[purak]

in reply to: Rodjendanske cestitke #7712

I ja se pridruzujem cestitkama za rodjendan Saneli,sa malim zakasnjenjem.:blush: Ne skontah odmah koja nam je 17ogodisnja Sanela.:)

[purak]

in reply to: Pomozimo nasoj sugradjanki ZEKIJI PEZO #7685

Ja se slazem,pravo lijep prijedlog.Da vas dragi Allah nagradi,prvo Bracu a i ostale koji se odazovu da pomognu u pripremi tih paketa nasim povratnicima.

[purak]

in reply to: Zanimljive kratke priče….. #7585

Babo mozes li mi dati 10 dolara?

Jedan čovjek se vratio kasno kući sa posla, umoran i iznenađen da ga njegov 5-godišnji sin čeka na vratima.
«Babo mogu li te nešto upitati?»
«Možeš sine, kaži šta želiš?», odgovori čovjek.
«Babo, koliko ti para zaradiš za jedan sat vremena?»
«Ma sine odkud da me to pitaš, to tebe netreba da interesuje», odgovori babo ljutito
«Samo hoću da znam, molim te reci mi koliko zaradiš?»
«Ako već moraš da znaš, 20 dolara za sat.»
«Oh» odgovori dječak, pognuvši glavu. «Babo, možeš li mi posuditi 10 dolara?», gledajući u oca.
Čovjek se naljuti.
«Ako je to jedini razlog zašto hoćeš da znaš koliko zaradim, da bi od mene uzeo pare da kupiš neku igračku ili neku drugu besposlicu, onda odmah idi u svoju sobu i spavaj. Razmisli zašto si tako sebičan. Ja radim svaki dan teške poslove i nemam vremena za takve dječije stvari.»

Mali dječak mirno ode u svoju sobu i zatvori vrata. Čovjek sjede i poče razmišljati o pitanju djeteta. Kako se može usuditi pitati takva pitanja samo da dobije malo para. Poslije nekoliko vremena razmišljanja čovjek pomisli da je bio previše grub prema svome sinu. Možda je stvarno nešto važno bilo pa je htjeo da kupi sebi za 10 dolara, a nije ni tako često tražio para.
Čovjek ode do sobe svoga sina otvori vrata i upita:
«Spavaš li sine?»
«Ne spavam babo», odgovori dječak.

Ja sam razmislio, možda sam bio previše grub prema tebi malo prije», reče čovjek.
«Bio mi je težak dan te sam malo previše bi ljut na tebe. Evo ti 10 dolara za koje si pitao»
Dječak radosno ustade i zahvali se babi za pare. Okrenu se i izvadi ispod jastuka još nekoliko novčanica. Kad čovjek ugleda da dječak već ima para ponovo se naljuti. Dječak je mirno brojao svoje pare.

«Zašto si tražio para kad već imaš?», upita ga čovjek galameći na njega.
«Zato što nisam imao dovoljno, ali sada imam», odgovori dječak.
«Babo ja imam 20 dolara sada…mogu li kupiti jedan sat tvog vremena??»

[purak]

in reply to: Slike i price iz stare Rogatice #7530

Gluho bilo :huh: ,ja sam cuo da se moze prikazati insanu…al jos ne cuh da iko nadi ime prikazi.:laugh: :)

[purak]

in reply to: Lijepe misli,ili odlomci iz vasih omiljenih knjiga #7478

:) Jos jedan citat naseg Mese.

Bila je mjesecina, krhka i svilena, nisani na mezarlucima bjelasali su se toplo, izmedju kuca cucorila je razbijena moc, po sokacima i avlijama uznemireno se kretao mladi svijet, cuo se kikot, i daleka pjesma, i sapat, izgledalo je da u ovoj djurdjevskoj noci kasaba cepti u groznici. I odjednom, bez ikakva razloga, osjetih da sam izdvojen iz svega ovoga. Neprimjetno se uvukao u mene strah, sve je pocelo dobijati cudne razmjere, nisu to vise bila poznata kretanja, ni poznati ljudi, ni poznata kasaba. Nisam ih nikad vidio ovakve, nisam znao da se svijet moze toliko izobliciti za dan, za sat, za tren, kao da se uzbunila vilenjacka krv, i niko je utisati ne moze. Vidio sam ih po dvoje, cuo po dvoje, bili su iza svih taraba, iza svih kapija, iza svih zidova, nisu se smijali kao drugih dana, ni gledali, ni razgovarali, glasovi su im priguseni, teski, vrisak se probija kao munja u ovoj oluji sto prijeti, vazduh je natopljen grijehom, noc ga je puna, poletjece nocas vjestice s kikotom iznad krovova polivenih mlijekom mjesecine, i niko nece ostati razuman, buknuce ljudi strascu i bijesom, ludoscu i zeljom da se upropaste, odjednom, svi, kuda cu ja? Trebalo bi se moliti, traziti milost od Boga za sve grijesne, ili kaznu, da ih urazumi. Obuzimala me srdzba, kao groznica, kao nastup. Zar nista ne pomaze sve sto cinimo? Je li rijec bozja koju propovijedamo mutava i glinena, ili je uho njihovo gluho za nju? Je li prava vjera u njima toliko slaba da se rusi kao trula ograda pred krdom divljih strasti?

…

[purak]

in reply to: Vicevi #7471

Doso Mujo kod gatare, kuca na vrata kad ce ti gatara:

-“Ko je?”

-*Cuj ko je?Pa Mujo…zar ne vidis u tu kuglu!:)

[purak]

in reply to: Lijepe misli,ili odlomci iz vasih omiljenih knjiga #7462

Mesa Selimovic: Dervis i smrt

Kad bi Bog kaznjavao za svako ucinjeno zlo,
ne bi na zemlji ostalo nijedno zivo bice.

Sve je pocelo da se zaplice prije dva mjeseca i tri dana, racunacu vrijeme, izgleda, od te djurdjevske noci, jer je ovo moje vrijeme, jedino koje me se tice. Brat je vec deset dana lezao zatvoren u tvrdjavi.

Hodao sam ulicama toga dana, pred sumrak, uoci Djurdjeva, gorak i uznemiren preko mjere. A izgledao sam miran, na to se covjek navikne, isao korakom koji ne otkriva uzbudjenje, tijelo samo misli na to skrivanje, ostavljajuci mi slobodu da u tami razmisljanja sto se ne vidi, budem kakav hocu. Najradije bih krenuo izvan kasabe, u ovaj tihi predvecernji cas, da me noc zatece sama, ali me posao vodio na drugu stranu, medju ljude. Zamijenio sam bolesnog hafiz-Muhameda, pozvao ga je stari Dzanic, nas dobrotvor. Znao sam da lezi bolestan mjesecima, i da nas mozda zove pred smrt. I znao sam da mu je zet kadija Ajni-efendija, koji je napisao nalog da se zatvori moj brat. Zato sam rado pristao da podjem, nadajuci se necemu.

Isao sam kao i obicno, dok su me vodili kroz avliju, kroz kucu, naviknut da ne vidim ono sto me se ne tice, tako sam blize sebi. Ostavljen na dugom hodniku, cekao sam da glas o meni dopre gdje je potrebno, osluskivao tisinu, potpunu, kao da niko nije zivio u ovom velikom zdanju, kao da se niko nije kretao po hodnicima i sobama. U muku prigusenog zivljenja, uz samrtnika sto jos dise negdje ovdje, u necujnosti koraka sto umiru u prostirci, i tihih razgovora sto se vode sapatom, jedva cujnim cijukom rasprskavalo se staro drvo prozora i tavanica. Gledajuci kako vece polako opkoljava kucu svilenim sjenkama i drhti na dzamovima posljednjim odbljescima danjeg svjetla, mislio sam na starca i na ono sto cu mu reci na posljednjem vidjenju. Nisam jednom govorio s bolesnicima, nisam jednom otpremio samrtnika na veliki put. Iskustvo me uvjerilo, ako je za to potrebno ikakvo iskustvo, da svako osjeca strah pred onim sto ga ceka, pred nepoznatim sto vec kuca, neotkriveno, u obamrlom srcu.

Govorio sam, tjeseci:

Smrt je jekin, sigurno saznanje, jedino za sto znamo da ce nas stici. Izuzetka nema, ni iznenadjenja, svi putevi vode do nje, sve sto cinimo to je priprema za nju, priprema cim zakmecimo udarivsi celom o pod, uvijek joj blize, nikad dalje. Pa ako je jekin, zasto se cudimo kad dodje. Ako je ovaj zivot kratak prolazak sto traje samo cas, ili dan, zasto se borimo da ga produzimo jos dan ili cas. Zemaljski zivot je varljiv, vjecnost je bolja.

…..

[purak]

in reply to: Obavijest o umrlim #7323

Da joj dragi Allah podari lijepi dzennet.

[purak]

in reply to: Nagrade, priznanja, pohvale #7158

Razumio i opet glaso….:) usput, kad sam vec tu.

[purak]

in reply to: Pomozimo nasoj sugradjanki ZEKIJI PEZO #7157

Ja cu ako Bogda sutra uplatiti,u petak okasnih radi adrese.

[purak]

in reply to: Nagrade, priznanja, pohvale #7127

Moze biti da se Sele meni obratio,mada ni ja nikad ne rekoh da je budaletina nit imam sta protiv njega.Ne volim ovu njegovu muziku,pa sta,to je moje pravo da volim sta se meni voli,al u svakom slucaju mu zelim sve najbolje i radujem se svakom njegovom uspjehu…i glasam stalno za njeg kad se god treba glasati,ne zalim impulse.Nase je pa kako je god.

[purak]

in reply to: Kako danas izgleda nas grad #7125

Ovo je stvarno vrijedno svih pohvala..svaka vam cast.

[purak]

in reply to: Lijepe misli,ili odlomci iz vasih omiljenih knjiga #7077

Pjesma je proglasena za najbolju pesmu milenijuma. Autor ju je posvetio svome sinu i dobio je Nobelovu nagradu za nju 1907.

Ako mozes sacuvati glavu kada svi oko tebe gube svoju i tebe krive za to;
Ako mozes vjerovati sebi kad svi u tebe sumnjaju
A ti im i prastas njihove sumnje;
Ako mozes cekati, a da se ne umoris od cekanja,
Ili kad o tebi lazu, a da se ne bavis lazima, ili kad te mrze, a da se ne prepustis mrznji,
Te da pri tom ne izgledas predobro, niti govoris prepametno;
Ako mozes sanjati, a da ti snovi ne postanu gospodarom;
Ako mozes razmisljati – a da ti misli ne postanu cilj;
Ako se mozes suociti s trijumfom i katastrofom i smatrati te dvije varalice potpuno istima;
Ako mozes podnijeti da cujes kako istinu koju ti govore izokrecu podlaci, da naprave klopku za budale,
Ili da promatras kako se slamaju stvari kojima si posvetio zivot,
Te da se pognes i da ih ponovo izgradis istrosenim alatom;
Ako mozes napraviti jednu hrpu svih svojih pobjeda i riskirati je u jednom bacanju kocke,
I izgubiti i poceti ponovo na svojim rusevinama,
A nikad ne izustiti rijec o svojem gubitku;
Ako mozes prisiliti svoje srce i zivce i tetive da ti sluze jos dugo nakon sto nestanu,
I da tako izdrzis dok u tebi ne preostane nista drugo osim Volje sto ti ponavlja Izdrzi,
Ako mozes razgovarati s masama i zadrzati svoje vrline, ili hodati s kraljevima i pri tom ne izgubiti dodir s obicnim covjekom,
Ako te ni neprijatelji niti prijatelji koji te vole ne mogu povrijediti;
Ako svi mogu racunati s tobom, ali nitko previe;
Ako mozes ispuniti minutu koja ne prasta
Sa 60 sekundi trcanja koje je vrijedno toga;
Tvoja je Zemlja i sve sto je u njoj;
I sto je jos vise – bit ces covjek, moj sine

Rudyard Kipling

[purak]

in reply to: Povratnici #7026

Pa na ciji smo racun do sad skupljali pomoc,jel to jos funcionise?Ako ima,dajte nam taj racun pa da saljemo kolko ko moze.

[purak]

in reply to: S L I K E #7001

A ima i tog Teva.Pa da ko nebi strado,eto reko sam mu ja da je mlogo fin i nek mu to bude od nas sviju :) .Nikad se ne zna,a njemu je deverati s njom.:)

[Author]

Posts