[emira-tekija]

in reply to: samo za sestre koje su u vjeri #14042

Evropo!

Obracam ti se sa, “gospodjo“, jer su me roditelji, kao malu, naucili da se prema svakom ophodim sa postovanjem. Gospodje su pravedne, plemenite, blage. Ti nisi, “gospodjo“ Evropo, znam to vec godinama. Mozda neces htjeti procitati ovaj moj tekst, neces zeljeti da cujes moje rijeci, ni istinu koju cu ti napisati. Odavno si ti gluha na vapaje nas Bosnjaka iz Bosne. Gledala si mirno kako umiremo. Nisu te doticale nase rane i bol, ni jecaji majki, vrisak nani i silovanih djevica, krikovi nedoklanih sinova. Nisi imala kosmare zbog strusenih djevojackih snova i izgubljene casti. – Zar je u tebi umro insan, “gospodjo?“- pitam te, kao sto ces biti pitana na Sudnjem danu. Imala sam deset godina kad je poceo rat. Zivjela sam na imanju sa roditeljima, nenom, bratom i starijom sestrom. Imanje nam nije bilo veliko, ali smo bili bogati i zivjeli sretni u ljepoti onoga sto nam je davala nasa zemlja.

Budila sam se svakog jutra radosna i jurila u susret suncu i ljepoti dana. Trcala sam nasim livadama za razigranim janjadima i sarenim leptirima. Udisala sam najljepse mirise otkosa, bilja i drveca iz sume. Umivala sam se rosom i pila tek pomuzeno mlijeko i vodu sa izvora. Nisam nikuda isla iz Skelana i mislila sam da je moje selo najljepse na dunjaluku. Nisam znala za kompjutere, mobitele i TV, a ja sam ipak bila najsretnija i svaki dan mi letio kao san.

Kad je kod nas pocelo da se puca, da li si se tada, “gospodjo“ Evropo, strecnula i prepala za goli zivot kao sto smo mi? Da li si mogla zamisliti kako se raspadaju nasi zivoti?

Ti si tada, vjerovatno, bila na nekom kongresu u svijetu licemejra, slave, rukovanja, pompi, uz bogatu trpezu sa picem u ruci, sa laznim osmijehom i rijecima da ces zavesti red u nasoj zemlji. Prve bacene granate razbile su u komadic moje djetinstvo i unistilo mi zivot. Dok su tebe slikali, “gospodjo“, ja sam za deset godina shvatila svu strahotu rata i upoznavala zlocince. Bila sam dijete koje je rat preko noci pretvorio u odraslu osobu. Dosli su pogani ljudi i unistili nas zivot i razrusili nas dom.

Oca i brata ubili su pred kucom. Brat je jos davao znake zivota i kad su nas odveli. Ostao je u ropcu i neznamo kad je izdahnuo.

Njegov umiruci pogled necu zaboraviti dok sam ziva. Nije to bio pogled koji moli, ni zove u pomoc. Ne! Njegov pogled bio je pun prezira i srama na tebe, “gospodjo“. Umirao je, a bio jaci no ti sto ces ikada biti.

Zatvorili su nas u neki hangar, u kojem je bilo preko dvije hiljade ljudi. Svi smo bili zbijeni jedno uz drugo, kao drvca u kutiji sibica. Ja sam samo zeljela zraka, iako mi je glad cupao zeludac, a usta pucala od zedi.

Ni svi mirisi tvojih holandskih lala, ni pariskih parfema, ne bi mogli ugusiti zadah sto nas je gusio u toj godini ljudi.

Podnosili smo dostojanstveno svoje muke i to tesko iskusenje, koje je bilo vise tvoje nego nase. U nekoj nijemoj tisini, bez zraka, razgovarali smo pogledima i razumili se. Dovama smo cuvali razum i znali da moramo izdrzati i prezivjeti. Htjeli smo da makar neko ostane i svjeoci o ljudskim nakazama, kojima se herojstvo ogledalo u zlocinima.

Ti si, “gospodjo“, u nekom pariskom teatru uzivala u nekoj predstavi, ili si jedrila morem, letjela avionom za Helsinki, mozda pila punc u Budimpesti na koktelu licemjernih voda svijeta. Spavala si u luksuznom hotelu na obali Temze, u svili i perju.

Mi smo, “gospodjo“ Evropo, spavali uspravno, jedno drugima naslanjali na rame. Niz noge nam se slivao urin, koji smo bosim nogama zatrpavali u zemlju da ugusimo zadah. Nismo mogli ni da cucnemo. Noge i cijelo tijelo nismo osjecali, samo nam je dusa bila ziva. Nismo gubili nadu i spas, ni vjeru u Boga, dz,s.Uzdizali smo duh iznad nasih izmrcvarenih tijela,

Sada znam da smo nas dvije hiljade ljudi bili jaci nego cijelo tvoje bice“gospodjo“,sa toliko drzava,mora,topova,sile.Umirali smo sa dovama,okamenjenim suzama i kletvom.Dok su nas vodili prema logoru,krvnici su nas udarali,pa nam je odjeca bila u dronjcima,ali smo izgledali svecanije od tebe „gospodjo“Evropo,sa svilom i strasom.Mi smo na sebi imali nesto bogatije no ti sto imas.Imali smo cast i sad je imamo.Prorijedili su nas pa smo mogli sjesti.Ti bi nam rekla“Pa,eto,bilo vam je lakse“.

Nije nam bilo,jer su neke sto su odveli ubili.Cure su odvodili sebi za zabavu.Da li si cula „gospodjo“vrisak djevice,koja zna da ce joj silom biti oduzeta cast?Ili,mozda,ne znas sta je to.Mogla sam sjesti na zemlju natopljenu urinom i suzama ocajnih majki sto su im odvodili kceri.Bosnjacke djevice,netaknuti pupoljci,odnjivene na livadama Semberije,napojene vodom sa Drine,po rodjenju okupane vodom sa Une i Neretve,zadojene mlijekom sa:Jahorine,Igmana i Bjelasnice.

Svake noci nase nevine curice,djevojke,krvoloci su odvodili u svoje odaje.

Odvodili ih izrodi i zvjeri ljudske,da utole monstruoznu glad.Ostavljali za sobom gibet,sram i pecat,sto ne moze oprati sva voda svijeta,cak ni vrijeme stoljeca.Vracali su ih u zoru,rascupane,pocijepane,krvave.To vise nisu bile ponosne,bujne djevojke,livada,suma i rijeka Bosne.To su bili polumrtvi,poluludi insani,koji su kao snoplje padali na zemlju.Nisu dozvoljavale nikom da ih utjesi,ni dodirne,cak ni svojim majkama.Satima su sjedile okamenjene,gledale u prazno,bez suza i rijeci.Odvodili su ih ponovo svake noci i ponovo ubijali njihovo dostojanstvo,a mi svi njemo kleli zlocince i tebe.

Bosna je jecala od rana,vriska curica,vapaja majki,i slala ti pozive u pomoc.Ti nisi htjela da cujes „gospodjo“Evropo,iako se vrisak cuo do neba.Mozda nisi cula od glasne muzike Becke filharmonije ili neke operete izvedene u Milanu.Pucnji,jeka,galama,udarci;time su bili ispunjeni nasi zivoti,a ti si sutjela.

Ti si,“gospodjo“Evropo,mirno slusala o nekoj maloj zemlji,tamo na Balkanu,gdje ljudi ratuju.Gustirala si mirno svoje pice negdje u Spaniji,odmarala u hladu na ugodnoj lezaljci.Sminkali te navecer,pred odlazak na snimanje za TV.Dok smo mi umirali,ti si ispred svijetla reflektora pruzala ruku uz licemjeran osmijeh.

Odavno ja znam „gospodjo“Evropo,da su to bile samo isprike za putovanja,susrete,sjaj,divljenje,i odavno ti ja ne vjerujem.

Ja sam u zagusljivom hangaru,sa hiljadama nevinih ljudi,sanjala i zeljela samo slobodu.Nismo nista drugo trazili,osim da budemo ljudi.Ti si mozda „Gospodjo“Evropo imala drugi san.Sanjala si mozda ,Nijagarine vodopade,ili ljepote Venecije,ili viski u restoranu Ajfelove kule.Dok si ti mjenjala fotelje,majka i ja smo sijedile na tijelu moje sestre,zgrcenom ispod nas.Majka ju je pokrivala dimijama a ja tijelom,da je sakrijemo od krvnika i sacuvamo njenu cast.Ona je drhtala poda mnom,kao uplaseni zecic.Zato ja sad „gospodjo“,imam fobiju da sjednem,jer se plasim da cu osjetiti sestrino drhtanje i ponovo onaj strah da ce je zlikovci naci.

Bog dz.s.htio je da ostanem ziva,da pamtim,prezirem zlocince i tebe.

Nisam trazila da odlikujes moj narod sto je u okupiranom Sarajevu,dok su se razarale i rusile dzamije,sacuvao dvije crkve:pravoslavnu i katolicku.Nisam trazila ordenje sto je moj Bosnjak,iz postovanja prema vjeri,sacuvao Jevrejima Hagadu,najvece bogatstvo njihove historije.

Zeljela sam samo da kaznis zlocince.

Ostala sam siroce,bez ikoga svoga i bez icega.Domovina mi je bila unistena,porodica ubijena,djetinstvo ukradeno.Snagom volje,pomocu Boga dz.s.pa dobrih ljudi,uspjela sam da opstanem i uspravim se.Bol koji sam dozivjela jos je taze i nosim ga kao vjecnu ranu.Studentica sam Fakulteta politickih nauka u Sarajevu.Nisam ja ,“gospodjo“Evropo,ovaj fakultet upisala slucajno.Hocu znanjem i umom da dosegnem vrh pravde.Zelim da ti primjerom pokazem kako treba biti pravedan i pravi covjek.Mozda jednog dana ja i moja zemlja budemo dijelili pravdu tebi.Nikad se ne zna!

Moj cilj je velik i ja idem ka njemu.Snagu mi daju mrtve kosti mojih najmilijih,nezaboravljeni pogled umiruceg brata,babove rane,sestrini drhtaji i nedocekana mladost.Necu ti reci kako su mi ubijene sestra,majka i nena,a kako sam ja prezivjela.Ne!

Sta za tebe znaci sto sam ja ostala bez pet dragih osoba?Sta znace za tebe hiljade ubijenih ljudi?To je za tebe samo broj zemlje na balkanu.Da su u tolikom broju pobijene cuke,cijeli svijet i ljudi za zastitu zivotinja digli bi svoj galas.Procitala sam da ste u kosmos slali psa Lajku,-Brinula je cijela planeta da li ce se ziva vratiti na zemlju.Za hiljade zivota,“gospodjo“,niste brinuli.Zato ja hocu vama,“gospodjo“Evropo,i ostaloj gospodi sto sjede za stolom da pokazem sta je pravda.

Ako jednog dana sretnes mladu,dostojanstvenu djevojku u najljepsem hidzabu,sa mirisom behara i trave sa pokosenih livada,koja prica sapatom planinskih potocica,a ima aktovku u ruci i u ocima ljepotu Bosne-znaj da sam to ja:Adisa iz Skelana,koja ti je napisala ovo pismo.Ja cu te „gospodjo“Evropo,kao predavac na fakultetu,vratiti da ponovo budes brucos,da dobro proucis i naucis pravo covjeka na zivot.Da savladas zakon koji odredjuje kaznu za svaki pocinjeni zlicin.Dat cu ti negativnu ocjenu sto nisi zapamtila da svaki covjek ima pravo na slobodu,i uziva na zemlji,gdje ima mjesta za sve nas:sto nisi kaznila one koji su nam to uskratili i sto nisi nasla krvoloke koji su nam ubili najdraze i razorili nam dom.Svetili su nam se samo zato sto imamo drugacija imena i drugacije vjerovanje.

„Gospodjo“Evropo,pali ste na ispitu!

Ako zelis cuti odgovor zasto ti nisam dala prolaznu ocjenu,otputuj do Tuzle i prosetaj do Kapije,gdje je umrla mladost,gdje su zaledjeni osmjesi i pjesma maturanata.Upitaj majku sto sa ispruzenim rukama ka nebu necujno uci fatihu i staricu u crnini sto drhtavim rukama pokusava upaliti svijecu.Odgovor ces dobiti,“gospodjo“na Markalama,gdje se u temelje tek popravljenog asfalta duboko sakrio sram.

Na Mostu Suade Dilberovic zastani i pitaj je zasto nije lijecnica u bijelom mantilu i ko joj je ukrao mladost.Prosetaj do groblja na Kovacima,procitaj datume rodjenja i dan smrti svih ukopanih.Prvo ih pitaj zasto su u tolikom broju i to ce ti biti odgovor zasto si na ispitu pala.

U svakom cosku Bosne naci ces odgovor.

Da li ces,iduci mojom Bosnom,pognuti glavu od srama i nepravde?

Usput ces se mozda cuditi sto je moja zemlja ziva i jos ljepsa no sto je bila.Zapuhnut cete behari jabuka i seftelija,mirisi zambaka,zumbula i mladosti.Neces vidjeti nigdje mrznju u ocima.Mi Bosnjaci ne umijemo da mrzimo.Mi samo preziremo,a to je za covjeka najgore.

Jednom cemo, mozda“gospodjo“Evropo,ti i ja sjediti za istim stolom i suditi drugima.Ja cu sa sobom donijeti pravdu,miris i ljubav Bosne.Naucit cu te da su istina,cast i ljubav ljepsi od sjaja Pariza,historije Rima,moci Londona,parkova Varsave,bogatstva Stokholma.Pokazat cu ti da smo opstali,ojacali i da uspravljeni idemo u buducnost.

Zvala bi te ove godine,11.jula,na dzenazu ekshumiranih zrtava iz Srebrenice,ali ne smijem.Prepoznat cete sehidi,pa cete pljuvati hiljade mezara sto nijemo stoje u redu.

Necu se na kraju potpisati.Umjesto potpisa saljem ti sliku poredanih tabuta u Potocarima.Neka ti oni,“gospodjo“Evropo,umijesto mene ispisu svoja imena i brojeve.

[emira-tekija]

in reply to: samo za sestre koje su u vjeri #14041

erljivi trgovac i bogatas

Jedan mladi trgovac iz naroda Musaa a. s., tj. plemena Benu Israil propade sa svojom trgovinom i spade gotovo na prosjački štap. Međutim, nije očajavao, nego odluči da pokuša ponovo da se bavi kupovinom i prodajom robe ne bi li ovaj put bio bolje sreće. Ali, za novi početak trebale su mu i nove pare, koje on nije imao. Ponada se da će mu neko od njegovih poznanika trgovaca priteći u pomoć. Išao je od jednog do drugog i tražio hiljadu dinara da mu pozajme, a on bi im vratio za mjesec dana. Međutim, kod kog god bi došao, dočekao bi ga sa istim pitanjem: „Čime mi garantuješ, da ćeš mi vratiti pozajmljeni novac za mjesec dana? Šta ako ponovo propadneš, ko će mi isplatiti moj novac? Moraš imati svjedoka, kako bih bio siguran da ćeš mi novac vratiti!” On je odgovarao: „Allah dž. š. ti garantuje. Kunem se njime da ću novac vratiti u dogovorenom roku.” Trgovci nisu bili zadovoljni sa ovim odgovorom i odbijali su da mu posude traženi novac. Mladi trgovac izgubi gotovo sve nade da može od nekoga dobiti pozajmicu i ponovo započeti sa trgovinom. Odluči da pokuša posljednji put, pa kako Allah odredi. Sa istim zahtjevom se obrati jednom starom trgovcu, dedi, duge, bijele brade. Dedo mu postavi isto pitanje kao i drugi trgovci: „Ko garantuje za tebe, da ćeš mi novac vratiti?” Mladić mu dade isti odgovor kao i drugima: „Allah dž. š. ti garantuje, kunem se njime da te neću prevariti i da ću tačno za mjesec dana vratiti sve što mi pozajmiš.”
Za divno čudo ovaj trgovac pristade: „Vjerujem u Allaha dž. š.! Evo ti novac koji tražiš!” Mladić uze novac i zahvali se svom dobročinitelju, moleći Allaha dž. š. da ga nagradi.
Odmah potom se ukrca na trgovačku lađu, koja je kretala na put i za pozajmljeni novac kupi razne robe, koju po povratku kući odmah dobro prodade i ostvari finu zaradu.

Pošto je mjesec već bio na izmaku, zadnji dan dogovorenog roka, on požuri da vrati posuđeni novac. Međutim, na putu do trgovca, koji mu je dao pozajmicu morao je preći veliku rijeku. Tih dana su padale velike kiše, pa je rijeka nadošla, poplavila okolinu i odnijela most. U blizini nije bilo ni čamca, a do sljedećeg mosta mu je valjalo pješačiti nekoliko dana. Nije mogao nikako prijeći. Zabrinu se šta da uradi. Dogovoreni rok je isticao, a on se Allahom zakleo da će biti tačan. Pogleda u mutnu i nabujalu rijeku, koja je nosila panjeve i komade drveća. Dohvati jedan panj iz vode. lzdubi mu sredinu i u nju stavi kesu sa novcem. Uz novac stavi i ceduljicu na kojoj napisa svoje izvinjenje i žaljenje trgovcu što nije mogao biti tačan, kako je obećao. Nekoliko ljudi ga je posmatralo, i kad vidješe da hoće tolike pare da baci u vodu, pokušaše da ga odvrate: „Zar se ne bojiš da će ti novac struhnuti u vodi ili se zagubiti? Šta to radiš?” On im odgovori: „Ne, ne bojim se! Ja se uzdam u Allaha dž. š.,” i još u sebi zamoli: „Dragi Allahu, ostavljam ovaj mal Tebi na čuvanje. Ti si mi bio garant kada sam ga i uzimao. Neka dođe onome kome je i namijenjen!”

Prouči bismillu i panj sa novcem baci u nabujalu rijeku.
Nekoliko kilometra nizvodno, sa druge strane rijeke, u gradu u kome je živio i stari trgovac dobročinitelj, ljudi su izašli pored rijeke i hvatali grane i drveće koje je sa sobom nosila nadošla voda. Zima se približavala i to drveće im je trebalo za ogrev. Taj dan je izašao i stari dedo, da i on uhvati koje drvo. Riječni talasi su sami nosili drveće prema njemu. Kada je došao kući, počeo je da cijepa drva koja je donio sa rijeke. Udario je sjekirom po prvom panju i gle čuda! Iz panja posuše novci. On se začudi: „Allahu ekber! šta je ovo?” Dohvati cedulju i pročita: „Pa ovo je moj novac! Subhanallah! Siroti trgovac je održao zadatu riječ.”

Nekoliko dana poslije, kad su kiše prestale i rijeka se smanjila, mladi trgovac pođe da ponovo vrati dug. Kad vidje starog trgovca poče mu se izvinjavati i tražiti halala što dug nije vratio u obećano vrijeme. Dedo se samo nasmija i reče: „Allah dž. š. je učinio da mi se dug vrati. Panj su donijeli valovi… To drvo je bilo jedan od Allahovih vojnika. Voljom Svevišnjeg, sve mi je stiglo zdravo i čitavo. Elhamdulillah!!!” Mladić se duboko zamisli…

[emira-tekija]

in reply to: Rodjendanske cestitke #13943

dawud—-od srca vam svima hvala :)

[emira-tekija]

in reply to: Rodjendanske cestitke #13874

Dragom davudu od srce cestitamo 14 rodzendan i da mu dragi allah da lijepog zdravlja ,srece ,pameti i da ga jos mnogo godina prozivi zele mu njegova porodica

[emira-tekija]

in reply to: samo za sestre koje su u vjeri #13860

Esselam alejkum i merhaba
Vrline /fadileti izgovaranja .subhane-l-lah,Allah-hamdu lillah la ilahe ille-l-ahu ,allahu ekber

Ko bude izgovarao Subhane-l-Lahi vebi hamdihi-neka je slavljen allah i nek mu je hvala –stotinu puta na dan ,bitcemu skinut (umanjeni) grijesi makar da su velicine morske pjene .

La iahe ille-l-Lahu vahdehu la serike lehu ,lehu-l- mulku ve lehu-l- hamdu ve Huve alla kulli sej in Kadir
Ko bude izgovarao nema boga osim allaha jedinoga koji Sebi ravnoga nema Njemu pripada sva vlast i zahvalnost i On je ponad svega –dnevno po stotinu puta vrijedicemu kao da je oslobodio deset robova ,bitcemu upisano stotinu dobrih djela , a izbrisano stotinu hrdzavih,a bitce i toga dana zasticen od sejtana sve dok noc nenastupi.Osim toga niko nemoze vrijednije uciniti od togaosim onoga koji vise puta izgovara ove rijeci

Izgovori stotinu puta rijecSubhana-l-Lah nek je slavljen allah i nek mu je hvala zasluzice hiljadu dobrih djela

Za onoga ko izgovori Subhana-l-Lahi-l-azim ve bi hamdihi Slavljen neka je Uzviseni Allah i neka Mu je hvala –bitce u dzenetu zasadzena palma

Nastavice se
Allajhimanet

Muhammed alejhisselam bi kada bi ga spopala briga ili poteskoca rekao;-Ja hajju ja kajjum bi rahmetike estegisu (o zivi o Vjecni ,Tvojom te miloscu molim

La havle ve la kuvvete illa bi –l-Lahi jako dobro za mir prouciti

Allahu su najdraze cetiri rijeci-Subhane –l-Lahive-l- hamdu li-l-Lahi ve la ilahe ille –l-Lahu va –l-Lahu ekber
Slavljen nek je Allah hvala Allahu nema boga osim Allaha Allah je najveci

Allahumma –gfir-li ve- rhamnive-hdini verzukni
Allahu moj ,oprostimi i smiluj mi se na pravi put me usmjeri i opskrbu mi daj

Dovca kojom se zasticuju djeca
U izukuma bi kelimati –l-Lahi-t-tammati min kulli sejtanin vehhammetitin,ve min kulli ajnin lammetin

Men ;ka ade mak adem len jezkuri –l-Lahe fihi kanet alejhi min –l-Lahi tiretun,ve men idtadze:an lem jezkuri-l-Lahe fihi kanet alejhi tiretun

Ko sjedne u drustvu ne spomenuvsi pritom Allaha .Allah se srdi na njega a takodzer ko legne ne spomenuvsi Allaha Allah se srdi na njega

Nastavi ce se

Allajhimanet

[emira-tekija]

in reply to: Obavijest o umrlim #13809

DRAGI ALLAH NEK PODARI ADZI HUSI LIJEP DZENET A CERKAMA TIDZI I DADI I CITAVOJ FAMELIJI SABUR U OVOM TESKIM TRENUCIMA ZELI EMIRA SA PORODICOM

[emira-tekija]

in reply to: Rodjenja #13013

iskrene cestitke povodom rodzenja unuka i da vas sreca i zdravlje prati u zivotu zeli vam emira i ermin :laugh:

[emira-tekija]

in reply to: U Posjeti kod….. #13010

e vala teva svaka ti cast sve ti pomalo vidze in obidze bas sam ti zavidna za behlulovice jer i ja sam voljela ih vidjeti ali nedadese ako ako allah da slijedeci put a tebi sve naj naj zelimo od srca

[emira-tekija]

in reply to: Sta je sa generacijama od “85 do 92 #12898

e vala ermine sto si trazio nasao si hahahhah

[emira-tekija]

in reply to: Kemine slike za Enu #12883

trebami konto nr gdje da uplatim posrlji mi kod teve molim te posto moj kom neradi trenutno ja se izvinjavam za kasnjenje ali kom mi se je pokvARIO i nemam broj gdje cu uplatiti

[emira-tekija]

in reply to: Obavijest o umrlim #12781

nek joj je tahmet dosi a porodici sabur i da joj dragi allah podari lijepi dzenet
porodica pavica emorai ermin

[emira-tekija]

in reply to: Pro/Contra: Lepa Brena #12709

SVI SMO JE VOLJELI NEKADA ALI SADA????????????MOJE MISLJENJE JE KAD MOGU DRUGI IZ SRBIJE DOCI ZASTO NE ONA ???????????

[emira-tekija]

in reply to: Rodjendanske cestitke #12454

da ga u zdravlji i veselju proslavis toplik i ako bog jos mnogo docekas od srca ti zele ermin i emira:P

[emira-tekija]

in reply to: samo za sestre koje su u vjeri #12437

http://www.n-um.com/?q=taxonomy/term/25
drage sestre ova me je prica do srca takla i nadam se da ce i vas mi moramo shvatiti duznosti islama i pridrzavati se toga
idite na stranicu trcu i procitajte sta je lejla napisala

[emira-tekija]

in reply to: samo za sestre koje su u vjeri #12436

Neosporno je da se zena ne mjesa sa muskarcima nema potrebe da se mjesa sa muskarcima ili d se rukuje s nekim od njih osim sa svojim mehremima ugledajucu se na rijeci i djela Allahovog Poslanika s.a.s.v.El-Buhari biljezi od Aise majke R:A.da je rekla kada bi vjernice cineci hidzru dosle Vjerovjesniku s.a.v.s.bile bi ispitane na osnovu rijeci Uzvisenog Allaha ..O vjernici kada vam vjernice kao muhadzirke dodzu ispitajte ih do kraja ajeta ,
Aisa r,a, rekla je ;one vjernice koje bi priznale ovaj uvjet pristale bi i na ispit
Kada bi pristale na taj uvjet Allahov poslaniks,s,a.v.s udzite ucinili ste prisegu
Ne tako mi Allaha ruka Allahovoga poslanika s,a.v.s.nikada nije dotakla ruku neke zene nego je tu prisegu cinio rijecima .Tako mi Allaha ,Allahov Poslanik s,a,v,s postupao je prema zenama onako kako mu je Allah dz,s, naredio govoreci im Prisegnuo sam vam rijecima

nerukujte se sa muskarcima

[Author]

Posts