Forum Replies Created
-
Šef Blackstonea primio najveću plaću na svijetu – 702 milijuna dolara!
Stephen Schwarzman i Larry Ellison, foto: ReutersNajbolje plaćeni menadžer u SAD-u, a time gotovo sigurno i na svijetu, u prošloj godini bio je Stephen Schwarzman, čelnik i suosnivač najvećeg svjetskog private equiti fonda na svijetu Blackstone Group, objavila je Corporate Library.
Stephen Schwarzman i Larry Ellison, foto: Reuters
Schwarzman je prošle godine primio 2,3 milijuna dolara kao plaću te još 699,8 milijuna dolara bonusa, koji prima temeljem ugovora koji je potpisao nakon što je Blackstone izašao na berzu. Schwarzman će sličan iznos dobiti narednih četiri godine, pa bi primat mogao dulje zadržati.
Na drugom mjestu najplaćenijih svjetskih menadžera slijedi CEO Oracle Corpa Larry Ellison, koji je izgubio prvo mjesto iz 2007. godine. Usprkos rastu primanja koja su dosegla 557 milijuna dolara u 2008. godini zahvaljujući prodaji opcijskih dionica u vrijednosti od 543 milijuna dolara, Ellison je “tek” drugi.
Među sedmoricom koji su zaradili više od 100 milijuna dolara dominiraju ipak čelnici energetskih kompanija. Ray Irani iz Occidental Petroleum Corpa zaradio je 222,6 milijuna dolara, John Hess iz Hess Corpa primio je 159,6 milijuna, a Michael D. Watford iz Ultra Petroleum Corpa ostvario je 116,9 milijuna dolara plaću, prenio je Business.hr.
Navedeni menadžeri, podsjeća agencija Bloomberg, izbjegli su sudbinu mnogih američkih kompanija koje su tokom krize primile državnu pomoć, a koje zbog toga za plaće svojih 25 najplaćenijih menadžera moraju dobiti dozvolu “Obaminog čovjeka” Kenneth Feinberga.Fena
Prirodne znamenitosti
Od prirodnih znamenitosti, rogatičko područje poznato je po nekoliko raritetnih endemskih biljnih vrsta.Pančićeva omorika
Na rogatičkom šumskom području, u kanjonu Suvodola ispod sela Obadi i na obroncima Žepske planine(lokalitet Panjak),odjel 102 nalaze se prirodna staništa Pančićeve omorike, reliktne i paleoendemske biljke stare više od 120 godina, čija se stabla ističu visinom do 40 m, koja zavrijeđuju poseban značaj.Pančičeva omorika se još nalazi na rogatičkom šumskom području na planini Devetak, lokalitet Baba, odjel 2 i na području Sjemeća, odjel 106 i 92.
Pančićeva omorika ispred upravne zgrade “Sjemeća”Stablo brijesta
Nedaleko od Rogatice u osovskom polju nalazi se stablo brijesta prečnika 230 cm i visine 28 m.
Endemska stabla „ medvjeđe “ lijeske
Od prirodnih znamenitosti posebno se izdvajaju dva endemska stabla „međeđe“lijeske (ime dobila po boji drveta – boja slična boji medvjeđeg krzna) na Borici.Staro stablo prečnika 166 cm, visinom 14 m, te rasponom krošnje 12 – 14 m do sada je „složilo“ više od 470 godova, dok osam puta mlađe stablo, udaljeno svega stotinjak metara, svojom ljepotom i gracioznošću plijeni svakog posmatrača. O ovim “međeđim” lijeskama je pisano ranije na rogatica.com.Sva ova stabla po godinama su najstarija i po dimenzijama najveća u BiH i pod zaštitom su države.
Mečja lijeska starosti oko 60 godina, lokalitet Lijeska – Borike
Mečja lijeska starosti oko 450 god., lokalitet Lijeska – BorikeSarajevska Haggadah
Najvrijedniji eksponat u kolekciji Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine predstavlja Sarajevska Haggadah. Neprocjenjivo remek-djelo srednjovjekovne jevrejske umjetnosti vjerovatno je nastalo u 14. stoljeću u Španiji. Smatra se da je Haggadah nastala kao svadbeni poklon, koji je slavio sjedinjenje dvaju familija, čiji se grbovi pojavljuju na donjim uglovima knjige. Španiju je napustila nakon protjerivanja Jevreja iz ove zemlje, 1492. godine, zatim putovala širom Evrope da bi u Sarajevo, najvjerovatnije, stigla skupa sa Jevrejima, koji su u ovom gradu pronašli utočište u 16. stoljeću.
Zemaljski muzej u posjed knjige došao je 1894. godine, nakon čega je Haggadah poslana u Beč na potvrdu autentičnosti, da bi se na čudesan način ponovo pojavila u Sarajevu nekoliko godina kasnije. Nastavak priče o ovoj knjizi postaje složen, kao, uostalom, i priča o samom Sarajevu. Haggadah je postala simbol opstanka i snage volje samog grada.
Do 2002. godine, kada je u Zemaljskom muzeju otvoren posebni izložbeni prostor u kojem se danas nalazi, Haggadah je skrivana duboko među spisima Muzeja. Iako su svi bili svjesni njezina postojanja, privilegiju da je vide imali su samo rijetki. Kada je 1941. nacistička vojska okupirala Sarajevo Haggadah se nalazila prva na popisu vrijednosti, koje su okupatori željeli prisvojiti. Ipak, zahvaljujući dosjetljivosti direktora Zemaljskog muzeja Joze Petrovića i kustosu Dervišu Korkutu, Haggadah je spašena. Ni do dan danas sa sigurnošću nije ustanovljeno šta se s njom dešavalo tokom Drugog svjetskog rata.
Postoji nekoliko legendi, koje govore o njenom spasenju. Jedna tvrdi kako je direktor Muzeja odnio knjigu u selo na planini Bjelašnica, gdje ju je tamošnji imam skrio pod džamijski prag. Druga kaže kako je tokom cijelog rata ležala zakopana pod drvetom. Prema verziji Jevrejskog humanitarnog društva “La Benevolencia” Haggadah je svo vrijeme, zapravo, bila sakrivena na tajnoj polici biblioteke Zemaljskog muzeja. Bilo kako bilo, knjiga se u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine ponovo pojavila 1945. godine.
Tamo je čuvana sve do 1992. godine i početka opsade Sarajeva. Za razliku od drugih vrijednih manuskripta i eksponata, koji su nepovratno izgubljeni u ratnom požaru, Haggadah je spasio direktor Muzeja Dr. Enver Imamović u pratnji nekoliko pripadnika policije i Teritorijalne odbrane. Knjiga je prebačena u sef Narodne banke BiH, gdje je čekala bolje dane.
Dok je rat bjesnio pojavile su se špekulacije da je Vlada Bosne i Hercegovine prodala knjigu kako bi tim novcem kupila oružje, odnosno da je knjiga uništena. Senator američke države Connecticut Joe Lieberman uputio je 1995. godine izazov bosanskoj Vladi, izjavivši kako će u Sarajevo doći za Pesah ukoliko Haggadah bude izložena na stolu. Predsjednik BiH Alija Izetbegović i premijer Haris Silajdžić prihvatili su izazov i za Pesah knjigu donijeli u zgradu Jevrejske općine. Događaj je emitiran na tv programima širom svijeta, ali senator Lieberman iz sigurnosnih razloga nije došao u Sarajevo.
Sarajevska Haggadah danas je stalno izložena u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine. Izgleda da je, šest stoljeća nakon što je napustila Španiju, pronašla svoje konačno odredište.
