Forum Replies Created
-
AuthorPosts
-
Sinoc sam htjela kritikovati Dance:) , ali je bilo kasno. A i Francuzi se nisu proslavili:).
Sve u svemu mozemo biti zadovoljni da je Laka usao direktno u finale. A sto se tice pobjede mi to necemo dozivjeti jos dugo, dugo…, koliki tu samo lobi mora biti. Sta su ovi Rusi u to sve investirali pa i Jevgenija Plusenka, moglo bi se ovdje pisati nadugo i nasiroko.
Evo koliko smo od koga dobili glasova:
Bh. predstavniku Elviru Lakoviću Laki i pjesmi “Pokušaj” dodijeljeni su bodovi od sljedećih zemalja: Srbija i Hrvatska dale su nam po 12, Švedska, Crna Gora, Norveška i Slovenija po 10, Švicarska i Holandija po 7, Turska i Finska po 6, Makedonija i Njemačka po 5, Azerbejdžan 3, Francuska, Irska, Danska po 2, te Češka 1 bod.
Veliki ste optimisti:) i svi bi voljeli da tako bude, meni je ipak zao sto nastupaju rano tj. sesti, ali u svakom slucaju se nadam da ce imati nasu veliku podrsku.
Veliki pozdrav Gorazdu i SRETNO!!!!!!!!!!!!
24. maj 2008. | Tanjug
Finale Pesme Evrovizije
Finale 53. takmičenja za “Pesmu Evrovizije”, na kome će nastupiti izvođači iz 25 zemalja, održaće se 24. maja u “Beogradskoj areni”.Takmičarski deo finala otvoriće predstavnici Rumunije, a zatim će se predstaviti još 19 izvođača izabranih tokom dve polufinalne večeri, kao i pet direktnih finalista, među kojima je i Srbija.
Finale će otvoriti prošlogodišnja pobednica “Evrovizije” Marija Šerifović, a u revijalnom delu će, kako su organizatori najavili, nastupiti Goran Bregović sa svojim “Orkestrom za venčanja i sahrane”.
Pobednika ovog prestižnog takmičenja izabraće publika 43 zemlje učesnice putem SMS i telefonskim pozivom.
Glasanje će otvoriti, prema rečima predstavnika za medije “Evrovizije” Aleksandra Radoša, naš poznati košarkaš Vlade Divac.
Finalu će prethoditi treća generalna proba u popodnevnim časovima.
U okviru finala nastupiće takmičari iz 25 zemalja, a posle Rumunije, koja ima čast da otvori takmičenje, redom će nastupiti predstavnici Velike Britanije, Albanije, Nemačke, Jermenije, Bosne i Hercegovine, Izraela, Finske, Hrvatske i Poljske. Uslediće Island, Turska, Portugal, Letonija, Švedska, Danska, Gruzija, Ukrajina, Francuska i Azerbejdžan, a u završnici takmičarskog dela nastupiće Grčka, Španija, Srbija, Rusija i Norveška.
Prenos događaja iz Beogradske arene u subotu, 24. maja, počinje u 21 čas na RTS1. Direktan prenos finala ‘Pesme Evrovizije’ moći će da se prati i na velikom ekranu ispred Skupštine grada Beograda.
in reply to: KRATKE PORUKE #2652Rado bih to ucinila ali cuvam impulse za Laku:laugh: :laugh: :laugh:. Zelim vam u subotu lijepo vrijeme, a sto se tice atmosfere mogu samo zamisliti….. ( naravno da cemo se javiti:) )
in reply to: Naslovna stranica #2632Ovo je Galib pisao u Medzlis IZ i ovo je bas teska provokacija, mada je i on dobro odgovorio.
Iso sam danas da posjetim Envera U Gorazde. Stanje mu je stabilno i dobro se osjeca. Usput sam pred hotelom popio kafu sa Skoblarom. Prisao nam je jedan Rogaticanin i kroz salu rece:”Da su svi Muslimani ko Skoblar Srbija bi bila do Tokija. Zato je sad velika ko Nokija, odgovorih mu”. Dobice te sutra par slika.
Koje ce mjesto zauzeti Laka a time i BiH u subotu navecer zavisi najvise od glasanja nas koji smo vani. Ako se zaista potrudimo i glasamo sto vise puta i telefonom i putem SMS mozemo se nadati nekom boljem uspjehu. Slusala sam danas jednu jednocasovnu emisiju na radiju B92, komentar na sinocno polufinale, i kad god su pustali reklame isao je sljedeci song:
“Spremi se za neverovatnu akciju, podrzi komsiju, najveca senzacija Eurosonga Laka.”
Nevjerovatno i veoma lijepo cuti.
in reply to: Zanimljive kratke priče….. #2407________
Miljenko Jergovic
ĆAMIL
Mrzili smo seljake, smijali smo se njihovim naglascima, a ne daj dragi Boze da se ikad u razredu pojavio novi ucenik – seljak, zubima bi ga rastrgali ili bi, sto je ipak vjerojatnije, bio lincovan rijecima, a to se u tim godinama cinilo strasnijom sudbinom nego da te netko zatuce na licu mjesta. Kada bi se seljak pojavio na utakmici, prepoznavali smo ga medju deset hiljada navijaca; kada bi usao u kino, usred mraka smo ga prepoznavali po mirisu; kada bismo ga sreli na izvidjackom logorovanju, podsmjehivali smo mu se u lice jer on to, kao, ne konta. U svakom slucaju, bilo je krajnje nepreporucljivo u Sarajevu ili u drustvu Sarajlija biti seljak.
I tko bi sad znao zasto je bilo tako i sta nam je toliko smetalo kod tih ljudi, jer gradski papci nisu bili nista bolji od seljaka, zapravo bili su puno gori, ali nam uglavnom nisu smetali. Kod kuce nas nije odgajalo da mrzimo seljake, niti nam je s televizije govoreno da su gradjani bolji od seljaka. Bit ce da nas je u nasoj nesnosljivosti odgajala ulica, a zasto je ona to cinila, nema vise odgovora jer nema ni te ulice. Ulice umiru sa svakom generacijom, pa umjesto njih dolaze druge ulice koje nose ista imena, iste kuce i iste mirise, tako da nitko nikada niti ne primijeti da su jednoga dana umrle.
A onda bi u skoli za lektiru dobili neku seljacku knjigu. Oni koji knjige nisu citali, ne bi procitali ni nju, a oni koji su citali, pljuvali bi iz dubine duse i urbanog uvjerenja koje je kod covjeka strasno jako kad mu je sesnaest ljeta i godina je 1982. Profesorica bi, jadna, i tim pljuvanjem bivala zadovoljna jer joj je bilo stalo da ucenik barem procita knjigu. Eto, recimo, Price od Camila Sijarica.
Te Price bile su sasvim seljacke, seljacki su bili svi likovi, seljacki je bio ambijent i seljacke su bile sve pisceve literarne i zivotne fascinacije. Bila je, recimo, neka recenica u kojoj se autor pitao kako bi lovac mogao pucati u medjeda koji gleda zalazak sunca. Joj, kako je to nama bilo glupo i koliko smo se trudili smijati i piscu, i lovcu, i medjedu. A sto je najgore, tih dana se Camil Sijaric pojavio i na televiziji i govorio onako kako su govorile i njegove price i kako, mislili smo, govore seljaci kada nisu dovoljno pametni da se srame toga sto su seljaci.
Da, mi koji smo i inace citali, procitali smo sve te seljacke knjige i u njima seljacke price, ali kao da i nismo. U osnovi bi bolje bilo da smo pametnije utrosili vrijeme i da smo pustili da prodju godine i da nas prodje huja na seljake, da smo sacekali smrt nasih ulica i vrijeme kada cemo se izmirivati i sa sobom i sa cijelim svijetom i popravljati ono sto smo pokvarili u pubertetu. A to vrijeme doslo je za sesnaestogodisnjake iz 1982. vec nakon tri-cetiri godine.
Bas tada u Jugoslaviji je u najsiru modu usla latinoamericka knjizevnost i magicni realizam. Citali smo Sto godina samoce i price nekih cudnih pisaca koji su pisali o seoskim ludama koje pronalaze napustene rudnike dijamanata, o ruznim macehama i krcmaricama u krcmama usred prasume, pa bi nam sve nesto bivalo cudno. Kao da smo o svemu tome vec nesto znali i kao da je ta artificijelna blesavost ili naivnost nesto sto nam je puno bliskije nego sto su nam kreatori latinoamericke mode govorili.
A onda se Camil Sijaric opet pojavio na televiziji, govorio isto onako kao sto je govorio prosli put, ali to vise nije bio govor seljaka, nego je bio govor knjizevnoga junaka koji je greskom ispao iz neke daleke prekomorske knjige. I sta ces nego da opet procitas one price, a za njima i sve Camilovo, i procitas iste one recenice kojima si se smijao, pa da te bude stid jer se netko mozda sjeca onoga sto si govorio skolske jeseni 1982.
Camil Sijaric tako je postao i ostao pisac sa iste stalaze kao Gabriel Garcia Marquez i mogu se sada sastati svi knjizevni teoreticari i prakticari ovoga svijeta, urlati da Camilu tu nije mjesto, zavijati na mjesec i udarati se sakama u glavi, ali ostat ce tako. Camil je prvi Gaucho bosanske knjizevnosti, vitez sandzackih pampasa i eglen efendija iz predgradja Buenos Airesa, ali odreci se sjecanja na vlastitu mrznju prema seljacima i svemu onome sto je u pubertetskoj viziji bilo seljacko znacilo bi izdajstvo vlastite proslosti. Uostalom, sto znaci pucati u medjeda koji gleda u zalazak sunca najbolje mogu znati oni koji su se nekada tome nazor smijali.
Camil Sijaric je na pravdi boga poginuo malo pred kraj onih vremena. Poginuo je ispred Centralnog komiteta, od auta, a da auto u svojoj knjizevnosti skoro nikada nije spomenuo. Nitko ne poznaje lice svoje smrti, od zmije otrovnice ginu oni koji sa zmijama nisu zivjeli, a od automobila oni koji su ih ignorirali.
Camil je bio pisac povijesti, onakve kakva je ova nasa, historije koja se dogodila i prosla, a koju je on spasavao vjestinom cudjenja. Vjerovao je da samo cudjenje spasava njegov svijet, sto je vrlo poucno. Puno je bolje cuditi se svome zivotu nego zaliti za njim.
in reply to: Slikom da ti kazem….. #2406________
Agonija kao zlatni prah se vije,
Vrh mene leprša jedan žuti cv’jet.
Još nikad ljepše nije mirisala
Moja mala izba – moj veliki svijet.Slaba moja ruka k žutom cv’jetu teži,
Hvatajuć ga tako lijep i žut.
Ali zalud napor, cvijet od mene bježi,
I opet mi pada na prsa i skut….Musa C. Catic
in reply to: Zanimljive kratke priče….. #2357___________
Camil Sijaric
PRICA IZ “1001 NOCI”
A nije ni snijeg, ni ruho ni labud, nego na Neretvi most od kamena! Kamen na kamen polozen i slozen, da se njim, po suhu, predje preko vode. Njegovo je ime Stari most. Po njemu je grad i dobio ime – Mostar.To je ono sto bi covjek covjeku rekao uzgred. A ostalo mu je prepustio da se sam pita i odgovara. Pred velikim djelima svi smo mi kao djeca. I pitanja nasa tu su kao djecija pitanja: sta je ovo? Otkud je ovo? Otkad je ovo? Jezika da nam na to odgovori gotovo da nema. Zapisa koji bi nam o tome govorili, opet gotovo da nema. Povijesti nema. Na jezik ce nam doci samo jedna rijec – most! I kod te rijeci stacemo svi: i djeca, i zreli; tu ce podjednako stati i pametni i glupi. Pjesnici, slikari i zanesenjaci zanijece se i ici ce dalje; trazice dusu ovog kamena. Trazice u njemu ljudski san. sta je sanjao onaj covjek kad se odlucio na ovaj skok? Na ovakav skok preko vode! Da kamen uz kamen slozi i nanize i uhvati dvije obale. Mora da je pomisljao na mlad Mjesec onda kada Mjesec lici na srp. Tako nesto imati u ruci i prebaciti ga preko vode! Ali tako da ostane trajno. Vrijeme ga se ne dotice. Da je podjednako i star i mlad, kao sto je i star i mlad Mjesec gore nad njim. A on je upravo najljepsi onda kad se nad njim naveze Mjesec. Tada vise kao i da nije most u noci i nad vodom, nego prica “iz hiljadu i jedne noci”. Kao da je Seherzada ispricala jos jednu pricu:
“Veliki care, da ti ispricam: U jednoj zemlji na sjeveru ima vise bijela kamena, nego sto na moru ima bijele pjene. A bregovi, brda i planine u toj su zemlji kao sto su valovi na velikom moru, onda kad se more s vjetrovima zavadi. Tamo kad bi dosao, veliki care, ucinilo bi ti se da je sva ta zemlja nacinjena od samih oklopa – nekad davno izginulih oklopnika… Kad zagrme gromovi u oblacima, dolje na zemlji zazveci kamen – kao sto u boju zazveci celik kad se sudari mac sa macem. Jos ti ovo mogu reci, veliki care, o toj zemlji… Jedna plaha rijeka presijeca je. Razmakla je brda i planine i potekla sa sjevera najug. Od hiljade rijeka na svijetu nijedna nije – ni da joj papuce pred nogama okrene, prije nego sto ce u more ici, eto, takva je ta rijeka. Kao da je gazela potrcala kroz tu zemlju i kao da jos trci – eto, takva je ta rijeka. I za dugo – za dugo nisu je mogli uhvatiti da je mostom premoste. Uhvatila ju je najzad ptica! Svoje krilo prebacila je s jedne strane na drugu i to je danas most na toj vodi. Kad bi otisao do te vode i do te cuprije, veliki care, ti bi rekao da u haremu tvome, da medju tvojim hanumama, ljepote takve nije – kao sto je bila ona ptica koja je onde ostavila svoje krilo, da od njega most postane. Doslo mi je u usi, ali mi nemoj vjerovati, da svi koji tamo dolaze da vide taj most izreknu u sebi ili glasno da je to krilo od labuda.
in reply to: razne informacije #2355Sto se mene tice napravite kako mislite da je najbolje.
Selam svima.
Hafiza
in reply to: razne informacije #2341Prvo srdacan selam svima, procitala sam i Misiju i Viziju i ja bas nemam nikakvu dopunu, iako Web kazes da si to na brzinu uradio mislim da je potpuno OK, bar ja tako vidim, ali i ostali su tu pa se mogu izjasniti.
in reply to: Naslovna stranica #2245Pa dobro, neka si ali da sam znala da ce to ici na naslov ja bih to jos ljepse uradila. I jutros je bila repriza, ne snimih emisiju kao sto uvijek radim vec sam eto samo ugrubo to nabacila.
Trudicu se uvijek da ne propustim nesto tako znacajno.
in reply to: Povratnici #2244Nisam Zambi, ni jednog momenta posumnjala da ti to neces, u skladu sa tvojim slobodnim vremenom i obavezama, i uraditi, i posve mi je jasno da si prirodom posla upucen u sve to.
I u pravu si, ja sam zaboravila da je u prilogu navedeno da starica Catic nema struje, ali se ona izvanredno drzi u svemu tome iako je sama.Srdacni pozdravi i selami vama svima u Rogatici.
in reply to: Naslovna stranica #2240Evo otvorih sa-x.com i na njihovom naslovu stoji ovo:
http://www.sarajevo-x.com/clanak/080509033
pa ako ste zainteresovani pogledajte.
Ja necu, bez nekog velikog hatra, jos nesto postaviti na naslov.
in reply to: Naslovna stranica #2239Mustafa, prilog je zaista bio lijep i lijepo je bilo uzivati u zelenilu i ljepoti tog kraja, i kao sto sam vec rekla moje simpatije je pridobila ta krepka starica koju bih zeljela i sama obici jer je puna duha i energije iako zivi sama sa jednom slatkom macom ( volim zivotinje, a znas ono “ko voli zivotinje, voli i ljude:) ) cukom, kokoskama….
Mislim da nema potrebe stavljati to na naslov, Zambi ce to vjerovatno i sam u nekom doglednom vremenu uraditi, a kad mi ako Bog da ljetos budemo isli, bice i posjeta i prica iz Rogatice.
Selam i vama.
Hafiza
-
AuthorPosts
