Forum Replies Created
-
–
Prvi put smo u banji bili na Ilidzi prije dvije godine, u stvari u julu 2006. godine. Ja tada nisam imala zdravstvenih poteskoca, pa iako sam u sklopu pansiona imala uplacene banjske tretmane, nisam ih koristila jer sam radije to vrijeme htjela iskoristiti za setnju po gradu. Medjutim, kad smo proslog ljeta ponovo bili u istoj banji, a ja tad zbog isijasa koji mi se prvi put pojavio, vidjela sam sta sam onda propustila. Banja mi je izuzetno prijala, narocito „vruca kada“ sa sumpornom vodom ili bolje receno ovo sto je Dedo vec naveo „djakuzi ili kako „domaci“ kazu virlpoolbecken“.Sto se tice isijasa ili upale zivca kojeg sam imala duz citave noge, bol je bio toliko jak da se nisam u pojedinim momentima mogla normalno kretati. Sve sto sam koristila od lijekova nije pomoglo i onda sam procitala da izmedju ostalog pomaze caj od zobi. Kako sam prvi put uopste cula da postoji caj od zobi, istrazivala sam dalje kako se spravlja, i pila sam ga prije banje a pijem ga i sada, jer sam potpuno ubijedjena da mi je pomogao, tako da vise uopste nemam taj bol niti tu neugodnu upalu zivca. Inace, zob ima toliko sirok spektar djelovanja da je pravi tonik za organizam.
Caj od zobi pripremam tako sto cetiri supene kasike zobi dobro operem u vodi, stavim u litar kljucale vode i kuham na laganoj vatri 20 min. Kad se prohladi pijem sasvim mlako bez bilo kakvog dodatka a moze i sa malo limuna tri puta na dan.
ZOB
Zob je jedina zitarica koja ima vise bjelancevina, a manje ugljikohidrata u odnosu na ostale zitarice. Bogat je izvor aminokiselina, vitamina i minerala medju kojima narocito:
vitamina A (betakarotena), vitamina B (B1,B5,B6), vaznih za pravilan rad zivcanog sistema, te vitamine E i K
Sadrzi minerale Ca, Mg, P (osnovni elementi kostanog tkiva), te Fe, Zn, Cu, Mn, vazne za metabolizam stanice i stvaranje crvenih krvnih zrnaca
Radi se o dobrom izvoru vitamina B, te je zbog toga jedan od najboljih lijekova za oporavak zivcanog sistema, tjeskobe, malaksalosti i zivcane iscrpljenosti, pa je, osim hranjive vrijednosti, zob jedan od najucinkovitijih nacina za smanjivanje kolesterola u krvi.
Zob se preporucuje kod lijecenja cira na zelucu, zuci, reume, oboljenja bubrega, dijabetisa, upale zglobova, kronicnog zatvora, krstobolje, bolesti jetre, caj je jednostavno pravi eliksir i tonik za organizam i prociscava ga.
Zob je neobicno vazna u dijetalnoj ishrani bolesnika posto je lako probavljiva i u sebi sadrzi sve vaznije vitamine i minerale. Koristi se za lijecenje malokrvnosti, raznih kataralnih upala probavnih organa, a djeluje na regeneraciju cjelokupnog organizma.
Zbog lakoce sa kojom se probavlja, zob se preporucuje oboljelima na zelucu, a isto tako i osobama sa bronhijalnim smetnjama.Zob se takodjer pokazala kao jedan od jacih prirodnih lijekova u borbi protiv proljetnog umora i za jacanje imuniteta. Caj od zobi, umiruje kasalj. Na pola litre vode kad zakipi stavi se dvije na vrh pune zlice zobi i kuha se minimalno 20 minuta na laganoj vatri poklopljeno.Procjediti caj i piti toplo.
Novija istrazivanja pokazala su da zobeno vlakno moze znatno smanjiti kolicinu holesterola u krvi, pomoci u borbi bolesti srca, povisenog pritiska, pretjerane debljine, prosirenih vena.
–
Evo procitah na kratkim porukama ovo sto je Dedo napisao:Dedo:Mustafa koliko se sjecam da si negdje pomenuo knjigu Krvava Cuprija na Drini od Musafe Suceske mozes li se sjetiti gdje.
Mustafa je o ovoj knjizi pisao u ovoj istoj temi na staroj stranici i evo ja prenosim taj njegov post:
Knjige bosanskog Podrinja: VIŠEGRAD
KRVAVA CUPRIJA NA DRINI
Autor: Mustafa Suceska
Djela poput ovog pred nama “Krvava cuprija na Drini” autora Mustafe Suceske ocajnicki su, rekao bih, pokusaj da se konacno zaustavi zlo koje se u gotovo pravilnim vremenskim intervalima ponavlja na ovim nasim prostorima. Zlo koje uvijek i iznova dolazi iz iste kolijevke i uvijek i iznova se ustremljuje na bosnjacki narod na Balkanu.
Autor, neposredni ocevidac stradanja visegradskih Bosnjaka tokom dva posljednja rata, nakon sto je iskusao sve druge nacine koji nisu polucili bitnijeg uspjeha, pri cemu je upiruci prstom na zlocince koji su 1945. promijenili svoje uniforme nerijetko dovodio u opasnost i vlastiti zivot, shvativsi da se stvari iz stoljeca u stoljece ponavljaju, da zlocinci ostaju uvijek zlocinci i da zrtva uvijek biva zrtva, izgubivsi gotovo svaku nadu, latio se pera i donio nam ovo izvanredno vazno svjedocenje o stradanju bosnjackog naroda Visegrada i Visegradske zupe i istodobno svjedocenje o zlocincima i njihovim zlocinima.
Prisjecajuci se cetnickih zlocina iz 2. svjetskog rata kao tabu teme, prisjecajuci se parola i obecanja poslijeratnih vlasti o tome kako ce doci vrijeme kada ce se moci pricati i pisati o tim zlocinima i na koncu shvativsi kako to vrijeme nikako ne dolazi a sami zlocini zastrasujucom brzinom blijede u svijesti bosnjackog naroda, autor je posegnuo za posljednjim oruzjem odbrane od zaborava, dakle za knjigom.Knjigom-svjedocenjem u kojoj ce na istinski vjerodostojan nacin opisati zlocine u sumi kod Haluga – u jednom danu ubijeno vise od 200 Bosnjaka, u Starom Brodu zapaljeno u divije kuce oko 400 zena, djece i starih, u planini Stolac ubijeno i potom baceno u jamu Zvekara 230 Bosnjaka, u selu Drokan zivo spaljeno 84-ero djece i zena i najuzasniji medju svima: 1943. prilikom ulaska cetnika u Visegrad na visegradskom mostu zaklano gotovo 1.500 Bosnjaka.
No, autor konstatuje da su sve ove zrtve cak i kao takve, dakle mrtvi, predstavljale prijetnju za zlocince, jer kako drukcije objasniti zasto nisu imale pravo ni na mezar niti na bilo kakvo drugo obiljezlje kojim bi se dokazalo da su uopce i postojali. Nisu imali pravo niti na jednu najobicniju kamenu plocu na mostu Mehmed Pase Sokolovica, na kojoj bi trajno bila uklesana njihova imena za opomenu, za nauk.
U nedostatku drugog obiljezja Mustafa Suceska svojom knjigom podize svojevrstan spomenik svim visegradskim zrtvama, otimajuci ih od zaborava i istovremeno opominjuci sve nas da oholo zaboravljanje i presucivanje zlocina za zlocince predstavlja dodatni motiv u surovom obracunavanju sa zrtvama.–
[quote=”Teva(citat)”]
A ovo je proizvod obuke, jos samo malo u rernu da se zapekne jer tako to vole Francuzi.
[/quote]
Obuka uspjela:) Sve izgleda super. Nema bolje kuhinje od bosanske, a Maretu sve pohvale, jer ova tema izgleda toliko lijepo zahvaljujuci najvise njemu.
