[Dedo]

in reply to: Zepa – Ratni dnevnik #14011

Murat prijeti da će dići Hidrocentralu
Subota, 11. april 1992. god.

Prvi artiljerijski napadi na Foču desili su se danas. Pitam se odakle artiljerija Srbima u Bosni i Hercegovini. Upravo su to novi dokazi prisustva JNA u ratu u BiH i to na strani Srba. Navodno pričaju o uspostavljanju reda i mira u gradovima gdje dolazi do sukoba. Bosanski Srbi zakuhaju, pa dovode JNA ili dobrovoljce iz Srbije da dovrše započeto, naravno u njihovu korist, a na katastofalnu štetu Muslimana. Zabilježit ću i to da su danas oko 13:45 vođeni razgovori između Alije Izetbegovića, Milutina Kukanjca i Murata Šabanovića, koji se javljao iz Hidrocentrale ili Hidroelektrane u Višegradu. Sam čin se objašnjava tako što je Murat sa svojim istomišljenicima upao u postrojenja na Drini, da bi ih srušio tempiranim eksplozivom. Zbog čega? Višegrad je naime prosto okupiran od formacija Užičkog korpusa JNA, a vojska zajedno sa dobrovoljcima iz Srbije i Bosne vrši teror nad muslimanskim stanovništvom u Višegradu.
Stanje u ovom gradu i okolini je po iskazima, veoma haotično i poprima visok nivo terora. S ciljem sprečavanja katastrofe koja je prijetila Muslimanima u Višegradu, Murat je izgleda riješio, da na jedan neobičan način to spriječi, prijeteći velikim posljedicama za cijelo Podrinje, ako bi Centrala pukla. Došlo bi do plavljenja svih područja niz Drinu. To je valjda njegov ultimatum, u kojem istupa sasvim odlučno, očajan i bijesan nad onim što se dešava njegovom narodu. Traži da smjesta prestanu terorisati grad i da se vojska JNA, kao i dobrovoljci iz Srbije, izvuku iz grada, ostavljajući Muslimane na miru. U protivnom će aktivirati eksploziv i ode sve do vraga.
General Kukanjac obećava da će mu ispuniti zahtjeve, samo da ne dira centralu. Predsjednik Alija moli ga da to ne čini zbog Muslimana, jer ako ništa drugo, još uvijek žive nizvodno uz Drinu, a Kukanjac će održati riječ. Murat im ne vjeruje i insistira na promjeni situacije i to odmah. Osjećam da bih poludio, ako bih slušao svako novo emitovanje i izdanje dnevnika i vijesti. Vrijeme je da odem na moju redovnu smjenu straže jer narod treba bezbjednije spavati.

Nastavice se

[Dedo]

in reply to: Zepa – Ratni dnevnik #14010

Izbjeglice traže spas
Petak, 10. april 1992. god.

Danas se govori o velikom broju izbjeglih i protjeranih iz Zvornika u kojem su četnici objavili ”konačnu srpsku vlast”, uspostavljenu uz potporu braće Srbijanaca. Navode se cifre od desetak hiljada izbjeglih i protjeranih koji traže spas u susjednim općinama i preko Save. Dramatična i crna hronika u Foči, Višegradu, Sarajevu, Kupresu… Dan počinje da liči na drugi i nikako bolje. Naprotiv, situacija se pogoršava intezivno i prijeti krvoproliću.

[Dedo]

in reply to: Zepa – Ratni dnevnik #14009

Zvornik je pao
Četvrtak, 9. april 1992. god.

Šokantne vijesti i potresni izvještaji govore da je Zvornik nažalost okupiran, zauzet, otet, kako god. Arkanovci su preuzeli kontrolu nad gradom i vrše protjerivanje Muslimana. Bio sam u Žepi danas i čuo sam ponešto o izbjeglicama iz višegradskih sela. Dovode nejač i sklanjaju se od terora koji se provodi u njihovim naseljima. Prebacuju se na našu obalu, preko Drine, čamcima u kojima prevoze stoku i hranu, pa čak i vozila. Vidio sam jednoga taksistu iz Višegrada i neke poznanike iz sela Štitarevo. Pričali su o veoma nestabilnoj situaciji oko Višegrada.

[Dedo]

in reply to: Zepa – Ratni dnevnik #14003

Formiranje Teritorijalne odbrane BiH
Srijeda, 8. april 1992. god.

Ne posjedujem akumulator, ali ponekad odem kod ljudi gdje se okupljaju i nepomični kao stećci, napeta sluha, upijaju riječi i radioizvještaje. Večeras sam samo u prolazu kroz Vratar čuo da je Zvornik napadnut. U samom napadu na grad i protjerivanju stanovništva, kao i o dojavama da se ljudi muslimanske nacionalnosti odvode, učestvuju paravojne formacije Beli orlovi, te Tigrovi, a pod komandom Arkana. Svestrana pomoć Srbije se polahko, ali sigurno, manifestuje slanjem jakih, dobro opremljenih dobrovoljačkih jedinica iz susjedne države. Možemo vidjeti ko u stvari prouzrokuje nerede i zastrašivanja Muslimana i na čijoj je strani sama JNA. Odakle Srbima u Bosni toliko oružje da mogu stvarati paravojne formacije unutar već priznate države? Krajnji cilj svih dosadašnjih zakulisnih igara i ubuduće, poznat je izgleda samo Srbima. Za Muslimane koji su vijekovni stanovnici Bosne i Hercegovine sada nema mjesta. To je izgleda i sam cilj Srba, koji su kako sam čitao, ovdje počeli živjeti tako što su nasilno dovođeni iz Srbije i crnogorskih vrleti u vijekovnim ratovima Srbije sa Bosnom i Hercegovinom. Dolazili su čak i iz Bugarske, iz Vlaške nizije, neki pravoslavni stočari i pod zaštitom Srba, iste religije, ostajali na tlu Bosne i Hercegovine. Kako sam upoznat, oduvijek smo bili većinski narod i to smo i ostali, s punim pravom na vijekovnim ognjištima. Ponovo smetamo i ponovo se pojavljuju osvajači iz Srbije. Do kad će trajati to nastojanje i proširenje Srbije, te borba do istrebljenja Muslimana?
Predsjedništvo Bosne i Hercegovine donijelo je odluku o stvaranju Teritorijalne odbrane na nivou države, kao legalne vojne formacije u svrhu odbrane naroda. Ovu informaciju čuo sam sasvim slučajno, u prolazu. Sve dosadašnje pretpostavke, izgleda pomalo izlaze na vidjelo i samim tim nam je izgleda rat neminovan. Nahrlit će na nas i zna se zašto. Morat ćemo se braniti, ali kako?

Nastavice se

[Dedo]

in reply to: Zepa – Ratni dnevnik #14002

Četnici ispituju situaciju
Utorak, 7. april 1992. god.

Izvještaji govore o zvaničnom napadu na Foču. Počinje rastjerivanje i fizičko zatiranje muslimanskog naroda iz Podrinja. Već se spominju riječi izbjeglice, muhadžiri, ranjeni, mrtvi, odvedeni… Kod nas je i dalje napeto stanje, ali se ne puca. Noćne straže organizirane po ograncima funkcionišu uz veliku dozu napetosti i isčekivanja, u uvjerenju da smo sljedeći. Lično obavljam tu vanrednu dužnost i samo posmatram sa kakvim se naoružanjem stavljamo u eventualnu zaštitu. Priče o načinu organiziranja Srba, kao i njihovo ponašanje, jasno govori da im iza leđa stoji JNA. Na noćne straže i tokom dana nosim lovačku dvocijevku. Imamo nekoliko karabina, a veoma su rijetke automatske puške. Nekoliko pripadnika Rezervnog sastava milicije u našem selu legalno su zadužili automatsko oružje, kao i neki pojedinci koji su, samo njima poznatim kanalima, kupili neke kalašnjikove. Sve je to jadno i bijedno, ali eto u svemu se vidi jedan poseban moral, jedan prkos životu i onima koji već pucaju po Muslimanima. Obilazimo Bokšanicu, Dobratuš, a čuli smo kako su neka nepoznata lica primijećena u vozilu crvena lada niva, koja se pred mrak samo okrenula na Jeliku. Danas smo po prvi put popriječili balvane na cesti za Žepu, u Bokšanici. Srbi vjerovatno imaju potpun uvid u stanje koje vlada u Žepi i imaju sigurno jak razlog za upuštanja tako daleko od šume Bokšanice. Sugerisano nam je da svako vozilo koje se pojavi na sličan način kontrolišemo i da se razoružaju lica u vozilu, ako su naoružana. Polahko, ali sigurno, dolazi vrijeme kad više ni korak od kuće nije siguran i već se može tretirati kao rizičan po život.

Nastavice se

[Dedo]

in reply to: Zepa – Ratni dnevnik #14001

Paravojne formacije okupiraju Podrinje
Ponedjeljak, 6. april 1992. god.

Danas je skoro indentično stanje kao prethodnih dana. Vijesti sa radija govore o sukobima i porastu napetosti i neizvjesnosti. Dok jedni pregovaraju, drugi sprovode već gotove planove. Dramatična situacija je u Foči, Zvorniku, Višegradu… Prisustvo paravojnih formacija SDS u pomenutim gradovima i šire ne obećava nikakav mir i garanciju civilnom muslimanskom stanovništvu. Napajanje radiouređaja vršimo isključivo pomoću automobilskih akumulatora. Iako su rijetki, akumulatori takoreći okupljaju ljude koji posebno u večernjim satima slušaju vijesti, da bi se nakon toga žučno raspravljalo. Samo vijesti o sukobima, političkim, a i oružanim, izgleda jedino meni nagovještavaju najgroznije stanje a već ga nazivaju RAT.
Uvjeravajući me da neće biti rata i pokušaja okupacije govore mi da je Bosna i Hercegovina priznata kao država, ali sve govori u prilog drugačijem razvoju događaja.

Nastavice se

[Dedo]

in reply to: Krvava Cuprija na Drini. #13995

[Dedo]

in reply to: Krvava Cuprija na Drini. #13994

[Dedo]

in reply to: Krvava Cuprija na Drini. #13993

[Dedo]

in reply to: Krvava Cuprija na Drini. #13992

[Dedo]

in reply to: Krvava Cuprija na Drini. #13990

[Dedo]

in reply to: Zepa – Ratni dnevnik #13980

Rat počinje
Nedjelja, drugi dan Kurban Bajrama, 5. april 1995. godine

Mir je danas u Žepi i oko nje uzdrman viješću koja je prekinula bajramsko veselje u Gođenjima. Autobusi koji su vozili prema Sarajevu vraćeni su nazad jer im nije dopušten prolaz. Naredna vijest je zvučala još lošije: pretučen je i protjeran sa radnog mjesta iz Budete Rasim Bajić. Rasim je radio kao čuvar, a pretukli su ga pripadnici srpske policije pod komandom Rajka Kušića, te poručili da ”Muslimani Žepe nemaju šta da traže i dolaze u Budetu i da je za njih posao završen.”
Ne znamo još pravu istinu, ali ćemo je uskoro saznati. Sprovođenje srpskoga plana za Žepu i okolinu sigurno je otpočelo. Presjekli su nam i struju. Od večeras smo uz svijeće, a do kad, niko ne zna. Ja sam u povratku iz Gođenja sa tetkom Mujom Vatrešom i Seadom Vatrešom, kolima došao nazad kući te smo od okupljenih na Brezovoj Ravni saznali za Rasima. Veliki broj okupljenih su bili u glavnom Muslimani iz Godimilja koji već trpe otvorene provokacije komšija Srba. Neki su pričali kako su ih neke komšije Srbi upozorili da bježe, ali su im to rekli u strogoj tajnosti. Pomislio sam: vidiš, prave se dobri samo da bi se lakše otarasili komšija Muslimana i bez problema očistili teritoriju. Mislim da je providno, ali vidjet ćemo šta će dalje uslijediti. Ima onih koji su došli samo sa nužnim stvarima, a i onih koji su sa natovarenim traktorima i vozilima preko noći izašli u Bokšanicu, goneći i stoku pred sobom. Pričaju da se samo privremeno sklanjaju dok ne prođe kriza. Misle se vratiti, a zašto ih onda izgone? Neće biti dobro, to predosjećam, ma kako optimistički mislili drugi.
Kako se nadati boljem kad evo Radio Sarajevo javlja o novim problemima u glavnom gradu BiH. Ponovo rade snajperi. Ranjena je žena i ubijena djevojčica na Vrbanja mostu, a srpski MUP napao je policijsku školu na Vracama…
U Foči se spominju nasilja paravojnih srpskih formacija koje terorišu grad i okolna sela. Postavljene su barikade na sve strane, daju se ultimatumi. Stvaranje ”srpske autonomne oblasti” sigurno će dovesti do velikih nereda, kako u našem okrugu, tako i u ostalim područjima uz Drinu. Foča, kako se pripovijeda, bila je stratište bosanskih Muslimana i u prošlom ratu od susjeda Srba, što bi se moglo dogoditi ponovo. Sva podrinjska mjesta kao da moraju biti pripojena samom paklu stradanja i uvijek od istih neljudi. Ako je tako bilo kroz historiju, a i sad čačkaju s istim ciljem, onda čemu se nadati?
Večeras smo pozvani svi sa Vratarske regije na neki skup u školi. Dolaze predstavnici Stranke demokratske akcije (SDA) i članovi teritorijalne odbrane iz Žepe. Počinje se uveliko organizirati za ne daj Bože. Braniti se nego šta!

Nastavice se

[Dedo]

in reply to: Zepa – Ratni dnevnik #13979

Bajramsko veselje u Žepi
4. april 1992. godine

Subota, Kurban Bajram…
Današnje Bajramsko veselje u Žepi proteklo je bez ikakvih problema. Džamija je bila prepuna na Bajram – namazu, te se u prijepodnevnim satima slilo mnogo više Muslimana iz okolnih mjesta. Veliki broj stanovnika iz višegradskih sela, blizu Drine, uveličalo je veselje. Mnogo svijeta je došlo i iz Han-Pjeska. Bilo je mnogo ljudi i iz okolnih rogatičkih mjesta. Svi meni poznati Vratarci iz Sarajeva došli su u rodno mjesto klanjati Bajram – namaz. Poslijepodne se pročula vijest kako je u samom Sarajevu dramatična situacija, te da su snajperisti pucali po stanovništvu koje je protestvovalo protiv rata. Tom prilikom je ubijena Suada Dilberović, što upravo sad gledam na sarajevskom dnevniku. Bajramsko veselje, iako je proteklo bez incidenata, malo se ranije okončalo. Drugi dan Bajrama će se najvjerovatnije obilježiti sutra u Gođenjima. Nadati se da će i dalje biti bez incidenata. Dnevnik sarajevske televizije izvještava kako se desio i drugi incident u Sarajevu, napad na policijsku stanicu od strane srpskih paravojnih formacija, te da su Arkanovci okupirali Bijeljinu. Muslimansko stanovništvo Bijeljine traži spas u susjednim gradovima, a navodno ima već ubijenih, kao i onih koji su odvedeni u nepoznatom. Ne zvuči nimalo dobro, ma kako bilo.

Nastavice se

[Dedo]

in reply to: S brda s dola (priroda) #13960

Teva rodjeni zavidim ti na ovom provodu,kako bih ja rado ocima pregledao ove prirodne pejsaze koje si nam docarao AFERIM.

[Dedo]

in reply to: Zepa – Ratni dnevnik #13952

To se odnosilo prvenstveno na moga Babu Muniba i na mene pa onda na sve ukućane. Evo vrtim se u stolici i privodim ovaj zapis kraju. Isključit ću radio, pokušat ću crne misli odagnati nečim lijepim i pokušat ću zaspati jer sutra je ako Bog da Bajram.
I dalje je situacija napeta. Danas su sa Babom Munibom, poslije posla, svratile komšije i u očaju prepričavali uz kahvu šta se danas dogodilo. Razgovor je najviše pogodio Babu koji je godinama radio na auto-dizalici za utovar drvene građe, zajedno sa Slobodanom Cvijetićem, zvanim Doktor, i to kao otpravnik drvene građe. Zadnje dvije i pol godine Babo je radio kao vozač radničkog autobusa, pa tako danas poslijepodne, kad su svi zajedno krenuli kućama, Srbi i Muslimani zajedno (a petak je uoči Bajrama), Muslimani su otvoreno vrijeđani. Slobodan Cvijetić je rekao Babi, kad mu je stao na autobuskom stajalištu, da bi ovaj izašao:
– Munibe doviđenja i čuvaj se! A ako se idući put vidimo biće to preko nišana! – nacerio se podmuklo i izašao.
Rekao je to glasno, da svi čuju. Prije toga, u toku dana, još nekolicina komšija Srba otvoreno je vrijeđala komšije Muslimane u radnoj jedinici Budeta. Cijeli dan bila je prisutna srpska policija Rajka Kušića odjevena u maskirne uniforme sa automatskim oružjem i mitraljezima. Pijani i razulareni vrijeđali su radnike u autobusu pri odlasku za Žepu. Šta će biti? Bio je to prvi šok. Ratna stihija se približava. Sutra je Bajram! Možda će napasti baš na naš praznik. Primjećeno je i veliko grupisanje Srba oko kuća u njihovim naseljima, kao i vozila JNA oko Borike. Iskazuju se i riječi utjehe ponekog optimiste: ”Neće ništa biti ako Bog da, smirit će se ovo. To je pasja politika, ”borba za stolicu” i slično. Ostajem nijem na sve to. ”Crno nam se piše” – pomislih. Svejedno šta će biti, bit će. Od sudbine se ne može pobjeći. Nego odoh spavati, a sutra ako Bog da, odoh na Bajram-namaz, a potom na bajramsko veselje u centru Žepe.

Nastavice se

[Author]

Posts