Viewing 15 posts - 1 through 15 (of 25 total)
  • Author
    Posts
  • ponekad ovdje
    Participant
      Post count: 1139


      U septembru 2006-e godine završen je projekat “Turistička valorizacija trga At mejdan” koji su zajednički realizovali Grad Sarajevo i italijanska regija Toskana. Projekat je imao dva segmenta, turistički i infrastrukturni. Na trgu At mejdan, s okolnim objektima (Latinska ćuprija, Careva džamija, Aškenazi sinagoga, Sedam braće, Konak…), su stvoreni realni uvjeti da lokalitet postane omiljeno mjesto za turiste koji dolaze u Sarajevo.

      At Mejdan, arheološko područje

      Arheološko područje – Atmejdan u Sarajevu je januara 2005-e proglaseno nacionalnim spomenikom BiH.
      Arheološko područje se nalazi u Sarajevu, na lijevoj obali Miljacke, u neposrednoj blizini mosta Ćumurija, između Ulice Hamdije Kreševljakovića i Obale Isa-bega Ishakovića.
      Nacionalni spomenik čini arheološko područje – ostaci Bakr-babine džamije, medrese, mekteba i harema, pokretno naslijeđe pronađeno na arheološkom području koje se nalazi u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine do definitivne obrade
      Na zapadnom dijelu Atmejdana Hadži Alija Bakr-baba je 1544. godine sagradio džamiju, a na zapadnom dijelu harema i mekteb. U pisanim izvorima džamija se prvi put spominje 1565. godine.

      dzamija Hadzi Alije Bakr-babe na At mejdanu

      Sa vješto izvedenom kamenom munarom ubrajala se u veće i ljepše džamije u gradu. Džamija je prvi put izgorjela 1697. godine. Oko 1700. godine na njenom mjestu je sagrađena nova, koja je, također, ubrzo zapaljena. Nakon požara stanovnici mahale su je obnovili.

      Sa istočne strane džamije, uz harem, 1741./42. godine, Hadži Ismail Misrija je sagradio medresu koja se sastojala od dershane (predavaonice) i deset soba za učenike. Preko puta medrese i Bakr-babine džamije, u neposrednoj blizini mosta Ćumurija, Abdulah-efendija Kantamirija je sagradio biblioteku. Osnivač ove biblioteke je bio profesor u medresi i sekretar šerijatskog suda, a bavio se i prepisivanjem knjiga. Oko džamije i njenog harema formiran je značajan obrazovni i kulturni centar koji je, prema riječima Mula Mustafe Bašeskije, služio kao mjesto okupljanja svih “učenih” Ijudi.

      Značaj ovoga centra, koji u 18. stoljeću doživljava puni kulturni procvat, počinje naglo opadati početkom 19. stoljeća.

      Godine 1850. džamija je bila u ruševnom stanju.

      Neposredno nakon uspostavljanja austrougarske uprave 1878., džamija je pretvorena u vojno skladište. Definitivno je porušena, zajedno sa munarom, 1895. godine. Zgrada Bakr-babinog mekteba je srušena 1895., a na istom mjestu “vakufska uprava je podigla jednu veću zgradu”. Kantamirijina biblioteka je porušena 1897. godine prilikom regulacije lijeve obale Miljacke. Knjige iz nje su prvo prenesene u Osman Sehdinu, a kasnije u Gazi Husrev-begovu biblioteku. Abdulah-efendija Kantamirija je sahranjen u haremu Bakr-babine džamije, 1774./75. godine, o čemu govori sačuvani prepis natpisa na nišanu. Misrijina medresa je postojala do početka II svjetskog rata.

      Godine1905. na Atmejdanu je uređen mali park pod nazivom Filipovića trg. Na ovom trgu 1913. godine sagrađen je muzički paviljon, prema nacrtu arhitekte Josipa Pospišila. Paviljon je izgorio 1941.

      Muzicki paviljon

      Prostor Atmejdana, koji je dobio ime prema nekadašnjem hipodromu, postojao je kao gradski trg do 1925. godine, kada je dobio zvanični status gradskog parka.

      Agencija Fena je u septembru 2007-e godine objavila izjavu direktora Muzeja Sarajeva Mirsada Avdića, da su stručni timovi Muzeja Sarajeva i Odsjeka za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, nastavljajući radove na arheološkom lokalitetu At Mejdan u Sarajevu, došli do nalaza koji upućuju da je Bakr-babina džamija koja se nalazila na ovom lokalitetu tri puta spaljivana, rušena i ponovo građena.
      Prema njegovim riječima, sa sigurnošću je utvrđeno da je drugu paljevinu prouzrokovao princ Eugen Savojski, koji je 1697. spalio Sarajevo.

      ponekad ovdje
      Participant
        Post count: 1139


        Ćumurija ćuprija

        Jedan od pet starih sarajevskih drvenih mostova bila je i ćuprija Ćumurija, koju je na današnjem mjestu sagradio izvjesni hadži Hasan, prije 1565. godine.

        Ćumurija je povezivala mahalu Ajas-pašine džamije, koja je stajala na mjestu današnjeg hotela “Central”, s mahalom nekadašnje Bakr-babine džamije na At mejdanu.

        Most je prvobitno napravljen od hrastovog drveta s jednim središnjim nosačem. Konstrukcija je stajala na šipovima.
        Most je, najvjerovatnije, dobio ime po ćumuru koji je za potrebe kovača-sabljara iz Ajas-pašine mahale odlagan u blizini.

        I kada je 1. novembra 1881. godine velika bujica potpuno odnijela most, austrougarske vlasti odlučile su regulirati korito Miljacke visokim podzidima.

        Nakon završetka radova 1886., umjesto drvene, postavljena je skromna čelična konstrukcija, ranije korištena pri izgradnji uskotračne pruge Bosanski Brod – Sarajevo.
        2006. godine i ta konstrukcija je uklonjena, pa je preko novog mosta omogućen prijelaz vozilima.

        Ipak, novi kolski most dobit će svoju pravu ulogu tek nakon potpunog povezivanja s ulicom Hamdije Kreševljakovića.

        (dnevniavaz.ba)

        ponekad ovdje
        Participant
          Post count: 1139


          Hotel “Evropa”

          Prvi moderni hotel, hotel Evropu, sagradio je 1882. godine Gligorije Jeftanović, “zenđil Sarajlija” kako ga tim povodom naziva zvanični list. Njegovim imenom prozvana je i ulica u kojoj je sagrađen hotel. Hotel je projektovao Karlo Paržik, a svečano je otvoren 12.12. 1882.
          Bio je to punih 110 godina najuglediniji hotel u Sarajevu, od samog otvaranja pa sve do 1.8.1992. kada je izgorio. Koliko je samo pjesnika, slikara, umjetnika svih profila, trgovaca, oficira, političara, starih i mladih dama svraćalo ovdje na kafu! U vrijeme Monarhije, Kraljevine Jugoslavije, ali i kasnije, poslije Drugog svjetskog rata.
          Iza hotela se nalazi Ferhadija ili Gazi Ferhat-begova džamija izgrađena tokom 1561/62 godine.

          Završena obnova najstarijeg sarajevskog hotela

          Sarajevski hotel “Evropa”, nakon dvogodišnje obnove, svečano će biti otvoren 12. decembra, na svoj 126. rođendan.

          “Evropa” će biti jedan od prvih hotela nove generacije na ovom području, odnosno “Next Generation Hotel”, čija se standardizacija u svijetu primjenjuje tek od 2006.

          Naime, uz razne ugostiteljske sadržaje, hotel će biti opremljen i sofisticiranom, multimedijalnom opremom, koja će gostima pružati ugođaj vrhunske usluge, jednake najboljim svjetskim hotelima.

          Gosti će, između ostaloga, imati priliku da tokom boravka u hotelu uživaju u videoteci, brzoj internet konekciji, biranju izuzetno velikog broja televizijskih kanala te mnoštvu drugih pogodnosti.

          Izgradnja Tašlihana nastaviće se na proljeće, kada će se konzervirati temelji i zidovi ovog objekta.

          Mare
          Participant
            Post count: 1546
            ponekad ovdje
            Participant
              Post count: 1139


              Nekadasnji hotel “Evropa“ koji je sagradjen davne 1882.godine je bio uistinu simbol grada Sarajeva, i za njega me vezu davna nostalgicna sjecanja. Kad sam prije par dana vidjela slike obnovljenog hotela, koji je u minuloj agresiji na nasu zemlju porusen, nemalo sam se iznenadila jer sam, bas zbog bogate kulturne tradicije mislila, da ce obnovljeni hotel dobiti raniji izgled.

              Evo kako danas izgleda obnovljeni hotel “Evropa” koji je svecano otvoren na 126-tu godisnjicu postojanja 12. 12. 2008g.

              ponekad ovdje
              Participant
                Post count: 1139


                Ovoga ljeta turisti iz svih krajeva svijeta obišli su Muzej Sarajeva u Brusa-bezistanu, a u žiži njihovog interesovanja bila je maketa užeg jezgra Baščaršije iz 1878. godine.

                – Stranci prvo uoče maketu Baščaršije misleći da je to kompletno Sarajevo. Međutim, kada im objasnim da je to samo najuže, poslovno jezgro čaršije u kojem su se ljudi bavili sa 72 zanata, budu zadivljeni – priča Muamer Šehović, muzejski pedagog.

                Na galeriji gdje je postavka iz osmanskog perioda nalazi se veoma značajan dokument, Isa-begova vakufnama iz 1463. godine, prvi zvanični dokument o osnivanju Sarajeva.

                – Kod nas je kopija, dok je original u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Ovaj dokument važan je za Sarajevo kao Povelja Kulina bana za BiH. Od 1463. godine Sarajevo se prvi put formira kao urbani centar – objašnjava Šehović.

                Također, interesantna je općinska knjiga rođenih iz 1531. godine, potom knjiga s popisom stanovništa iz 1866. Posjetioce privlači i vezirski buzdovan, koji je predstavljao simbol vlasti, a prenosio se nasljedno. Interesantan je podatak da je u 19. stoljeću Sarajevo imalo 156 javnih česmi i 68 vodovoda raznih dužina. Ovdje su izložene drvene i keramičke vodovodne cijevi. Prvi vodovod izgrađen je 1461. godine, saznajemo od Šehovića.

                Posjetioci mogu vidjeti i maketu prvog Sebilja iz 18. stoljeća koji je dao izgraditi Mehmed-paša Kukavica. Porušen je 1891. godine, a na njegovo mjesto postavljen je današnji Sebilj.

                Ibrik za bozu

                – Kao što su danas popularni ćevapi, u osmanskom periodu to je bila boza. Bozadžije su nosile velike ibrike na leđima, imali su pojas s čašama i prodavali bozu. U muzeju se može vidjeti takav ibrik – kazao je Šehović.

                Četiri prva gradonačelnika

                Mnogi možda i ne znaju ko su bili prvi gradonačelnici. U Muzeju Sarajeva postavljene su njihove slike. Četiri prva gradonačelnika bili su Mustaj-beg Fadilpašić, Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak, Nezir ef. Škaljić i Esad-beg Kulović.

                Otvoren svaki radni dan

                Muzej je otvoren svaki radni dan od 10 do 16, subotom od 10 do 15 sati, nedjeljom je zatvoren. Ulaznice za odrasle su dvije, a za učenike jedna KM.

                sa-c

                ponekad ovdje
                Participant
                  Post count: 1139



                  Uz ovaj lijepi video prikaz “cuprije na rijeci” evo i jedan pisani zapis o mostu na Zepi.

                  U 16. stoljeću vezir Jusuf dao je u mjestu izgraditi tada graciozni most na rijeci Zepi, koji je stoljećima bio ponos mještana ovog kraja Bosne, no danas nagrizen zubom vremena, kameni most odavno nije turistička atrakcija. Preko njega se danas uzanom pješačkom stazom moze stići do sela Vratar i Ribioci, na putu ka Rogatici. Na mramornoj ploči pokraj samog mosta stoji zapisano: “Ovaj most je spomenik neimarstvu 16. vijeka. Ugrozen akumulacionim jezerom na Drini, prenesen je ovdje sa ušća Zepe 1967. da i dalje sluzi pokoljenjima”.

                  „Pregledajuci hronogram koji mu je poslao jedan uceni carigradski mualim, nadajuci se da ce i na tu, kao na svaku javnu gradjevinu urezati natpis, da se zna kad je zidana i ko je podize, vezir je mislio na smrt i na daleku brdovitu i mracnu zemlju Bosnu…..
                  …..U mislima mu se otvarao svet pun svakojakih potreba, nuzde i straha, pod raznim oblicima. Sunce je blestalo po sitnoj zelenoj ćeremidi na kiosku u vrtu. Vezir obori pogled na mualimov natpis u stihovima, polako podize ruku i precrta dvaput ceo natpis, zastade samo malo, pa onda precrta i prvi deo pecata sa svojim imenom.
                  Ostade samo deviza „ U cutanju je sigurnost“.
                  Stajao je neko vreme nad njom a onda podize ponovo ruku i jednim snaznim potezom izbrisa i nju. Tako ostade most bez imena i znaka.

                  Kad cuveni neimar dovrsi most na Zepi,
                  „ izgledalo je kao da su obe obale izbacile jedna prema drugoj po zapenjen mlaz vode, i ti se mlazevi sudarili, sastavili u luk i ostali tako za jedan trenutak, lebdeci nad ponorom.Ispod luka se videlo, u dnu vidika, parce modre Drine, a duboko nad njim je grgoljila zapenjena i ukrocena Zepa. Dugo oci nisu mogle da se naviknu na taj luk smisljenih i taknih linija, koji izgleda kao da je u letu samo zapeo za taj ostri mrki krs, pun kukrikovine i pavite,i da ce prvom prilikom nastaviti let i isceznuti……. „

                  I.Andric

                  Prijeratna razglednica, uzeta sa zepa-online.com

                  ponekad ovdje
                  Participant
                    Post count: 1139


                    Počiteljski dani naiskap

                    Uzbudjenje na zavoju puta i prelijep odgovor na svako pitanje oka.

                    Tupi bol dostojanstva k`o gromom pogodjene kule. Rano svjetlo, oštri njene hridi. Uz obalu se rijeka presvlači pjenom. Radost daha u mirisu ribonosnog dna vode, spokojstvo nečujnog hoda kroz igru svjetlosti i sjenke. Boje pepeljaste, ružičaste, crnogoricne, krševite, sure . Pri vrhu golemog čempresa zrije sunce. Na potamnjelom zidu strpljenje mahovine, što nastoji da prodre do srca kamena.

                    Cvijet diže čašku punu meda, oblake vjetar, vrleti nebo, ushit čelo.

                    Napušta me tijelo u nježnosti nejako poput lista na kraju platana.

                    Krsevitom predjelu posudjujem oci , pa se vdim sa vrha brijega.Kraj mene se sliva potok zelenila. Uokolo stubovi, svodovi, kubeta. Munara nadamnom daje oblik divljenju. Na horizontu sunce spaljuje svjetlo predvecerja u pepeljastu polutamu. Nista nije mrtvo od onoga sto se u nama neprekidno dogadja.

                    Podizem čašu, i pomislim, zivjeli. Okus je skriven u vinu kao istina koja se odmah ne podaje u tim peharima pociteljskih dana okrenutih naiskap.

                    Jan Beran

                    Mare
                    Participant
                      Post count: 1546

                      Likovna Akademija u Sarajevu.

                      ponekad ovdje
                      Participant
                        Post count: 1139


                        Evo jos jedne lijepe slike Likovne akademije, iz drugog ugla, i kraceg texta o njoj.

                        Nekadašnja zgrada Evangelističke crkve jedna od najljepših u Sarajevu

                        Nekadašnja zgrada Evangelističke crkve, koja je izgrađena na lijevoj obali Miljacke (današnja Obala Maka Dizdara), gradski je simbol i jedna od najljepših u Sarajevu.

                        Sagrađena je 1899. godine prema projektu češkog arhitekte Karla Paržika u romaničko-bizantijskom stilu, a ova građevina predstavlja iskorak od njegovog uobičajenog arhitektonskog izraza.

                        “Prije dolaska Austro-Ugarske na ove prostore, u Sarajevu je bilo nekoliko desetina sljedbenika Evangelističke crkve, koji su se okupljali u njemačkom konzulatu. Nakon 1878. godine, njihov se broj mnogostruko uvećao pa se javila i potreba za izgradnjom evangelističke bogomolje”, objašnjava Mufid Garibija, arhitekta i poznavalac historije grada.

                        Glavni pokretač izgradnje bio je građevinski inžinjer Filip Balif, porijeklom iz austrijske pokrajine Štajerske, koji je i začetnik meteorologije u BiH. Vremenom je broj evangelista u Sarajevu drastično opao pa je, poslije Drugog svjetskog rata, crkva potpuno napuštena.

                        “Godinama je propadala, sve do 1981., kada su tadašnje vlasti odlučile da objekat bude dodijeljen Akademiji likovnih umjetnosti, koja je i danas u njoj smještena. Tada je zgrada adaptirana, uređene su tri etaže i prostorije za profesore i studente”, dodaje Garibija.

                        ( ekapija.ba )

                        Mare
                        Participant
                          Post count: 1546

                          Zgrada Gradske trznice nalazi se u samom centru grada, na raskrscu ulica Ferhadija, Mula Mustafe Baseskije i Nize Banje.
                          Sagradzena je 1894. godine, kada se javila potreba za mjestom gdje bi se objedinila trgovina namirnicama, intenzivirana izgradnjom tramvajske stanice na sadasnjem Trgu oslobodzenja Alija Izetbegovic.
                          Naziv trznice dolazi od njemacke rijeci « Markt Halle », sto u doslovnom prijevodu znaci « prostor za trgovanje ». U nasem jeziku naziv je tokom vremena skracen i izmijenjen u naziv « Markale ».
                          « Projektant zgrade trznice bio je August Butsch, a izgradzena je u neorenesansnom stilu. Ranije su na zgradi trznice postojali bocni ulazi, a kada su zatvoreni, probijana su danasnja dva ulaza, od kojih je prednje procelje izgradzeno s tri luka, po uzoru na anticku arhitekturu, objasnjava Mufid Garibija, arhitekta i poznavalac historije grada.
                          Najveci dio zgrade cini prostrana aula, a hladnjaca i ostave su smjestene u podrumskom prostoru. Pokrov je od bakarnog lima, a podupiru ga drveni i celicni resetkasti nosaci.
                          U auli se nalazi sat izradzen u stilu secesije, koji i danas postoji. Sama zgrada spada u red najljepsih gradzevina ovog tipa u regionu. Misljenje gradzana najbolje je opisao Hamdija Kresevljakovic kada je kazao da ga objekat vise podsjeca na pozoriste nego na pijacu », kaze Garibija.
                          Izgled zgrade trznice mijenjan je nekoliko puta, a autenticnost joj je vracena neposredno prije Olimpijade u Sarajevu.

                          ponekad ovdje
                          Participant
                            Post count: 1139


                            Sahat kule BiH

                            Najstarija vijest o satu u BiH, vezana je za Focu. Jedan sat, horologijum, imao je hercegovacki sandzacki beg Sulejman beg u ovom gradu vec septembra `493-e godine a poslase mu ga na dar Dubrovcani. Njegov nasljednik Ahmed beg Vranjesevic dobio je nesto kasnije godine 1498-e od Republike Svetog Vlahe sat bez utega. Istovremeno njegov bezimeni posinak primio je na dar drugi sat sa utezima vrijedan sest dukata. To su najvjerovatnije bili prvi satovi koji su se pojavili u nasim krajevima.
                            Sat je bio veoma potreban, narocito muslimanima, zbog obavljanja pet dnevnih molitava koje padaju u tacno odredjeno doba dana. Da bi udovoljili toj potrebi sluzili su se mjesnim meridijanima, suncanim satom, a odredjivali su vrijeme i na razne druge nacine. Na to nas danas podsjeca usjeceni mjesecni podnevnik u podnozju Lala Pasine dzamije u Livnu i suncani sat na zidu Hadzi Alibegove dzamije u Travniku. Medjutim, ni suncani satovi, pa ni mjesni podnevnici, nisu potpuno odgovarali svojoj svrsi, a zidne i dzepne satove mogli su imati samo bogatiji ljudi. Stoga su pojedini begovi poceli podizati javne casovnike na zasebnim kamenim tornjevima- sahat kulama.

                            Ustanovu javnih casovnika Turci su preuzeli iz srednje Evrope i po svom izgledu sahat kule su najslicnije tornju romanicke crkve. U BiH je izgradjen 21 takav objekat a sada ih ima u svemu 19. Jedan od njih je i ovaj u Foci.

                            Focanska kula je nastala 60-tih godina 18-tog vijeka a poznata je kao zaduzbina Mehmed pase Kukavice. On je u njenoj neposrednoj blizini sagradio i druge objekte javne upotrebe : dzamiju, medresu, mekteb, han, a vjerovatno i hamam.
                            Usko vezana za dzamiju Ferhadiju uzdize se banjalucka sahat kula.

                            Dok je bila u prvobitnom stanju spadala je nesumnjivo u najljepse objekte te vrste kod nas. Sagradjena je prema nalogu Ferhat pase Sokolovica nesto prije 1587.godine sto proizilazi iz njegove zakladnice. Po svemu izgleda da je prvi javni sat u BiH prokucao upravo u Banjaluci. Sve su sahat kule gradjene na isti nacin. Razlikuju se samo po dimenzijama i mjestu gdje se nalaze. Ponajcesce stoje u centru carsije a ima ih koje su sagradjene i u oboru nekih utvrdjenja. Najveca razlika medju kulama ovog vremena je u njihovoj visini . Gotovo ni dvije nisu jednake a krecu se od 10-28 metara. Najniza je ona u Gornjem Vakufu a najvisa u Sarajevu.

                            Prvi spomen o sarajevskoj sahat kuli nalazimo u jednom djelu Ćatib Čelebije, turskog geografa prve polovine 17-tog vijeka. U njemu on izmedju ostalog kaze: “ da se kod Husref begove dzamije nalazi sahat sa zvonom”. Nije medjutim poznato kada je tacno sagradjena. Pri navali princa Eugena Savojskog na Bosnu i njegovog prodora do Sarajeva 1697-e godine stradala je i sahat kula, ali je kasnije popravljena. Cetiri godine prije austrougarske okupacije uzidan je u nju danasnji sat. Njega su iz Londona donijeli sarajevski trgovci Hasimaga Glodjo i Mehaga Hadzikapetanovic.

                            Jan Beran

                            ponekad ovdje
                            Participant
                              Post count: 1139


                              Sahat kula u Gornjoj carsiji u Travniku

                              Ako se iz donje carsije Travnika predje u gornju carsiju, ono na sta pogled najprije padne je dzamija. Sagradi je Mehmed – pasa Kukavica a pjesma ga zajedno sa kadijom koji se prezivao Kos uzela malo nepravedno:

                              Jadna Bosno sta si docekala
                              Da u tebi dvije ptice sude
                              Kos kadija, paša Kukavica.

                              Ovu dzamiju u Travniku izgradio je polovinom 18-tog vijeka i pred nju doveo vodu. Pasa Kukavica se nije na tome zaustavio . Na jugozapadnom zidu dzamije ugradio je plocu na kojoj je uklesan suncani sat, zanimljiv i po tome sto je to bio jedini takav sat u BiH. Ne zna se sa kolikom je tacnoscu obavljao svoju ulogu taj suncani sat, ali se zna da sunce u Travniku kratko grije, jer je grad u kotlini i da ga sunce brzo za sobom ostavlja.
                              Pasa Kukavica je znao da sunce nije sigurno pa je dao da se uz dzamiju izgradi siguran sat koji ce stajati na sahat kuli i biti vidljiv izdaleka.. Bice da je ova sahat kula izgradjena kad i dzamija, ali je prilikom zemljotresa ostecena i 1973-e godine nanovo od istog kamena izgradjena. Travniku kao da je bilo malo jedna kula pa je nacinio jos jednu , tako da je to jedinstven slucaj da jedan grad u Bosni ima dvije sahat kule iako neki mnogo veci gradovi od Travnika nemaju ni jednu, pa ako ne vjerujete na satu na jednoj, onoj u Gornjoj carsiji , a vi otidjite i vidite koliko je sati na onoj drugoj sahat kuli koja se nalazi na Musali, na mjestu gdje su se obavljale molitve na otvorenom prostoru tj. pod otvorenim nebom. Sagradjena je u neposrednoj blizini tvrdjave i misli se da je jedna od najstarijih gradjevina u Travniku.

                              ( Ćamil Sijarić, Muzeji pod otvorenim nebom: Travnik )

                              Sahat kula na Musali

                              MINI-MORIS
                              Participant
                                Post count: 78

                                Na prostoru gdje se nalazi muziski paviljon nikad nije bio hipodrom.Ova lokacija se zvala kao i dan danas AT-mejdan i tako ce bit dok je svijeta i vijeka.Ovu informaciju znam zato sto je moj bivsi punac Ahmed Dzuvo bio u odboru za rekonstrukciju pa sam upucen slucajno u istoriju postanka AT-mejdana i kako je dobio ime.

                                Mare
                                Participant
                                  Post count: 1546
                                Viewing 15 posts - 1 through 15 (of 25 total)
                                • You must be logged in to reply to this topic.