-
Čovječija ribica
Bosna i Hercegovina obiluje flornim i faunističkim endemima. U tom smislu veoma značajno mjesto zauzima tzv. čovječija ribica, koja živi u pećini Vjetrenici, na krajnjem jugu naše države. To je najpoznatiji vodozemac, stanovnik pećinskih voda. Inače, faunu podzemnih kraških voda karakteriše najstariji živi svijet u Evropi, brojni endemi, među koje se ubraja i čovječija ribica….
Pećina Vjetrenica
Vjetrenica je najljepša i najveća pećina u Bosni i Hercegovini sa živopisnim i dobro očuvanim pećinskim nakitom. Od 1950. godine uvrštena je u zaštićeni spomenik prirode, a prvi put se dokumentovano spominje u djelu Plinija Starijeg, “Historia naturalis”, 77. godine naše ere.
Nalazi se kod mjesta Zavale, u zapadnom obodu Popova polja, na području općine Ravno. Dobila je ime po karakterističnom strujanju zraka koji ljeti struji prema izlazu iz pećine a zimi od izlaza ka njenoj unutrašnjosti. Ukupna dužina otkrivenih kanala iznosi oko 6,5 km, a temperatura u unutrašnjosti je oko 11° C. Karakteriše je iznimno bogat pećinski svijet, zabilježeno je gotovo dvjesto različitih vrsta, a 37 njih je prvi put pronađeno i opisano u Vjetrenici. Prema tim podacima, Vjetrenica je prva u svijetu po bioraznolikosti.
U kišnom periodu u glavnom pećinskom kanalu se obrazuje jezero (Veliko jezero), koje predstavlja najveće pećinsko jezero na Balkanu. Pored njega u pećini se obrazovalo oko 15-ak manjih jezera. Vjetrenica je uređena za posjetioce i ima sve uslove za jedan od najposjećenijih speleoloških objekata u Bosni i Hercegovini.
˝Una- jedina˝
Voda kroz riječno korito otječe preko ravnog i neravnog dna zbog čega nastaju brzaci i bukovi. Stepeničasto poredani prijelomi u riječnom koritu preko kojih se prelijeva voda nazivaju se slapovi a u koritu se mogu javiti prijelomi preko kojih voda pada pa se nazivaju vodopadi.
Unikatnu prirodnu datost slapova i bukova u BiH ima Una. Neposredno na unskom vrelu nastaje sedreni slap visok 10 m. Nizvodno od njega u Martinbrodu nalazi se naš najveći /količinom vode, 63m3 u sekundi/ vodopad i slap visok 54 m a to je Veliki slap ili Bukovi na Uni. Nizvodno od Martinbroda nalazi se najatraktivniji vodopad tzv. Štrbački buk gdje se voda prelijeva preko 3 odsjeka ukupne visine 23,5 m i širine 40 m. U koritu Une pojavljuju se male sedrene barijere kao što su Troslap- 2,5 m i Dvoslap- 1 m kod Bihaća, slapovi kod Ripača, Kastelski slapovi, slapovi kod B. Krupe, Majdana, B. Novog. I na Blihi se nalazi atraktivan vodopad Blihin skok, visine 56 m. Posebnu prirodnu datost predstavlja i rijeka Unac sa mnogobrojnim ljepotama poput kanjonaste doline, sedrenih barijera ali i ponorom i ponovnim izvorom tzv. Crnim vrelom na nekoliko kilometara od njegovog ušća u Unu.
Sve to predstavlja izuzetan turistički potencijal naše države…
–
Bubelino, Behar i ostali:) , posto se kod postavljanja slika na ovaj americki server odnedavno nesto promijenilo evo malo objasnjenja i nadam se da ce vam biti od koristi.
Ja sam sada jednu sliku rijeke Une postavila na taj server i izdvojila ovaj prvi link:Hotlink for forums (1)
Ali posto tu ima “hiljadu cuda”:) , najbolje je da iz svega toga izdvojite ovu sifru
http://img79.imageshack.us/img79/9561/unaapq5.jpg
kao nekad ranije sto je bilo, znaci sve ostalo je suvisno i nepotrebno, samo SIFRA koja pocinje sa http, a zavrsava sa jpg, rjedje to moze biti png ili… i onda ostalo uraditi u postu kao ranije.
Evo te sifre pretocene u sliku:)
Ipak sam uspjela u svom naumu… :silly: :P
Fotka je tu a biće ih još abd…:unsure:[url=http://www.freeimagehosting.net/]
Bubelino napisao:
[quote]Ipak sam uspjela u svom naumu… :silly: :P
Fotka je tu a biće ih još abd…:unsure::) :) :)
Nisam ni ja Bubelino imala vremena sinoc bilo sta jos napisati, pa evo sad da se osvrnem na onaj tvoj gornji post u kome kazes da si radila isto kao i ranije ali ne ide. U tome i jeste problem u ovoj novoj promjeni sa americkim serverom, jer vise ne funkcionise da uzmemo i kopiramo ovaj zadnji link kao ranije.
Ali svi prethodni linkovi sadrze potpuno istu sifru koju treba izdvojiti, mozda ju je najbolje uzeti iz prvog linka, i ona mora pocinjati kao i ranije sa http i zavrsavati sa jpg ili npg ili…, jer sve drugo iza toga i naprijed i nazad je visak.
Vidjela sam da je Behar u jednom ranijem postu uzeo kompletan prvi link, pa je dobio sliku ali i neke krstice okolo od ovih svih URL-ova.
Ali ako si nasla sada neki drugi jednostavniji server i to je dobro:) .
Evo sifre ove slike koju sam iz svega toga izdvojila:
http://img301.imageshack.us/img301/1631/una6pp5.jpg
Bh. automobil na električni pogon
Pamet iz BiH, potkovana dijelovima iz Kine, Japana i SAD, recept je kojim je naša firma “Veling” započela i uspješno završila projekt proizvodnje prototipa električnog automobila…
11.08.2009.
Bosanskohercegovačka pamet, potkovana dijelovima iz Kine, Japana i SAD, recept je kojim je naša firma “Veling” započela i uspješno završila projekt proizvodnje prototipa električnog automobila koji je na tržištu naše zemlje već moguće naručiti.
Riječ je o projektu koji je firma izradila prije tri godine, a realizirala zakupom fabrike u Kini i pronalaženjem dijelova iz nekoliko zemalja svijeta, uključujući Japan i SAD. Proizvodnja u BiH za sada nije isplativa, ali, prema riječima direktora “Velinga” Sameda Hadžovića, cilj je da se u našoj zemlji otvore vrata jednom ovakvom automobilu, nakon čega bi se projekt preslio u BiH i potom pokušao proboj na evropsko tržište.
Dva prototipa
– Bio nam je cilj napraviti automobil koji se može lako homologizirati u Evropskoj uniji. Pogodne šasije pronašli smo u Kini, a izradom proračuna zaključili smo da je jeftinije tamo proizvoditi automobil nego prebacivati šasije negdje drugo. Zato smo u Kinu dopremili čipove iz SAD, električne dijelove iz Japana i sve ostalo što je potrebno za jedan ovakav automobil – kaže Hadžović.
Dva prototipa su već izrađena i nalaze se u skladištu “Velinga”. Izgleda slično kao “Smart”, a postoji i kombi verzija. Prototipovi koje “Veling” ima na stanju su Noble, dvosjed s ograničenim nosivim dijelom, dimenzija 3.010 x 1.605 x 1.600 mm, pogodan za manje dostave i komercijaliste, te kombi sa pet sjedišta i nosivim dijelom, dimenzija 3.795 x 1.560 x 1.925 mm, pogodan kao gradsko dostavno vozilo.
“Made in BiH”
Ono što je dobro jeste to da, ukoliko neka firma ili organizacija želi da ga naruči, može napraviti specifikacije po sopstvenim željama. Hadžović kaže kako je već bilo interesanata za to, ali da je cilj “Velinga” mnogo širi.
– Cilj nam nije prodati automobil nekom našem poznaniku kojem djeluje zanimljivo, već da omasovimo ideju o električnim i ekološkim vozilima kod nas, preselimo proizvodnju ovdje i krenemo u Evropsku uniju s kvalitetnim proizvodom “Made in BiH”.
Cijena oko 30.000 KM
Naravno, nedostatak svakog električnog vozila je njegova cijena, pošto je svako od njih u prosjeku za 40 posto skuplje od automobila s unutrašnjim sagorijevanjem. “Velingovo” nešto je manje skuplje, za oko 25 posto. Košta oko 30.000 KM, a ima svoje prednosti.
– Ukoliko se vozilom pređe 50.000 kilometara, njegova cijena se otplati, a svaki novi pređeni kilometar praktično predstavlja dobit. Osim toga, nema servisa, mijenjanja ulja, dok je registracija mnogo jeftinija, jer praktičnio, automobil nema kubikaže – tvrdi Hadžović.
Tehničke karakteristike
– Maksimalna snaga motora 22 KW
– Domet vozila s jednim punjenjem 100 km
– Lithium iron phosphate (LiFePO4) baterije su najnaprednije baterije koje se mogu naći u masovnoj proizvodnji. Njene prednosti su: dugotrajnost (i nakon 2.000 punjenja cca 7 godina, baterija drži do 80 posto kapaciteta), odličan omjer gustoće/kapaciteta sa gabaritima/kilažom, postojanost na svim temperaturama od -50 do 500 Celzijevih stepeni.
– Baterije dolaze s internacionalnim certifikatima ISO, CE
– Potrošnja na 100 km je oko 10 KW, odnosno 0,6 – 1,2 KM, ovisno u koje doba dana se baterije pune
– Bez skupih servisa za održavanje motora (mijenjanje ulja, filtera…)
– Niska cijena registracije vozila, jer nema kubikaže
– Punjenje baterije do 80 posto za 3,5 sati, a za 100 posto 6-8 sati
– Maksimalna brzina do 80 km/h
Autor: M. TANOVIĆ
AvazSarajevski ratni tunel
Sarajevski ratni tunel je naziv za tunel koji je napravljen tokom opsade Sarajeva 1993. godine.
Tunel je napravljen ispod aerodromske piste i povezivao je 2 teritorije koje je držala ARBIH (Dobrinju i Butmir) pa se tako i tunel zvao “Tunel D-B”. Tunel je dug oko 720 metara, a visok oko 1,5 m dok je na nekim dijelovima bio visok i do 1,8 m. Tunel se u zvaničnim razgovorima ARBIH i UN vodio pod imenom “Tunel kojeg nema”.
Tunel je bio najstrožija tajna Sarajeva jer pomoću tunela u Sarajevo je stizala hrana, oružje, cigare… Tokom 1994. tunelom su postavljene male šine po kojima su išla mala kolica.
Tokom 1994. godine za tunel je saznala vojska Republike Srpske tako da je Ratko Mladić zvao Aerodrom koji je držao UN i tražio da se tunel sruši i zatvori. Tako je VRS pokušala kopanjem drugog tunela i preusmjeravanjem rijeke Željeznice da potopi tunel te ga tako onesposobi, no tunel nikada nije srušen i onesposobljen
U BiH ima još oko 220 000 mina
objavljeno: 11. 08. 2009
Gavran je naveo da je od mina ove godine stradalo 10 lica, od kojih četvoro smrtno, dok je u posljednjih mjesec dana nastradalo troje djece, među kojima je jedno poginulo.
U BiH trenutno se nalazi oko 220 000 mina i neeksplodiranih ubojnih sredstava i oko 1 620 kilometara kvadratnih minski sumnjive površine, izjavio je danas u Sarajevu direktor Centra za uklanjanje mina BiH – BHMAK Dušan Gavran.On je na konferenciji za novinare istakao da je od 1996. godine od mina stradalo 1 670 osoba, od čega je 492 smrtno, a da je među stradalim bilo i 96 deminera, od kojih je 41 izgubio život.
Gavran je naveo da je od mina ove godine stradalo 10 lica, od kojih četvoro smrtno, dok je u posljednjih mjesec dana nastradalo troje djece, među kojima je jedno poginulo.
Na današnjoj konferenciji za novinare predstavljen je i besplatan telefonski broj 0800 50 700 na koji građani mogu da dostave informacije Centru za uklanjanje mina u BiH o lokacijama minskih polja u BiH, ukoliko ih posjeduju i tako zajednički doprinesu što većoj redukciji minski sumnjive površine i bezbjednosti za stanovništvo koje živi ili se kreće u blizini minske opasnosti.
Istakavši da su ovaj projekat pokrenuli u saradnji sa Oružanim snagama BiH, Gavran je napomenuo i da su EUFOR i NATO obezbijedili 100.000 evra.
“Učinjeno je mnogo napora da se identifikuju i očiste od mina zagađene površine, ali se one i dalje mogu naći skoro po cijeloj zemlji”, rekao je Gavran.
Prema njegovim riječima, njihovo lociranje veoma je komlikovano, jer je po pravilu riječ o minskim poljima nepoznatog rasporeda, kao i o pojedinačnim minama ili grupama mina na širem području.
Gavran je pozvao sve građane da prijave sumnjive površine na ovaj besplatan broj, nakon čega će Centar napraviti projekte i te lokacije staviti na listu prioriteta za čišćenje.
Govoreći o planovima za ovu godinu, Gavran je naglasio da plan rada za prvih šest mjeseci nije ispunjen zbog nedostatka finansijskih sredstva, jer BiH nije uplatila 30.000 KM koliko je bilo predviđeno za ovu godinu, dok će donatori uložiti oko 20 miliona dolara, te da će zbog toga 2009. biti deminirano oko 15 kilometara kvadratnih.
On je napomenuo da je za deminiranje godišnje potrebno izdvojiti oko 80.000 KM i da se može deminirati između 35 i 40 kilometara kvadratnih.
“Minska situacija je stavljena pod kontrolu i nadamo se da ćemo do 2019. godine očistiti BiH od mina”, naglasio je Gavran i podsjetio da je 1996. godine u BiH bilo 4 200 kilometara kvadratnih sumnjive površine.
Portparol EUFOR-a Mendi Mekbejn naglasila je da su EUFOR i NATO zadovoljni što su sarađivali sa Centrom za uklanjanje mina i Oružanim snagama BiH na ovom projektu i da se nada da će ova besplatna telefonska linija ohrabriti građane da prijave sve lokacije pod minama.
srna / bih-x.info
Sarajevska Haggadah
Najvrijedniji eksponat u kolekciji Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine predstavlja Sarajevska Haggadah. Neprocjenjivo remek-djelo srednjovjekovne jevrejske umjetnosti vjerovatno je nastalo u 14. stoljeću u Španiji. Smatra se da je Haggadah nastala kao svadbeni poklon, koji je slavio sjedinjenje dvaju familija, čiji se grbovi pojavljuju na donjim uglovima knjige. Španiju je napustila nakon protjerivanja Jevreja iz ove zemlje, 1492. godine, zatim putovala širom Evrope da bi u Sarajevo, najvjerovatnije, stigla skupa sa Jevrejima, koji su u ovom gradu pronašli utočište u 16. stoljeću.
Zemaljski muzej u posjed knjige došao je 1894. godine, nakon čega je Haggadah poslana u Beč na potvrdu autentičnosti, da bi se na čudesan način ponovo pojavila u Sarajevu nekoliko godina kasnije. Nastavak priče o ovoj knjizi postaje složen, kao, uostalom, i priča o samom Sarajevu. Haggadah je postala simbol opstanka i snage volje samog grada.
Do 2002. godine, kada je u Zemaljskom muzeju otvoren posebni izložbeni prostor u kojem se danas nalazi, Haggadah je skrivana duboko među spisima Muzeja. Iako su svi bili svjesni njezina postojanja, privilegiju da je vide imali su samo rijetki. Kada je 1941. nacistička vojska okupirala Sarajevo Haggadah se nalazila prva na popisu vrijednosti, koje su okupatori željeli prisvojiti. Ipak, zahvaljujući dosjetljivosti direktora Zemaljskog muzeja Joze Petrovića i kustosu Dervišu Korkutu, Haggadah je spašena. Ni do dan danas sa sigurnošću nije ustanovljeno šta se s njom dešavalo tokom Drugog svjetskog rata.
Postoji nekoliko legendi, koje govore o njenom spasenju. Jedna tvrdi kako je direktor Muzeja odnio knjigu u selo na planini Bjelašnica, gdje ju je tamošnji imam skrio pod džamijski prag. Druga kaže kako je tokom cijelog rata ležala zakopana pod drvetom. Prema verziji Jevrejskog humanitarnog društva “La Benevolencia” Haggadah je svo vrijeme, zapravo, bila sakrivena na tajnoj polici biblioteke Zemaljskog muzeja. Bilo kako bilo, knjiga se u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine ponovo pojavila 1945. godine.
Tamo je čuvana sve do 1992. godine i početka opsade Sarajeva. Za razliku od drugih vrijednih manuskripta i eksponata, koji su nepovratno izgubljeni u ratnom požaru, Haggadah je spasio direktor Muzeja Dr. Enver Imamović u pratnji nekoliko pripadnika policije i Teritorijalne odbrane. Knjiga je prebačena u sef Narodne banke BiH, gdje je čekala bolje dane.
Dok je rat bjesnio pojavile su se špekulacije da je Vlada Bosne i Hercegovine prodala knjigu kako bi tim novcem kupila oružje, odnosno da je knjiga uništena. Senator američke države Connecticut Joe Lieberman uputio je 1995. godine izazov bosanskoj Vladi, izjavivši kako će u Sarajevo doći za Pesah ukoliko Haggadah bude izložena na stolu. Predsjednik BiH Alija Izetbegović i premijer Haris Silajdžić prihvatili su izazov i za Pesah knjigu donijeli u zgradu Jevrejske općine. Događaj je emitiran na tv programima širom svijeta, ali senator Lieberman iz sigurnosnih razloga nije došao u Sarajevo.
Sarajevska Haggadah danas je stalno izložena u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine. Izgleda da je, šest stoljeća nakon što je napustila Španiju, pronašla svoje konačno odredište.
Turizam ni na nebu ni na zemlji
Selo Lukomir – Luka mira na 1495 m nadmorske visineSelo Lukomir je jedno od najstarijih naseljenih sela u ovom dijelu Evrope. Nalazi se na južnim obroncima Bjelašnice, na 1495 m nadmorske visine. Naseljeno je više stotina godina, iako život u njemu nije lak.
Nije utvrđeno otkad datira selo Gornji Lukomir. Stećci kod ovog sela, za koje je ustanovljeno da potiču iz 14. i 15. stoljeća, upućuju na zaključak da je područje Lukomira bilo naseljeno i prije više stotina godina.
Do sela se stiže putem koji presijeca brežuljkaste predjele južnih padina Bjelašnice. Sa oko 1400 metara nadmorske visine veličanstven je pogled na okolne planine. Moj prijatelj, koji je kao profesionalni vodič radio za organizaciju “Greenvisions” Lorenc Konaj, poznaje svaki kutak ove planine, jedne od najljepših u regionu. “Sad se nalazimo na prevoju Greda i pogled je odličan. Vidi se Treskavica u daljini. Sada ćemo da siđemo u Dugo polje koje povezuje najnepristupačnije selo u ovom dijelu Evrope, Lukomir. Otići ćemo i do sela Umoljani da bi iskoristili priliku da prođemo padinama kanjona rijeke Rakitnice, jedne od najneistraženijih i najnepristupačnijih kanjona u jugoistočnoj Evropi.
Lokalno stanovništvo se uglavnom bavi stočarstvom”Šta je sa legendom o zmaju u Umoljanima? “Ima različitih verzija, a zajedničko im je da je bio nekakav zmaj koji je izlazio iz Rakitnice i terorisao seljane tog dijela Bjelašnice. Zato su se namjeravali preseliti. Jedan je hodža nešto proučio i Bog je pomogao. Okamenio je zmaja. Još uvijek se mogu vidjeti ostaci njegovog repa okamenjeni u stijeni.”
Stećci – oblici bosanskih duša
Na brežuljku pored puta vidimo kamene spomenike iz srednjeg vijeka. Ove čuvare tajni iz nerasvijetljenog vremena bosanske historije neki nazivaju “oblicima bosanskih duša”. Osnivač udruženja “Kanjon Rakitnica” Emin Fatić, kaže da su ovi stećci bogumilski nadgrobni spomenici. “Na jednom od njih se nalazi uklesano djevojačko i momačko kolo. Prema pričama koja se prenosi iz davnina, jedni svatovi su vodili mladu djevojku, a drugi su pošli po nju. Tu su se sreli, potukli i izginuli, a ovi stećci su njihovi nadgrobni spomenici.”
Ovo je LukomirStižemo u Lukomir. Dočekuju nas prve seoske kuće. Neobične, male kamene građevine savršeno se uklapaju u stjenoviti okoliš. U Hladu jedne od njih sjedi nekoliko stanovnika Lukomira. U poodmakloj su životnoj dobi, ali dobro raspoloženi, spremni za šalu i voljni za razgovor. “Evo ovaj može dosta pričat” kaže jedan gorštak. “Šta ću mu pričati, ja kad bih mu pričao… Dva infarkta sam preživio. Odavde me dva puta helikopter vozio. Mislim da je Hidajet bio komandant, to je bilo prošle godine. Pozivao sam ga poslije da dođe da mu koljem jagnje i nije htio da dođe. Ili nije mogao.” Ima li mladih ljudi u selu? “Ima nekoliko momaka. Odselio sam iz donjeg sela kao mladić. Pa sam iselio iz Rakitnice, iz sela Višnjevlje. To je drugi put da sam iselio. Treći put sam selio iz Hadžića” kaže gorštak. “E četvrti put ćeš preko žice”, dodaje njegov prijatelj. Šta je preko žice? “Preko žice je mezarje” dobacuju šaleći se. “Na groblje, brate. Ko tamo ode više se ne vraća.” Šta ljudi inače rade u ovom selu? “Ništa. Ako mogu čuvato ovce dobro, ako ne u hladu se kriju ovako kao mi. Penzije nemamo, čuvat ne možemo i tako slabo živimo”. “Ljeti od hlada do hlada i tako prođe vrijeme.” Ima li nekog u selu preko zime? “Ima, šest ljudi ostaje ove godine.”
Težak život u Lukomiru, posebno za starije
Čarape i rukavice od vune najčešće kupuju stranciMalo dalje u selu, sreli smo nenu Huriju Čomor. Kaže da život u Lukomiru nije lak. “Bogami sine, ko je star ne može raditi, slabo se radi.” Vidim da pletete nešto. “Pletem ovako, pa neko i kupi.” Jesu li to čarape? “Rukavice. Stranci kupuju, po dvadeset, dvadeset pet maraka. Oni dolaze većinom ovdje, kod Rahime.” Kako je preko zime? “Bogami nije dobro. Kad je teška zima loše je. Mećava, vjetrovi, nestane struje, svašta nešto.” Dešava li se da zbog snijega ne može niko iz sela? “Pa da, mećava. Kad pouhne vjetar ne može niko. Ovo je Bjelašnica. Kad je gornji vjetar ne možeš ovdje opstat.” Da, Bjelašnica je poznata po vjetrovima. “Da. Pa sa juga, sve se sastalo. Puše sa svih strana” kaže Hurija.
Pogled iz Lukomira na Kanjon RakitniceAdelisa Čomor posljednje dane školskog raspusta provodi u Lukomiru. “Sviđa mi se. Ovdje sam kod dede. Šetam i trčim.” Šta ti je najdraže u selu? “Najdraži mi je Obalj. To je planina iznad sela sa koje se vide Umoljani i Lukomir.”
Džonatan Džemo Čomor u Lukomiru piše knjigu
Jedan od stanovnika Lukomira je i Džemo Čomor. Tako ovdje zovu Džonatana iz Kanade koji u vrletima bosanskih planina završava knjigu o ljekovitom bilju. Opčaran je Lukomirom i njegovim stanovnicima. “Veoma je interesantno vidjeti kako se ovi ljudi nose sa prirodom. Zamislite kako su klima i priroda uobličili ove ljude. Godine života ovdje izoštrile su svaki njihov pokret. Njihov savršen tajming, sakupljačke metode na polju, sve je usklađeno sa klimom i atmosferom. Ovdje je zapanjujuće težak život, ali su ga ovi ljudi prelijepo savladali” kaže Džonatan.
Rijetke obradive površine na putu za LukomirU Lukomir stiže još jedna grupa turista. Među njima je i Mirsad Šikalo iz Sarajeva. “Odavno sam želio ovdje doći. Prošle godine sam pokušao, međutim nisam uspio. Ove godine sam stigao i beskrajno mi je drago. Ovo bi svako trebao da vidi. Ovakva su mjesta rijetka u Evropi. Imati priliku da se ovako nešto vidi, to se ne ukazuje često. Fantastičan je pogled” ističe Mirsad.
Lorenc Konaj nas potom vodi na Vijenac, brežuljak iznad Lukomira, odakle se pruža fantastičan pogled na okolne planine i zastrašujuće dubok kanjon Rakitnice. “Evo nas na vrhu Lukomira, na Vijencu. Ovdje jeste lijepo ali je život naporan. Nije čudo što zimi mnoge porodice silaze u grad. Ovo je, međutim, jedno od rijetkih sela u Evropi koje je i tokom zime naseljeno iako je odsječeno od svijeta od sredine novembra pa do aprila, nekad čak i do sredine maja. Ipak je to život na koji su navikli i oni to ne bi mijenjali za bilo kakve blagodeti naše civilizacije” kaže Lorenc Konaj.
Pred kraj dana, došlo je vrijeme da se krene iz Lukomira, nazad u gradsku vrevu. Nemir zbog povratka ublažava pomisao na novi susret sa ovom jedinstvenom “lukom mira”.Samir Huseinović
- You must be logged in to reply to this topic.