Viewing 15 posts - 1 through 15 (of 21 total)
  • Author
    Posts
  • purak
    Participant
      Post count: 484
      ponekad ovdje
      Participant
        Post count: 1139


        U hladu pametna covjeka

        Zaista, jedina moja,
        kad se zivot pogleda
        i sa one tvoje ljepse strane,
        vidis da je zaista, trenutno.

        Ovo nase vrijeme koje zivimo
        je i dobro i nije,
        zavisi sta u njemu radimo.

        Znam jednu stvar:
        ono juce sto sam radio nije proslost.
        Kad preselim , to proslo me ceka.

        Ljubavlju istrosena ova tijela od zemlje
        kako li podnose udarce zivota?

        Ko grumen zemlje nas voda nosi
        sa izvora do morske obale,
        kroz brzake, virove, klisure.
        Od grumena sa izvora
        dodje sitni pijesak na morske obale.

        A vidjela si,
        na ovom svijetu nema riznice, nit`blaga
        da nisu po njemu polegle zmije.
        U tim borbama,
        mi smo samo segrti mudrosti strpljenja.
        Cekat`se ne zna, zurit`se ne smije
        a vrijeme je, samo dok ga ima.

        I zato,
        kad ljudi budu trazili spas u molitvi,
        ti potrazi hlad pametna covjeka.

        Mustafa Širbić

        ponekad ovdje
        Participant
          Post count: 1139


          KUCA VJECNOSTI ( odlomak )

          Zaista,
          zaista, covjeku sve je dato, al samo na trenutak.
          I srce i snaga i slabosti, saznaces na kraju,
          kad uzmu tvoju muku, i drugom daju
          i uzmu tvoju dusu da je propitaju.
          A srce,… srce je kao vojnik, al bez puske i bez bluze.

          Za drugi cin je dusa na ovaj svijet donesena,
          da ustane na sabah i moli svakog trena.
          A snaga… pa dobro, gdje su svi ti vladari silni
          sto po svijetu vladali su i vladase ljudskim rodom
          a ipak nestali su.

          Zlo ne moze imati konacnu rijec.

          S tim se jos vise cudim oholom covjeku,
          jucer bii kaplja sjemena a sutra ce biti lesina.
          Cudim se onome koji porice drugi zivot iako vidi i zivi ovaj prvi,
          i cudim se kad se insan satra gradeci kuce prolaznosti
          a zanemaruje kucu vjecnosti.

          Mustafa Širbić

          ponekad ovdje
          Participant
            Post count: 1139


            Oprosti

            Nekad grabim rukama
            sve što podsjeća na nekakvu akciju.
            U oklopu sam tijela pognut u stidu
            i stalnom iskušenju.

            Nema osamljenosti gore od umišljenosti,
            nema imetka korisnijeg od razuma.
            Vjera jeste i strpljivost i stid
            kad čuvas jezik od nečasna govora…

            Rastače se memla pod mojim nogama
            dok kročim vlažni stepenik života.
            Da l` nešto drugo osvjetljava put
            ko svjetlo milosti što dolazi od Njega…

            Svijet ovaj i budući, dva su neprijatelja,
            jedan naspram drugog, dva puta različita…

            Samo Bog zna me bolje neg’ što znam
            samog sebe,
            al’ bolje znam sebe neg’ što me drugi
            znaju.
            Učini me Bože boljim od onog što drugi
            o meni misle,
            i oprosti mi ono što oni ne znaju!

            Mustafa Širbić

            ponekad ovdje
            Participant
              Post count: 1139


              Nije mi svejedno

              Skoro sam se susreo
              tu na uglu
              sa gomilom
              mojih lijepo uređenih
              zabluda.
              Bilo je prohladno.
              Tu ponovo sretnem ono
              istrošeno al`suštinsko:
              kad umrem gdje mi je konačište?!
              Jer, nije mi svejedno.
              Ali dok presuda ne bude, gledam da
              zasadim gdjegod koju sadnicu,
              da se žena i djeca raduju
              što sam još tu
              i da pokušam da uradim sve ostalo
              što odvaja svijetlo
              od mraka.

              A i ti, nemoj čekati.
              Nemoj čekati pod slojem mahovine i
              lišća na dohvat hrastovih ruku.
              Pogledaj usput anamo onog debelog
              što vozi ono auto.
              Znano je da postoji prostor druge logike,
              prostor besprazne besjede.
              Tamo da dodjem treba me prihvatit`
              mali čovjek, onaj,
              kog uglavnom ne primijetim.
              On da me prihvati,
              poput kamenja i vremena
              bez oduševljenja
              bez cirkusa
              bez anamo onog auta.

              Mustafa Širbić

              ponekad ovdje
              Participant
                Post count: 1139


                Novi dan

                Opet je jedan novi dan
                I skriveni znakovi
                i prijasnje zapovijedi,
                te savjeti na gluhoj zemlji
                sto skriva one sto htjedose da zive
                al` preselise, odose.

                Sad nek svako u sebi prizna
                kome pripada vlast.
                Nije to javno, al` javno je.
                Ti nisi ludak sto zatvara usi
                i uzima porok da ne cuje proroka.

                Pa obecano je da ustacemo
                Imena mi, ustacemo
                i iz lavirinta vremena odgovarace
                i iskihace ko god je disao.

                Reci, sta je ispred tebe?
                Prostor pun punog prostora
                A iza, samo tvoje rodjenje
                i brzo odmotan film.

                U ostatku vremena, u svemu
                otkrivaj bozije, pricaj, ukazuj, zbilja ima
                Vadi trunje iz oka, ma potop samo sto nije.
                Il` suti, ti slab dotices blago.
                Iako je sve tako prosto,
                ne znas jel bas ista do tebe.

                Mustafa Širbić

                Sedina
                Participant
                  Post count: 161
                  Sedina
                  Participant
                    Post count: 161
                    Sedina
                    Participant
                      Post count: 161
                      Sedina
                      Participant
                        Post count: 161
                        Sedina
                        Participant
                          Post count: 161
                          Sedina
                          Participant
                            Post count: 161
                            Sedina
                            Participant
                              Post count: 161
                              ponekad ovdje
                              Participant
                                Post count: 1139


                                Oporuka sinu Imranu

                                Prolazimo nijemo pored punih slova
                                leže na njima mnoge stvari
                                Za neke se zakačimo a znamo da su usputne
                                u našoj uspavanosti u našem životu.
                                Sine moj znaj da ćeš sretati stvari, nije bitno
                                velike ili neznatne koje su zatvorene u tajni
                                da ih nećeš moći ko orah razbiti.
                                Briga mi je kako ćeš odrasti u želji koju vidim
                                najkraćim putem želiš čovjek postati.
                                Makar me poslušaj u ovome, budi obazriv
                                sa čovjekom ako mu želiš do srca doći,
                                ne smije biti žurbe i nemoj mu u košulju gledati
                                U mom životu koji zalazi zvao sam vjetar i rekao je s tobom sam.
                                Zvao sam sunce i ono mi isto odgovori.
                                Kad sam zvijezde pitao rekoše – sve smo s tobom
                                Probao sam sine i kod ljudi i tu bi tišina,
                                jedan čovjek kojem je dat dio znanja mi je rekao
                                – ako te suština zanima, nemoj kod ljudi, znaš već gdje ćeš pitati.
                                Pitaj direktno Mudroga,
                                pitaj najbolje kod Vlasnika.

                                Mustafa Širbić

                                ponekad ovdje
                                Participant
                                  Post count: 1139


                                  Iz mog kraja

                                  Ono što će doći na kraju, imalo je neki svoj početak.
                                  Nama pod ovim nebeskim svodom
                                  sve je veliko i uvijek novo, a opet je prastaro i poznato,
                                  kao recimo, radost vraćanja kući.
                                  Opet biti sa dragim ljudima,
                                  zagrljaji, poljubci, draga srca.
                                  Tek kasnije kad smo vidjeli kako nas život prevari
                                  dodjoše saosjećanja i iskrenija Bogu predaja.

                                  Medjutim, jednu drugu stvar da te pitam:
                                  Ti dolaziš iz mog kraja, i znaš šta me boli i
                                  sigurno znaš šta se tamo dešava.
                                  Reci mi, kad si kretao, jesi li vidio
                                  ispod mog prozora je li ono staro
                                  drvo šljivino opet procvalo.
                                  Jesi li primjetio, visi li
                                  na zidu još ona sinija.

                                  Mustafa Širbić

                                Viewing 15 posts - 1 through 15 (of 21 total)
                                • You must be logged in to reply to this topic.