovi roditelji,otac Hajro i plemenita majka Rabija,rodjena Ljubovic,takodjer…Neka je rahmet njihovim dobrim dusama.
-
AuthorPosts
- You must be logged in to reply to this topic.