Viewing 15 posts - 16 through 30 (of 126 total)
  • Author
    Posts
  • purak
    Participant
      Post count: 484

      GAZEL O SMRTI

      Kad preselim, kad moj tabut,
      svakom, da sam mrtav, zbori,
      ne mislite da me tuga
      za svijetom ovim mori!

      Nek ne cvili za mnom niko,
      nek ne kaže:”Šteta, šteta”,
      jer je šteta bit šejtanov,
      pa ić’ tamo, gdje se gori!

      Na dženazi mojoj nek se
      ne tuguje zbog rastanka
      jer baš tada dušom mojom
      sreća sastanka žubori.

      Kad me spuste u grob, niko
      nek ne kaže:”Sasvim nesta!”
      jer društvima džennetlija
      grob-samo paravan tvori!

      Kada vidiš da me spuste,
      smatraj da me tada dižu.
      Zar na nebu sunce, mjesec,
      kada zađe manje gori?

      Ti sve misliš to je suton,
      Ne, svitanje to je pravo,
      jer spuštanjem tijela u grob,
      radi se o duše zori.

      Koje sjeme ne proklija,
      kad ga zemlja u se primi?
      Pa kako u proživljenje
      da mi dušu sumnja mori?

      Iz bunara izvadi se
      potopljena kofa puna.
      Stog ne plače duh Jusufov
      dok se tijelo s jamom bori.

      Kad zatvoriš jedan otvor,
      tad se drugi sam otvara.
      Pa nek se zbog moje smrti
      ni riječ tuge ne prozbori!

      Mevlana Dželaludin Rumi(1207-1273)

      ponekad ovdje
      Participant
        Post count: 1139


        PRITAJI SUZE…

        Pritaji suze! Neka duša plače,
        Al’ tvoje oko neka svijetlo biva;
        Zar ljudi znaju šta te suze znače
        I onu ljubav što s’ u njima skriva?

        Onamo hajde – u svetinju mira,
        Gdje čisti potok kroz dolinu stiže,
        Gdje nježno svijeće laki lahor dira
        I svet mu miris na krioca diže.

        Tu neka suze padaju na cvijeće
        Što mirno cvjeta u sanjivoj doli,
        Niko ih tamo razumjeti neće –
        Suze su rosa koju cvijetak voli.

        Tu plači, plači i izvidaj grudi.
        Al’ kad se nađeš međ’ ljud’ma, u krugu,
        Ponosna čela, svijetla oka budi,
        Kao da nikad nisi znao tugu.

        Aleksa Šantić

        behar
        Participant
          Post count: 514

          LJUBAV

          O, da mi je nešto pa da budem reka,
          Pa da tečem ispred tvoje kuće male;
          Pevajući tebi da razbijem vale
          O pragove gde ti staje noga meka.

          Pa kad niz pragove siđeš sa ibrikom
          Da zahvatiš vode, da ti zgrabim ruke,
          Prigrlim te sebi u svoje klobuke,
          I da tebe, draga, više ne dam nikom.

          Na dušeku trava i mojih smaragda,
          Kao nimfa moja, da počivaš svagda,
          I da niko ne zna tvoje mesto gde je.

          Samo moje oči da gledaju u te,
          Samo moje sve dubine i sve kute
          Da lepota tvoja osiplje i greje.

          Aleksa Šantić

          Mare
          Participant
            Post count: 1546

            Rodjen je onog dana kada je bomba pala na njegovu kucu.Njegov prvi plac je bio i posljednji.A kazu da se smijao zivotu.Kazu,htiojo je da zivi,da vidi,da ZIVI.Oni tamo nisu to htjeli,oni tamo zivot koji nije poceo su uzeli.ORUZJE NA NIVOU SAVRSENSTVA A LJUDSKA SAVJEST TAKO PRIMITIVNA.

            ponekad ovdje
            Participant
              Post count: 1139


              Lijepo napisano…gdje ce umjetnicka dusa nego u poeziju , spremna uvijek prije iskazati ono unutarnje spram vanjskog, duboko pronici u ono daleko i nedostizno…, nerijetko neshvacena ali iskrena…:)

              Primjereno tome evo jedne lijepe pjesme.

              OPOMENA

              Čovječe pazi
              da ne ideš malen
              ispod zvijezda!

              Pusti
              da cijelog tebe prodje
              blaga svjetlost zvijezda!

              Da ni za čim ne žališ
              kad se budeš zadnjim pogledima
              rastajo od zvijezda!

              Na svom koncu
              mjesto u prah
              prijeđi sav u zvijezde!

              A.B. Šimić

              Mare
              Participant
                Post count: 1546

                Fala ti Ponekad Ovdje.Eto trudim se.To ti je kao psihoterapija.

                Kaza
                Keymaster
                  Post count: 6138
                  ponekad ovdje
                  Participant
                    Post count: 1139


                    JESENI MOJA…

                    Jeseni moja, pozdravljam te!… Hodi,
                    I pođi sa mnom preko rodnih strana,
                    Po lijepijem mjestima me vodi,
                    Gdje šume čežnje mojih davnih dana.

                    Onamo ima ruža zavičajnih,
                    Što nisu svele od studena inja,
                    I vrela živih i putanja sjajnih,
                    Gdje duša ljuta još rudi i tinja.

                    Milo cvijeće otuda mi maše,
                    Njegove čiste i svilene čaše
                    Slatkim napitkom prepunjene stoje.

                    Jedan vijenac od njega ću sviti,
                    I s molitvom ga na grob položiti
                    Svog mrtvog ljeta i mladosti svoje.

                    A.Šantic

                    behar
                    Participant
                      Post count: 514

                      ponekad ovdje
                      Participant
                        Post count: 1139


                        HANARIN POGLED

                        Juce me susrete Hanara i rece mi u prolazu:
                        Nije misao koplje da joj sagledas metu.

                        A ni ljubav rijeka da joj u dno uronis.

                        I znaj, Amra, da je radost podijeljena izmedju svjetla i boje
                        jer, i jedno i drugo, oci su prirode.

                        I tek kad Mahrur sagleda sebe u njima,
                        podijeli imanja svoja i štapom razmahnu na
                        strane svijeta cetiri, govoreci:”Evo mi cio svijet”!

                        Ali, na svijetu slijepih je najvise,
                        i rijeci moje ne dopiru do njih.
                        Jer, moj put nije staza utrta.

                        I znaj, Amra,
                        oni koji biraju puteve utrte,
                        ne pale svjetla onima koji dolaze!

                        Hamza Humo

                        ermin pawa
                        Participant
                          Post count: 167

                          ZNAM

                          Ponovo sama…sama sam uvijek i bila,bolna istina,prokleto oko suzi kad se sjeti,
                          zasto nisam zvijezda da ti nocas sijam,zasto nisam padalica na nebu,sto umire i leti.
                          Fale mi necije rijeci,neki pogled,fali mi neko,nesto,ljubav,bilo sta,
                          zivot igra igru samnom,ali znam da nemam nista…

                          Mozda ce nekad da se rodi neko ko ce da me shvati,
                          ali kasno ce tada biti,ne moze vrijeme da se vrati.
                          Nikad mi nije bilo tako tesko kao ovih jesenjih dana.
                          kise,tisina,moj grad,brdo uspomena i srce puno rana.

                          Krenem tako predvece carsijom,i vec kod mosta podje u grudima da pece,
                          zudnja i uspomene,zle,cekaju tu svako vece.
                          Dugo vec pjesme pisem,lazem sebe,kao tako se tjesim,
                          a svaki stih samo vise boli,ne mogu stvar da sa sobom rijesim.

                          Znam da nikad necu pronaci ono sto sanjam,covjeka jednostavnog i covjeka da me razumije,
                          da mi bude sve,da shvati moje hirove i da prastati umije.
                          Bas takav nigdje ne postoji,da mu budem kraljica,
                          njegovo maleno i mila djevojcica.

                          Covjek da ima srce,da mu se uvjek mogu nasloniti na grudi,
                          covjeka da me voli,da me vjecno ljubi.
                          Poput krika tisina probudi mastanja,dok je jos noc,cudna neka tama,
                          probudi se nesto u dusi,cudna sjeta,zelim,sanjam,a znam…ostat cu sama…

                          SUMEJA KAIMOVIC

                          ponekad ovdje
                          Participant
                            Post count: 1139


                            O KLASJE MOJE…

                            O klasje moje ispod golih brda,
                            Moj crni hljebe, krvlju poštrapani,
                            Ko mi te štedi, ko li mi te brani
                            Od gladnih tica, moja muko tvrda?

                            Skoro će žetva… Jedro zrnje zrije…
                            U suncu trepti moje rodno selo.
                            No mutni oblak pritiska mi čelo,
                            I u dno duše grom pada i bije.

                            Sjutra, kad oštri zablistaju srpi
                            I snop do snopa kao zlato pane,
                            Snova će teći krv iz moje rane –
                            I snova pati, seljače, i trpi…

                            Svu muku tvoju, napor crnog roba,
                            Poješće silni pri gozbi i piru…
                            A tebi samo, kô psu u sindžiru…
                            Baciće mrve… O, sram i grdoba!…

                            I niko neće čuti jad ni vapaj –
                            Niti će ganuti bol pjanu gospodu…
                            Seljače, goljo, ti si prah na podu,
                            Tegli i vuci, i u jarmu skapaj!

                            O klasje moje ispod golih brda,
                            Moj crni hljebe, krvlju poštrapani,
                            Ko mi te štedi, ko li mi te brani
                            Od gladnih tica, moja muko tvrda?!

                            1910.

                            ALEKSA ŠANTIĆ

                            ponekad ovdje
                            Participant
                              Post count: 1139


                              Lagano umiranje…

                              Lagano umire onaj koji ne putuje, onaj koji ne čita, onaj koji ne sluša muziku,
                              onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.
                              Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
                              onaj koji ne prihvaća pomoć.
                              Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika, postavljajući si svaki dan ista ograničenja, onaj koji ne mijenja rutinu, onaj koji se ne usuđuje odjenuti
                              u novu boju, onaj koji ne priča sa ljudima koje ne poznaje.
                              Lagano umire onaj koji bježi od strasti
                              i njenog vrela emocija;
                              Onih koje daju sjaj u očima i napuštenim srcima.
                              Lagano umire onaj koji ne mijenja svoj život kada nije zadovoljan svojim poslom
                              ili svojom ljubavi, onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti radi nesigurnosti,
                              i koji ne ide za svojim snovima; onaj koji si neće dozvoliti, niti jednom
                              u svom životu, da pobjegne od smislenih savjeta…….
                              Živi danas, učini danas, riskiraj danas!
                              Ne dozvoli lagano umiranje!
                              Ne zaboravi biti sretan!

                              Pablo Neruda

                              Mare
                              Participant
                                Post count: 1546
                                Dedo
                                Participant
                                  Post count: 1243

                                  Z A M B A K

                                  U kineskoj maloj vazi
                                  Na prozoru sobe moje
                                  Cvjeta zambak cist i bijel
                                  Nevinosti poput tvoje.

                                  Vrh zelene stabljike mu
                                  Mekano se perje siri,
                                  A oko njeg leprsaju
                                  Sanje moje ko leptiri.

                                  Misticnijem svojim krilom
                                  Vjetrici mu pelud trune,
                                  Pa mirisom opojnijem
                                  Moju malu sobu pune.

                                  Ja taj miris zedno gutam,
                                  Dusa mi ga strasno pije-
                                  Ah u perju zambakovu
                                  Tvoja dusa sanke snije!…

                                  Musa Cazim Catic

                                Viewing 15 posts - 16 through 30 (of 126 total)
                                • You must be logged in to reply to this topic.