Forum Replies Created
-
AuthorPosts
-
in reply to: razne informacije #13620
[color=#825900][b]Mustafa napisao:
Vidim ima i malih prozivanja i sitnih provokacija i ne znam na sta ce izaci to njihovo pisanje…
[/b][/color]
To nece ni na sta izaci. To treba samo ignorisati jos uvijek, jedino ako bi stvarno PRETJERALI.A Camo je jedna jadna dusa, jer svi mi svojim pisanjem i postupcima najvise kazemo o sebi samima.
Zao mi je sto nemam vremena za stranicu, kako zbog Farisa:) , tako i zbog priprema za put, sljedece sedmice ako Bog da.
Svima srdacni selami.
in reply to: Zanimljive kratke priče….. #13433–
PTICE NA NOKTIMAKad ti neko zaviri u oči, on može vidjeti i tvoju dušu. Tako su mi govorili kad sam bio sasvim mali dječak. I zapamtio sam.
– Čuvaj se, sine, urokljivih očiju, čuvaj se da ti ne ukradu dušu. Svašta ima na ovome svijetu…Tad nisam o tome razmišljao, ali sad me sve češće spopada misao: kako onaj čija je duša može dušu svoju vidjeti?
Nema više starice koja mi je tako govorila. Nikad je neću moći upitati šta je mislila kad mi je tako govorila.
Nema više ni njene kćerke u čijem sam trbuhu dugo spavao, kako su mi govorili, prije nego što sam otvorio oči i vidio svijet.Svijet je, kažu, čudo. A prvo čudo kojeg se ja sjećam bilo je kako udaraju i odvode jednog čovjeka od mene, čovjeka koji me je pokušavao zagrliti. Omotali su mu nešto oko vrata i tako su ga vukli po našem dvorištu. Onda su ga podigli na visoki orah i tamo se klatio na vjetru kao jedna od onih igračaka koje prodaju na vašaru.
Tad sam ja otrčao. Za mnom je zujao smijeh, zujali su kuršumi. Mislio sam da me nijedan nije pogodio i da sam se samo ogrebao, kad sam osjetio toplo u nozi. Ali iz noge je kapala krv. I ta me noga još uvijek boli. Naročito kad se sjetim.Onda sam ušao u neki autobus. Bio je pun žena. Sakrio sam se iza sjedišta. Kad je autobus stao, ostao sam u njemu sve dok se nije ispraznio. Nijedna me žena nije odala.
Onda sam opet trčao.Sad sam daleko. I sad sam veliki.
Idem u četvrti razred i kažu da dobro govorim i pišem. Nekad čak i bolje od moga prijatelja Leifa.Oči su prozori duše. To znači da ja svoju dušu nikako ne mogu vidjeti. Pokušao sam nekoliko puta u ogledalu. Ali, kad gledaš u ogledalo, duša zna da je ti hoćeš vidjeti i odmah se sakrije. Možda je stidljiva? A možda je to i nemoguće? To da se vidi vlastita duša.
Moj prijatelj Leif, s kojim se ponekad igram, poslije škole, i čiji su preci bili Vikinzi koji su oplovili čitav stari svijet, pa čak prvi stigli i u novi tj. Ameriku, ne želi o tome razgovarati. On kaže da je razgovor o tome za onu veliku crvenu zgradu od pečene zemlje u središtu mjesta na čijem je vrhu limeni pijetao.
Inače, moj prijatelj misli da su moji preci neki čudni jahači sa Istoka kojima su u dnu Evrope, kad su jurišali na Sjever, izginuli konji, pa su zato tamo i ostali.
Naravno, ja znam da je to glupost.Možda bi tako mislio i Leif, kad bi znao šta ja ustvari mislim o njegovim starim precima. To jest, šta mi je rekao stari Nezir s čijom porodicom sam i došao ovamo. A Nezir je jednom rekao da su Vikinzi samo pili pivo i pljačkali.
I to je, ja mislim, glupost.Ponekad su prozori otvoreni, a duše nigdje nema.
Leifova sestra Erika ima najčudnije oči koje sam ikad vidio.
Možda je takva njezina duša?
Jednom mi se učinilo da to što me gleda iz njenih očiju nije samo njezina duša, nego i neka druga, koja se udružila s njom. Pomislio sam tada i prestrašio se (odmah sam vidio strah i u Erikinim očima!), pomislio sam da se to moja duša uvukla u Erikine oči i da me zajedno s njezinom dušom gleda.
Možda zato ne mogu prestati misliti na Eriku.
Ona nije u mojim očima vidjela mrtve konje konjanika sa Istoka, nego dušu što je dojahala na valovima sâma i okupana.U školi sam napisao, na temu Oči, zadatak koji sam nazvao Naše su oči u ratu drukčije i naša mlada i lijepa učiteljica Heda ga je pohvalila. Nisam napravio puno gramatičkih grešaka i to joj je bilo drago. Ali čini mi se da ju je moj zadatak nekako i zabrinuo. Možda je zato tražila da ga naglas pročitam.
Kad sam pročitao, svi su me gledali čudno.Učiteljica Heda je prva vidjela da ja grizem nokte. Pozvala me je kod sebe u kancelariju, dala mi malu naranču što se zove klementina i rekla da to ne valja raditi. Znam i ja da ne valja. I to sam joj pokušao objasniti. To se uvijek dogodi slučajno. Nekako se zamislim i kad se prenem, već su mi svi nokti na prstima izgrizeni. Izgleda da je ona o tome jednom pričala i sa starim Nezirom, jer me Nezir pitao za nokte, nekako čudno, kao da to dotad nikad nije vidio. Izgledao je zamišljen i zabrinut. Nezir je nekad davno bio brijač i u svome je gradu imao vlastitu radnju. On zna lijepo zapjevati stare bosanske pjesme, iako mu je glas sada hrapav i isprekidan. Kažu da je pjevao u čuvenom radničkom horu.
Jednom je Heda prošla kroz ulicu u kojoj mi stanujemo. Nezir i Nezirovica su je gledali s balkona. Vidjela ih je na balkonu i pozdravila ih. Nezir se sav ozario.
– Znam šta misliš, stari – rekla mu je Nezirovica – misliš kako bi to bilo da si kojih četerest godina mlađi.
Izgledala je i ljubomorna i zadovoljna.
– Šta četerest! Pet-šest! – brundao je Nezir uvrijeđeno.
Nisam to baš razumio, ali opet ko da jesam.Na mojim noktima uvijek ima nešto. Neki mali bijeli znakovi. Ili crteži. Kao da neko unutra slika male bijele slike i onda se one pojavljuju na palcu ili kažiprstu. Prvi put sam to vidio na svom domalom prstu. Pomislio sam da se to zalijepilo perce male, najmanje ptice. Puhnuo sam ali perce je ostalo na mom noktu. I tek kad sam protrljao, shvatio sam.
Možda je to bila neka poruka.Neziru sam ja sada kao unuk, jer je njegov sin nestao negdje na početku rata. On se još nada da će se možda javiti, da je možda u nekom skrivenom logoru ili zatvoru, ali godine prolaze a nikakvog glasa nema.
Samo sam se jednom posvađao sa Leifom.Bio je neki praznik, ne znam kakav, i on mi je poklonio zamotan dar. Kad sam otvorio zamotuljak, unutra je bio akrobat na vratilu. Stisneš ga i on se trzne nogama, klati se… Dar mi je ispao iz ruke. Leif se sagnuo i dao mi ga ponovno, a ja sam dar bacio i gurnuo Leifa. Leifu su oči bile pune suza.
A i meni je kasnije bilo žao. Ne znam ni sam šta mi je bilo.Onda se na mom palcu ponovno pojavila bijela mrlja. I ličila je na akrobata. Ili na nekog čovjeka što visi. Ta je mrlja sve više rasla, osvojila je čitav nokat na palcu. I onda sam je ja izgrizao.
Poslije nisam htio jesti baklave koju je napravila Nezirovica. Jer je Nezirovica rekla da je u baklavi puno oraha.Leifova i Erikina mama se nije naljutila na mene. Došla je da me pozove na Leifov rođendan. Bilo me je stid, ali otišao sam. Leifu je bilo drago. Naš je nesporazum bio posve zaboravljen.
A Erika me je samo gledala.
Tad sam vidio da su joj oči skoro iste kao u njene majke. Sivoplave poput mora u našem fjordu.Čini mi se da je moja majka imala zelene oči, a otac crne. Čini mi se, ali nikako se ne mogu jasno sjetiti.I tad me je opet žignulo i zaboljelo u nozi. Dugo je trebalo dok se bol smirila. A onda sam, u noći, upalio svjetlo i vidio neke čudne bijele ptice na svojim noktima. Otvorio sam jednu praznu školsku teku i odlučio da ih precrtam. I uvijek ću ih odsad precrtavati.
Kad se već duša toliko muči da izviri napolje, neću je više gristi.
Nego ću sve što mi se događa zapisati u svoj dnevnik.Irfan Horozovic
in reply to: Čestitke – skola, fakultet, obrazovanje #13432–
Uvijek ponavljam da me veoma raduje uspjeh nasih mladih, i iskrene cestitke lijepom momku Ismiru, ali znam da je to takodjer zrtva i zasluga i roditelja.
Stoga Nermi i Harisu takodjer sve najbolje.in reply to: Kulturna baština i prirodne ljepote BiH #13431–
Ćuprija na Neretvi u Konjicu”Bio je to najljepši ukras moga rodnog grada uz koji sam imao sreću provesti dio svoga djetinjstva. Bio je to divan kameni most na šest lukova. Sagrađen je u doba Osmanlija dobrotom Haseći Ali-age prije više od tri vijeka. Nije šala tri vijeka, tri stoljeća, trista godina, eh koliko li je to mjeseci, dana, sati, minuta, koliko ljudskih života”, govorio je Zuko Džumhur o Ćupriji na Neretvi u Konjicu.
Ćuprija na Neretvi u Konjicu spada u red najljepših mostova iz turskog perioda zajedno sa mostarskim Starim mostom, Ćuprijom na Drini u Višegradu i Arslanagića mostom u Trebinju.
Stari most u Konjicu izgrađen je 1682. u vrijeme sultana Mehmeda IV, kao posljednja velika osmanska građevina u BiH, a sagradio ga je Haseči Ali-aga iz Blagaja. Njemački okupatori srušili su ga 3. marta 1945. godine, prilikom povlačenja iz Konjica, poslije čega je bio drveni, pa betonsko – čelični, a sada ga je turska firma ER – BU, renovirala u izvornom obliku.
Radovi na obnovi Starog kamenog mosta sa šest lukova, koji je od 2003. na listi nacionalnih spomenika BiH, su zavrseni i na svom dugom zelenom prstu, kako je za svoju Neretvu govorio Zuko Dzumhur, Neretva ponovo nakon 64 godine, 16-tog juna 2009g., dobi svoj kameni prsten, konjicku Staru cupriju.
U obnovljeni Stari most ugrađeno je ukupno 2.408 blokova sedre, više od 10 tona olova, skoro pet tona klamfi, a sve je učvršćeno malterom napravljenim kao nekada, od pijeska, kreča i mljevene opeke.
Kamen temeljac za obnovu postavljen je 12. maja 2006. godine, a obnovljena je za četiri godine. Njena dužina je 86,20 metara, širina 5,35 metara i ima šest lukova.in reply to: Naslovna stranica #13420–
Evo ja ovo iskruzih i mislim da bi bilo i ljepse i uocljivije da se stavi umjesto onih usta i kaziprsta na naslov.
To je samo moja primjedba i molim vas da mi ne zamjerite na ovoj sugestiji.
Selam svima.
in reply to: Naslovna stranica #13366–
Kaza je poslije vijesti u 7 na Hayatu reagovao bas tako kako su te vijesti i bile. U Srbiji sinoc na drugom dnevniku RS zovu drzavom i sve je kao 92-ge. To su prikazali na Hayatu povodom tog ekonomskog sporazuma izmedju RS-a i Srbije.Ova vijest iz Zepe, sad sam vidjela, je objavljena i na sa-x:
http://www.sarajevo-x.com/clanak/090616098
Na Zepi jos nije objavljena.
in reply to: Odgovor:Sevdalinke #13345–
Nadjoh slucajno ovu lijepu sliku i sjetih se stare sevdalinke “Uzeh djugum i maštrafu”
Uzeh djugum i maštrafu
Uzeh djugum i maštrafu,
podjoh na vodu, mila moja
Uzeh djugum i maštrafu
podjoh na vodu.Sretoh dragu
u djul bašči, mila moja
Sretoh dragu
u djul bašči, pod karanfilom.Sretosmo se, ljubismo se
darivasmo se, mila moja
Sretosmo se, ljubismo se
darivasmo se.Ja joj dadoh zlatan prsten
i poljupca dva, mila moja
Ona meni vezen jagluk
i poljupca tri.Evo i izvedba Mehe Zekića, ali prvo “AlmaNova” verzija, pa kod 5, 20 min. original sevdalinka, Meho Zekić.
in reply to: Stare razglednice #13343–
[color=#825900]Teva napisao:
QUOTE:[/color][color=#FF6600]Stari most (Konjic)
Stari most u Konjicu na rijeci Neretvi se smatra tackom gdje se Hercegovina spaja sa Bosnom. Podignut je 1682. godine,
a srusen 3. marta 1945, na dan oslobodjenja Konjica. Minirali su ga njemacki nacisti pri povlacenju.Most je bio izgradjen od kamena i imao sest lukova. Spadao je u red najljepsih mostova iz Osmanskog perioda u Bosni i
Hercegovini, zajedno sa mostarskim Starim mostom, trebinjskim Arslanagic mostom i cuprijom na Drini, to jest mostom
Mehmed-pase Sokolovica u Visegradu.Most je trenutno u fazi rekonstrukcije.[/color]
:)
Remek-djelo arhitekture
Danas otvaranje Starog mosta u KonjicuDanas će u Konjicu biti svečano otvoren Stari kameni most, a ovoj manifestaciji trebao bi prisustvovati i turski predsjednik Redžep Tajip Erdoan. Otvaranje čuvenog mosta koji spaja dvije obale Neretve simbolično je priređeno 16. juna, na dan općine Konjic.
Podsjećamo, radovi na obnovi Starog kamenog mosta sa šest lukova, koji je od 2003. na listi nacionalnih spomenika BiH, počeli su 12. maja 2006. godine.
Stari most u Konjicu izgrađen je 1682. u vrijeme sultana Mehmeda IV, kao posljednja velika osmanska građevina u BiH, a sagradio ga je Haseči Aliaga iz Blagaja. Njemački okupatori srušili su ga 3. marta 1945. godine, prilikom povlačenja iz Konjica, poslije čega je bio drveni, pa betonsko – čelični, a sada ga turska firma ER – BU, renovirala u izvornom obliku.
U obnovljeni Stari most ugrađeno je ukupno 2.408 blokova sedre, više od 10 tona olova, skoro pet tona klamfi, a sve je učvršćeno malterom napravljenim kao nekada, od pijeska, kreča i mljevene opeke.
Zadržana je i dužina mosta od 101,80 metara i širina od 5,25 metara. Ukupni troškovi obnove iznose oko 5.300.000 maraka. Ovaj most smatra se tačkom gdje se Hercegovina spaja sa Bosnom, a uz mostarski Stari most i most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu, jedna je od najljepših građevina iz turskog doba.
in reply to: Nasi problemi #13342–
Ne iskopira Kaza ovaj zadnji Galibov post od huje, doduse nista posebno osim sto samo ko papagaj i on ponavlja Sekiju:“Ko te to nagovori”?.
Na ovoj stranici sve neko nekog nagovara:laugh:, ko da su svi mala djeca:laugh: . Svasta!!!
in reply to: Naslovna stranica #13267Mustafa napisao:
tekst je po meni dobar s tim sto bi se moglo samo diskutovati ilio cak izbaciti ovih par recenica:::
[color=#FF0000][b]Rogaticki povratnici zive u strahu od pomisli o talasanju oko rogatickih masovnih grobnica, mozda i s pravom jer im se time ugrozava sigurnost na prostorima na kojima se jos uvijek stiti ratni zlocin i njihovi egzekutori.
Ovdje treba jednom za sva vremena jasno naglasiti da bez otkrivanja grobnica nestalih niti ima Rogatice a samim tim niti rogatickih povratnika. Ovi najhrabriji koji trenutno zive tamo polahko izumiru a mladih nema u vucijoj jami bez perspective.Ova stranica je stupala u kontakt direktno sa gosp. Amorom Masovicem, slala podatke i slike potencijalnih masovnih grobnica oko Rogatice koje cemo uskoro i objaviti ali do sada nema nikakvih rezultata.
Pitamo zasto, i kome je to u interesu na bosnjackoj strani.[/b][/color]
a na kraju bi se trebalo dodati:
Ucinimo da vec naredni 19.06. obiljezimo dostojanstenije, onako kako dolikuje tom danu. To je dan koji bi svi mi Rogaticani trebali provesti u Rogatici u Tekiji i Gracanici. Ucinimo svi sto mozemo da naredni 19.06. dostojanstveno obiljezimo u Tekiji i Gracanici…
[color=#000080]
Procitala sam maloprije text i mislim da je veoma dobar. O tome mogu pisati samo oni koji su to prezivjeli a izmedju nas petoro u ovom dijelu su to Mustafa i Kaza. Iz ovog Mustafinog prijedloga bih izbacila samo dvije recenice, a ostalo drzim da nije uopste sporno. To su ove recenice:[/color][color=#800080]Rogaticki povratnici zive u strahu od pomisli o talasanju oko rogatickih masovnih grobnica, mozda i s pravom jer im se time ugrozava sigurnost na prostorima na kojima se jos uvijek stiti ratni zlocin i njihovi egzekutori.
Ovi najhrabriji koji trenutno zive tamo polahko izumiru a mladih nema u vucijoj jami bez perspective.[/color]in reply to: Rogaticani pomozimo ENI FERIZ #13148–
[color=#825900]Kad smo na pocetku dobili apel za pomoc nasoj Eni i pokrenuli humanitarnu akciju imali smo svi odredjenu dozu nevjerice s obzirom na velicinu sredstava koja su potrebna za izlijecenje nase Ene.Zahvaljujuci dobrim ljudima sa svih strana, danas ponosno mozemo reci da smo na pragu cilja i nasoj Eni zelimo mnogo srece i uspjesno lijecenje i ozdravljenje.[/color]
Sarajevo
Humanitarni party za Enu u KinoteciIzvještaj o prikupljenom novcu putem humanitarnog telefona 090 291 046 jučer je pokazao da je upućeno 31.907 poziva. Za liječenje Ene Feriz, studentice iz Sarajeva potrebno je 300.000 KM, te je u Kinoteci Bosna u planu humanitarni party.
U petak, 19. juna od 20 sati priređen je nastup bendova Flowmotion Crew, Fatalista, Skoja i Agrez, Uncle Sam Decided, Corban Sick i Said. Ulaz na party je 5 KM, a organizatori poručuju: “Svi mi možemo, svi mi hoćemo da vratimo Eni osmijeh na lice.”Ena Feriz, mlada nada bh. sporta, oboljela je od autoimunog hepatitisa ili ciroze jetre i za troškove transporta i operacije, postoperativnog tretmana te boravka pratioca potrebno je prikupiti oko 300.000 KM.
Dalji tok akcije možete pratiti na pomozimoeni.ba.
( sarajevo-x.com )
in reply to: Fikrina kuhinja #13146–
Kompot3-4 jabuke
250g suhih sljiva
100g grozdjica
2 kesice šipkovog caja
2 kesice caja od jabuka ili bilo kog vocnog caja ako nema od jabuka
secera po volji
2 kasike pudinga od vanileOvo je sve dovoljno za neku posudu do dva litra i to naravno ne bude bas do vrha punjeno vodom. Za vise osoba po procjeni je potrebno i vise sastojaka a i vise tecnosti.
Jabuke oguliti, ocistiti od unutrasnjosti i isjeci na tanke kriske, dodati ostale sastojke, dodati vodu i u to sve staviti kesice cajeva, oni ce dati kompotu veoma lijepu bordo boju, a i poseban ukus. Kuhati do 20 min, jer su ove sljive koje se ovdje nude u prodavnicama veoma socne tako da je to vrijeme kuhanja dovoljno. Kesice caja se mogu izvaditi i nakon 10 min. Pred kraj kuhanja u malo vode razmutiti do 2 kasike pudinga od vanile i dodati u kompot da prokljuca i da se postigne srednja gustoca, ni previse gusto a ni rijetko, tako da bude bas dobro.
Po vlastitoj zelji moze se dodati jos nekog drugog suhog voca,naravno, sve mašti na volju.Kompot dobro ohladiti i posluziti uz bilo koju pitu.
I kako Sabina rece:) : Kompot i sirnica, aaaaaa !!!
in reply to: razne informacije #13038–
Nisam, Mustafa, mislila na Makasa nego sam odavno imala osjecaj da je to Senadin brat ( bila je “mese” na staroj stranici, a na novoj je “Nick” ) iz Zepe, jer je i na sa-x.com pisao o Zepi. Voljela bih da nije niko koga poznajemo a zao mi je svakog covjeka, bez obzira.Naravno da je nezgodno direktno pitati i nikad ne bih bilo kome to preporucila, ali cemo svakako pratiti i vidjeti o cemu se radi.
in reply to: razne informacije #13026–
Ja nisam clan stranice sa-x.com, ali kad udjem u internet prvo otvorim nasu stranicu pa onda poslije sa-x.com.Cini mi se da sam od prosle godine dobro upratila da je tamo clan Senadin brat “maki celo”, bio je i kod nas clan.
Sad pitam Tevu moze li ovo biti, da je ovo ako je tacno, njen brat nazalost, imao saobracajnu nesrecu u Kazahstanu?
http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtopic.php?f=25&t=49383&st=0&sk=t&sd=a&start=25
in reply to: Humanitarne akcije #12996–
Stvarno ne mogu da vjerujem da taj covjek ne zna o cemu se radi kod nase Ene, jer samo neupucen covjek moze ovako bezosjecajno reagovati.Bez rijeci sam:( .
-
AuthorPosts