[Dedo]

in reply to: Zepa – Ratni dnevnik #10083

Evakuacija stanovništva iz Žepe
Utorak, 25. juli 1995. god.

Danas je šesti dan kako nisam napisao niti jednu jedinu riječ. Zadnji datum koji sam zabilježio je 19. juli kada smo imali lažno primirje. Toga dana sam dolazio kući, obišao porodicu nakon pet dana, koliko sam proveo na linijama odbrane. Porodica koja je bila smještena u strininoj kući, a udaljena od naših linija oko pet stotina metara, imala je svakodnevno informacije o nama, od ljudi koji su nam donosili hranu. One su, također, pomagale oko hrane. Pekle su hljeb za našu vojsku. I ja sam imao informacije o njima. Znajući da su dobro samo sam im poručivao da se ne kreću, te da se čuvaju granata koje, kao nikad prije, razaraju Žepu.
Toga dana sam sakrio svoje dnevnike, sve što sam pisao ove i prethodnih godina. Imam još uvijek nekih praznih listova u koje ću zabilježiti ponešto, ako ostane života. Činjenica da nisam dolazio kući pet dana, a bio sam udaljen samo oko pet stotina metara, govori koliko smo bili pritisnuti zlom od kojeg smo se branili. Svakim danom smo bez predaha bili izloženi pješadijskim i tenkovskim napadima uz obavezno granatiranje. Te večeri, par sati poslije pregovora, napadnuti smo još žešće. Istim intenzitetom napadi su nastavljeni još pet dana. Rezultati pregovora svodili su se na ultimatum, koji su nam četnici dali. Tražili su da se predamo, da se prestanemo braniti, uz obećanje da imamo ”njihovu garanciju”. Šta da se tu kaže? Naša strana, naravno, nije prihvatila prijedlog, a detaljnije nisam uspio ništa saznati. Uglavnom, oni su nastavili po svom planu, dok je nama postajalo sve gore. Nije bilo teško procijeniti da su znatno brojniji, vjerovatno su uključili najelitnije snage u svojoj armadi. Ratko Mladić je lično komandovao operacijom. Išli su na sve ili ništa, bez obzira na gubitke koje su imali svakodnevno. Stalno smo slušali njihova jadikovanja i klevete, ali su bili pod čvrstom komandom, tako da je bilo nerealno očekivati da će odustati.
Izbezumljeni narod još uvijek tumara prostranstvima u podnožju Zlovrha. Današnja atmosfera je toliko nabijena jadom i čemerom, što bi rekao naš narod, da svakom ponaosob glava breca do ludila. Na sinošnjim pregovorima na Bokšanici je odlučeno da danas počne evakuacija prvenstveno ranjenih, pa onda civila. Ranjenici će ići pravo za Sarajevo, a civili sa svim muškarcima mlađim od petnaest i starijim od pedeset i pet godina prema Kladnju, što nije zvanično. Rano jutros smo izašli na planinu. Na hiljade osoba je tu, iako su neki još uvijek oko svojih kuća, blizu centra Žepe. Razne vijesti stižu meteorskom brzinom. Vojno i civilno rukovodstvo je prije podne, okupljajući narod u većim skupinama, davalo upustva kako će teći evakuacija i kada, te na koji način. Odmah poslije podne počelo se ići prema centru Žepe. Prvi konvoj autobusa i kamiona navodno je čekao na paćenike. Ja sam donio jednu važnu odluku, zbog koje još uvijek strepim i pokušavam naći način da sam sebi opravdam, to što sam uradio. Čim su rekli da evakuacija kreće, na um mi je palo jedno lukavstvo koje Srbi mogu da primjene. Može se desiti da Srbi bezbjedno propuste prvi konvoj izbjeglica, a potom namame ostale i po kratkom postupku. Još niko ne zna šta je prava istina o Srebrenici. Niko ne može povjerovati na dušmansku riječ.

Nastavice se.

[Dedo]

in reply to: Ratna svjedocenja iz susjednih opcina. #10069

Code „General“

Oficir sa ruzom

Svjedocenje jedne Bosnjakinje prevod sa Njemackog.

„Imao me je kao zatocenicu koja se nije mogla braniti“

General MacKenzi me pitao kako se zovem i odakle sam.
Sutjela sam i pretvarala se da ne razumijem,slijegala sam ramenima i pomicala se nazad.
Gospodice vi govorite jako dobro Engleski a i razumijete takode.Ja sam tu da vam pomognrm-to je u vasem interesu,i vi ste ovdje, meni da pomognete.Ljubav koja je od obostranog interesa je najslada ljubav.Bilo mi je jasno u kakvoj se situaciji nalazim,zatocena i od moje devetomjesecne bebe odvojena.Oboje smo bili zatoceni i bez ikakve mogucnosti da se opiremo.Svaki pokusaj suprostavljanja znacio bi ludost.Sigurno bih se opirala da nisam mislila na moju bebu,koja je ovisila o meni.Tako sam odabrala ponizenje,tjelesni i umni,bol koji je u ovoj zatvorenickoj situaciji bio neizbjezan.Dok je u pozadini svirala sa radija srbijanska sund muzika,dotle se je General zadovoljavao sa mojim tijelom,samo sam stisnitih zuba i sa hladnocom sve to podnosila,misleci samo na moju bebu.
To se ponavljlo sa kracim prekidima vise od dvadeset dana,za to vrijeme je MacKenzi dolazio seda,osam puta.Molila sam ga da intervenise kod cetnika da mi vrate moju bebu i da nas oslobode.

Svaki put mi je govorio sutra sutra imaj strpljenja,poslije dvadeset dana ponovo su me dva vojnika vratili za Vogoscu i predali majoru Vladi.U pansionu Sonja bila sam jos deset dana,za to vrijeme sam svakodnevno bila silovana od majora Vlade i dvojice cetnika.Mislim da je bio 21 juli kad su mi cetnici donijeli i predali moga sina.Bio je jako omrsavio i oslabio.Sledeceg dana 22.jula su nas predali vojnicima UNPROFOR-a kojima je bio komandant bas taj General MacKenzi.

General MacKazi me nije sa tucom i prisilom natjerao na seksualne radnje,nije me tukao ja sam sama legla,ali on je iskoristavao moju nemoc da se nesmijem opirati.Dok je on izigravao gentlimena sa ruzom dotle su vrata bila zakljucana i svud okolo su stajale cetnicke straze.

Ovu izjavu dajem bez ikakve prisile,samo kako bih mogla odahnuti i sebe olaksati,al bih imala zelju sresti Generala MacKenzi-da mu u pred javnosti postavim nekoliko pitanja da mu pogledam u oci tom cetnickom prijatelju,prijatelju ratnih zlocinaca.

KRAJ.

Ovdje mozete izvuci zakljucak da je kako tada tako i danas sve bilo osmisljeno i to pod patronatom medunarodne zajednice.Sve sto se tada desavalo i sto se sada desava za sve su krivi kako Srbi tako i njhovi saveznici,jer nece da imaju u Evropi ni tu saku Muslimana.
Koliko god se mi upirali da popustamo uvijek ce oni naci nacina da nam zivot zagorcaju, da nas omalovaze i da nam stave kamen spoticanja.Cijela Evropa sa svojim truhlim lordovima kako god se zvali Venc, Oven ,Holbruk,sjasi uzjasi (Jakusi Agasi) okata sadaka(Ogate Sadake)Butros Gally,svi su oni po direktivi medunarodnih cimbenika stvarali Palestinu u sred Evrope.Nikada nece dozvoliti da sadasnji Bosnjaci rahat budu.Bili zivi pa vidjeli.nisam ja pesimista nego sam na vrijeme vidio istinu i trudim se da ukazem i drugima,a oni koji su u mogucnosti da nesta ucine neka razmisle hoceli dozvoliti da trecerazredni politicari poput Tihica krcme Bosnu koda je njegova babovina.E nece ja se nadam,imamo mi toliko hrabrosti da i njemu stanemo na put..

[Dedo]

in reply to: Zdravlje:najvece bogatstvo o kome se malo brine. #10063

COVJEKOV DNEVNI RITAM

Prije dorucka

Gimnastika 15 minuta

Dorucak

Caj zatim banana,zobane pahuljice,malo voca mljevene sjemenke.

Rucak

Mnogo sirovog i kratko prokuhanog povrca sa jelom od heljdinog
proizvoda,skuhanim grahom,rizom i sl.

Poslije podne

Voce i malo sjemenki badema ili bundave,polucasovno vjezbanje.

Vecera

Nesto lagahno i neka bude bar dva sahata prije spavanja.

[Dedo]

in reply to: Slike stare #10061

Mozda su samo sklonuli da nam sacuvaju moramo ih pitati,sigurno ce oni to vratiti.Posten je to narod zemlja him kosti isturala sta koga zadoji to ga i zakopa.

[Dedo]

in reply to: Praznici #10049

Nemoj Mare tako ima tamo i ljudi,
ipak cestitam dan drzavnosti svima koji drze do toga datuma butum dunjaluka.

[Dedo]

in reply to: Bosna nekad davno. #10047

Dobra vremena kako za koga, o tome bih mogli dugo diskutovati,bijah napisao nesto pa obrisah jer mu nebijase mjesto na ovoj temi.

[Dedo]

in reply to: Krvava Cuprija na Drini. #10046

Predgovor:

Plan za potpuno unistenje Bosnjaka Muslimana,motivisan je srpskom genocidnom ideologijom utemeljenoj u kosovskom mitu.Ilija Garasanin utvrdio je nacionalnu strategiju srba u famoznom „Nacertaniju“jos 1844 godine.Sustinu tog dokumenta najjasnije je iskazao Stojan Protic,kada je na upit Ivana Mastrovica u jeku rata 1917,godine`sta sa bosanskohercegovackim Muslimanima?
cinicno izjavio:Muslimani treba da se pokrste,ili sele ili da budu posjeceni.

Nacionalna strategija Srba pokusala se realizirati kroz programski dokument Stevana Moljevica,
poznatog cetnickog ideologa od 30 juna 1941.godine,zatim u genocidnom programu cetnickog pokreta Draze Mihajlovica od septembra 1941.godine i,njegovih instrukcija od 20 decembra iste godine o istrebljenju Bosnjaka Muslimana.

Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992.-1995.)godine Bosnjaci Muslimani u Visegradu ponovo su dozivili strasnu tragediju.U vremenu od maja pa do polovice jula 1992.godine, za samo dva i po mjeseca ubijeno je negdje oko 3000 Bosnjaka,silovano oko 200 mladih djevojaka i zena,pa cak i zenske djece do 12 godina.Do polovine jula 1992 godine, cetnici su uspjeli protjerti i posljenjeg zivog Bosnjaka.Vecina prezivjelih je rasuta po bijelom svijetu,i pitanje je dali ce se ikada vratiti svojim kucama koje su spaljene do temelja,(podatci govore o 3600 spaljenih Bosnjackih kuca na podrucju visegratske opcine).

Bosnjaci u cijeloj Bosni i Hercegovini dozivjeli su istu tragediju.Ubijeno je oko 200.000 Bosnjaka i silovano na desetine hiljada mladih zena spominju se cifre preko 30.000 silovanih.
Dakle,na pragu dvadesetog stoljeca u kolijevci evropske civilizacije,na ocigled cijelog svijeta izvrsen je genocid nad Bosnjacima,koji se po svojim razmjerama moze porediti sa Holokaustom u Njemackoj u kojem su stradali Jevreji.

Danas se pitam dali se radilo o smisljenoj igri evropskih sila,prije svega licemjernosti Velike Britanije Francuske i Rusije,stalnih clanica Savjeta bezbjednosti.Evropa i Ujedinjene nacije stalno isticu vaznost ljudskih prava i sloboda,a gdje su ta prava i slobode bosnjackom narodu,njima je oduzeto i ono osnovno pravo na zivot i odbranu.

Medunarodna zajednica nista nije poduzela da zastiti goloruki bosnjacki narod.Sve rezolucije koje je donio Savjet bezbjednosti o ratu u Bosni i Hercegovini nisu ispostovane,osim jedne koja se odnosila na zabranu naoruzavanja Armije Bosne i Hercegovine.Dakle zabranjeno nam je da se naoruzamo i sami branimo.
Srebrenica i Zepa od maja 1993.godine bile su pod direktnom zastitom Ujedinjenih nacija.U Srebrenici su bili sjmesteni Holandani,a u Zepi Ruski vojnici.I sta se desava;Holandani Srebrenicu predaju cetnicima 11.7.1995.godine,a Ruski vojnici Zepu krajem juna 1995.godine.U ovom prelijepom bosanskohercegovackom gradu cetnici su za par dana ubili oko 10.000 Bosnjaka,medu kojima i stotinjak Visegradana koji su u Srebrenici bili u izbjeglistvu.

Nastavice se.

[Dedo]

in reply to: Ratna svjedocenja iz susjednih opcina. #9994

Code“General“

Oficir sa ruzom:

Svjedocenje jedne Bosnjakinje: Prevod sa Njemackog

Nisam znala sta se samnom desava sve sam cinila sto su trazili od mene jer sam uvidjela da samo tako (mozda mogu prezivjeti i doci do moga djeteta).I stvarno za pola sahata su dosli po mene.
Sveli su me u restoran tog hotela na Jahorini.Doveli su me do stola gdje je sjedio oficir JNA,mislim da je bio pukovnik ili potpukovnik,nisam sigurna bio je srednjih godina starosti.
Kod njeg je sjedila jedna zenska i upravo su vecerali.Prestavili su ih kao Stevo i Slobodanka.
Meni su isto ubrzo donijeli veceru,donijeli su mi pljeskavicu u kajmaku i salatu.

U sali je svirala muzika Stevo je plesao sa Slobodankom i jos dva tri para.Oko 23 sata nastade tisina u sali,sve se ustroji kao pod komandu u spalir,najednom se otvaraju vrata i ulaze dva oficira sa dvojicom civila,posle njih ulaze jos sest sedam u vojnim uniformama.Medu njima su bila i dva oficira sa stranim uniformama.Jedan od njih otprilike 45 godina starosti,dobro isuncan braun kose nesto oveci id ostalih.Odmmah su sastavili stolove i svi su sjeli skupa.
Dok su vecerali saznala sam od Steve i Slobodanke da je jedan od tih oficira niko drugi nego Kanadski General, Luis MacKenzie koji je u to vrijeme bio komadant UNPROFOR;-a u BiH.

Pocela sam malo da povezujem pa to je taj oficir kojeg smo stalo gledali na tv i u stampi.
Oko pola voci prilazi mi isti onaj oficir koji me je iz Vogosce odvezao na Jahorinu i naredio da idem snjime u hotelsku sobu,i zakljucao me.Imala sam groznicavi strah da sam se tresla ko od groznice
iako sam bila smrtno umorna nisam mogla leci da spavam.Sjedila sam sama dok je muzika i pjesme pijanih iz sale dopirali do mojih usiju.Ko to kaze ko to laze Srbija je mala, nije mala tri put ratovala
i tako nekad sam zaspala.

Probudila sam se negdi oko sest ujutro,bila sam toliko rastrojena da nisam uopste nista shvatala sta se to sa mnom smjera i desava,sta je sa mojom bebom,gje je i dali ima ikakvu njegu,sve mi je to zadavalo veliki strah.Oko 13 sati donese mi jedan policajac nesto za jesti,cijeli dan sam bila zatocena i u neizvjesnosti hoculi ikada vidjeti miju bebu.Oko osam navece dolazi major Vlado onaj iz Vogosce,u moju sobu i nareduje mi da se spremim i podem snjim.Donio mi je punu kesu zenskog donjeg vesa,koje je bilo polpvno ali cisto.Kada sam se obukla odveo me je sa jos dvojicom vojnika,sa svojim terenskim autom u jedan veci objekat od onog gdje smo bili.Dok smo se vozili cijelim putem ponavljao je ako zelim ikada vidjeti moju bebu moram biti pametna i poslusna,da ce taj objekat biti posjecen od jednog stranog gospodina.Taj mi moze mnogo pomoci ako se budem znala pristojno ponasati.Ponovo su me zatvorili u jednu dosta prostranu sobu,sa saniternim prostorijama i tri spavace sobe na spratu.U toj sumskoj vili stajao je Tv i raio.Sve vise me je moja situacija zabrinjavala, ali jos vise me zabrinjavalo sta je sa mojom bebom.Oko 22,30 h zacuo se je motor terenskog vozila,malo zatim ulazi jedan strani oficir u prostoriju sa dvojicom pratilaca.Poznala sam kanadskog Generala,Luis MacKenzie,koji je ispruzene ruke isao prema meni i oslovio me sa „djevojko“na(engleskom jeziku).U drugoj ruci je imao cvijet od crvene ruzue,koju mi je uplasenoj kako sam i bila predao u ruku ,dok se to sve dogadalo njegovi pratioci su izasli vani i zakljucali sobu.

Nastavice se.

[Dedo]

in reply to: Zdravlje:najvece bogatstvo o kome se malo brine. #9989

DOBRE I LOSE NAVIKE U ISHRANI

Dobre navike pretoistavke za dug i zdrav zivot

Koristiti namirnice koje stvaraju baze: sve vrste svjezeg voca,povrca,riba grah,itegralna zita,cajeve.

Koristiti namirnice siromasne masnocom: jogurt nemasni sir,
mlijeko od soje,grah povrce,i voce.

Koristiti sporo oslobadajuce secere: svjeze voce, nepreradene integralne zitarice,heljdine i sojine proizvode.

Koristiti bjelancevine od: mlijeka,jaja,graha,ribe,sjemenke badema,lana(sjeme od cetena)i bundave.

Koristiti namirnice bogate kalijumom: voce,i povrce.

Koristiti nerafinisane namirnice: sjemenke samljivene,integralne zitarice,grah,i heljda.

LOSE NAVIKE: pretpostavka za kratak i nezdrav zivot

Stetne su namirnice koje stvaraju kiselinu: sve vrste mesa,mlijecni proizvodi,secer,cokolada,vece kolicine masnoca.

Stetne su namirnice bogate masnocom: masti animalnog zivotinjskog porijekla.

Stetne su namirnice bogate bjelancevinama zivotinjskog porijekla:govedina,jagnjetina,piletina,ukoliko se uzimaju u vecim kolicinama.

Stetne su bjelancevine sa brzo oslobadajucim secerom:bijeli secer,sve vrste sirupa,i drugih proizvoda od rafiniranog secera.

Stetne su namirnice bogate natrijumom: neke vrste sira,cips od krompira,konzervirano meso.

Stetne rafinisane namirnice su:Bijelo brasno,bijeli secer,bijela mast,bijela sol,(cetiri bijela zla za ljudski organizam)

sledeci put je savjet za ispravan: COVJEKOV DNEVNI RITAM

.

[Dedo]

in reply to: Zepa – Ratni dnevnik #9984

Ukrajinci koji su nas trebali štititi, nisu ni repom mrdnuli. Prvi dan, 14. jula, počeli su da bježe sa svojih punktova oko cijele Žepe. Na svim tim mjestima bili su na oku našim vojnicima koji su ih razoružali, čim su primijetili da hoće pobjeći. U selu Ribioc su uhvaćeni u samom bijegu i kod njih su nađene srpske vojne karte, po kojima su trebali da se izvuku pješke do Borike. Svjedok sam postojanja tih karti koje sam vidio prije dva dana. Išao sam donijeti municije za M-84, koje je bilo na hiljade u ukrajinskom transporteru. Bili smo prinuđeni da sami uzmemo municiju i branimo se kada to nisu oni uradili, a bili su zato tu, u Žepi, zaštićenoj zoni UN-a. Vidio sam kako je precizno bio ucrtan put iz Ribioca preko stijena (pored Drine), preko Stare Gore na Boriku. Pošto su Ukrajinci, koji su, da ponovim bili u bijegu, razoružani, sprovedeni su u našu glavnu bazu u Žepi. Dok su ih naši vojnici vodili prema Žepi, oni su ih vrijeđali. Govorili su kako su im Srbi braća, da nas treba sve pobiti, spominjući Srebrenicu – ”prelazili su prstom preko vrata”. Sve je ukazivalo na to da su bili maksimalno upoznati šta Srbi namjeravaju. Tako se ponašaju pripadnici sile koja štiti cijeli svijet, ti nepristrasni UNPROFORCI. Oduvijek su bili otvoreno pristrasni Srbima. Oružje koje smo im oduzeli na svim punktovima, dobro će nam doći. Znali smo da im niko ne bi oduzeo oružje da su bar probali stati u zaštitu civila i golorukoga stanovništva, zbog čega su zapravo i bili tu. Komandant Avdo Palić tražio je od njih zaštitu drugoga dana napada, ali oni su to odbili, rekavši da neće da ginu. Sve bi bilo drugačije da nisu počeli bježati, onesposobljavajući vozila i oružja kako ih ne bismo mi upotrijebili. Tu su se prešli, sve je brzo osposobljeno, sve je u funkciji. Prevariti Žepljaka viša je matematika. Pričali su sasvim otvoreno da kada im istekne ugovor u UN-u doći će opet ovamo u rat jer Srbija dobro plaća.
PAM na ukrajinskom transporteru rastura četnike oko Brezove Ravni i po Gusincu. Nije prestajao prethodnih dana. Milina ga slušati, znajući da je naš. U nama vlada velika znatiželja kakvi će biti rezultati današnjih pregovora. Evo rekoše da su naši pregovarači upravo prošli Jelik sa Ukrajincima prema vrhu Bokšanice. Nisam znao do ovog trenutka da je Ratko Mladić na Bokšanici, te da je on insistirao na pregovorima. Čudno je to, jer njima nisu potrebni pregovori, osim ako ih je izginulo previše. Mada, mislim da samo hoće da dobiju na vremenu. Allah dragi zna šta se dešava i kako nam pokušavaju doći glave. Čudi me da niti na nas, niti na Srebrenicu, niko ne obraća pažnju, kalo da nikome u Sarajevu i Tuzli nije stalo do nas. Kao da je cijeli svijet jedva čekao da nas pobiju četnici. A sada, šta će biti, bit će! Treba poslati što više četnika dolje, odakle će gledati kako trava raste ka nebu. Tačno je 14:00 poslije podne, dan srijeda.

Nastavice se

[Dedo]

in reply to: Krvava Cuprija na Drini. #9966

Predgovor

Prema kazivanju visegratskih Srba,u Visegradu nije bilo cetnika.za vecinu su cetnici bili tzv.
Ustanici,bez obzira sto je dokazano da su tzv.ustanici klali i ubijali Bosnjake.
Sto je najzalosnije,jednom broju cetnika po zavrsetku Drugog svjetskog rata priznato je pravo na penzije i invalidnine,jer su navodno bili ucesnici Narodno-oslobodilackog rata.Tako je 1975 godine jedan veci broj cetnika ostvario pravo na penzije i invalidnine,sto je bilo apsurdno,jer se pouzdano zna da su ti isti ljudi pobili preko 200 Bosnjaka kod sela Haluga septembra 1941.godine.
Pukim slucajem, ja kao ocevidac tog stravicnog pokolja prezivio sam to strijeljanje sa jos dvojicom Bosnjaka, koji su bili ranjeni.
S toga sam ovu studiju napisao jer osjecam potrebu da kazem,da napisem istinu o zlocinima cetnika na opcini Visegrad,zlocinima nasih komsija,i njihovim zvjerstvima sto su pocinili nad svojim komsijama Bosnjacima njihovim zenama i djecom.

Tokom Drugog svjetskog rata iskorijenjen je veliki broj porodica.Unistena su mnoga Bosnjacka sela.Iz sela Rujiste,Lipovac,Zagrade niko nije prezivio Drugi svjetski rat.U selu Stitarevu ubijeno je vise od dvije trecine stanovnika,a u jednom broju sela vise od polovice.Smiju li se takvi zlocini ikada zaboraviti.Ovo sto pisem,trebalo bi da bude jedna vrsta opomene sadasnjim,a i, buducim generacijama da ne zaborave,da pamte jer je to jedini nacin da se historija ne ponovi.
Ovo je prilika da ucimo o svojoj proslosti,koja je tuzna i tragicna,na zalost i ponovljiva.

Prisjetimo se samo agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992—95) ponovo je nad Bosnjacima izvrsen genocid,ponovo je neduzno civilno stanovnistvo pobijeno,poklano,protjerano iz svojih kuca.
Pocinjeni zlocini cetnika nad Bosnjacima opcine Visegrad u Drugom svjetskom ratu,vec su skoro dosli u zaborav pa i kod onih koji su zapamtili rat,i zlocine,i zlocince,. Mladi kao da su vjerovali,takvim pricama jer su one bile suvise surove za puku stvarnost.Upravo radi mladih,odlucio sam da napisem ovu storiju samo iz jednog jedinog razloga,a to je da se ne zaboravi.
Vec sam spomenuo da sam bio ocevidac tih zlocina,kako u drugom svjetskom ratu tako i za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Na strijeljanu,koje sam na svu srecu prezivio,ubijeno je 20 mojih skolskih drugova (sesnaestogodisnjaka) vecina sa svojim ocevima i bracom.Danima sam razmisljao o njima kao i o hiljadama drugih Bosnjaka koji su ubijeni,medu njima i o 57 Suceska-mojih blizih i daljih rodaka.

Devetero njih zivi su zapaljeni u Starom Brodu. Kao jedan od rijetko prezivjelih,zelim dok sam jos u zivotu,da se ovim biljeskama otrgnem od zaborava i ostavim trajnu uspomenu na sve ubijene Bosnjake.Ova knjiga utemeljena je na izjavama svjedoka koji su prezivjeli i jedan i drugi genocid.Naveo sam i imena cetnika koji su izvrsili genocid,nad Bosnjacima u nadi da ce se jednog dana naci pred medunarodnim sudom pravde.

Nastavice se.

[Dedo]

in reply to: Rodjendanske cestitke #9957

Teva: sve sto pozelis neka ti se ostvari,sve zasta prihvatis neka ti se pozlati,neka ti na prvom mjestu bude zravlje,na drugom porodica,na trecem rad,i na cetvrtom prijatelji,nikada ne zaboravljajuci na Allaha,uz njegovu pomoc da ti se sve ovo ostvari,Amin.

Dedo sa porodicom

[Dedo]

in reply to: Zepa – Ratni dnevnik #9903

Ukrajinski vojnici prepustili nas četnicima
Hridić, srijeda 19. juli 1995. god.

Danas nam je javljeno da se vode neki pregovori kod Han Pijeska i zabranjeno nam je da otvaramo vatru. Primirje, lijepa riječ nema šta. Imali smo ga i protekle dvije godine pa ništa, četnici opet po svome. Jučer i danas su nadlijetali neki avioni. Nije bilo moguće odgonetnuti čiji bi mogli biti. Ne bi bilo čudo da su čak i četnički, jer za njih važeća zabrana letova ne važi. Nadlijetao je iznad Žepe također i neki avion koji je pravio veliku buku, za kojega rekoše da je to NATO avion koji snima teren.
Zadnji napad koji smo odbili bio je sinoć, kasno predvečer, a od jutros su četnici puškaranjem samo provocirali. Povremeno su prema našim naseljima i položajima ispalili poneku granatu, valjda prije nego su dobili informaciju da će biti održani pregovori, drugi za jedan dan, ovoga puta u Bokšanici. Čuo sam da su Srbi tražili pregovore. Moja je procjena da nam ne mogu ništa sa snagama kojima trenutno raspolažu – bar za sada. Svi njihovi napadi propali su. Naše linije odbrane, (tranšeje i rovove) koje smo osposobili proteklih dana i učvrstili ih kao nikad prije, izgledaju kao bedemi koje je teško osvojiti. Činjenica da nas napadaju, daje nam u startu prednost, a njima gubitke. Optimista sam da Jelik i zonu oko Jelika ne mogu osvojiti iako nemamo niti jedno oruđe, niti jedan PAM ili PAT. Pješadijsko oružje i nekoliko ručnih bacača raketa su ubojitiji od bilo koje artiljerije za četnike. Moral pobjeđuje, iako način i taktika kojom nas napadaju mnogo su drugačiji nego ’92. i ’93. godine. Ili imaju nekog boljeg stratega nego prije. Proteklih dana, od 14. jula, vode se žestoke i odlučujuće bitke za svaki pedalj Jelika, Lokve, Brezove Ravni, Gusinca, Ljubomišlja, Gođenske rijeke, Papratne njive, Brloške planine i Radave. Informacije dobijamo svakodnevno preko kurira i Civilne zaštite koja nam dostavlja gotovu hranu na linije odbrane.
Nisam čuo da ima ikakvih gubitaka, što mi je dosta čudno, ali hvala Bogu tako je. Čuli smo da ima ranjenih oko Brloške planine, dok je neko i na Brezovoj Ravni zadobio povrede i čini mi se na Gusincu. Nastao je opći haos, ali sve to nekako podnosimo. Neprestano nas tuku granatama sa svih uporišta, čak i onda kad krenu pješadijski, a dosta puta i ”podbace” tako da granate padaju po njihovoj pješadiji. Stmac još ne diraju, kao ni Ribioc, samo ih granatiraju, a tu smo se nadali ponajprije da će udariti njihove jedinice. Pokušali su prvo da oduzmu važne putne komunikacije, kao i kote, na mjestima koja sam spomenuo. Ne znam šta bi oni da slučajno nemaju artiljeriju. Pješadija nam ne može ništa. Oklopnjake polahko primiču svim ciljevima. U šali, a da malo sebi olakšamo, govorimo kako nije ni čudo što su izgubili Boj na Kosovu. Iako su bolje opremljeni, smjenjuju se, odmorniji su, ali još nas ne mogu pomaknuti sa linija odbrane. Noćas su cijelu noć dosađivali preko megafona sa nekih stotinu metara koliko su udaljeni na svojim novim zaposjednutim linijama. Zovu, vulgarnim riječima vrijeđaju, pokušavaju nas zaplašiti. Na svaku dobro sačekanu blisku borbu ustuknu.
Neće im biti lahko naše kože oderati, ipak se još držimo. Moral svih nas je visok. Shvativši da im je plan osvojiti teritoriju Žepe i pobiti ovo malo nas, dajemo sve od sebe da se sa Žepom ne desi kao sa Srebrenicom. Mada, mislim ne bi se to ni Srebreničanima desilo da je Naser Orić bio tamo. On i drugi ključni oficiri Srebrenice, prebačeni su negdje u dubinu slobodne teritorije na neka školovanja. Ili ih je možda neko i sklonio znajući šta treba da se desi. I dalje mislim da se radi o velikoj izdaji sa naše strane. I sa nama je sigurno nešto planirano.

Nastavice se.

[Dedo]

in reply to: Zdravlje:najvece bogatstvo o kome se malo brine. #9901

Ovom prilikom nesto o uravnotezenoj ishrani.

Kasiku mljevenih sjemenki od;
Suncokreta,bundave,i lana (cetena)

Integralne zitarice
psenica,raz,zob,i kukuruz

Povrce: soja,grah,sa povrcem
hljeb od integralnog brasna

Svjeze voce:
jabuke,kruske,banane

Lisnato i korjenasto povrce
kelj,spinat,boranija,grasak,i paprika

Razrijedeni sokovi,biljni ili vocni cajevi
po potrebi (minimum 1,5 litara dnevno)

Integralne sirove namirnice
kada je gog to moguce

Svojoj svakodnevnoj ishrani dodajte
1000mg vitamina C na dan

Izbjegavajte przenu,zagorjelu i prepecenu hranu i
suvise masnoce zivotinjskog porijekla

Izbjegavajte secer u bilo kojem obliku,rafinisane i druge
namirnice sa dodatkom hemijskih aditiva,svedite na
minimum unosenje alkohola,kahve,i cigareta.

Nastavice se

Pretpostavke za dug i zdav zivot.

[Dedo]

in reply to: Zdravlje:najvece bogatstvo o kome se malo brine. #9875

A ovaj recept je sigurno prosao kod mnogih pod izgovorom da malo cvrcnu,sigurno si ga Mare koristio u Legionnarima.al sto je tu je neka bude bir iladz.

[Author]

Posts