Forum Replies Created
-
–
Hasina ljepotica. Slika je krasna a napravio je prije par mjeseci PiTaRIsToK.Lamija Suvalija
Pa evo dok je Fikro proucavao anatomiju kostiju Majda i ja smo se sladile kolacima, doduse ona nesto kasnije…. a sve ostale prelijepe slike ce valjda uz jedan lijepi tekst postaviti neko od njih, ja jos nemam toliko vremena. Ovo samo malo da vas “nasikiram”.
A evo jos jedna slika na brzinu, samo malo se vidi kako Fikrin Edo okrece bekana a drustvo u pozadini ceka…..
Eto:) :) …
Dok ne dodjem sebi sa vremenom i sa sobom:) poslije ove tri sedmice provedene u Bosni, evo par
slucajnih susreta, takoreci sa ulice.Ovo dvoje dobrih drugova sam zaista slucajno srela na Carsiji.
Ovo troje pravih drugara takodjer slucajno sretosmo na Ilidzi i iskreno se obradovasmo. Camaniju se
izvinjavam sto i pored srdacnog poziva nismo uspjeli popiti kafu u Prokredit banci ali ako Bog da
sljedeci put.
A ovo dvoje najboljih drugara sretosmo takodjer slucajno u Aleji. Preslatka Lamija osvojice svacije srce
na prvi susret i jako mi je zao sto se nismo jos jedanput vidjeli.
–
Prve slike Zepe je na nasoj staroj stranici postavila nasa Amra68 , prije dvije godine.
Onda smo odusevljeni tim slikama, o Zepi spontano pisali i mi. Medjutim najvise nas je tada dirnuo tekst Saliha Ramica-Saleta o njegovoj Zepi.
[quote=”Sale(citat)”] Moja Amra da ti se zahvalim na ovim slikama sto si poslala.Tako sam na trenutak bio u mom rodnom kraju.Tamo sam se rodio, tamo mi je dusa. Sve do svoje jedaneste godine sam zivio tamo.Dosta mojih uspomena je ostalo iz tog kraja koje danas nosim u dusi.Sjetih se izvora rijeke Zepe. Poslije skole isli smo na izvor rijeke zvani jazic gdje smo se kupali.U centru Zepe vidi se kuca moga ucitelja Hakije Kulovca koji me je naucio prva slova pisati.A na Drini na Slapu sam dosta provodio kod mog amidze. Imao je camac, volili smo pecati. Vise puta smo se vozili za Visegrad. On je imao kucu u Crnci u Visegradu.Svake srijede je vozio za Visegrad posto je bio pazarni dan u Visegradu.Ujutru rano smo polazili za Visegrad a navece se vracali.Moje selo je bilo iznad Slapa prema planini.Zvalo se Pripecak. Ono je negdje na pola puta izmedu Slapa i planine.Ljeti smo isli na planinu, zivilo se u malim kolibama, stoka se cuvala i sijeno skupljalo za zime.Na planini smo se znali iskupiti, igrati lopte bosi, priroda netaknuta.Borovi, jelike i bukve cini mi se do neba da su izrasli. Nigdje toliko drvece nisam vidio ko na nasem kraju, bio sam svuda, svuda sam bio.Podsjetila si me sa ovim slikama na teferice u Zepi 1 maj, i 2 maj u Stoboranima, 29 novembar u Zepi.Bajrami u Zepi a drug dan u Godenjima i zadnja sedmica u septembru na planini.Nemam nikakvih slika sve je ostalo, izgorelo u ovom ratu ali ostale su uspomene koje i danas nosim u dusi i dok sam ziv nosicu ih.Hvala ti Amra na ovim slikama sto si ih poslala, podsjetila si me na moje djetinjstvo na moju mladost.Ja sad svojoj djeci pricam o toj Zepi i Rogatici i svome djetinjstvu kako sam ja proveo i nadam se da cu ih uskoro odvesti na svoje ognjiste i pokazati im gdje sam se rodio, gdje im je djedovina,gdje su kosti mojih brace, djedova i ostale rodbine i prijatelja.Volim svoju Zepu i svoju Rogaticu. Sve uspomene iz mladosti su mi ostale tamo, mada od 86 godine zivim u ovom bijelom svijetu.Nadam se da cu se jednog dana vratiti u svoj kraj, svojoj kuci, na svoje ognjste.
[/quote]Evo jos par slika sa zepa-online.com iz tog lijepog kraja
–
Bas tako Zambi, jedan je bio Zuko Dzumhur, jedan i neprevazidjen….Hodao, pisao i govorio je davno i po Mostaru. Najprije se prosetao alejom velikih mostarskih pjesnika.
„ Moj prijatelj, pjesnik Stevan Raickovic kaze: „Santic je bio srpski pjesnik ali i Muslimani su ga smatrali njihovim. Kada je umirao citav Mostar se vajkao: Boze, kuda li ce sad nas Aleksa? U raj ili u Dzenet?”
Dok sjedim u tisini skromne pjesnikove sobe kao da cujem kako Santic zbori svoje stihove:
“Moj zivot nije proteko zaludu!
Sudba je moja ko sudba ratara:
Plodove svoje teko sam u trudu,
I moje celo mnogo trnje para…..”Lijepo je kada gradovi podizu spomenike svojim pjesnicima. Dobro je kada gradjane makar i u njihovim setnjama po parkovima, alejama i perivojima predvode pjesnici.
Pokraj turbeta pjesnika Osmana Djikića sjetih se Antuna Branka Simica i njegovih stihova: “Pjesnici su cudjenje u svijetu”
“Pjesnici su cudjenje u svijetu.
Oni idu zemljom i njihove oci
velike i nijeme rastu pored stvari.Naslonivsi uho
na cutanje sto ih okruzuje i muci
pjesnici su vjecno treptanje u svijetu.”Sa Hamzom Humom sam poslednji put sjedio u Pocitelju. Bilo je to nekako pred njegovu smrt. Bio je vec umoran, bolestan i star. Gledao je prema Sahat kuli i rekao: “Od prvog honorara koji budem primio kupicu o svome trosku sahat za ovu staru Sahat kulu.” Nazalost nije docekao taj honorar. Kao da mi je u amanet ostavio svoje stihove:
“Pa ipak kad jednom sklopim oci
Zelja ce posljednja biti
Da me se moji drugovi sjete
I da me put juga nose….. “
Na ovom mjestu u ovom cardaku davno prije mene sjedio je jedan putopisac i u svoje citabe zapisao:
“Odavde se vidi kako sa sjeverne strane dolazi rijeka i kako poput serdarija tece u jugoistocnom pravcu. U tome cardaku sastaju se uceni ljudi Mostara i tu razgovaraju o raznim pitanjima i o serijatskom pravu”
Putopisac zatim biljezi stihove zapisane u temelju ove divne gradjevine:
Ovaj most je sagrađen
potpuno kao luk duge,
Ima l’ mu slična
na ovom svijetu, moj Bože!
Jedan znalac ga pogleda s
divljenjem
i reče mu hronostih:
«I mi ćemo preći
preko one ćuprije
preko koje je prešao
ostali svijet, moj Sultane!»Nekako u vrijeme velike bitke pod Sigetom, stanovnici Mostara obratise se molbom sultanu Sulejmanu velicanstvenom da uslisi njihovu zelju i da im stari most od drveta i sa lancima, vec dotrajao i oronuo zamijeni novim i ljepsim od kamena. Sultan Sulejman tada posla Mostarcima svoga neimara Hajrudina i dosta blaga da na obalama Neretve podigne novi, kameni, jaci i ljepsi most. Dolazak carskog neimara, proslavljenog graditelja u Mostar, izazvao je u cijelom gradu i citavoj Hercegovini veliku radost, i pravo uzbudjenje. Tesari su tesali skele, klesari su klesali bijeli kamen i tako pod vjestim rukama neimara rasato je vitki luk novoga mosta na strmim obalama modre rijeke. Vrhunac uzbudjenja i radosti stanovnika, bio je godine 1566 kada most na divljenje svih odbaci skele i pokaza se i zablista u svoj svojoj smjeloj i nevidljivoj ljepoti i skladnosti.
U Mostaru ja imam dosta prijatelja, slikara i vajara: Ico Voljevica, Cuco Stajcic, Vlada Puljic, Sule Djapo, Mladen Soldo, Jusa Niksic…..
Sa mojim prijateljem slikarom Mehom Seficem posjetio sam doajena bosanskohercegovacke umjetnosti Karla Affana de Riveru. Njegovi divni akvareli za mene su uzbudljivi kao stare gradske pjesme.
akvarel: Karl Affan de Rivera
U mostarskoj carsiji zivjeli su cuveni osobenjaci, tabijasuzi, dobrocudni namcori bez kojih se ovaj grad ni dan-danas ne moze zamisliti. Njihove navike i blage nastranosti bile su njihova zivotna pravila, o kojima se sa blagonaklonoscu vodilo racuna i u mahali i u carsiji.
Jedino od njih tabijasuza na vecem glasu bile su cuvene mostarske saljivdzije, Liske, uvijek spremne na duhovitu dosjetku, blagu podvalu i kalambur. Mostarci su i jedne i druge volili, s njima zivili i na izvjestan nacin njima se ponosili.U rano proljece mostarski sokaci i pijaca Tepa puni su ranog povrca, a ljeti i u ranu jesen puni krusaka, sljiva, smokava, bresaka, slatkog grozdja i bostana.
Valja stati, odahnuti i cuti taj govor Neretve…….
Takav je grad Mostar, Mostara nadaleko nema.
( text i akvarel Karla Affana de Rivere skinuti sa emisije “Hodoljublja Zuke Dzumhura”
reprizirane na BHT1 2006.godine )–
Dragi nas Kemo,divno iznenadjenje.Hvala najljepsa za stalni nostalgicni pogled na moje Gorazde i nasu Rogaticu.
–
Posto ste mi danas uljepsali dan evo i vama jos dvije lijepe slike iz galerije EM 2008-die Fans
[img size=150]http://www.rogatica.org/ponekad_ovdje/ljepotice.jpg
[/img]…jedan lijep pozdrav iz Njemacke
http://dsds-video.rtl.de/player.php?videoid=MTM2MzUwfDIwMzQ2NjA%3D&tl=2&cat=212
…a sutra cemo vidjeti je li Hilmo, Hilmo…
–
Znaci opet navijamo za Hilmine orlove. Brojala sam sad ono na prste, pa ima nas podosta. Posto Efendija ne voli Spance i on je sa nama.
Nadam se da ce utakmica biti opet dobra i da cemo svi uzivati.Evo jedna lijepa slicica za one jos neutjesne:)
…pa onda i ova
…a ako pobijede bice Spancima ovako:
