[Kaza]

in reply to: Samo misli….. #1269

KOD MOG BRICE ISMETA

Tamo nekih davnih 70-tih godina Sarajevo je zivilo nekim posebnim zivotom.U to vrijeme su se desavale stvari koje ce ostaviti trajni pecat na one koji su bili sudionici svega toga, a eto sticajem okolnosti sam bio i ja jedan od njih. To vrijeme je obilovalo kulturnim i sportskim dogadjanjima.Indexi su slavili 15 godina postojanja i to obiljezili velikim koncertom . Bijelo dugme je bilo u punom zamahu a molba Dijakovoj Selmi da se ne naginje kroz prozor nas je jednostavno bacala u sentis. Slageri sezone na kojima su izmedju ostalog Ambasadori sa pjesmom „Zemljo moja „ izborili plasman za Euroviziju. Pa i pobjeda rahmetli Fadila Toskica na jednom od njih je izazvala skandal oko sumnji u kupovinu glasova. Bosna je u velikoj sali Skenderije bila bitke protiv Kicanovica i Dalipagica i njihovog Partizana , Slavnica i Zvezde.Rahmetli Mirza je na celu Bosne dizao Skenderiju na noge. Sarajevo i Zeljo su bili medjusobno bitke za prestiz a stadioni su se punili do posljednjeg mjesta kada bi , na Grbavici ili Kosevu, gostovao neko od velike cetvorke.
Svjetsko prvenstvo u stonom tenisu „Stens“ je takodjer bio dogadjaj od velikog znacaja za grad. U to vrijeme se rastura Teska industrija a Seid Memic Vajta pokusava samostalno nastaviti karijeru.Islo se po igrankama na Masinstvu gdje je obicno svirala grupa „Formula 4“,
U disko na Steleksu, Ziroskopu na masinstvu, Kuk na medicini a pocesto bi se zaglavilo i u Hamam baru. U sitne sate poslije svih ovih dogadjanja bi se zavrsavalo kod Rese na puri ili kod Keme na Kovacima na ustipcima u kajmaku. U te sitne sate je carsija mirisala na frisak hljeb jer su upravo vrijedni pekari u to vrijeme pripremali hljeb za slijedeci dan. Friske lepinje su u sabah razgaljivale i vracale nas, vec pomalo umorne, u zivot. Jednostavno zivot pun tempa ali bez stresa. Ljepota ziva.

Ali pored svega ovoga ja zelim u svemu tome pomenuti moga bricu. Ne znam da li je jos ziv pa mu ne bih zelio rahmet predati ali ako jeste onda je on sada zagazio u duboku starost. Ismet Vilic bijase moj brico kod koga se nikad osisao nisam ali vrlo cesto sam isao na brijanje. U to doba je u modi bila malo duza kosa pa je nama studentima bas dobro doslo da se malo i na tome pristedi. E sad vjerovatno cete se zapitati odkud studentu pare da ide kod brice na brijanje. Ko jednom dodje kod Ismeta na brijanje , taj ce dolaziti stalno. Ja nisam isao tako cesto ali taj ritual se obavljao bar dva puta u mjesecu.
Njegova brijacnica bijase u ulici Milosa Obilica , 200 m od tramvajske stanice na Bascarsiji, na raskrsnici koja je desno vodila na Kovace.Mala prostorija sa dvije stolice, ali nikad nisam dokucio zasto mu je ta druga stolica sluzila. Pa sve i da je imao pomocnika svi su cekali na njega i njegovu vjestu ruku, pa zbog toga vjerovatno i nije imao nikog tu, kao pomoc. Taj bi sigurno bio u toj radnji bez posla. A Ismet je bio pravi virtouz u svom poslu. Pocesto bi bilo u brijacnici svijeta koji je cekao na red a bilo je i onih koji su tu dolazili radi muhabeta, tako da je i cekanje kod Ismeta bilo interesantno.Tu sam naucio da su, i pored toga sto je fudbal najvaznija sporedna stvar na svijetu, sva desavanja na utakmicama bila vaznija od same igre. Naucio sam da se na utakmice ne ide samo radi fudbala nego da je to citav jedan splet dogadja koji tu manifestaciju cini interesantnom.Tu su se iznosile takve pikanterije koje nigdje , pa cak ni u zutoj stampi, niste mogli procitati.

A onda taj ritual brijanja. Uzeo bi cetkicu i vjestim pokretima pravio pjenu od sapuna koji se nalazio u maloj soljici. Zatim bi tu pjenu blago nanosio na lice i onda brzim pokretima cetkicom trljao po licu. Ali to nije sve. Tek tada dolazi masaza lica rukom kako bi brada potpuno omeksala. Nije Ismet nikad zurio radi guzve. Njegova musterija je morala biti zadovoljna a on je uvijek istim tempom obavljao tu vaznu operaciju. Ta masaza bi trajala par minuta. Svaki misic na licu bi se opustio i imao sam neki blazeni osjecaj zadovoljstva koji se tesko moze opisati. Zatim bi na red doslo brijanje. Britvu na tako pripremljenom licu ste osjecali kao neku djevojku koja vas miluje i samo sto vas nije poljubila. Osjecaj kao da niste ni imali bradu, nego on eto necim samo skida pjenu sa vaseg lica.
Druga faza tog rituala je izbrijavanje. Isprao bi soljicu sa sapunom a onda ponovo vjestim pokretima zamjesio novu rundu. Ponovo nanosenje pjene na lice a potom lagano izbrijavanje u suprotnom smjeru od prethodnog brijanja. Po zavrsetku bi Ismet blagim pokretima oprao lice sa vodom , posusio sa krpom a onda nanio mirisljavu kolonjsku vodu. Sve bi to bilo propraceno mahanjem sa krpom u raznim pravcima, tako da se jednostavno ta svjezina uvlacila u vas i davala vam neku neopisivu spokojnost. To mahanje bi potrajalo sve dotle dok lice ne bi postalo suho. Zadnja operacija ovog rituala bi bila nanosenje kreme “Solea” na lice a zatim dugotrajno utrljavanje uz masazu sve dok se krema ne bi sjedinila sa licem. To bi bio ujedno zavrsetak rituala poslije koga biste citav dan osjecali svjezinu , opustenost lica a pri dodiru biste imali osjecaj da gladite , sto bi rekli stari, po djecijoj guzi.
Eto zbog cega sam ja koristio svaku priliku , umjesto da pristedim, da odletim do mog brice Ismeta. Nije mi poznato, a da znam da je izucio kakvog segrta u Sarajevu, rado bih ponovo navratio na ovaj nezaboravni ritual.

[Kaza]

in reply to: IVO ANDRIC – cetnicki ideolog ili ne? #1248

Sa tvojom konstatacijom se i ja slazem jer cetnicki ideolog ni u kom slucaju nije. Ja bih volio kada bi se ovdje povela jedna ozbiljna raprava o tome. Naravno bila bi pozeljna jedna sira rasprava i sa sirim krugom ljudi.
Andrica sam citao i prije ovog rata a eto skoro sam ponovo citao „Na Drini cuprija“ „Travnicka hronika“ i dozivio sve to na sasvim jedan drugi nacin od onog prvog.
Meni se ovdje prije namece dilema, naravno poslije ponovnog iscitavanja ovih djela, da li je Ivo Andric bio pristrasan prilikom pisanja .Kada spominjem pristrasnost onda ce sigurno razumjeti svi oni, koji su njegova djela iscitavali, na sta sam mislio. Ne postavljam uopste dilemu da li je on pisac velikog formata.On to sigurno jeste. Siguran sam da bi se o ovoj mojoj dilemi dalo diskutovati.
Mozda u ovom mom pitanju ima subjektivnosti jer sam sve to posmatrao malo opterecen zbivanjima u ovom zadnjem ratu ali cu svakako pokusati, ako se diskusija razvije , da to podkrijepim i cinjenicama.
Dakle moje licno iskustvo je da nisam dozivio Andrica isto prije i poslije rata.

[Kaza]

in reply to: KRATKE PORUKE #1238

Irfo ako sam te dobro razumio ti zelis da postavis slike u temi “Smrtovnice iz Ahmine sehare”. Ako zelis postavljati tu onda ne mozes otvoriti list 2 jer se listovi automatski otvaraju i to kad napune 15 postova. Eto mozes izbrojati. Svaka stranica sadrzi 15 postova i onda prelazi na sljedecu.
Dakle, moze se otvoriti nova tema ali stranica nikako.

P.S
Napisao sam ti podavno e-mail ali mi se nisi javljao. Mozda nisi dobio?

[Kaza]

in reply to: Nasi problemi #1205

Muta, dobro ste se izdopisivali:)
Dao si mu sansu i on je to debelo iskoristio. Ja znam sta si ti htio. Da jednostavno spustis loptu na zemlju i smiris situaciju. Normalni ljudi ne iznose svoje porodicne stvari u javnost a on to koristi samo da bi se izvadio, opravdao. On je ponovo stao na noge i sada samo trebamo da cekamo sljedeci ispad u reziji Kerima i pozoriste na rogatica.com. Mislim da je on nepopravljiv. Volio bih da nisam u pravu ali cemo vidjeti.Sto se tice brisanja postova mislim da to treba da stoji. To je bas prava slika naseg Kerima a i nigdje ne bih ostao kad bih to pobrisao. Znas i sam da jedva ceka da optuzuje nekog i nesto na ovim stranicama.
Prije je vazila ona starinska .”ne daj budali kamen u saku” sad je to isto samo modernije “ne daj budali olovku (kompjuter) u ruke. Nazalost danas ima svako pristup da nam pametuje.

Zambiju sam napisao jedan e-mail i jos mi se ne javlja. Nadam se da ce se javiti.

Sto se tice Kerima od mene ce biti ignorisan , kao da ne postoji, osim ako se ne dohvati mene licno. Tada ce dobiti ono sto bude trazio.

[Kaza]

in reply to: POZNATE LI STARE ROGATICANE #1203

E neka nam je progovorila i NANA makar i djelimicno tacno.
Alija Heco je tacno ali ovo drugo nije. Da je NANA pitala svog djuvegiju ne bi pogrijesila jer on to sigurno zna.
To je Mida Pesto, Muzaferov sin. Veoma korpulentan u svoje vrijeme pravi sportista. Koliko se ja sjecam, igrao je rukomet.
Davno napustio Rogaticu i ne sjecam se da je bas cesto dolazio u Rogaticu.

[Kaza]

in reply to: POZNATE LI STARE ROGATICANE #1194

U pravu si behar. To je Toska.

[Kaza]

in reply to: Smrtovnice iz Ahmine sehare #1191

Vas prerani odlazak je za nas bio iznenadjenje a bol utoliko veca. Necemo vas nikad zaboraviti sve dok zivimo i dok i mi sami ne postanemo jedno sjecanje.
Ovim sjecanjem ostavljamo u amanet mladima da vas se nastave i dalje sjecati i onda kada ni nas ne bude vise.

[Kaza]

in reply to: POZNATE LI STARE ROGATICANE #1190

Eto slika 12 je otkacena. Na slici je Mustafa Durmisevic sin rahmetli Hajre Durmisevica.
Mustafa je rano poceo nositi naocale pa je imao nadimak Cviko. Tako su ga svi zvali.

[Kaza]

in reply to: POZNATE LI STARE ROGATICANE #1188

Vidim da vam ova slika br.2 ne ide bas. Necu vam odmah reci ali cu ga malo opisati.
Stanovao na carsiji u kuci odmah do prve Ljotijeve fotografske radnje. Dakle, pravo carsijsko dijete. Babo mu bio najpoznatiji trgovac u Rogatici.Teva posto je tvoj rahmetli babo trgovao sa istim artiklima kao i babo ovog sa slike morao bi ga sada poznati. Brat mu je radio u TPR-u.

Slika:12. Vidim i tu nema ideja. On je moj bivsi komsija iz Kruscice. Otisao u Sarajevo da se skoluje i tamo ostao.Njegov rahmetli babo je takodjer poznati trgovac u Rogatici ali prehrambenih artikala. Poslije je slabo dolazio u Rogaticu pa sam ga na ovoj slici jedva i ja poznao.

Slika: 4 . Ovdje je Teva bio blizu. Stanovao dole u Zakuli kod mosta (bivse kupaliste).On je bio tada u klapi sa Belegijom a nas Kemo bi o njemu umio mnogo sta napisati. Tu su oni sto se tice generacije. Odselili takodjer podavno iz Rogatice i mislim da nije cesto navracao.

Eto malo opisa za ove nepoznate pa cemo vidjeti hoce li imati efekta ovo moje pisanje.

[Kaza]

in reply to: S L I K E #1157

Zambijev podmladak, sinovi Ermin i Mirza.
Od njih dobivamo svjeze informacije iz Rogatice.

[Kaza]

in reply to: Sjecanja na nase umrle sugradjane #1156

Sjecanje na nase sugradjane, rahmetlije.

[Kaza]

in reply to: pomoc sugradanima #1154

Evo Zambi nam je poslao par informacija iz Rogatice za one koji bi htjeli uci u posjed svoje imovine i izvrsiti ciscenje. Uskoro ce nam se Zambi ovdje i direktno javljati sa svim informacijama iz Rogatice a sigurno ce biti u situaciji da pomogne i onima koji budu imali pitanja u ovoj oblasti.

[color=#000080]Za ciscenje rusevina treba podnijet pismeni zahtjev administrativnoj sluzbi opstine rogatica -urbanizam za komunalnu policiju na licnost inspektor DŽida Petko u zahtjevu navesti da ste saglasni da opstinski organ ocisti vasu rusevinu i izvrsi odvoz suta -neko od suvlasnika ili rodbine mora biti prisutan kad se bude vrsilo ciscenje rusevine
PO drugom pitanju rekonstrukcije i obnove potrebna je slijedeca dokumentacija:
—
1.UVJERENJE O KRETANJU-DA SI DO APRILA 91 BIO NA TOJ ADRESI-VADI SE U MUP ROGATICA

2.POSJEDOVNI LIST,ZK-IZVODAK ILI RIJESENJE O POVRATU IMOVINE-VADI SE U KATASTAR-ROGATICA

3.UVJERENJE DA JE UNISTENA IMOVINA – VADI SE U OPSTINI ROGATICA -REFERENT IBRO DUMANJIC

4.IZJAVA DA NA TERITORIJI BIH NEMATE STAMBENU JEDINICU -SALTER SALA OP-ROGATICA

5.FOTOKOPIJA CIPS DOKUMENATA LK-IZ ROGATICE-NAJ JACI USLOV I ADUT

6.POTVRDA DA STE POVRATNIK ILIRIJESENJE O PRIZNATOM STATUSU RASELJENE OSOBE-OPSTINA U KOJOJ BORAVITE

Kaza to je odprilike sto je potrbno od dokumentacije a potrebno je pratiti javne oglase a evo mi cemo se pobrinuti da ih redovno objavljujemo na nasoj stranici. [/color]

[Kaza]

in reply to: POZNATE LI STARE ROGATICANE #1151

Tema je super a slike takodjer.
Poznam sve i jednu osobu na slikama a posto se i ja ubrajam medju stariju raju onda cu sutiti i cekati da mladji progovore.
Evo slike u punoj velicini.

Slika: 1

Slika: 2

Slika: 3

Slika: 4

Slika: 5

Slika: 6

Slika: 7

Slika: 8

Slika: 9

Slika: 10

Slika: 11

Slika: 12

Slika: 13

Slika: 14

Slika: 15

Slika: 16

[Kaza]

in reply to: Sjecanja na nase umrle sugradjane #1133

Sjecanje na nase sugradjane rahmetlije.

[Kaza]

in reply to: Povratnici #1132

Nastvljamo dalje, price o nasim povratnicima u Rogaticu. Nasi dopisnici, Zambi i Ermin vrijedno rade i svojim pricama nam omogucuju da osjetimo taj povratnicki zivot. Danas su bili u posjeti kod roditelja naseg Cobera. Nadam se da ce nam se i Cober uskoro pridruziti na ovim lijepim novim stranicama. Evo njihove nove povratnicke price.

Nakon Podhrida,i Podljuna evo nas na Trgu, treci ulaz, cetvrti sprat, stan br.16. To je stan Fadila Talovica.
Zvonimo na vrata,vrata se otvaraju i cuje se dobrodoslica, bujrum .Na vratima ponosno stoji starina Fadil Talovic a iza njega vidim poznati osmijeh tete Savete.

Dosao sam na vrata meni izuzetno dragih ljudi pored kojih sam odrastao.Ulazimo i sjedamo u topli dom Talovica. Gledam dvoje staraca koji su oronulog zdravlja, kako se stoicki nose sa svojim godinama,bolescu,pa i samocom. Gledam osmijehe tih meni dragih ljudi a u tom momentu vraca se film u sedamdesete godine proslog vijeka.Vidim ih pred zgradom na Polipi koje vise nema, vidim svoje djetinstvo.Polipe ima ali zgrade nema,ali hvala bogu ima njih, mog Fadila i tete Savete.
Poslije tople dobrodoslice,razgovor je krenuo spontano. Takvi su to ljudi jednostavni,skromni a iz njihovih lica zraci dobrota i toplina, ljudskost, sve ono sto cini covjeka covjekom

Moj Zambi nastavlja Fadil:

Ako zivot pise romane beli bi ja mogao napisati citave edicije o zivotu,ljudima,obicajima,i ljudskim patnjama.Znas da me zivot nije mazio, ni mene ni moju Savetu. Bilo je tu svega, uspona i padova ali bogu hvala nakon svega dozivljenog i svih putesestvija evo nas opet na svome i u svome.
Vratili smo se 12.03.2001 godine ,tada nas je bilo na Trgu mnogo vise ali sta ces, ljudi iz ovih ili onih razloga prodadose stanove bud zasto i odose.Ne znam, mozda se sada kaju. Imam svaki dan ponuda da prodam stan, mogu to uciniti ali se postavlja pitanje sta ja to mogu za iste pare uzeti tamo negdje i opet stranac.
Mnoge stvari me bole i smetaju ali sta se tu moze,svoju snagu i ja i Saveta crpimo od nasih sinova.Imam dva zlatna sina Bracu i Sitka koji su trenutno u Austriji,svakodnevno se javljaju telefonom, cesto i dolaze i obilaze nas. Materijalno smo obezbijedjeni,ali nedostaje mi komunikacija i druzenje sa nasim ljudima. Sto se tice bezbjednosti i odnosa sa komsijama, oni su dobri i korektni.Imamo obostrano postovanje i po tom dijelu nema problema, Jedino mi je to sto sam jedini bosnjak na Trgu ali eto izadjem u carsiju pa se sretnem sa rajom koja su se vratila, popije se kahva, proljuduje.
Fadil je uvijek bio veselog duha i uvijek spreman na salu pa ovom prilikom rece:”Slusaj Zambi odoh u Mongoliju da gradim drzavu jer ovdije nemam sa kim.”
Gledam tetu Savetu koja je nasmijana i vedra duha ali njena svakodnevnica su invalidska kolica. Medjutim ne predaje se majka koja je rodila dva zlatna sina Bracu i Sidka.
Zambi molim te rece Fadil poruci nasoj raji po dunjaluku da najljepse sunce grije u Rogatici, i da nigdje nije ljepse nego u nasoj Rogatici. Neka dodju, neka nas obidju, neka nas ne zaborave.Daleko bilo da ovo neko pogresno ne shvati, nasoj raji je tamo negdje dobro ali ipak je najljepse u nasoj carsiji. Neka su svi zivi i zdravi sirom svijeta i da im se sve zelje ispune,da dodju do svog cilja, to im zelimo ja i moja Saveta.

[Author]

Posts