[purak]

in reply to: UHAPSEN RADOVAN KARADŽIC #4723

:laugh: I mene je poslo bilo sikirati,al kazu da to on “tihuje i meditira”,ma neki kineski virus…:laugh: on ti se time bavio.

[purak]

in reply to: UHAPSEN RADOVAN KARADŽIC #4714

Eto ga na drugoj slici,sjedi za stolom….:) sjedio.
Ja kad kliknem na prvu sliku,uveca se ova gdje je on.

[purak]

in reply to: oci #4713

Ma sve da je i foto montaza,baci covjeka u razmisljanje….Bozje davanje.

[purak]

in reply to: UHAPSEN RADOVAN KARADŽIC #4712

:( Ako neko moze otvoriti ovu sliku,

http://www.sombor-cancer.org.yu/IMAG…vZivot%201.JPG

….ja ne umijem.:)

[purak]

in reply to: UHAPSEN RADOVAN KARADŽIC #4711

Nicija nije do zore sjala….dogori i njegova.

Koncertna dvorana u 19 sati
Predstavljanje časopisa ZDRAV ŽIVOT i predavanja:
PET ELEMENATA U ZDRAVIJOJ ISHRANI PREMA KINESKOJ TRADICIJI
Predavač: Maja Đelić, lekar kineske medicine
ODNOS TIHOVANjA I MEDITACIJE
Predavač: dr Dragan David Dabic, neuropsihijatar, istraživač u oblasti psihologije i bioenergije

http://www.sombor-cancer.org.yu/IMAG…vZivot%201.JPG

Vid jade,jadovana?Bi reko djeda mraz…za vrijeme pauze.:laugh:

[purak]

in reply to: Muškarac u drugom stanju #4708

U lipnju!!!Eto nije tacan odgovor :) .
I za sta sam se raspitijaooo?,ustvari kad ja to nisam bio hrabar?:)
Slutio sam ja da si i ti poznavalac ovih mjeseca.:)

[purak]

in reply to: UHAPSEN RADOVAN KARADŽIC #4707

Advokat mu izjavio da je u petak vece lisen slobode,ufatili ga u autobusu.:)

[purak]

in reply to: Muškarac u drugom stanju #4686

:) Poso pisati,pa u pola mi dodje televizor,moro ici pomoci da iznesemo :( .Znam i ja nabrojati ovako po koji mjesec,samo nemogu da ih skontam koji je koji po redu.Ma ne zna ni Gracanica,:laugh: eto cuces.I nije F vec H,ko Hata,sama ti rijec govori.Opet sala,oprosti :) ,al ne mogu ja dugo ostati ozbiljan.:) Mahsuz selam svima,odoh televizor postavljati.;)

[purak]

in reply to: Muškarac u drugom stanju #4682

:laugh: Hej Teva zaboravio sam ,sala,sala…:laugh: sala mala ;)

[purak]

in reply to: Dino Merlin izdao novi album #4681

:) Ermine,imali slika sa koncerta??

[purak]

in reply to: Zanimljive kratke priče….. #4680

Dan povratka

Njegove rijeci bijahu pravo iznenadjenje: “Zar se ti ne bojiš smrti i kaburskog azaba? O kako vi ljudi malo radite, a puno ocekujete! Zar vi mislite da ste uzalud stvoreni i da se svom Gospodaru necete povratiti? A zaista tvoje vrijeme istice sutra sa podnevskim ezanom.”

Dan se polahko povlacio i bližio se iftar. Aiša je žurno pripremala sofru i u prolazu gledala na sat. Cinilo joj se da vrijeme tako sporo odmice… A onda se iz daljine zacuo glas mujezina, koji se na momente gubio i miješao sa žamorom ljudi, koji su se šetali ulicom. Bila je to šesta noc šewala i ona je prvi put u toj godini sama iftarila. Muž joj je prošlog ljeta preselio na Ahiret, a kceri se poudale. Dok je iftarila slušala je ucenje Kur’ana sa audio-kasete, i razmišljala o ajetima koje je upravo cula. Iako je mnogo puta procitala prijevod Kur’ana, cinilo joj se da ove ajete prvi put cuje. Lagahno se podigla i ugasila kasetu, a u ušima joj je odzvanjalo: “O vjernici, neka vas ne zabave vaši imeci i vaša djeca da ne spominjete Allaha! Oni koji tako rade na velikom su gubitku. Dijelite od onoga što smo vam dali prije nego nekom od vas dodje smrt, pa da onda kaze: “Moj Gospodaru, da mi hoceš (samo) malo odgoditi smrt, pa da dijelim i da budem od dobrih! – Ali Allah nece nikom odgoditi kad mu dodje posljednji cas, a Allah zna sve što vi radite.” (Prijevod znacenja – Munafikun, 9-11.)

Duboko je uzdahnula klimajuci glavom kao da nekom nevidljivom ili sama sebi potvrduje tu cinjenicu. Abdestila se, klanjala akšam, te se naslonila u svoju fotelju da izuci zikr poslije obavljenog namaza. Pogled joj odluta na veliki starinski sat, koji je bucno otkucavao, remeteci mir i tišinu njene sobe. Još je trebalo cekati do jacije, a ona je bila tako umorna. Ostala je da se odmara naslonjena na jastuke, a onda je prenu kucanje na vratima. “La havle ve la kuvete illa billahi – ko bi to mogao biti?” – upita se poluglasno Aiša. Nikome se nije nadala, a i za posjete je bilo kasno. Nevoljko pride vratima i otvori. Mlad covjek oko 30-tak godina, crne kose i poduže crne brade sa osmjehom na usnama stajao je ispred nje. Osjetila je njegov sladunjavi parfem u nosnicama, koji ju je podsjecao na miris behara. On joj nazva selam, a ona bolje napravi mahramu i uzvrati, pitajuci se ko je on i ocekujuci da joj to sam kaže. A njegove rijeci bijahu pravo iznenadjenje: “Zar se ti ne bojiš smrti i kaburskog azaba? O kako vi ljudi malo radite, a puno ocekujete! Zar vi mislite da ste uzalud stvoreni i da se svom Gospodaru necete povratiti? A zaista tvoje vrijeme istice sutra sa podnevskim ezanom.” I dok se ona sva tresla od neobjašnjive hladnoce, shvati da je nepoznati covjek vec otišao i ostavio je samu sa njenim uzburkanim mislima. Lagano zatvori vrata, udje u svoju sobu i umornim pogledom prede po njoj. “O moj Bože, zar je sutra kraj?” – pomisli ona. “Sutra ce doci po mene Melek smrti. O Bože! A toliko planova i toliko nezavršenih stvari! Nisam ni Esmi vratila posudjeni novac, a i Subhija mi još nije halalila što sam je spominjala onim ženama sa pijace. Teško meni, ona cak i nije tu da mi da halal. Znam da sam pogriješila, ali tudji hak je težak, a sad mi valja ici s njim i za njeg odgovarat!” Svašta joj je dolazilo na um i prisjecala se raznih grešaka. Osjecala se kao da ima groznicu. Nije znala šta bi prije, a vrijeme je prolazilo. Krenula je prvo da pospremi kucu da ne ostavi ništa loše iza sebe, a onda je stala i sjetila se da je prece da klanja i uci Kur’an, jer od toga ima više koristi. Krenula je da uzme Kur’an, a onda se sjeti da ce odgovarati i za svoju djecu. Pomisli kako bi im trebala telefonirati i zamoliti ih da dodju da ih opomene na smrt i na odgovornost prema Allahu dž.š. A željela je i da ih još samo jednom vidi i da se oprosti sa njima. Zehra je jedina klanjala i za nju se nije brinula. Ona je sa svojim mužem i hadždž obavila i na pravom je putu. Ali bojala se odgovornosti za druge dvije kcerke. Senija je bila frizerka i nije htjela da primi ništa od vjere, a Nermina… Aiša uzdahnu, a oci joj se orosiše suzama. Nermina je bila manekenka i top-model. Nju je zanimala samo moda i novac, a o vjeri nije ništa htjela ni da cuje. Znala je Aiša da ce biti pitana za svoju djecu i bojala se toga. A vrijeme tece i sve je bliži trenutak kad ce sve morati ostaviti kad, ništa nece moci ispraviti, a onda…? Onda polaganje racuna za sve što je uradila i govorila. “O moj Bože.” – uzdisala je Aiša, a suze su joj tekle. Željela je još puno toga da uradi i da se pripremi – a sada – nema više vremena. Kasno je za sve. Suze su joj lile niz njeno, vec naborano lice, a onda je zastala ispred ogledala i obratila se svom odrazu u njemu: “Eto, došlo ti je vrijeme da platiš za sve. Ne možeš se ni sama sebi opravdati da nisi znala, a kako ceš sutra kad staneš pred Stvoritelja svih svjetova? I još kad dodje onaj stari imam i potvrdi kako nam je stalno davao savjete, a mi žene ništa ne slušamo! Lijepo je on nama govorio: “Bojte se svog Gospodara, jer Njemu cete se vratiti i pred njim racun polagati.” – a mi mislimo da još nije red na nas! O Bože, o Uzvišeni Gospodaru, ako nam Ti ne oprostiš, mi smo izgubljeni, jer sami smo se prema sebi ogriješili!”. A onda se odmaknu, uze novcanik i pode prema vratima, bar sadaku da udijeli, da još koje dobro djelo zaradi. Zastade pored vrata i sjeti se da ni zekat za ovu godinu nije dala, pa se opet vrati, a onda pomisli da je prece tevbu da ucini, pa sve ostalo.

Odjednom se sve zamraci, zacu se huka kao huka vodopada i zacu se glas: “Došlo je tvoje vrijeme!” I dok se glas gubio u toj huci, ona vrisnu: “Nee, nee, ne mogu još!”, a pred ocima joj se poceše mijenjati slike. Vidjela je svoje kcerke, novac od zekata, komšinicu kako je optužuje, dug koji nije vratila i sve, sve je bilo tu. Ništa nije izostavljeno! Došlo je vrijeme da položi racun za sva svoja djela. I onda kao da bi uvucena u mracni tunel koji ju je poput vakuma odvodio sve dalje i dalje na put bez povratka…

Aiša otvori oci i shvati da je sve to bio samo san, ali san pun opomene. Njena soba i stari sat kao da su zaista bili svjedoci tog sna, djelovali su mracno i vidjelo se da je i njihovo vrijeme prošlo. A onda se zacu glas ezana za jaciju-namaz. Ona obrisa svoje znojno celo i požuri da se abdesti. U sebi je ucila sure Muavizatejn. Na sedždi je dugo molila svog Gospodara za oprost i za još samo malo vremena kako bi ispravila neke svoje greške. Iako je bila umorna i taj dan provela posteci, još dugo, dugo u noci kroz suze se cuo njen šapat: “Subhaneke inni kuntu mine-zzalimin Allahumagfirli – Ente Er-rahmer-Rahimin.” – “Slava je Tvoja, zaista smo se mi prema sebi ogriješili, Allahu moj, oprosti mi, Ti Si od Milostivih Najmilostiviji.”.

[purak]

in reply to: UHAPSEN ZLOCINC #4679

Prvo se krio i bilo ga sramota priznati da je on,govorio da je Branislav Vukadin,a sad se izjasnio da nije kriv????
Psihopata i sramota jedne nacije!

[purak]

in reply to: Muškarac u drugom stanju #4678

purak napisao:

Sad cete i vi ubrzo ako Bog da na odmor,a rujan ti je zakon za odmore,samo studeni i prosinac nisu nesto!

Mala ispravka :) .U trnutku kad sam ovo piso mislio sam na avgust,a po svemu sudeci da sam reko da je septembar najbolji za odmor.Dobro nije ni septembar los,al nije ni naj bolji.
:) Ti Teva il nisi obratio paznju na ovo ranije iskazano,il mozda ti i mislis da je rujan naj bolji za odmore,….al eto ako si me htio ispraviti ili nedo Bog napasti,imo si dovoljno vremena (samo da ti pokazem da se more kad se hoce napasti :) ),eh eto a nemoj pricati,nema narod vremena.:laugh: ;)

[purak]

in reply to: KAKVA CE ZORA BOSNI SVANUTI – TI ODLUCI #4660

Uglavnom smo tu negdje,otprilike isto mislimo svi,samo eto sto se ovo mora pisati,pa nekad zna i drugacije ispasti napisano.Da se bogdo moze sjesti pa o ovome progovoriti,to bi se za 5 minuta dogovorilo,a ovako mozemo okretati u krug i nedo Bog,opet moze doci do kakvog nesporazuma.Nadati se boljem svima,a svi smo svjesni problema kako u Bosni tako i u dijaspori.Mahsuz selam i tebi Kerime a i tebi Zambi,i ja bih vas zamolio da se manimo rasprave o ovom….ma ima drugih,ljepsih tema gdje mozemo progovoriti.Bez da se uvrijedite :) ,nije mi Bogami namjera nikog vrijedjati,al ovako mozemo u nedogled samo prevrtati,jes lopov,nije lopov,onaj valja,ovaj ne valja….da ne izadje na zlo,klonimo se corava posla.;)

[purak]

in reply to: SREBRENICA-POTOCARI #4652

Osjećao sam kosti ljudi koji su bili pogođeni

Nije se moglo hodati po podu skladišta, već po tijelima stotina mrtvih i ranjenih • Srpski vojnici tjerali rijetke preživjele da pjevaju četničke pjesme, a onda ih pobili…
19.07.2008. 11:21
Nepuni sat prije nego što su Srebreničanke u utorak bile presretnute u Sandićima, gdje im je policija zabranila dalje kretanje prema Kravici, prof. dr. Smail Čekić, direktor Instituta za ratne zločine BiH, u Novoj Kasabi održao je čas historije na kojem je detaljno opisao likvidaciju Srebreničana u nekadašnjem skladištu Zemljoradničke zadruge u Kravici, poznatijem kao Magacin otkupa, koja se dogodila 13. jula 1995. godine oko 18 sati.

Profesor Čekić, naime, kao član Komisije za ispitivanje događaja u Srebrenice i oko nje u julu 1995., koju je prije nekoliko godina formirala Vlada RS, tokom istraživanja s ostalim članovima Komisije došao je u posjed dokumenata i podataka koji nedvosmisleno ukazuju kako su i na koji način usmrćeni zarobljenici prethodno dovedeni u Magacin otkupa u Kravici.

– Kasno poslije podne 13. jula 1995. godine između 1.000 i 1.500 Bošnjaka koji su bježali kroz šumu i bili zarobljeni i zatočeni na poljani kod Sandića i drugim lokacijama, autobusima ili pješice odvedeno je u Kravicu i natjerano da uđu u skladište Osnovne organizacije kooperanata “Kravica” (Zemljoradnička zadruga), gdje je izvršen veliki masakr. Oko 18 sati svi su likvidirani – zoljama, ručnim bacačima, ručnim bombama, puščanim mecima – započeo je svoje izlaganje prof. Čekić.

U skladište pretrpano zatočenicima, navodi dalje Čekić, počela je pucnjava s obje strane, kroz prozore, iz svih vrsta naoružanja, čak i ručnih bacača raketa.

– Prema kazivanju jednog od preživjelih, “nastala je velika pucnjava, a mi nismo znali odakle dolazi. Bilo je pušaka, ručnih bombi, mitraljiranja, bilo je… U skladištu se tako zamračilo da ništa nismo mogli da vidimo. Ljudi su počeli jaukati, vikati, zapomagati. Onda bi nastalo zatišje, pa bi onda odjednom sve počelo iznova. I tako su oni nastavili pucati sve dok nije pala noć” – citirao je Čekić jednu od izjava svjedoka strijeljanja.

Čekić je dalje ispričao dijelove sjećanja svjedoka, koji je naveo da ni u jednom filmu strave i užasa koji je gledao nije vidio ništa slično. “To je bilo gore i od svakog filma”, rekao je svjedok.

– Stražari raspoređeni oko zgrade ubijali su zatvorenike koji su pokušavali pobjeći kroz prozore. Kada je pucnjava prestala, skladište je bilo puno leševa.

Svjedok J. se prisjeća: “Niste mogli da stanete na beton a da ne nagazite na leš. Cijeli betonski pod bio je pokriven mrtvim tijelima”. Svjedok K. koji je bio samo lakše ranjen, opisao je kako je, nakon što je pucnjava prestala, prošao kroz skladište da bi umakao kroz prozor: “Pod nisam mogao ni da dotaknem, betonski pod skladišta…

Nakon pucnjave, osjetio sam neku čudnu vrućinu, toplinu, koja je zapravo dolazila od krvi koja je pokrivala betonski pod i gazio sam po mrtvacima koji su na njemu ležali. Ali, bilo je i nekih koji su još bili živi, koji su samo bili ranjeni i kada bih nagazio na nekoga živog, čuo bih kako jaukne, zastenje, jer sam nastojao kretati se što sam brže mogao. Osjetio sam da su ljudi sasvim rastrgani. Osjećao sam kosti ljudi koji su bili pogođeni tim rafalima ili granatama, mogao sam da osjetim kako im se drobe rebra. Onda bih se opet pridigao i nastavio….” – naveo je Čekić sjećanja svjedoka.

Sutradan ujutro, ispričao je dalje prof. Čekić, vojnici su provjeravali ima li preživjelih. Otkrivši nekoliko ranjenih zarobljenika, stražari su neke od njih natjerali da pjevaju srpske pjesme, a onda ih pobili. Nakon što su ubili i posljednjega, bagerom su tijela počeli odvoziti iz skladišta.

Skladište unaprijed odabrano
– Žrtve genocida iz skladišta u Kravici su zarobljenici dopremljeni s privremnih sabirnih mjesta kao što su poljana kod Sandića i fudbalski teren u Novoj Kasabi, koja su organizirana unaprijed, kako bi se tamo mogao držati veliki broj zarobljenika.

Skladište u Kravici unaprijed je odabrano kao lokacija za zarobljenike, jer su poslije podne 13. jula 1995. godine zarobljenici koordiniranim djelovanjem ovamo dovedeni s nekoliko različitih tranzitnih lokacija – kazao je Čekić.

Vezani muškarci

– Drinski korpus uvečer 13. jula 1995. znao je za činjenicu da je u skladištu u Kravici izvršen genocid.

Skladište se nalazi na glavnoj cesti između Bratunca i Konjević-Polja, koju su vojna vozila tog dana itekako koristila. Neki od bošnjačkih izbjeglica izjavili su da su 13. jula 1995., prolazeći kroz Kravicu, iz autobusa vidjeli leševe muškaraca kako leže na poljani i muškarce postrojene s rukama vezanim na potiljku – naveo je prof. Čekić.

Jecaj majki

Izlaganje prof. Smaila Čekića bilo je planirano održati u Kravici. Nakon upozorenja da je stiglo rješenje PS Bratunac kojim se majkama zabranjuje odlazak tamo, on je svoje izlaganje održao u Novoj Kasabi, pored stadiona s kojeg su 13. jula 1995. odvođeni zarobljenici koji su kasnije strijeljani u Kravici.

Muk i tišina koji su pratili Čekićevo obraćanje, prekidani su plačem i jecajima nekoliko desetina majki, od kojih su mnoge prvi put čule pravu istinu o strijeljanju u Kravici.

Autor: A. HADŽIĆ

[Author]

Posts