Forum Replies Created
-
2.5. Pedogeografske karakteristike općine Rogatica
Dževad Džafić
Sarajevo, juni 2009. godinePrirodno-geografski faktori imaju najveći uticaj na formiranje tala kao što su geološki sastav, reljef, klima, vode, vegetacijski pokrov.
Karta 6. Pedološka karta općine Rogatica
Izvor: (12)Da bi se formirala tla, pored navedenih faktora, potrebni su određeni prirodni uslovi među koje spadaju: minerološko-petrografski sastav terena, odnosno stijene koje raspadanjem daju osnovni materijal za postanak tala. Stijene tlu daju minerološku komponentu, a organizmi svojim raspadnutim dijelovima, biogenu.
Litosol, kalkomelanosol i mozaik litosol-kalkomelanosol na krečnjacima i dolomitu
zastupljen je u krajnjim istočnim i sjeveroistočnim dijelovima općine Rogatica tj. u dijelu gdje je rijeka Drina izgradila svoje duboke kanjone i klisure kao što je prostor Starogorske stijene. Ova tla spadaju u skupinu nerazvijenih tala, dubine su oko 20 cm i sastavljeni su od šljunka i pijeska. Na padinama Starogorske stijene karakteristična je rastresita podloga od sipara.Kalkokambiosol i mozaik kalkomelanosol-kalkokambiosol na krečnjaku ima najveće rasprostranjenje na području rogatičke općine. Ova vrsta tla zastupljena je najvećim dijelom u zapadnom, srednjem i južnom brdsko-planinskom dijelu općine. Ova tla spadaju u skupinu razvijenih koja se nalaze na krečnjačkoj i dolomitnoj podlozi (kalkokambiosol) i smeđe su boje. Iako ova tla leže na krečnjacima, ono je bezkarbonatno i slabo kiselo.
Mozaici kalkomelanosol-luvisol, kalkokambiosol-luvisol,kalkomelanosol-kalkokambiosol-luvisol i kompleks rendzina-kalkokambiosol-luvisol na krečnjaku i dolomitu. Ova tla imaju najveće rasprostranjenje na sjevernom dijelu općine Rogatica u prostoru sa rastrošenim krečnjačko-dolomitnim naslagama u širem prostoru Bokšanice i Devetaka. Kod kompleksa rendzina humusni sloj ima debljinu i do 40 cm i on postepeno prelazi u stjenovitu podlogu.
Rendzine su šumska zemljišta malog prostranstva jer zauzimaju prostranstvo između planina Mednik i Bokšanica odnosno na području MZ Borika. Rendzine leže na rastrošenim krečnjačko-dolomitnim naslagama.
Euterični kalkokambiosol površinski zauzima manje rasprostranjenje. Ovaj tip zemljišta čini površinski dio područja sjeverno od Rogatice odnosno gornji dio toka rijeke Rakitnice.
Ipak na ovom području u narodu žive praktične odrednice, najčešće izvedene iz kvaliteta i stvarne upotrebne vrijednosti koju zemljište potvrđuje obrađivanjem: prahulja, sionica, ilovača, kruškovača, brestovača, pjeskulja, kamenjača, brusulja, borovača itd.
[b]Omer ef. Drkić zapaljen je sa svojim džematlijama
Ubijeno 115 imama, a 88 njih bilo je zatočeno u logorima[/b]
Autor: F. VELE
Dnevni avaz
13.12.2009. 05:00
Džamija Ali-paše Rizvanbegovića: Ovdje je službovao imam Bećirević
Foto: ArhivPredanost narodu iz kojeg je iznikla, spremnost da uvijek bude uz njega i na bedemima njegovih interesa Islamska zajednica u BiH na najčasniji način potvrdila je u proteklom ratu. Njeni imami, hatibi, mualimi i mualime, kao i brojni drugi službenici IZBiH, bili su spremni dati i svoje živote za odbranu ideala islama i za opstanak svoga naroda.
Zarobljavali i palili
Dokaz tome su i bolne činjenice o tome da je tokom proteklog rata stradalo ukupno 115 imama i mualima, koji su srpski agresori i pripadnici HVO-a nemilosrdno ubijali širom naše zemlje. Više desetina imama ubijeno je ili nestalo samo u Srebrenici! Također, 88 vjerskih službenika bilo je zatočeno u zloglasnim logorima Republike Srpske i tzv. “Herceg-Bosne”.
Njihove sudbine u monografiji “Imami šehidi” sakupio je Muharem ef. Omerdić, šef Vjerskoprosvjetne službe Rijaseta IZ BiH.
U bolnom sjećanju Sarajeva i BiH možda najtužniji trag ostavila je velika tragedija porodice zamjenika reisu-l-uleme hafiza Ismeta ef. Spahića. Jednog “mirnog” dana u opkoljenom Sarajevu, u avgustu 1992. godine, granata ispaljena sa srpskih položaja u Velike Daire na Baščaršiji ubila je Spahićeve kćerke, svršenicu Gazi Husrev-begove medrese i studenticu Fakulteta islamskih nauka Almasu Spahić, te 31-godišnju Melihu i 26-godišnju Mahiru, kao i Melihinu sedmogodišnju kćerku Esmu. Stradale su još četiri osobe.
Taj dan bila je žalost u cijelom Sarajevu. Na dženazi svojim kćerima i unuci hafiz Ismet ef. Spahić rekao je:
– Govorio si, hafize, ne žalimo krv za odbranu napadnute nam domovine. Allah te stavio na iskušenje. Elhamdulillah!
U eksploziji navođene granate upućene na Rijaset IZBiH stradala je i Tenzila Hadžiabdić, uposlenica Izdavačke kuće “El-Kalem” i kćerka bivšeg reisu-l-uleme Islamske zajednice Jugoslavije Naima ef. Hadžiabdića, te njen maloljetni bratić i reisov unuk.
Sudbine neke od stradalih imama, kako su pokazala istraživanja, bile su stravične.
U ljeto 1992. godine Sakib ef. Bajrić iz džemata Klis kod Zvornika ubijen je zajedno sa svojih 700 džematlija i zakopan u masovnu grobnicu. Salih ef. Reko iz Gudelja kod Foče u junu 1992. godine ubijen je zajedno sa pet članova porodice, te su ih zapalili u porodičnoj kući. Fikreta ef. Balagića iz Biljana kod Ključa srpski agresori su zarobili sa još 250 njegovih džematlija i komšija i odveli pred Osnovnu školu u Biljanima, gdje su ih sve pobili, a tijela bacili u bezdan Lanište.
Među najstrašnijim sudbinama je ona 54-godišnjeg Mušana ef. Bećirevića iz džemata Buna kod Mostara. Naime, 15. avgusta 1993. godine pripadnici HVO-a, koji su okupirali Bunu, zarobili su Mušana efendiju i teško ga maltretirali. Zločinci su ga prisiljavali da pred njima klanja, a potom su ga zaklali u džamiji Ali-paše Rizvanbegovića i to naočigled više njegovih prestravljenih i bespomoćnih džematlija. Potom su zapalili džamiju i imamsku kuću. Posmrtni ostaci efendije Bećirevića pronađeni su tek ove godine u blizini džamije.
Penzionisani imam Rasim ef. Ćeman, koji je honorarno radio kao imam u Zecovi kod Prijedora, bio je zatočen u zloglasnimm logorima Keraterm i Omarska. Ubijen je rafalima iz vatrenog oružja. Ahmeta ef. Cvrčka ubila je “zolja” koju su ispalili pripadnici HVO-a prilikom napada na Novi Šeher.
Sulejman ef. Dizdarević i 19 njegovih džematlija u julu 1992. godine srpski zločinci silom su dotjerali u harem džamije u Čarakovu kod Prijedora, postrojili ih uz zid i strijeljali. Potom su na njih bacili džamijske ćilime i zapalili njihova tijela i džamiju! Tijelo Omera ef. Drkića iz Trnova do danas nikada nije pronađeno. Ovog imama u džematu Han-Ploča kod Kiseljaka pripadnici HVO-a zarobili su u napadu na selo 16. juna 1993. godine. Tom prilikom Omera efendiju i 39 njegovih džematlija zatvorili su u garažu mještanina Ahmeda Duharkića i zapalili ih!
Prema informacijama iz Rijaseta IZBiH, zločinac Mario Ilijašević više je dana nosao imamovu ahmediju i ponosio se zločinom koji su počinili on i njegovo društvo iz zloglasne jedinice “Maturice”. Čak je na ahmediji nacrtao križ! Njegovi suborci su ga zbog ovog prozvali nadimkom “Fes”!
Softa treće godine Gazi Husrev-begove medrese Reif ef. Fejzić posljednji je put viđen u Potočarima 11. jula 1995. godine, kada mu je jedan od četnika rekao da “ima dobar vrat”.
Sadika ef. Hasanovića iz Bratunca, oca imama i profesora zagrebačke medrese Aziza ef. Hasanovića, četnici su zarobili u julu 1995. godine u Srebrenici. Njegovo tijelo pronađeno je u masovnoj grobnici Glumina kod Zvornika, zajedno sa još 270 ubijenih Srebreničana.Ahmeta ef. Lihovića 26. juna 1992. godine ubili su srpski zločinci, nakon što je bio prisiljen iskopati veliku grobnicu za četrdeset i trojicu svojih džematlija pobijenih u novoj mjesnoj džamiji.
Izdaja UNPROFOR-a
Bojovnici HVO-a na najsvirepiji način iživljavali su se i ubili Šabana ef. Mahmutovića iz Viteza. Njegovo mrtvo tijelo vezali su za auto i vukli ga cestom. Mehmed ef. Hajrić stradao je nakon što je, poslije pada Žepe, “pod zaštitom” UNPROFOR-a otišao u Rogaticu u bazu UN-a na pregovore s predstavnicima srpskog agresora. Na prevaru predstavnici međunarodne zajednice predali su ga u ruke agresora, koji su ga zatočili u koncentracioni logor u Rogatici, gdje je kasnije i ubijen.
Čuveni mostarski mujezin i imam Karađoz-begove džamije Salem ef. Mezit zarobljen je i ubijen 9. maja 1993. godine u Mostaru. Ubili su ga pripadnici HVO-a koji su ga najprije zarobili, zatočili u mostarskom logoru i mučili. Njegovo šehidsko tijelo bacili su na deponiju smeća. Salem ef. Mezit bio je prva žrtva odbijanja klanjanja dženaze jednom muslimanskom bojovniku HVO-a, nakon što je mostarski muftija Seid ef. Smajkić izdao fetvu da je haram klanjati dženazu muslimanu koji pogine kao pripadnik HVO-a. I Mustafa ef. Mujkanović iz Bratunca ubijen je nakon teških mučenja naočigled 1.500 zarobljenih Bošnjaka.
Ef. Ramić zaklan sa suprugom i četvero djece
Nakon što su ga najprije zarobili i teško mučili u svojim logorima, krajem maja 1993. godine srpske snage počinile su neviđeni zločin i ubile imama Hasiba ef. Ramića, njegovu suprugu Šefiku i četvero djece: Muhameda, Ahmeda, Melihu i Aminu.
Hasiba efendiju i njegovu suprugu krvnici su zaklali, a prije toga njihovu djecu. Najmlađu Aminu, koja je imala tek tri mjeseca, četnici su zadavili.
Imena ubijenih imama, hatiba, mualima i mualima
Hasan ef. Alekić, Amir ef. Aljović, Hašim ef. Atić, softa Adem Bajramović, Sakib ef. Bajrić, Fikret ef. Balagić, Osman ef. Baščelić, Mušan ef. Bećirević, Ale ef. Behar, Hasan ef. Bešlija, Abdulah ef. Čelebić, Rasim ef. Ćeman, Alija ef. Ćosić, Ćurtović ef. Nazif, Ahmet ef. Cvrčak, Mehmed ef. Delić, softa Fikret ef. Dizdarević, Sulejman ef. Dizdarević, Omer ef. Drkić, Murat ef. Drinjaković, Hajrudin ef. Dupovac, Amir ef. Duraković, Hasan ef. Duraković, Smail ef. Džafica, Safet ef. Đogić, Teufik ef. Đozić, Redžo ef. Efendić, softa Reif Fejzić, Fadil ef. Gadžo, Mensur ef. Goga, softa Sabahudin Habibović, Subhija Gramilo, Mehmed ef. Hajro, Mehmed ef. Hafizović, Tenzila Hadžiabdić, Senid ef. Hajdarević, Nermin ef. Halilović, Esed ef. Hasanović, Sadik ef. Hasanović, Hasan ef. Hasanović, Emina (r. Pašić) Hodžić, Hašim ef. Hodžić, Mustafa ef. Hodžić, Sulejman ef. Hodžić, Ćerim ef. Hrustanbegović, Džemal ef. Humić, Dževad ef. Huremović, Ejub ef. Husejnović, Rasim ef. Jašarević, Hasan ef. Jusić, Zahid Kabaš, profesor Raif Kadrić, softa Rasim Kaltak, Safet ef. Karaman, Fadil ef. Kasapović, softa Armin Kovač, Zijad ef. Krajina, Abdulah ef. Kubat, Spaho ef. Kurtović, Šaćir ef. Kurtović, Ahmet ef. Lihović, Ismet ef. Mačković, Mehmedalija ef. Mandžić, Junuz ef. Mekanić, Šaban ef. Mahmutović, Zahid ef. Makić, Ahmed ef. Memić, Munib ef. Memić, Sakib ef. Memić, Salko ef. Memić, Suljo ef. Memić, Almir ef. Mešić, Salem ef. Mezit, Ilijas ef. Milanović, Ramo ef. Muhić, Hasib ef. Mujić, Mustafa ef. Mujkanović, Fatima Mulić, Hamed ef. Murtagić, Nurudin ef. Mušić, Osman ef. Mustafić, Sado ef. Mustafić, Sead ef. Mustafić, Mustafa ef. Mušinbegović, Muhamed ef. Novalić, Mehmed ef. Omerbašić, Hazim ef. Omerčević, Ševal ef. Omerspahić, Idriz ef. Osmanović, Mehmed ef. Osmanović, Omer ef. Osmanović, Šemso ef. Osmanović, Mehmed ef. Pašić, Sinan ef. Pašić, Mesud ef. Pezić, Ferhad ef. Pirić, Hasib ef. Ramić, Salko ef. Ramić, Ramiz ef. Redžić, Salko ef. Reko, Adil ef. Rizvanović, Emir ef. Seferović, Hamid ef. Softić, Almasa Spahić, Asim ef. Stupar, Fahrudin ef. Subašić, Hasib ef. Šabanović, Sinanudin ef. Šećerović, Ismet ef. Šljivo, Nijaz ef. Šukrić, Fikret ef. Terzić, Ćamil ef. Tuzlak, Omer ef. Tuzlak, Nedžib ef. Zgrčo.
Predstavljamo: Mufid Isaković (tekvondo)
Datum: 11.12.2009 22:13
Autor: Osman Zukić
Nezavisne novine
Mufid Isaković je rođen 18. marta u Rogatici. Tekvondo je počeo trenirati u sedmoj godini, od kada bilježi izvanredne rezultate na međunarodnim turnirima, za što je nagrađen pozivom u reprezentaciju.
Naš reprezentativac je u godini koja je na izmaku ostvario najznačajniji rezultat u karijeri. Na Svjetskom prvenstvu koje je održano u Kopenhagenu (Danska) osvojio je deveto mjesto nakon što je eliminisan u trećem kolu. Pored toga, osvojio je zlatne medalje na nekoliko međunarodnih turnira u Srbiji, Slovačkoj, kao i na turnirima koji su održani u našoj zemlji.
U tekućoj godini je nastupio na Balkanskom prvenstvu koje je održano u Beogradu, gdje se popeo na pobjedničko postolje. Također, osvojio je naslov prvaka države u svojoj kategoriji. Isaković je kao primarni cilj u svojoj karijeri postavio nastup na Olimpijskim igrama, odnosno osvajanje medalje na svjetskom ili evropskom prvenstvu. Ranije je učestvovao na turnirima u juniorskoj konkurenciji, gdje je osvajao medalje i sticao potrebno iskustvo.
Na osnovu rezultata koje je ostvario u ovoj godini, Isaković je u užem izboru za naslov sportiste godine u Izboru sportiste koji organiziraju “Nezavisne novine” i Radio-televizija BiH.
“Velika mi je čast što sam u najužoj konkurenciji za sportistu godine u našoj zemlji. Zadovoljan sam nastupima u ovoj godini koja je najvažnija u mojoj karijeri. Još sam mlad takmičar i očekuje me mnogo važnih nastupa. Narednih godina se nadam dobrim rezultatima i realizaciji postavljenih ciljeva. Također, raduje me činjenica da sam u društvu najboljih sportista naše zemlje, što je ujedno i nagrada za moj rad”, rekao je Isaković.
Svečana manifestacija proglašenja najboljih sportista naše zemlje u 2009. godini održaće se 16. decembra u sarajevskom hotelu “Holiday Inn”
Mufid Isaković[b]Geografski prikaz općine
ROGATICA[/b]
( DIPLOMSKI RAD )
UNIVERZITET U SARAJEVU
PRIRODNO-MATEMATIČKI FAKULTET
ODSJEK ZA GEOGRAFIJUMentor: Prof.dr.Safet Nurković
Student: Dževad DžafićSarajevo, juni 2009. godine
2.4. Hidrografske karakteristike općine Rogatica
Hidrografske raznolikosti općine Rogatica rezultat su složenih uticaja međusobno različitih komponenata prirodne sredine. Među najvažnije spadaju klimatske karakteristike koje određuju vodnu masu, zatim geološki, odnosno hidrološki uslovi i reljef teritorije. Svi vodeni tokovi općine Rogatica pripadaju slivu Crnog mora.
Karta 5. Hidrološka karta općine Rogatica
Izvor: (51)Najveća rijeka rogatičke općine je Drina koja samo manjim dijelom svoga toka protiče ovim područjem. Dolina Drne je kompozitna, a kompozitnost ili smjena proširenja i suženja je rezultat selektivne erozije: u mekšim naslagama su kotline, a u otpornim klisure i kanjoni. Rijeka Drina na jugoistoku čini granicu između općine Rogatice i Rudo u dužini od 4 km a takođe predstavlja i prirodnu granicu na istoku između općina Rogatica i Višegrad u dužini od 24 km. Dolina rijeke Drine na ovom području je usječena u trijaske krečnjačke naslage. Prosječna širina riječnog korita iznosi 50-60 m a maksimalna 200 m, a prosječni pad riječnog korita 1,03 %.
Tabela 9: Srednja vrijednost vodostaja rijeke Drine na stanici 229a od 1981-1991. god. (cm) Izvor: (47)Na osnovu podataka iz tabele zaključujemo da je maksimalni vodostaj na rijeci Drini u aprilu, što je posljedica otapanja snijega. Najviša količina padavina izluči se u junu i novembru. To znači da se periodi visokog vodostaja ne poklapaju sa maksimalnom količinom padavina. Dakle na Drini je izražena nivalna retencija Minimalni vodostaj je u mjesecu julu, a razlog je povećano isparavanje uslijed povećanih temperatura zraka koje su u prosjeku za period od 1961-1990 iznosile 16 ºC.
Slika 4. Kanjon rijeke Drine
Izvor: (53)
Tabela 10: Srednja vrijednost proticaja na rijeci Drini u periodu od 1981-1991. god. (m³/s) Izvor: (47)Na osnovu podataka iz tabele zaključujemo da rijeka Drina svoj maksimalni proticaj dostiže u aprilu zbog otapanja snijega i povećane količine padavina. Minimalni proticaj je u periodu juli-avgust, kao posljedica smanjene količine padavina.
Grafikon 5. Srednji mjesečni proticaj na rijeci Drini od 1981-1991. godine
(Izvor: Podaci iz tabele 10.)Sa teritorije rogatičke općine Drina prima rijeku Žepu koja predstavlja njenu lijevu pritoku. Rijeka Žepa nastaje 6 km južno od Han Pijeska u podnožju planine Žep (1 537 m).
Vrelo od kojeg nastaje naziva se Široko vrelo i nalazi se na 980 m nadmorske visine. Najizdašnije vrelo od koga Žepa dobija vodu je nedaleko od sela Stop, samo 4 km ispred njenog ušća. Ovo vrelo je u narodu poznato kao Šakirino vrelo. Ukupna dužina rijeke Žepe iznosi 25,1 km. Ulijeva se u Perućačko jezero na Drini, kod sela Slap koje se nalazi se na 291 m nadmorske visine. Vertikalna razlika od izvora do ušća iznosi 689 m, a pad riječnog korita 2,74 %.
Slika 5. Ušće Žepe u Perućačko jezero
Izvor: (54)Lokalitet VS Žepa na vodotoku Žepa udaljen je cca 1,5 km od ušća u akumulaciju Bajina Bašta pa prema tome, hidrološka stanica relevantno reprezentuje količine protoke na vodotoku Žepa.
Također, obzirom da u periodu 1965-1967 godina i 1982-1985 godina, nisu vršena hidrometrijska mjerenja protoka i činjenicu da je korito promjenjivo – podaci o vodostajima iz navedenog perioda nisu tretirani. Tako, stvarno razdoblje hidrološke obrade je: 1962-1964 godina i 1968-1981 godina.
Tabela 11: Srednja vrijednost proticaja rijeke Žepe od 1962-1981. godine (m³/s). (Izvor podataka FHMZ Sarajevo)Prema podacima iz tabele vidljivo je da rijeka Žepa najveću srednju vrijednost proticaja, za navedeni period, ima u aprilu 5,85 m³/s a najmanju u julu 2,62 m³/s .
Maksimalna vrijednost proticaja izmjerena je 1968. godine u decembru i iznosila je 37,70 m³/s. Minimalna vrijednost proticaja izmjerena je 1968. godine u januaru i iznosila je svega 1,04 m³/s a ista vrijednost izmjerena je u avgustu, septembru i novembru 1971. godine kao rezultat smanjene količine padavina u navedenom periodu. (Izvor podataka FHMZ Sarajevo)
Lijeva pritoka rijeke Drine je i Prača koja jednim dijelom svog toka protiče rogatičkom općinom, a u Drinu se ulijeva na području općine Goražde. Prača nastaje od vrela Prače na sjevernim padinama Jahorine na 1540 m nadmorske visine. Protiče kroz naseljena mjesta: Podgrab, Prača, Renovica, Mesići i Ustiprača gdje se ulijeva u Drinu. Rogatičkom općinom protiče kanjonom koji je usječen u planinu Gosinu, Gole strane i Litice sve do Mesića.Srednje vrijednosti proticaja mjerene na vodomjernoj stanici Ustiprača na vodotoku Prača (ušče u Drinu), prikazane su u sljedećoj tabeli.
Tabela 12. Srednja vrijednost proticaja rijeke Prače od 1967.-1985. godine (m³/s) (Izvor podataka FHMZ Sarajevo)Na osnovu tabele zaključujemo da je rijeka Prača svoj maksimalni srednji proticaj u periodu od 1967-1985. godine ima u aprilu i martu uslijed otapanja snijega i povećane količine padavina, a najmanji u oktobru i septembru zbog smanjene količine padavina. Prosječna godišnja vrijednost proticaja za mjerni period iznosila je 13,2 (m³/s). Istočno od naselja Mesići u rijeku Praču ulijeva se rijeka Rakitnica. Rakitnica izvire ispod Stupnog dola na nadmorskoj visini od 800 m. Istočno od istoimenog sela, sa lijeve strane prima pritoke Sušicu i Bereg. Od izvorišta pa do rogatičke kotline Rakitnicu odlikuje klisurasta dolina.U rogatičku kotlinu dotiče sjeverno od sela Plješevice. U prostoru rogatičke kotline prima desnu pritoku Radavu a u samom gradu potok Toplik. Desna pritoka rijeke Rakitnice u rogatičkoj kotlini je rječica Sutjeska koja nastaje od Velike i male Sutjeske u podnožju niske planine Ljubeš. Kroz cijelu kotlinu Rakitnica ima normalan tok sa veoma malim padom i meandrima. Pri izlasku iz kotline probija se kroz klisuru ispod sela Zaganovića i Donjih Kukavica, gdje joj je dolina proširena, prima desnu pritoku Rakoč i lijevu Lukavicu a zatim ponovo pravi klisuru do samog ušća u Praču.
Tabela 13. Srednja vrijednost proticaja rijeke Rakitnice od 1982.-1990. godine (m³/s) (Izvor podataka FHMZ Sarajevo)Iz tabele je vidljivo da je najveći proticaj rijeke Rakitnice u martu a najmanji u septembru.
Slika 6. Kanjon rijeke Rakitnice
Izvor: (53)Po rubovima rogatičkih kotlina javljaju se izvori koji pretežno nastaju na granici između površinskih krečnjaka i nepropusnih stijena u podlozi. Najpoznatiji primjer takvog izvora je vrelo u samoj Rogatici, koje se javlja na verfenskoj podlozi sa konstantnom temperaturom od oko 7˚ C. Taj izvor zove se Toplik.
Konji ljubav uzvraćaju stostruko
Datum: 30.11.2009 13:00
Autor: Sreten Mitrović
Rogatica je poznata po krompiru, kajmaku i odličnom jagnjećem mesu. Ipak, najpoznatija je po konjima, koji se već punih stotinu godina uzgajaju na Boričkoj visoravni ukotljenoj između Drine i planina Sjemeć i Devetak.
Ergela na Borikama, koja se nalazi u sastavu AD “Agrokombinat” iz Rogatice, datira od 1895. Tada je ovdje počeo državni uzgoj konja arapske pasmine. Trinaest godina kasnije iz okoline Goražda na Borike su došli i konji bosansko-brdske pasmine i od te 1908. iz ovog kraja u narodni uzgoj, ali i za privredu, vojsku i druge potrebe, dolaze visokorasni konji po kojima je BiH postala poznata, ne samo u regionu nego i u Evropi, tvrde stručnjaci kojim je konj interes na bilo koji način.
Borička ergela imala je mukotrpan razvoj. Padala je skoro do uništenja u Prvom, Drugom i posljednjem ratu. Zahvaljujući samo ljubiteljima konja i tradiciji, ona je dizana iz pepela.
– Zabilježeno je da je poslije prvog velikog rata linija pastuva bosansko-brdske pasmine, obnovljena 1926. kupovinom “Miška 7” od jednog seljaka u Rakitnici kod Rogatice, priča inženjer poljoprivrede u penziji Mladen Vitomir, koji je jedan dio radnog vijeka proveo u brizi o konjima u ergeli na Borikama..
Ili, dodaje on, poslije Drugog svjetskog rata profesor Fahrudin Hrasnica iz Sarajeva podigao je boričku ergelu vraćajući iz raznih krajeva tadašnje Jugoslavije, Austrije pa i Njemačke numerisane konje koji su nosili oznake porijekla sa Borika.
Zlatne godine ergele na Borikama bile su sedamdesete i osamdesete prošlog vijeka. Tako, na primjer, 1979. brojala je 380 grla sa sedam rodova kobila arapske i isto toliko rodova bosansko-brdske pasmine i sa šest različitih uzgojnih linija pastuva.
– I posljednji rat bio je katastrofalan za boričku ergelu. Odnio je više od jedne trećine predratnih grla. Posebno su stradale kobile, pa je potpuno nestao rod “Kefija” i “Nasira”, a kraj rata nije dočekao podmladak nijednog roda kobila. Ili je sa majkama stradao u minskim poljima na i oko Borika ili su ih pojeli vukovi iz Junča, Mednika, Sjemeća i drugih okolnih šuma, kazuje poljoprivredni tehničar i dugogodišnji rukovodni radnik u ergeli Radomir – Raša Vučak.
Oživljavanje rada ergele u poratnom periodu bio je sa svega 50-tak grla slabe kondicije, zdravlja i rasne pripadnosti. Ali, ostalo je matično krdo kobila i jedne i druge pasmine. Kod arapskih kobila tu su bile Kadina, Luna, Hamdani, Obajan i Elhafi, a kod “bosanki” Mica, Iskra, Medina, Morina, Zorka, Una i Vidra.
Pastuvi pepinjeri su imali više sreće. O njima je vođeno nešto više brige i najveći broj je sačuvan u linijama sabih, gazal, siglavi i lenkoran u arapskoj i Miško i Barut u bosansko-brdskoj pasmini.
U ergeli se uzgaja 110 grla. Među njima su 43 grla arapskog porijekla, dva ponija i 65 grla “bosanaca”. Najstarije grlo u ergeli je kobila 651 Mica sa 23 godine i pastuv 86 Lenkoran, koji je sakupio 20 godina uz zapažen broj pripusta koji su donijeli na svijet veliki broj grla ove linije sa grlom Lenkoran 96, koji je rođen 2002. i već je dvije godine u pripustu, priča Raša Vučak.
– Za sva grla, dodaje on, vodi se stroga matična evidencija. Zna se ime majke i oca, godina rođenja, svaki pripust i ždrijebljenje… Pošto u ergelu godinama nije došlo nijedno novo grlo pastuva, “svježa krv” je hitno potrebna. Već se došlo do krvnog srodstva u trećem i četvrtom koljenu, a to kod konja vuče unazad.
Vučak kazuje da je u štalama ergele trenutno devet pastuva za priplod, pepinjera, kako se to ovdje naziva. Sva ostala grla su na slobodnoj paši. Mladi čekaju komisiju kaja će odrediti grla za držanje u ergeli i ona koja će se ponuditi tržištu, koje je širom bivše Jugoslavije, osim Vojvodine, u koju, koliko se zna, nikad, osim na Novosadski velesajam, gdje su uvijek ocjenjivani šampionskim nagradama, nije pošlo nijedno grlo.
Inače, ergelu na Borikama, kao i sve druge, pritisle su ovovremenske teškoće izazvane recesijom i ekonomskom krizom. Sa privatizacijom od državne prešla je u privatni posjed. Gazde gledaju svoj interes i konjima sve manje nude. Osim sijena i nešto zobi sve drugo je na kašičicu. Nedovoljan broj radnika ne može da im pruži ni odgovarajuću higijensko-zdravstvenu zaštitu. Zbog toga su im prelijepe grive i kosmati repovi pokupili sav čičak po boričkim prostranstvima, a mnogim želučano-crijevne bolesti oduzimaju snagu i ljepotu. O opremi da se i ne govori. Od rata traži obnovu od ulara do sedla i fijakera, koji još uvijek ide na točkovima od nekog bivšeg “juga”…
Uz Rašu Vučaka, kao “šefa”, koji je ladica za sve, pa i veterinarske poslove, osim hirurških zahvata, trenutno ergelu opslužuju tri radnika. Momir Kušić i Stevo Bojat, koji su uz boričke ljepotane od davne 1975. Tu je i 22-godišnji Radomir Šarenac sa nepunih pet godina rada u štalama i sa konjima.
Svi oni su vrlo popularni među konjima. Uzajamno se vole i poštuju. Raša Vučak kaže da su konji vrlo inteligentne i pametne životinje. Ako im se pruži ljubav, oni je stostruko uzvraćaju. Konj, tvrdi on, osjeti kad ga čovjek iskreno voli i on vraća istom mjerom.
Paradna štalaErgela na Borikama je i u službi turizma. U paradnoj štali, koja je u neposrednoj blizini hotela “Borike”, nalazi se sedam grla elitnih jahaćih konja “arapa” i “bosanaca”, dva ponija za obuku djece u jahanju i dva konja za vožnju fijakera u ljetnom i saonica u zimskom periodu.
– Pošto je zamro turizam na Borikama, i pored skromnih cijena za jahanje i vožnju fijakerom, zarađeno ne može ni hranu konjima da obezbijedi, a gdje je naš rad – pita se Raša Vučak.
ManježU manježu pred okom kamere prošao je sivac Gazal, stari i mladi dorat Lenkoran arapskog porijekla i “bosanac” Miško sa kao gar masnom crnom bojom dlake. Ne zna se koji je ljepši, čije su nozdrve šire, koji jače i ljepše rže i njišti. Nadrealna slika i osjećaj. Kakav “punto” ili “mercedes”?!
GS
[b]Geografski prikaz općine
ROGATICA[/b]
( DIPLOMSKI RAD )
UNIVERZITET U SARAJEVU
PRIRODNO-MATEMATIČKI FAKULTET
ODSJEK ZA GEOGRAFIJUMentor: Prof.dr.Safet Nurković
Student: Dževad DžafićSarajevo, juni 2009. godine
2.3. Klimatske karakteristike općine Rogatica
Klima općine Rogatica uvjetovana je nizom faktora koji određuju sve njene elemente: temperaturu zraka, vlažnost, vjetrove, pritisak zraka, trajanje sunčeva sjaja i sve druge meteorološke elemente koji skupno, za duži period, određuju vrijeme i klimu. Njen geografski položaj i reljef, geološka podloga, pokrivenost terena biljnim zajednicama, prodor zračnih masa dolinom rijeke Drine, uvjetuju njene osnovne odlike.
Kepenovom klasifikacijom klimata općina Rogatica pripada C klimatskom pojasu. U okviru C klimata koji predstavlja umjereno toplu i vlažnu klimu Rogatica pripada Cf klimatu sa ravnomjernom količinom padavina u godini. S obzirom da je ljeto sa temperaturom najtoplijeg mjeseca niža od 22˚C, a najmanje četiri mjeseca imaju prosječnu temperaturu iznad 10˚C izdvaja se Cfb determinacija Kepenovog klimata. Na području općine Rogatica izdvajaju se i područja sa svježim ljetom pri čemu 1-4 mjeseca imaju prosječnu temperaturu višu od 10˚C, a najhladniji mjesec temperaturu nižu od -3˚C izdvaja se Cfc determinacija Kepenovog klimata. (21,232)
Područje općine Rogatica leži na kontaktu južnog dijela sjevernog umjerenog toplotnog pojasa i sjevernog dijela suptropskog pojasa. Klimatske karakteristike ovog kraja u neposrednoj su vezi sa nadmorskom visinom. U nižim dijelovima zaklonjenim od sjevernih vjetrova, vlada pretežno umjerenokontinentalna klima dok dolinsko-kotlinski predjeli, pobrđa i niske planine imaju pretplaninsku klimu. Kiše najčešće donose zapadni vjetrovi /vrlo rijetko vjetrovi juga i istoka/. Ljeti duvaju jugoistočni vjetrovi koji ishode sa Tare i Pive i prodiru dolinom Drine, pa zatim dolinom Prače, a poslije preovladavaju oni koji dolaze sa sjevera i istoka.
Klimatske prilike na području općine Rogatica mogu se najbolje vidjeti na osnovu klimatskih pokazatelja.
[img size=150]
http://img230.imageshack.us/img230/6082/picture1av.jpg%5B/img%5D
Tabela 1. Godišnji tok temperature zraka u Rogatici u periodu od 1961-1990. god. (ºC) Izvor: (47)Na osnovu podataka iz tabele može se vidjeti da je najtopliji mjesec juli sa prosječnom temperaturom 18,0ºC. a zatim slijedi avgust sa prosječnom mjesečnom temperaturom od 17,7ºC. Od ovog perioda temperatura postepeno opada do mjeseca januara u kome se javljaju minimumi srednjih mjesečnih temperatura.
Prosječna temperatura najhladnijeg mjeseca, iznosi -2,9ºC.
Godišnje kolebanje temperature zraka između najtoplijeg i najhladnijeg mjeseca iznosi 20,9ºC.
Grafikon 1: Godišnji tok temperature zraka u Rogatici od 1961-1990. godine (Izvor: podaci iz tabele br. 1.) Izvor: (47)Na osnovu podataka sa meteorološke stanice Rogatica, u periodu od 1961-1990. godine prosječna godišnja temperatura zraka iznosila je 8,4ºC.
Tabela 2. Apsolutne maksimalne i minimalne temperature zraka u Rogatici 1961-1990. godine (ºC) Izvor: (47)Apsolutna maksimalna temperatura u Rogatici od 1961-1990. godine izmjerena je u julu i iznosila je 39,5ºC. dok je u januaru izmjerena apsolutna minimalna temperatura od -28.3ºC.
[img size=150]
http://img690.imageshack.us/img690/6797/picture1dm.jpg%5B/img%5D
Tabela 3. Srednji broj dana sa mrazom u Rogatici 1961-1990 godine Izvor: (47)Česta su pojava kasni mrazevi, koji ponekad nanose velike štete voću i povrću, a javljaju se krajem maja pa čak i početkom juna mjeseca. Mjesec januar je imao prosječno 28,2 dana sa mrazom za period od 1961-1990 godine. Prosječno prvi dan sa pojavom mraza uz minimalnu temperaturu 0ºC je 10. oktobar, a prosječno posljednji dan sa pojavom mraza uz minimalnu temperaturu od 0ºC je 2. maj. (Izvor: FHMZ Sarajevo)
Ukupna godišnja količina količina padavina u Rogatici u periodu od 1961-1991. godine je 801mm, a prosječna godišnja 66,75 mm.
Tabela 4. Srednja mjesečna količina padavina u periodu od 1961-1990 godine. (mm) Izvor: (47)Najveća prosječna količina padavina izmjerena je u junu 80mm i novembru 80mm a najmanja u mjesecu martu 51mm.
Grafikon 2: Godišnji tok količine padavina u Rogatici
(Izvor: podaci iz tabele 4.)Godišnja količina padavina kreće se od 700 do 800 mm u samoj Rogatici i bližoj okolini, dok se u susjednim planinama i uzvišenjima penje do 1500 mm. Najviše taloga pada u aprilu, maju, junu i novembru.
[img size=150]
http://img269.imageshack.us/img269/1162/29197986.jpg%5B/img%5D
Tabela 5. Srednji broj dana sa snježnim pokrivačem i maksimalna visina snježnog pokrivača za period 1961-1991. godina Izvor: (47)Najveća visina snježnog pokrivača za navedeni period je u januaru i iznosi 65cm. Prosječno za navedeni period snijeg visine 10 cm zadržava se na podlozi 12 dana dok snijeg visine 30 cm prosječno svega 2 dana. Snijeg visine 50 cm zadržava se prosječno samo 0,5 dana u mjesecu januaru. Na planinama snijeg se zadržava do kasno u proljeće.
[img size=150]
http://img269.imageshack.us/img269/7914/picture1nnn.jpg%5B/img%5D
Tabela 6. Srednji broj vedrih i oblačnih dana u periodu od 1961-1990. godine Izvor: (47)Iz tabele je vidljivo da je decembar mjesec sa najviše oblačnih dana. Prosječno za navedeni period u toku godine ima 39 vedrih dana i 168 oblačnih.
Tabela 7. Srednja relativna vlažnost zraka (%) u periodu od 1961-1991. godine. Izvor: (47)Vrijednosti relativne vlažnosti zraka postepeno opadaju od zimskog perioda kada iznose prosječno 83,66% prema ljetnom periodu kada se javlja najniža vrijednost relativne vlažnosti
zraka koja iznosi 72,66%. U jesenjem dijelu godine relativna vlažnost zraka iznosi 80,33% i veća je u odnosu na proljetni period godine kada iznosi 78%.
Grafikon 3. Klimadijagram za MS Rogatica u periodu 1961-1990 godina
(Izvor podaci iz tabela: 1. i 4.)Geografski položaj, reljefni sklop kao i vegetacioni pokrov uslovljavaju pravce i brzine vjetrova navedene u tabeli.
Tabela 8: Prikaz čestina i srednjih brzina pojedinih pravaca vjetra. Izmjerenih na meteorološkoj stanici Rogatica.
C = TIŠINA Izvor: (47)U Rogatici preovladavaju vjetrovi nad tišinama. Vjetar je zastupljen 83,2%, a tišina 16,8
Grafikon 4. Čestine i srednje brzine pojedinih pravaca vjetra
Izvor: (47)Analizirajući ruže vjetrova dolazimo do zaključka da vjetar najviše puše iz pravca sjevera (najčešći pravac vjetra sa 28,0% čestine), sjeveroistoka i juga. Ovakav pravac vjetra je i razumljiv s obzirom na reljefni sklop Rogatice koju zatvaraju brdo Ljun sa sjeverozapada, te brda Goletica, Tmor i Zasada sa istoka i jugoistoka. Sjeverni vjetar je uglavnom karakterističan za hladniji period godine i puše iz kontinentalne unutrašnjosti dolinom rijeke Rakitnice donoseći padavine i zahlađenje.
Za brzine vjetrova je karakteristično da su umjereni i sličnih brzina. Po Boforovoj skali dostižu srednju brzinu od 2,0 Bofora što je potvrda pomenute zatvorenosti Rogatice od uticaja jačih vjetrova. Dostignuta srednja vrijednost od 2,0 Bofora do rogatice dopire iz pravca sjevera, juga, jugoistoka i jugozapada.
[b]Hikaje – vjerske poucne price
Dunjaluk nije nista drugo nego zatrovani med…[/b]
Bio jednom jedan čovjek koji je usnio da ga goni neki lav. Čovjek dotrča do drveta, pope se na njega i sjede na jednu granu. Onda pogleda prema dolje i vidje da je lav još uvijek tu, da ga čeka. Čovjek se onda okrenu i pogleda na stranu, na mjesto gdje se grana na kojoj je sjedio spaja sa stablom i ugleda dva pacova kako se kreću kružeći i kako glođu granu.Jedan miš je bio crn, a drugi bijel. Grana će ubrzo pasti na zemlju. Užasnuti čovjek potom opet pogleda prema dolje i shvati da se pojavila i velika crna zmija i smjestila se taman ispod njega. Zmija otvori svoja usta tačno ispod čovjeka, tako da bi taman u njih mogao pasti. Onda se čovjek osvrnu oko sebe da potraži nešto za šta bi se mogao uhvatiti. Tad ugleda drugu granu i na njoj pčelinju saću. S nje su cijedile kapi meda. …
Čovjek poželi da okusi jednu kap. On isplazi jezik i njime ugrabi jednu kap meda koja je upravo padala. Med je bio predivnog ukusa! Zato čovjek poželi da okusi još jednu kap. I kad to učini, sav se izgubi u slatkoći meda. U međuvremenu je zaboravio na dva pacova koji su glođali granu na kojoj je sjedio, zaboravio je i na lava i zmiju koji su vrebali tačno ispod njega. Nakon nekog vremena čovjek se probudi.
Kako bi saznao značenje sna, čovjek se uputi pobožnom islamskom učenjaku da ga upita za tumačenje.
Učenjak reče: “Lav kojeg si vidio, tvoja je smrt. Uvijek te goni i ide za tobom gdje god da kreneš. Dva pacova, crni i bijeli, predstavljaju noć i dan. Crni je noć, a bijeli je dan. Oni kruže okolo, jedan za drugim, jedu tvoje vrijeme i približavaju te tvojoj smrti. Velika crna zmija tamnih usta predstavlja tvoj grob.
On je tu, samo čeka da padneš u njega. Medno saće je ovaj svijet, a slatki med udobnosti ovog svijeta. Mi volimo da okusimo kapi udobnosti ovog svijeta, ali one su veoma slatke. Onda čeznem za još jednom kapi, pa onda za još jednom… U međuvremenu se izgubimo u tom nastojanju i čežnji i zaboravimo na naše vrijeme, zaboravimo našu smrt i naš grob
[b]Geografski prikaz općine
ROGATICA[/b]
( DIPLOMSKI RAD )
UNIVERZITET U SARAJEVU
PRIRODNO-MATEMATIČKI FAKULTET
ODSJEK ZA GEOGRAFIJUMentor: Prof.dr.Safet Nurković
Student: Dževad DžafićSarajevo, juni 2009. godine
2.2 Geomorfološke karakteristikeReljef općine Rogatica rezultat je djelovanja kako endogenih tako i egzogenih sila kroz dugi geološki period. Glavne crte reljefa nastale su u mezozojskoj i kenozojskoj eri i pripadaju najvećim dijelom trijaskoj geološkoj periodi, a naknadnim neotektonskim radijalnim pokretima krupne morfološke cjeline su izdijeljene na manje morfostrukturne oblike. Riječni tokovi su u mnogome izdijelili ove morfostrukturne oblike usijecajući u njih svoje doline kompozitnog karaktera.
Orografski, općina Rogatica je pretežno srednjeplaninska. Od čitave površine rogatičke općine, 20% otpada na visine do 500m, dok je 80% planinske teritorije sa visinom između 800 i 1.600 m.
Na sjevernom dijelu općine Rogatica izdvajaju se planinski masivi i hrbati unutrašnjih Dinarida. Svojom visinom dominiraju Zlovrh (1525 m), Devetak (1155 m) a kao nastavak Devetaka, dinarskim pravcem pružanja, nastavlja se Bokšanica sa najvišim vrhom Klanac
(1275 m). Južno od Bokšanice paralelno se pružaju planine Mednik (1229 m) Rujnik (1046 m), Brdina (1310 m) i Sjemeć (1188 m).Južni dio općine predstavljen je brdsko-planinskim reljefom sa usječenim kotlinskim proširenjima. Izdvajaju se Debelo brdo (1113 m) i Tmor (1350 m) sjeverno od Rogatice te Kopljevići (1229 m) i Pokrivenik (1106 m) jugoistočno.
Zapadni dio općine karakterišu vrhovi Gosine (1025 m), Crni vrh (1105 m) i V. Kom (938 m).Morfološki je cijelo ovo područje, u stvari, jedna velika površ, na mnogim mjestima ispresijecana manjim ili većim dolinama, pretežno zatvorenog tipa. Ova površ najvećim dijelom je sastavljena od trijaskih krečnjaka, a čine je tri snižene manje kotline: rogatička, osovska i godomiljska. Godomiljska kotlina je odvojena od prve dvije i leži na jugu planine Bokšanice (1275 m), sa visinom od 720 do 800 m. Kroz nju teče manji vodeni tok rječica Sutjeska, koja se kroz krečnjake probija u rogatičku kotlinu. Rogatičku kotlinu presijeca rječica Rakitnica, čiji se izvor nalazi na visini od 800 m ispod Stupnog dola. Sve do sjevernog dijela sela Plješevica gradi klisurastu dolinu odakle prelazi u rogatičku kotlinu gradeći male meandre. Pri izlasku iz kotline probija se kroz klisuru ispod sela Zaganovića i Donjih Kukavica, gdje joj je dolina proširena, a zatim ponovno pravi klisuru do samog ušća u Praču, istočno od sela Mesića.
Fluvio-denudacioni oblici su vezani za sve riječne doline. Za vrijeme oligomiocena Sutjeska, Rakitnica i Prača odnosno doline tih rijeka nisu imale sadašnje dubine. Njihovo usijecanje u apsolutnoj je vezi sa usijecanjem rijeke Drine. Taj proces spomenutih rječica počeo je u vrijeme srednjeg miocena i vršio se tokom oligomiocena, tj. za vrijeme jezerske faze. Doline Drine, kao i doline spomenutih rječica, starije su od pleistocena (ledenog doba). Prije isijecanja svojih dolina, ove rječice su punile jezera koja su postojala u pliocenu.
Povlačenje vode iz ovih jezera prema Drini, odnosno Panonskom bazenu ostavilo je na stranama kotlina nekoliko terasa koje odgovaraju pojedinim fazama tog povlačenja i nalaze se na različitim nadmorskim visinama. Tako se s lijeve strane Rakitnice mogu pratiti dvije izgrađene terase, i to prva na visini od 570 m a druga na visini 560 m. Na prvoj se nalazi selo Plješevica, a na drugoj Krčići i Berhamovina.
Karta 4. Geomorfološka karta općine Višegrad
(Izvor: Geomorfološka karta 1: 500 000, Savez geografskih društava Jugoslavije, Geokarta Beograd,1992.)S desne strane Rakitnice terase su na visini 600, 570 i 540 m u Kovanju i Pavičinoj Kuli, a nešto niže niz riječni tok na 560, 550 i 540 m. (5,8)
Dakle, u gornjim dijelovima riječnog toka karakteristična je vertikalna erozija koja se manifestuje vertikalnim usijecanjem riječnog toka u topografsku površinu. Bočna erozija karakteristična je na području rogatičke kotline te je riječno korito bočno prošireno. Oko rijeke Rakitnice kotlina je široka i predstavlja prostranu aluvijalnu ravan koja je nastala oblikovanjem nanosnog riječnog materijala iz gornjih dijelova riječnog toka..
Na osnovu navedene visinske podjele zaključujemo da postor općine Rogatica ima složenu reljefnu strukturu nastalu tokom duge geološke historije. Djelovanjem egzogenih sila nastali su kraško-korozioni oblici koji su posebno izraženi u sjeverozapadnom dijelu pružajući se dalje prema jugoistoku općine Rogatica. Kraški oblici reljefa zastupljeni su na području od Devetaka do rijeke Drine pravcem sjeverozapad-jugoistok a predstavljeni su škrapama, vrtačama, kraškim pećinama i jamama. Pored pomenutog Devetaka izdvajaju se kraški oblici na Bokšanici, Medniku, Crnom Vrhu, Borikama itd. Sjeverozapadni obronci planine Bokšanice odlikuju se strmim odsjecima koji su na više mjesta ispresijecani strmim olučastim žljebovima, sve do podnožja odsjeka. Olučasti žljebovi, kroz koje se kreće stjenoviti materijal predstavlja točila na čijem je kraju nagomilan materijal kupastog uzvišenja, koji se naziva sipar. Na pojedinim mjestima planine Bokšanice u blizini naselja Slap mogu se primijetiti jedinstveni siparski pojasevi koji su rezultat intenzivnog fizičkog razaranja stijena i dugotrajnog nagomilavanja siparskog materijala. Ovi siparski pojasevi su plazevi čija je gornja i donja ivica skoro paralelna, a uslijed nagomilavanja pad terena je znatno smanjen.
Slika 3. Planina Sjemeć
Izvor: (48)Nagrade za 30 najzaslužnijih menadžera i kompanija
Nezavisna agencija iz Zenice proglasila najuspješnije menadžere i kompanije u BiH
Autor: FENA
10.12.2009. 21:15
Rešidbegović: Osvojio najviša priznanjaNajviša priznanja „Super šampioni biznisa“ za ovu godinu, prema izboru žirija Nezavisne agencije iz Zenice, dobili su generalni direktor Javnog preduzeća Elektroprivreda BiH Amer Jerlagić, direktor UniCredit Bank d.d. Mostar Berislav Kutle i generalni direktor BH Telecoma Nedžad Rešidbegović.
U ovoj kategoriji su, također, nagrađeni i generalni direktor kompanije ‘Unis energetika’ Sarajevo Adil Pašić, direktor ‘Centrotrans Eurolines’ Muhamed Šaćiragić i direktor kompanije ‘Ledo’ iz Čitluka Miro Tezulat.
Nagrade njima, te drugim odabranim, dodijeljene su večeras u Banjoj Luci, na svečanoj 21. ceremoniji proglašenja najmenadžera BiH.
Od 2.200 nominiranih nagrade je dobilo 30 najzaslužnijih menadžera i kompanija s najboljim rezultatima u ovoj godini iz svih oblasti privrede u BiH, a prema ocijeni žirija, na čijem čelu je bio Blaž Pesjak.
Preduzeće iz Dervente, Unis Fabrika cijevi, proglašeno je za najkompaniju godine, a direktorica Milku Delja najmenadžericom – ženom godine.
U kategoriji „Veliki biznis“ dodjeljenja su priznanja generalnom direktoru kompanije ‘Drvopromet’ Jakupu Meševiću, zatim vlasniku i direktoru Tvornice obrade metala „TOM“ d.d. iz Gornjeg Vakufa/Uskoplja Niki Budimiru, generalnom direktoru Tvornice transportnih uređaja TTU iz Tuzle Dževadu Kadriću, generalnom direktoru ‘Dukat mljekare’ za BiH Boži Pržiću i direktoru kompanije ‘Vitinka’, odnosno ‘Vivia – najvoda’ u BiH za 2009., Vladanu Andriću.
Kada je u pitanju „Srednji biznis“ najviša menadžerska priznanja uručena su generalnom direktoru EĆO Company iz Sarajeva Suadu Eći, generalnom direktoru Termomatika iz Zenice Faruku Babiću, direktoru kompanije NGH iz Tuzle Kemalu Cariću, zamjeniku direktora i jednom od osnivača kompanije LUK d.o.o. iz Sarajeva Zlatku Adžoviću, direktoru “Union comerc-co” Zenica Ćazimu Bektašu, direktoru kompanije “Dallas BH” Sarajevo Fehimu Baždareviću, vlasniku i predsjedniku Nadzornog odbora kompanije Unis Tok iz Kalesije Seadu Džafiću, direktoru kompanije Lima iz Bihaća Edinu Dediću i direktoru i vlasniku Drvolika iz Rogatice Miladin Pandurević.
Nagrade za „Mali biznis“ uručena su direktoru kompanije ZAH iz Bosanske Krupe Zlatanu Huzejroviću, generalnom direktoru kompanije AM Međugorje iz Banje Luke Miletu Atlagiću i direktoru Regeneracije iz Velike Kladuše Edinu Miljkoviću.
Priznanja su također uručena i Radi Maletiću iz kompanije S.E.P. Bijeljina, Fahrudinu Šahmaniji iz preduzeća Femetall Zenica, Almedinu Bučanu iz firme Igeal Sarajevo i Slavku Simiću iz kompanije Bross Trade Banja Luka.
Najviše priznanje za oblast medicine dodijeljeno je prof. dr. Emiru Solakoviću.
Kada je u pitanju oblast informiranja priznanje su dobili Radio Stari Grad Sarajevo i NTV Hayat Sarajevo, a Husejin Hinović je dobio priznanje za oblast sporta i doprinos izgradnji, održavanju i funkcionisanju sportske infrastrukture u Zenici.
Priznanje najnačelnik dobili su načelnik Općine Travnik Tahir Lendo i načelnik Općine Mrkonjić-Grad Zoran Tegeltija.
Ngarda – najmenadžer za oblast turizma i dovođenje milion turista u ovoj godini – pripalo je generalnom direktoru Etno sela Stanišići Borislavu Stanišiću.
Uručena su i specijalna priznanja u oblasti bankarstva i to zamjeniku direktora Nove banke a.d. iz Banje Luke Milanu Radoviću i generalnom direktoru Sparkasse Bank d.d. Sarajevo Sanelu Kusturici.
Dodjeljena su i specijalna priznanja – menadžer godine, a dobili su ih vlasnici vinarije “Podrumi Vukoje” iz Trebinja Radovan i Obren Vukoje i vlasnik i direktor kompanije Stage art iz Bihaća Elmir Rekić.
U kategoriji priznanja funkcionerima i medijima nagređeni su ambasador Kraljevine Norveške u BiH Jan Braathu, federalni ministar razvoja, poduzetništva i obrta Velimir Kunić i ministar porodice, omladine i sporta u Vladi Republike Srpske Proko Dragosavljević, a specijalna priznanja uručena su i Đenani Čolaković i Biznis Servis Centru Zeničko-dobojskog kantona (ZDK), te direktorici kompanije Eurokapija Azri Atagić-Ćatović.
Prema odluci nezavisnog žirija, ove godine prioritet kod nagrađivanja imale su proizvodne kompanije iz Bosne i Hercegovine, koje su značjano povećale proizvodnju i izvoz.
