Forum Replies Created
-
–
Majke Srebrenice i ŽepeOtvoreno pismo Lajčaku i Radmanoviću
Udruženje Pokret “Majke enklave Srebrenica i Žepa” danas je uputilo otvoreno pismo visokom predstavniku Miroslavu Lajčaku i članu Predsjedništva BiH Nebojši Radmanoviću.
Udruženje ističe da koristi svoje demokratsko pravo da se u jednom otvorenom pismo obrati i Lajčaku i Radmanoviću, zajedno, “jer ovaj dvojac posljednjih dana čini se djeluje u tandemu”.U pismu se navodi da je apsolutno neracionalno da se njih dvojica kao visoki dužnosnici u BiH zamaraju tuđim izjavama i čestitkama, pored ogromnog broja gorućih problema koje bi oni trebali riješiti.
” Ne iznenađuje nas Radmanovićevo reagiranje na Komšićevu čestitku Hrvatskoj povodom akcije Oluja, jer i ptice na grani znaju da srpski korpus godinama u ovoj zemlji svoj status gradi na nekakvoj ugroženosti i podređenosti, samo zbog jednog razloga, da bi komad Bosne dobili za sebe. Svi normalni ljudi u ovoj zemlji Komšića doživljavaju kao istinskog borca za BiH, što je on nebrojeno puta pokazao. Za razliku od Vas Radmanoviću, Komšić je Bosanac i Hercegovac od glave do pete. Da nam je više Komšića, bilo bi nam bolje. On nije problem, problem je ideologija stanovnika Scheveningena, kaže se u otvorenom pismu Udruženja Pokreta “Majke enklave Srebrenica i Žepa”.
U pismu, članice Udruženja ističu da ih iznenađuje stav Miroslava Lajčaka, koji se, kako kažu, bez sumnje priklonio “srpskom začaranom krugu”.
“Gospodine Lajčak, morate znati da nepristrasnost u ovoj zemlji znači naklonost jednoj strani. Zbog vaše nepristrasnosti mi nismo mogle obići mjesto gdje su nam djeca ubijena. No, čini se da je ta vaša nepristrasnost posljednjih dana prerasla u naklonost srpskom korpusu. Vaše izjave, inferiornost i vaše zaleđenjenje bonske ovlasti najbolji su dokaz našoj tvrdnji”, kaže se u pismu Udruženja Pokreta “Majke enklave Srebrenica i Žepa”.
Dalje se ističe da Lajčak ne može reći da se solidariše s majkama Srebrenice samo zato sto je došao na dženazu u julu, te dodaje da bi se njegova solidarnost trebala ogledati u djelima i akcijama.
“Izjave i djela Radmanovića za nas nisu novina. Stalno spominjanje RS-a u kontekstu daje to ekskluzivitet Srba nimalo nas ne iznenađuje. Ali mi poručujemo Radmanoviću i svim kreatorima srpskog djela Bosne: tamo gdje smo rađale našu djecu, koju ste pobili da bi dobili RS, uvijek će biti naša zemlja, jer oduvijek je i bila naša”, kaže se u otvorenom pismu Udruženja Pokreta “Majke enklave Srebrenica i Žepa” upućeno danas Lajčaku i Radmanoviću.
(FENA)
–
Evo i jedne stare slike koju sam dobila od majde Šigetove, za Majdu iz Švedske:) Bila je to mozda `91-a godina.
–
PRITAJI SUZE…
Pritaji suze! Neka duša plače,
Al’ tvoje oko neka svijetlo biva;
Zar ljudi znaju šta te suze znače
I onu ljubav što s’ u njima skriva?Onamo hajde – u svetinju mira,
Gdje čisti potok kroz dolinu stiže,
Gdje nježno svijeće laki lahor dira
I svet mu miris na krioca diže.Tu neka suze padaju na cvijeće
Što mirno cvjeta u sanjivoj doli,
Niko ih tamo razumjeti neće –
Suze su rosa koju cvijetak voli.Tu plači, plači i izvidaj grudi.
Al’ kad se nađeš međ’ ljud’ma, u krugu,
Ponosna čela, svijetla oka budi,
Kao da nikad nisi znao tugu.Aleksa Šantić
Ti Web. uvijek nesto u tom “spajanju rijeci” srocis i da ima smisla itekako:)
Evo vam jedna prica koju cu uvijek nositi u sebi a povod da je napisem je bio mail sa nanom koju je Fikro neku noc poslao Kazi, pa sam tu pricu napisala i njemu poslala, a evo i vama…
Nije samo tvoja…. ( Ovdje sam mislila na nanu )
Htjela sam pisati pricu na stranici, ali pri pomisli na par prvih redaka svaki put odustajala, suvise mi je licno i suvise bolno. I kakve li slucajnosti, a dobro znamo da nista na ovom svijetu nje slucajno, evo tebe i nane i tebi moje price.
Kad smo pocetkom jula dosli u Gorazde isli smo odmah autom sa mamom na mezarje. Jasmin je na godisnjicu, treceg juna, ove godine obadvome postavio nisane. A onda sam ja, onaj dan u nedjelju kad je Meho bio kod tebe a ja nisam, dobila neopisivu zelju da odem pjeske u Kolijevke sama. Posto inace volim pjesaciti, nije mi to predstavljalo nikakvu poteskocu cak ni na tih preko 30 stepeni koliko je bio vreo taj dan, ali pomisao, da je to gore veoma visoko a ja sama, me ipak cinila nesigurnom. Uz to jos i mama pridodade da ne bi ipak trebala ici sama. Da bih je smirila rekla sam da idem samo malo pored Drine, a ja sam vec odavno usprkos nesigurnosti i strahu, odlucila da cu ici gore.
Dan je bio vreo i samo su rijetki bili na ulici. Prelazeci preko mosta vidjela sam i na Žanju i podalje ispod, veliki broj kupaca. Bilo je i onih koji su sjedili ispred onih kafica koje ja ne volim i po pravilu nikad tamo ne gledam, jer smo im mi, svi koji tu prolazimo, kao na dlanu.
Prosla sam sve to, dosla do rasadnika gdje sam primijetila nekoliko kuca sa desne strane. Na balkonu jedne kuce sam vidjela stariju zenu i onako glasnije je upitala koliko jos imam do mezarja i smijem li sama gore, na sto mi je ona odgovorila potvrdno I dodala da se ne plasim. Medjutim sama pomisao da sam sama i da bas nikoga tu ne srecem me i dalje cinila nesigurnom i bojazljivom.A onda sam cula ezan sa dzamije iz Mahale tako fino kao da se ne radi o tolikoj udaljenosti i istovremeno osjetila veliki ponos.
Kako sada, pomislila sam, nije podne, nije aksam. Posto je sunce jako przilo odvuklo mi je misli da je to bilo vrijeme ikindije.Dosla sam tako u podnozje mezarja, na sami ulaz i nastavila sa jos vecom dozom straha dalje U jednom momentu sam stala pomisljajuci da proucim fatihu i da se vratim, jer me obuzeo jos veci strah. Ipak su mezari gore visoko, a ja sam bila sama u toj mukloj tisini okruzenoj samo sumom. Onda sam opet skupila malo snage i puna straha ipak odlucila otici bas gore visoko do mezarja. Nekako sam stigla, proucila obadvoma fatihe, pocupala par travcica i sa jedne i sa druge humke i potpuno rasterecena nastavila niz padinu kuci.
Kod prvih gradskih kuca ispod rasadnika sa velike udaljenosti sam primijetila jednu omanju zenu u dimijama, cini mi se da manju ili nizu nikad nisam vidjela, sa kolicima ispred sebe.
Pomislila sam da je invalid ali kako sam se primicala blize vidjela sam da joj sluze za nosenje namirnica. Pitala sam je gdje zivi i sa kim i dala joj nesto metalnih novcanica iz novcanika. Puna samilosti produzila sam dalje i nakon nekih stotinjak metara se okrenula i vidjela je kako sjedi na pozidi jedne kuce i gleda za mnom. I sada su mi, dok ovo pisem, oci pune suza.
Koliko je samo simbolike bilo u toj mojoj posjeti njihovim mezarima govori ezan koji sam cula i nana koju sam srela.
Camil rahmetli je hadzi Camil a obadvoje su bili bezgranicno darezljivi.
Eto ovo sve sam isto popodne kad sam se vratila ispricala Mehi koji je vec bio dosao prije mene. Kad mi je veceras pokazao sliku nane bez tvog maila, pitala sam ga odakle mu to….
Mnogo pozdrava tebi i tvojima.
Hafiza
