Forum Replies Created
-
Efendija, veoma sam zahvalna za fotografije kovanjske džamije i okoline. Tamo nisam bila zadnjih osam godina pa sam zaista oduševljena.
Posebnu zahvalu Vam dugujem za fotku hair-ploče koja za mene ima naročitu, sentimentalnu vrijednost.
No, ne mogu se načuditi kako su radnici neodgovorni i aljkavi, načinom odlaganja građevinske mreže pokazali su totalnu nebrigu i nezainteresiranost za jedan iskonski spomenik kao što je ova hair-česma ispred kovanjske džamije.
To me žalosti. Svatko bi trebao svoj posao obavljati propisno ali ne na uštrb nekih drugih vrijednosti… No, kako moje postanje ne bi izgubilo smisao, Efendija, još jednom Vam hvala za fotke :)
P. S. hoće li skoro biti novih fotografija iz Kovanja?
LIJEPO JE BITI DAREŽLJIV
Jedna djevojka se udala za bogatog trgovca. On je posjedovao golemu radnju u kojoj je prodavao tkanine i odjeću. Jednog dana je kupio pile i od svoje žene zatražio da ga skuha kako bi za večeru pojeli jedan dio. Kada su počeli večerati neko im pokuca na vrata. Trgovac ih otvori i ugleda gladnog siromaha koji je tražio nešto za jelo. Trgovac odbi da mu išta da, izgalami se na njega i otjera ga.
– Neka ti Allah oprosti, gospodine – reče mu prosjak – da nemam velike potrebe i da me ne mori velika glad, ne bih pokucao na tvoja vrata!
Trgovac nije sačekao da prosjak završi, grubo mu je zalupio vrata ispred njega i vratio se za sofru.
– Zašto si ovako zalupio vratia siromahu? – upita ga žena.
– Šta sam trebao uraditi? – ljutito će muž.
– Mogao si mu dati komad pileta, makar njegova krila koja bi mu ublažila glad!
– Zar da mu dam cijela krila?! Zar si poludila?!
– Pa mogao si mu se bar lijepo obratiti!
Nakon nekog vremena trgovac otišavši u svoju radnju vidje da je u požaru izgorjela tkanina i odjeća te da ništa nije ostalo. Vrati se tužan kući i reče ženi: – Vatra je radnju pretvorila u pepeo, ostao sam bez ičega!!
– Ne tuguj, mužu moj! Strpi se u Allahovom određenju. Ne očajavaj u Njegovoj milosti i On će ti nadoknaditi.
– Slušaj ženo, dok se to ne desi, otiđi kod svoga oca, jer te ja ne mogu izdržavati!
Žena ga napusti. Međutim, Allah ju počasti brakom sa drugim čovjekom koji je bio plemenit i milostiv prema gostima. Hranio je gladne i nije odbijao siromahe i prosjake. Jedne večeri kada je žena postavljala sofru da večera sa svojim mužem neko pokuca na vrata. Ona ustade da vidi ko kuca.
– Tamo je jedan prosjak koji se žali da je gladan i traži da jede – reče žena.
– Daj mu jedno od ova dva pileta. Nama je za večeru dovoljno jedno. Allah će nam sigurno nadoknaditi. Nećemo razočarati onoga koji nam je pokucao na vrata.
– Kako si plemenit i dobar, mužu moj!
Žena uze pile i dadne ga prosjaku. Potom se očiju punih suza vrati mužu da nastavi večerati. On to primijeti i iznenađeno reče: – Šta te je rasplakalo, draga ženo?
– Plačem od velike tuge!
Muž je upita za razlog a ona odgovori: – Plačem jer je prosjak koji je kucao maločas ustvari moj bivši muž!!!
Ona mu ispriča priču o njenom prvom škrtom mužu koji je vrijeđao prosjake i odbijao ih ne dajući im ništa i ružno im se obraćao.
– Ženo moja, ako je prosjak koji je kucao na naša vrata tvoj prvi muž, onda sam ja prvi prosjak! – reče joj njen plemeniti muž.
POVJERENJE I HRABROST
Jedan je mladić htio otići u Mekku da obavi Umru. Pripremio je kamilu i hranu i krenuo na put. Nakon nekoliko sati putovanja ugleda oazu pogodnu za odmor. Sjede u hlad ispod jednog drveta i zaspa dubokim snom. Dok je spavao, njegova kamila je hodala okolo sve dok nije ušla u obližnji vrt. Počela je jesti plodove u vrtu rušeći sve što joj se našlo na putu. Vrt je čuvao jedan starac. Pokušao je istjerati kamilu, ali nije uspio. Plašio se da će kamila uništiti cijeli vrt pa ju je zaklao. Kada se mladić probudio, potražio je kamilu i našao ju zaklanu u vrtu. Čuvar vrta dođe i mladić ga upita: – Ko je zaklao kamilu?
Čuvar mu ispriča šta se dogodilo a mladić se toliko razljuti i jednim udarcem ubi starca. Pokaje se zbog onog što je uradio, no u tom trenutku dođoše starčevi sinovi koji ga odvedoše vladaru pravovjernih, Omeru ibn el-Hattabu r.a., tražeći zadovoljenje pravde. Mladić pred halifom Omerom priznade zločin i iskreno se pokaja.
– Ja mogu jedino da ti presudim po Allahovom zakonu – reče halifa.
Mladić zatraži od halife da odgodi presudu na dva dana kako bi otišao kući da izmiri svoje dugove.
– Dovedi nam nekoga ko će jamčiti tvoj povratak, pa, ako se ti ne vratiš, da nad njim izvršimo presudu.
– Ja, vladaru pravovjernih – reče mladić – nisam kod kuće i ne znam nikoga ko bi se za mene založio.
Među prisutnima se nalazio ashab, Ebu Zerr el-Gifari r.a., koji reče: – Vladaru pravovjernih! Nudim svoju glavu ako se ovaj mladić ne vrati za dva dana.
Na dan izvršenja presude svi su iščekivali mladićev povratak. Iznenada prisutni ugledaše mladića koji se žurno približavao kako ne bi zakasnio. Svi su iznenađeno gledali.
– Zašto si se vratio kada si mogao da izbjegneš presudu? – upita ga halifa
– Vladaru pravovjernih, učinio sam to kako ne bi rekli da je među muslimanima nestalo povjerenja – odgovori mladić.
– A ti, Ebu Zerre – upita halifa – zašto si se zauzeo za ovog nepoznatog mladića?!
– Učinio sam to kako ne bi rekli da je među muslimanima nestalo hrabrosti!
NAJJAČE ORUŽJE
Islam se pojavio… Kurejšije su vidjele da će se nova vjera brzo širiti, jer je islamsko vjerovanje jasno kao Sunce i zato što je to jednostavna vjera koja poziva na dobro, razumljiva je i logična. Kurejšije su bile protiv Poslanika i svih onih koji su prihvatali novu vjeru. Svim sredstvima su se borili protiv islama i strašno proganjali one koji su primali islam, da bi održali svoju vjeru. Međutim, muslimani su strpljivo podnosili sve progone govoreći: – Ovo je borba u ime Allaha.
Jedne prilike grupa velikana iz plemena Kurejš sjedila je i razgovarala o Muhammedu a.s. Imali su različite stavove o tome šta uraditi sa njim. Među njima je bio ugledni Kurejšija Utba ibn Rebia Ebul-Velid.
– Muhammed sada sam sjedi u džamiji – reče Utba. Šta mislite da odem i razgovaram sa njim? Ako mu izložim stvari, možda će nešto prihvatiti! Da mu damo sve što želi da ostane sa nama?
– Da, idi i razgovaraj s njim – rekoše mu.
Utba ode do Muhammeda, s.a.v.s., sjede pored njega i reče mu. – Bratiću moj, ti si naš i ugledan si! Svoj narod si doveo u veliku nepriliku. Napravio si razdor među nama i podijelio si nas u vjerovanju. Poslušaj me, dajem ti prijedlog! Razmisli, možda ćeš nešto prihvatiti?!
– Reci, Ebul-Velide – reče Poslanik – slušam.
– Ako želiš bogatstvo, skupit ćemo toliko da ćeš biti najbogatiji od nas. A ako želiš vlast, bit ćeš nam glavni vođa.
Kada Utba završi i Poslanik ga sasluša, reče mu: – Da li si završio?
– Da – odgovori on.
– Sada ti mene poslušaj – reče Poslanik s.a.v.s., učeći dirljivim glasom: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Ha-mim. Objava je od Milostivog, Svemilosnog, Knjiga čiji su ajeti jasno izloženi, Kur´an na arapskom jeziku za ljude koji znaju, vjesnik radosnih vijesti i opomena,- pa opet većina njih glavu okreće, neće ni da čuje.
(sura Fussilat)
Poslanik s.a.v.s. je nastavio učiti Časni Kur´an dok je Utba veoma zadivljen i bez daha slušao. On je Poslanikovo učenje slušao sa poštovanjem, jer su Arapi kao veliki zaljubljenici rječitosti i čistog jezika poznavali dobar govor. Shvatio je da govor, kakvog prije nije čuo, ne može biti ljudsko djelo. Kada je poslanik s.a.v.s. završio učenje, reče Utbi: – Čuo si ono što si čuo. To je to.
Zadivljeni Utba uputi se svojim drugovima nakon što je u njemu Kur´an ostavio veliki dojam. Kada su ga ugledali kako dolazi, jedan od njih reče: – Ebul-Velid se promijenio!
– Šta se desilo – upitaše ga.
– Tako mi Boga, nikada nisam čuo sličan govor! To nije čarolija, niti obmana! Kurejšije, poslušajte me i ostavite na miru ovog čovjeka! Tako mi Boga, na osnovu onog što sam čuo, on će postati veliki poslanik!
Začudiše se i rekoše Utbi – On te je opčarao, Ebul-Velide!
– Ovo je moje mišljenje, a vi uradite kako hoćete.
Tako je Kur´an bio najjače oružje vjere. Ostavljao je jak dojam na ljude, zbunjujući njihove umove, jer je on Allahov govor i vječna mudžiza za sva vremena….
Nadam se da ne griješim stavljajući narednu fotku na ovaj topic jer mi ne djeluje stara kao prethodne, no namjera mi je bila da se, eventualno, neka tada djeca-danas odrasle osobe prepoznaju B):); Ako griješim, halalite :blush:
Fotografija je nastala 1989. godine???, a njom je zabilježena atmosfera sa novogodišnje kino-projekcije koja je bila upriličena za djecu uposlenika rogatičkog ROTEX-a… Valjda će se neki prepoznati!!!
Pećina Vjetrenica
Vjetrenica je najljepša i najveća pećina u Bosni i Hercegovini sa živopisnim i dobro očuvanim pećinskim nakitom. Od 1950. godine uvrštena je u zaštićeni spomenik prirode, a prvi put se dokumentovano spominje u djelu Plinija Starijeg, “Historia naturalis”, 77. godine naše ere.
Nalazi se kod mjesta Zavale, u zapadnom obodu Popova polja, na području općine Ravno. Dobila je ime po karakterističnom strujanju zraka koji ljeti struji prema izlazu iz pećine a zimi od izlaza ka njenoj unutrašnjosti. Ukupna dužina otkrivenih kanala iznosi oko 6,5 km, a temperatura u unutrašnjosti je oko 11° C. Karakteriše je iznimno bogat pećinski svijet, zabilježeno je gotovo dvjesto različitih vrsta, a 37 njih je prvi put pronađeno i opisano u Vjetrenici. Prema tim podacima, Vjetrenica je prva u svijetu po bioraznolikosti.
U kišnom periodu u glavnom pećinskom kanalu se obrazuje jezero (Veliko jezero), koje predstavlja najveće pećinsko jezero na Balkanu. Pored njega u pećini se obrazovalo oko 15-ak manjih jezera. Vjetrenica je uređena za posjetioce i ima sve uslove za jedan od najposjećenijih speleoloških objekata u Bosni i Hercegovini.
