-
–
PRITAJI SUZE…
Pritaji suze! Neka duša plače,
Al’ tvoje oko neka svijetlo biva;
Zar ljudi znaju šta te suze znače
I onu ljubav što s’ u njima skriva?Onamo hajde – u svetinju mira,
Gdje čisti potok kroz dolinu stiže,
Gdje nježno svijeće laki lahor dira
I svet mu miris na krioca diže.Tu neka suze padaju na cvijeće
Što mirno cvjeta u sanjivoj doli,
Niko ih tamo razumjeti neće –
Suze su rosa koju cvijetak voli.Tu plači, plači i izvidaj grudi.
Al’ kad se nađeš međ’ ljud’ma, u krugu,
Ponosna čela, svijetla oka budi,
Kao da nikad nisi znao tugu.Aleksa Šantić
–
Lijepo napisano…gdje ce umjetnicka dusa nego u poeziju , spremna uvijek prije iskazati ono unutarnje spram vanjskog, duboko pronici u ono daleko i nedostizno…, nerijetko neshvacena ali iskrena…:)
Primjereno tome evo jedne lijepe pjesme.
OPOMENA
Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!Pusti
da cijelog tebe prodje
blaga svjetlost zvijezda!Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajo od zvijezda!Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde!A.B. Šimić
–
JESENI MOJA…Jeseni moja, pozdravljam te!… Hodi,
I pođi sa mnom preko rodnih strana,
Po lijepijem mjestima me vodi,
Gdje šume čežnje mojih davnih dana.Onamo ima ruža zavičajnih,
Što nisu svele od studena inja,
I vrela živih i putanja sjajnih,
Gdje duša ljuta još rudi i tinja.Milo cvijeće otuda mi maše,
Njegove čiste i svilene čaše
Slatkim napitkom prepunjene stoje.Jedan vijenac od njega ću sviti,
I s molitvom ga na grob položiti
Svog mrtvog ljeta i mladosti svoje.A.Šantic
–
HANARIN POGLEDJuce me susrete Hanara i rece mi u prolazu:
Nije misao koplje da joj sagledas metu.A ni ljubav rijeka da joj u dno uronis.
I znaj, Amra, da je radost podijeljena izmedju svjetla i boje
jer, i jedno i drugo, oci su prirode.I tek kad Mahrur sagleda sebe u njima,
podijeli imanja svoja i štapom razmahnu na
strane svijeta cetiri, govoreci:”Evo mi cio svijet”!Ali, na svijetu slijepih je najvise,
i rijeci moje ne dopiru do njih.
Jer, moj put nije staza utrta.I znaj, Amra,
oni koji biraju puteve utrte,
ne pale svjetla onima koji dolaze!Hamza Humo
–
Lagano umiranje…Lagano umire onaj koji ne putuje, onaj koji ne čita, onaj koji ne sluša muziku,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.
Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvaća pomoć.
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika, postavljajući si svaki dan ista ograničenja, onaj koji ne mijenja rutinu, onaj koji se ne usuđuje odjenuti
u novu boju, onaj koji ne priča sa ljudima koje ne poznaje.
Lagano umire onaj koji bježi od strasti
i njenog vrela emocija;
Onih koje daju sjaj u očima i napuštenim srcima.
Lagano umire onaj koji ne mijenja svoj život kada nije zadovoljan svojim poslom
ili svojom ljubavi, onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti radi nesigurnosti,
i koji ne ide za svojim snovima; onaj koji si neće dozvoliti, niti jednom
u svom životu, da pobjegne od smislenih savjeta…….
Živi danas, učini danas, riskiraj danas!
Ne dozvoli lagano umiranje!
Ne zaboravi biti sretan!Pablo Neruda
- You must be logged in to reply to this topic.