[Dedo]

#14002

Četnici ispituju situaciju
Utorak, 7. april 1992. god.

Izvještaji govore o zvaničnom napadu na Foču. Počinje rastjerivanje i fizičko zatiranje muslimanskog naroda iz Podrinja. Već se spominju riječi izbjeglice, muhadžiri, ranjeni, mrtvi, odvedeni… Kod nas je i dalje napeto stanje, ali se ne puca. Noćne straže organizirane po ograncima funkcionišu uz veliku dozu napetosti i isčekivanja, u uvjerenju da smo sljedeći. Lično obavljam tu vanrednu dužnost i samo posmatram sa kakvim se naoružanjem stavljamo u eventualnu zaštitu. Priče o načinu organiziranja Srba, kao i njihovo ponašanje, jasno govori da im iza leđa stoji JNA. Na noćne straže i tokom dana nosim lovačku dvocijevku. Imamo nekoliko karabina, a veoma su rijetke automatske puške. Nekoliko pripadnika Rezervnog sastava milicije u našem selu legalno su zadužili automatsko oružje, kao i neki pojedinci koji su, samo njima poznatim kanalima, kupili neke kalašnjikove. Sve je to jadno i bijedno, ali eto u svemu se vidi jedan poseban moral, jedan prkos životu i onima koji već pucaju po Muslimanima. Obilazimo Bokšanicu, Dobratuš, a čuli smo kako su neka nepoznata lica primijećena u vozilu crvena lada niva, koja se pred mrak samo okrenula na Jeliku. Danas smo po prvi put popriječili balvane na cesti za Žepu, u Bokšanici. Srbi vjerovatno imaju potpun uvid u stanje koje vlada u Žepi i imaju sigurno jak razlog za upuštanja tako daleko od šume Bokšanice. Sugerisano nam je da svako vozilo koje se pojavi na sličan način kontrolišemo i da se razoružaju lica u vozilu, ako su naoružana. Polahko, ali sigurno, dolazi vrijeme kad više ni korak od kuće nije siguran i već se može tretirati kao rizičan po život.

Nastavice se

[Dedo]

#14003

Formiranje Teritorijalne odbrane BiH
Srijeda, 8. april 1992. god.

Ne posjedujem akumulator, ali ponekad odem kod ljudi gdje se okupljaju i nepomični kao stećci, napeta sluha, upijaju riječi i radioizvještaje. Večeras sam samo u prolazu kroz Vratar čuo da je Zvornik napadnut. U samom napadu na grad i protjerivanju stanovništva, kao i o dojavama da se ljudi muslimanske nacionalnosti odvode, učestvuju paravojne formacije Beli orlovi, te Tigrovi, a pod komandom Arkana. Svestrana pomoć Srbije se polahko, ali sigurno, manifestuje slanjem jakih, dobro opremljenih dobrovoljačkih jedinica iz susjedne države. Možemo vidjeti ko u stvari prouzrokuje nerede i zastrašivanja Muslimana i na čijoj je strani sama JNA. Odakle Srbima u Bosni toliko oružje da mogu stvarati paravojne formacije unutar već priznate države? Krajnji cilj svih dosadašnjih zakulisnih igara i ubuduće, poznat je izgleda samo Srbima. Za Muslimane koji su vijekovni stanovnici Bosne i Hercegovine sada nema mjesta. To je izgleda i sam cilj Srba, koji su kako sam čitao, ovdje počeli živjeti tako što su nasilno dovođeni iz Srbije i crnogorskih vrleti u vijekovnim ratovima Srbije sa Bosnom i Hercegovinom. Dolazili su čak i iz Bugarske, iz Vlaške nizije, neki pravoslavni stočari i pod zaštitom Srba, iste religije, ostajali na tlu Bosne i Hercegovine. Kako sam upoznat, oduvijek smo bili većinski narod i to smo i ostali, s punim pravom na vijekovnim ognjištima. Ponovo smetamo i ponovo se pojavljuju osvajači iz Srbije. Do kad će trajati to nastojanje i proširenje Srbije, te borba do istrebljenja Muslimana?
Predsjedništvo Bosne i Hercegovine donijelo je odluku o stvaranju Teritorijalne odbrane na nivou države, kao legalne vojne formacije u svrhu odbrane naroda. Ovu informaciju čuo sam sasvim slučajno, u prolazu. Sve dosadašnje pretpostavke, izgleda pomalo izlaze na vidjelo i samim tim nam je izgleda rat neminovan. Nahrlit će na nas i zna se zašto. Morat ćemo se braniti, ali kako?

Nastavice se

[Dedo]

#14009

Zvornik je pao
Četvrtak, 9. april 1992. god.

Šokantne vijesti i potresni izvještaji govore da je Zvornik nažalost okupiran, zauzet, otet, kako god. Arkanovci su preuzeli kontrolu nad gradom i vrše protjerivanje Muslimana. Bio sam u Žepi danas i čuo sam ponešto o izbjeglicama iz višegradskih sela. Dovode nejač i sklanjaju se od terora koji se provodi u njihovim naseljima. Prebacuju se na našu obalu, preko Drine, čamcima u kojima prevoze stoku i hranu, pa čak i vozila. Vidio sam jednoga taksistu iz Višegrada i neke poznanike iz sela Štitarevo. Pričali su o veoma nestabilnoj situaciji oko Višegrada.

[Dedo]

#14010

Izbjeglice traže spas
Petak, 10. april 1992. god.

Danas se govori o velikom broju izbjeglih i protjeranih iz Zvornika u kojem su četnici objavili ”konačnu srpsku vlast”, uspostavljenu uz potporu braće Srbijanaca. Navode se cifre od desetak hiljada izbjeglih i protjeranih koji traže spas u susjednim općinama i preko Save. Dramatična i crna hronika u Foči, Višegradu, Sarajevu, Kupresu… Dan počinje da liči na drugi i nikako bolje. Naprotiv, situacija se pogoršava intezivno i prijeti krvoproliću.

[Dedo]

#14011

Murat prijeti da će dići Hidrocentralu
Subota, 11. april 1992. god.

Prvi artiljerijski napadi na Foču desili su se danas. Pitam se odakle artiljerija Srbima u Bosni i Hercegovini. Upravo su to novi dokazi prisustva JNA u ratu u BiH i to na strani Srba. Navodno pričaju o uspostavljanju reda i mira u gradovima gdje dolazi do sukoba. Bosanski Srbi zakuhaju, pa dovode JNA ili dobrovoljce iz Srbije da dovrše započeto, naravno u njihovu korist, a na katastofalnu štetu Muslimana. Zabilježit ću i to da su danas oko 13:45 vođeni razgovori između Alije Izetbegovića, Milutina Kukanjca i Murata Šabanovića, koji se javljao iz Hidrocentrale ili Hidroelektrane u Višegradu. Sam čin se objašnjava tako što je Murat sa svojim istomišljenicima upao u postrojenja na Drini, da bi ih srušio tempiranim eksplozivom. Zbog čega? Višegrad je naime prosto okupiran od formacija Užičkog korpusa JNA, a vojska zajedno sa dobrovoljcima iz Srbije i Bosne vrši teror nad muslimanskim stanovništvom u Višegradu.
Stanje u ovom gradu i okolini je po iskazima, veoma haotično i poprima visok nivo terora. S ciljem sprečavanja katastrofe koja je prijetila Muslimanima u Višegradu, Murat je izgleda riješio, da na jedan neobičan način to spriječi, prijeteći velikim posljedicama za cijelo Podrinje, ako bi Centrala pukla. Došlo bi do plavljenja svih područja niz Drinu. To je valjda njegov ultimatum, u kojem istupa sasvim odlučno, očajan i bijesan nad onim što se dešava njegovom narodu. Traži da smjesta prestanu terorisati grad i da se vojska JNA, kao i dobrovoljci iz Srbije, izvuku iz grada, ostavljajući Muslimane na miru. U protivnom će aktivirati eksploziv i ode sve do vraga.
General Kukanjac obećava da će mu ispuniti zahtjeve, samo da ne dira centralu. Predsjednik Alija moli ga da to ne čini zbog Muslimana, jer ako ništa drugo, još uvijek žive nizvodno uz Drinu, a Kukanjac će održati riječ. Murat im ne vjeruje i insistira na promjeni situacije i to odmah. Osjećam da bih poludio, ako bih slušao svako novo emitovanje i izdanje dnevnika i vijesti. Vrijeme je da odem na moju redovnu smjenu straže jer narod treba bezbjednije spavati.

Nastavice se

[Dedo]

#14035

Komšije Srbi sa čarapom na glavi
Ponedjeljak, 13. april 1992. godine

Stanje napetosti, neizvjesnosti i nasilja je kulminiralo, posebno u Višegradu gdje je Užički korpus JNA okupirao grad. Sudeći po novim razgovorima između Murata Šabanovića, Alije Izetbegovića i Milutina Kukanjca, stanje uopće nije dobro. Murat ponovo apeluje na iste stvari. Izigran je u zadnja dva dana, tako da je sada na ivici ludila. Moglo bi se desiti da minira branu. Neće biti veselo ni za koga. Ovima u Sarajevu kao da je svejedno, posebno Kukanjcu. Izgleda da on ne odustaje od svoga plana. Danas je potvrđen veliki broj izbjeglica iz Višegrada, koji najavljuju nove talase izbjeglih. Proteklih dana u Žepi je formiran Građanski forum koji je nastao zbog vidljivo poremećene situacije u širem regionu. Forum je sačinjen od ljudi iz redova SDP-a, stranke koja je i pred izbore postojala u Žepi, a nije se slagala sa programom stranke SDA. Oni su odlučili da stupe u kontakte sa lokalnim Srbima sa kojima se komuniciralo radiostanicom Civilne zaštite, te da u svojim uvjerenjima o miru sklope taj mir. Do pregovora još ne dolazi, a da li će uopće doći, niko ne zna. Čisto sumnjam. S druge strane stranka SDA stupa u kontakt sa Merhametom iz Sarajeva s ciljem traženja pomoći u hrani i lijekovima za izbjeglice iz okolnih općina. Građanski forum sačinjavaju Sarija Ćesko, Hamdija Hodžić, Nazif Podžić i Šaban Kulovac. U međuvremenu su nam Srbi pustili struju, tako da rade i telefoni. Istina dešavaju se česta ometanja veza. Ipak narod Žepe kao da nije spreman da prihvati činjenicu da je agresija na BiH već počela. Već se zna šta se dešava u Bijeljini, Foči i tako dalje, a život u Žepi se prividno normalno odvija. Škole i sve javne ustanove rade i pored napete situacije. Blokada Žepe je još ipak na snazi i ne zna se do kada bi mogla potrajati. Sudeći po iskazima boričkih Muslimana, koji sve češće dolaze u Vratar i Ribioc, nešto se ipak sprema.
Govore o tome da je vidljivo kako se mještani Srbi, prije noći grupišu u naseljima gdje čine većinu. Srbi sa Godimilja, Milotića i Podljutače obično borave tokom dana kod kuća, a predvečer se udaljavaju na Sjeversko. Primjećeno je da su već nekoliko porodica poslali u Srbiju, uglavnom žene i djecu, i isto tako da se konstantno viđaju Srbi koji su prije živjeli u Srbiji. Sinovi i unuci Borisava Đerića, koji su inače živjeli u Beogradu, došli su u rodno Godimilje i već tu borave duže vrijeme. Hasib nam priča kako ga je Vlade Đukić provocirao kad je išao u kupovinu, u prodavnicu na Sjeversku, te kako je sin Neđe Đerića (s Tesle) prijetio momcima sa Godimilja, rašepuren u maskirnoj uniformi, u društvu Dragana i Slaviše Lubarde, osokoljen i opijen Kušićevom politikom kao Kušićev soko. Kažu da se još uvijek na Sjeversku, kod ”trna” (na ćošku moje livade, a tamo smo imali još zemlje i u zaseoku Milotići) nalazi traktor na čijoj prikolici je postavljen PAM i puškomitraljezi iza kojih dežuraju maskirani Srbi, vjerovatno ”domaći”, pa ih stid da se ofiraju*. Priča se o velikom broju komšija Srba, kako su pristrasni i naklonjeni vojvodi Rajku Kušiću. Godimiljci kao i Živaljevci, dosad samo nekolicina, krstare između njihovih sela i Vratara i Ribioca, tako što povremeno idu kućama, počinju sa radovima na njivama, dok se još uvijek nadaju normalizaciji situacije na širem rejonu.

Nastavice se

[Dedo]

#14053

Zatvoren sarajevski Aerodrom
Utorak, 14. april 1992. god.

Večernje vijesti sarajevskog radija govore kako je zatvoren aerodrom Butmir u Sarajevu i kako su oteta dva novinara TV Hajata. Stanje oko Žepe je bez ikakvih promjena. Redovne su seoske straže, izviđanje Bokšanice i čuvanje barikada na Jeliku i Brezovoj Ravni. Cjelokupna situacija u BiH, da se ne prepričava, nije dobra i ne obećava normalniji pomak. Mir je izgleda uzdrman i ko i kako će ga vratiti to samo dragi Allah zna.

Patriotska liga pripremala odbranu
Srijeda, 15. april 1992. god.

Već danima čudna atmosfera vlada među političkim strankama u Žepi. Naime Patriotska liga je bila formacija SDA stranke, koja je osnovana još u februaru 1992. godine na čelu sa Salimom Ćeskom, čiji sam pripadnik bio od samog osnivanja, a nazivana je ekstremističkom i nelegalnom. Samim tim nismo bili podobni za ”komunjare” kako smo nazivali one koji nisu bili u stranci SDA. Obzirom na dešavanja u cijeloj BiH bilo nam je jasno da se mora praviti sistem odbrane, na što su komunjare negodovale u ubjeđenju da nam Srbi ne mogu biti neprijatelji. Ne shvatam takva razmišljanja pored očiglednih činjenica okolo. Probali smo vršiti kontrolu područja oko Žepe u sadejstvu sa žiteljima općine Han-Pijesak i Boričkih sela, posebno se osvrćući na noćne straže i izviđanja okolnih pograničnih mjesta. Sada prvi put spominjem Patriotsku ligu. Vidim da je đavo odnio šalu. Vidim šta se dešava i ne može se očekivati brz i lahak rasplet događaja u BiH.

Nove izbjeglice iz Višegrada
Petak, 17. april 1992. god.

Danas saznajemo da je stigao autobus iz Rogatice, u kojem su došle nove izbjeglice iz Višegrada. Nema preciznih informacija o njihovom dolasku, mada je sve to pomalo čudno i nikome nije jasno kako da u trenutnoj blokadi Žepe stigne autobus sa izbjeglicama. Priča se o tome da će se situacija normalizovati, da će biti bolje… Teško je dati bilo kakav sud o svemu kad je sve tako spontano i složeno. Odakle ti ljudi da dođu preko Rogatice kad istovremeno pristižu i preko Drine. Sve je tako čudno.

Nastavice se

[Dedo]

#14084

Humanitarna pomoć iz Merhameta
Nedjelja, 19. april 1992. god.

Da je situacija i više nego dramatična uvjeravamo se svakoga dana. Danas se desilo čudo. Još smo pod blokadom, a stigao je kamion pomoći Merhameta iz Sarajeva. Riječ je o pomoći na kojoj se insistiralo i za koju se molilo Merhametu u Sarajevo prošle sedmice. Sa sigurnošću mogu da konstatujem da se niko nije nadao u potpunosti da će se to dogoditi. Evo pada jaka kiša koja nikako da prestane. Da li je to s Božje strane da bi se na taj način zapamtio današnji dan. Došla je hrana kojom će se nahraniti gladni i napaćeni prognanici iz susjednih općina. Istim kamionom, za Sarajevo, kažu da je otputovala žena nekog Selmana Podžića (oficir JNA), koja je ostala kod njegovih poslije Bajrama.

Potresne priče iz Višegrada
Utorak, 21. april 1992. god.

Proveden dan u samom centru Žepe malo me ohrabrio u odnosu na nekoliko prethodnih dana koji nisu nudili nikakvu nadu. Naime, sreo sam poznanika Ramiza Selimovića sa Skele (Štitarevo) općina Višegrad, koji je samo dan ranije došao iz Višegrada. Pričao mi je o normalizaciji ratne drame u Višegradu i kako se narod koji je bio izašao iz grada počeo vraćati u okolna sela, te da su neke firme ponovo počele sa radom. Ljudi su se vraćali na posao, što je veoma pozitivna činjenica koja ukazuje na skori mir u regionu. Nadati se, mada je trebalo držati s rezervom očekivanja, jer tamo su još uvijek prisutni vojnici Užičkog korpusa JNA, koji kao uspostavljaju red i mir. Da li je to samo prividno? Vidio sam i Avdiju iz Štitareva, također poznanika, koji je donio nešto cigareta za prodati, obzirom da je kriza već počela.
Nema se kupiti dovoljno ni osnovnih prehrambenih artikala. Svega ponestaje u trgovinama, a blokada koju Srbi provode ne popušta. Srbi tjeraju po svom, dok im svakodnevno slijeću helikopteri JNA sa oznakama Crvenog krsta.

Nastavice se

[Dedo]

#14104

Ponekad nadlete i teritoriju Žepe. Letove obavljaju dolinom Drine kao i direktnim prelijetanjem iz Srbije preko Drine na Boriku. Dovoze im sigurno oružje i hranu, možda i vojsku. Njima neće ponestati robe u prodavnicama dok se naslađuju blokadom pod kojom nas drže. Siguran sam da, ako se ovako nastavi, mnogi će biti gladni u skorije vrijeme. Već se priča o tome kako neki ljudi žale što se nisu ranije obezbijedili bar za veću količinu osnovnih potrepština. Babo je već krajem marta kupio, kako reče, zalihu za godinu dana: brašno, so, ulje, šećer, tjestenine i konzerve, što može trajati u slučaju nestanka električne energije. Već se jedan dio hrane izmjestio izvan kuće, po Đedinom savjetu, jer kako reče, njegovo ratno iskustvo iz Drugog svjetskog rata neće ga dati prevariti. Po njegovom rezonu trenutna situacija nije nikako dobra. Stoga se treba nadati napuštanju kuće, privremeno ili slično tome, tako da se mora imati izmještene hrane.
Stalne su reorganizacije Patriotske lige. Formiraju se male grupe koje se zadužuju za određene prostore, a ustvari straže i izviđanje sprovode se uredno i zadovoljavajuće. Ljudi su u iščekivanju ponovnog vraćanja na posao, dok oni koji su ostali poslije Bajrama, žive u nadi o ponovnom povratku u Rogaticu, Sarajevo… Priča se i o nekim pregovorima između Srba i Muslimana iz Han-Pijeska, kako su ”jalovi”. Nema dogovora sa Srbima, na što iz dana u dan ukazuju mnoge činjenice. Jučer je SDA pozvala sve političke stranke na opće ujedinjenje i Patriotska liga je postala sastavom Teritorijalne odbrane na čelu sa štabom TO. Već se vrši popis vojno sposobnih kao i popis lovačkog naoružanja koji se stavljaju na raspolaganje Teritorijalnoj odbrani. Rezervni sastav milicije i dalje ostaje pri svojim aktivnostima. Konačno imam cijelu noć za spavanje što ću sa zadovoljstvom iskoristiti, mada noćnu tišinu još uvijek remete srpski mitraljezi sa Borika, Sjeverske, Babljaka i Mislova. Znamo da ih imaju da nas zastrašuju. Noću nam pokazuju ”svijetleće kugle”. Odmor mi je potreban, a i prošlo je deset sati. Ponoć će uskoro zakucati na vrata i zato stavljam tačku na danas.

Nastavice se

[Dedo]

#14116

Selman Podžić dolazi u Žepu vozilom JNA
Četvrtak, 23. april 1992. god.

Nova informacija tiče se današnjeg dolaska Selmana Podžića u Žepu vozilom JNA. Razlog njegovog dolaska mi je nepoznat, a čudno je da je još uvijek u redovima JNA koja teroriše Muslimane u BiH. Ovih dana je stvarno nabijena situacija i eskalira svakim satom. Srbi su nam ponovo presjekli struju i telefone. Izgleda da nema ništa od očekivane deblokade Žepe. Ustanove u Žepi još uvijek rade uprkos činjenici da se nalazimo u jednom konfuznom stanju. Priča se da je prethodnih dana u Žepu dolazio komandir milicije iz Vlasenice, neki Fadil Turković, te da je dok smo imali struju i telefone koristio telefon u neke sebi poznate svrhe. Govorio je o teškoj i dramatičnoj situaciji u Vlasenici te da je istu napustio sa svojim istomišljenicima i pristalicama. Govorio je kako je sada na raspolaganju Žepi, ako bi zatrebalo i da je smješten negdje na Radavi (blizu Han-Pijeska) sa nekoliko desetina naoružanih ljudi.

Puškaranje na Bokšanici
Petak, 24. april 1992. god.

Petak je. Đedo se vratio sa džume i priča kako je danas vidio mnogo osoba koje su negativno prokomentarisale sinošnje puškaranje. Sinoć, 23. aprila, oko devet sati, otvorila se pucnjava iz pješadijskog oružja na Tesli (Bokšanica). Neki koji su bili na stražama od Jelika do Lazine uzvratili su nepromišljeno, što nisu smjeli uraditi zbog samog odavanja pozicija. Tek kasnije se saznalo da se radi o ljudima koji su došli iz Rogatice da se spoje sa porodicama koje su tu ostale još od Bajrama. Valjda radosni što su uspjeli proći kroz područja koja kontrolišu Srbi, pucali su kad su ustanovili da su na sigurnom terenu. Radi se o Sinanu Ćeski, Merdanu Kurtiću i Nazifu Zimiću. Ipak, nije opravdan čin šenlučenja bez obzira na to koliko su se radovali. Stvorena je panika u susjednim selima, konstatujući da se radi o Srbima koji su se ”uvukli” duboko prema nama i da spremaju nešto novo. Nekoliko porodica je tog trenutka izmješteno iz kuća u obližnje šumarke i podalje od samog sela.

Nastavice se

[Dedo]

#14117

Tek danas svi znaju šta se uistinu dogodilo. Pored negodovanja zbog njihovog šenlučenja, radovalo nas je to što su donijeli svoje oružje koje je itekako dragocjeno kao i oni. Ipak su zaključili da pripadaju svojoj Žepi i došli su da s nama podijele trenutke neizvjesnosti, koje svi proživljavamo u općoj blokadi kao i stalno provociranje Srba. Bezbroj osoba dolazi da ih pita šta se dešava u Rogatici. Raspitujemo se za svoje bliže, za one koji su se nalazili u Rogatici. Njihova kazivanja se svode na opće muslimansko rasulo i paniku u samom gradu Rogatici i užoj okolini. Kazuju kako su saznali da tamo nema nikakve konkretne organizacije. Sve se svodilo na manje grupe koje se organizuju da pruže otpor ako bude trebalo, te da je to nedovoljno.
Obzirom da grad Rogaticu u većini nastanjuju Muslimani, grad napuštaju Srbi i grupišu se u prigradskim zonama. U strahu Muslimani napuštaju grad, odlazeći u različitim pravcima, dok uporedo s tim narod iz okolnih mjesta: Goražda, Višegrada, Sokoca traži utočište u Rogatici. Govore da svakodnevni prolasci JNA i paravojnih formacija Srba kroz grad, koji idu u pravcu Goražda i Višegrada, stvaraju veću dozu straha kod Rogatičana. JNA sa svojim dobrovoljcima u oklopnim vozilima i kolonama kamiona, prolazeći kroz Rogaticu, obavezno žestoko pucaju i vrijeđaju svojim ponašanjima, stavljajući do znanja Muslimanima kakve su im namjere. Mislim da je opravdan čin sklanjanja nejači na određena mjesta, ali ako grad napuštaju i vojno sposobni onda ni u kom slučaju ne može biti opravdano. Đedo Salih mi reče da su danas članovi Građanskog foruma iz Žepe išli i vratili se sa pregovora koji su održani u Sjeverskoj. Navodno se još nije saznalo o detaljima koji će se predočiti možda sutra. Jedino se zna da je Rajko Kušić bio taj koji je pregovarao u ime srpskog naroda.

Nastavice se

[Dedo]

#14138

Četnici zahtijevaju da JNA uđe u Žepu
Ponedjeljak, 27. april 1992. god.

Boraveći u Žepi, Salim me danas upoznao o nekim detaljima sa pregovora na Sjeverskoj, gdje su prije tri dana išli članovi Građanskog foruma, kao i o aktivnostima koje sprovodi već stvorena Teritorijalna odbrana na nivou cijele Žepe. Reče mi da je iz Rogatice došao i Sabrija Tabaković i da je donio neke radiostanice manjeg dometa i da je ovih dana stigao i doktor Beno Kulovac. Obojica su stigli preko šuma iz Rogatice te su došli preko Babljaka. Malo je ohrabrujuće da u Žepi imamo doktora Nijaza Štitkovca, pa sada i Benu, kao i dobrog bolničara Šabana Kulovca. Sabrija je sa manjom grupom došao preko Babljaka i bio je dragocjen u ovoj situaciji. Sabrija je radio u Rogatici kao neki obavještajac ili vezista u Vojnom odsjeku. Kao dobar stručnjak u svom poslu i nadasve dobar čovjek i patriota, dolazi u pravom trenutku. Salim me još upoznaje da je već formirana Žepska četa (Teritorijalne odbrane općine Višegrad) na čelu sa nekim Hamedom Šetom, te da je imala malu smotru od oko pedesetak pripadnika u Štitarevu. Štitarevo, selo u neposrednoj blizini Žepe, na desnoj obali Drine, postaje i utočište pomenute čete.
Govori se o tome da je Rajko Kušić zahtijevao da JNA nesmetano uđe u Žepu i da se stave pod kontrolu ekstremisti (Patriotska liga), pohvataju i izruče. Nekim informacijama već raspolažu, mada prilično neosnovanim i netačnim, a nepoznato je kako dolaze do njih. Između ostalog tražio je da se preda sve oružje, da mu neko da oružje za koje je dao pare i kupio legalno, a da nas kasnije mrcvare po svom ćejfu. Lovačko oružje kojim se raspolaže u Žepi je izgleda prijeteća opasnost silnoj JNA i kako to da on (Kušić) priča u ime JNA, te da oni moraju ući u Žepu. Šta imaju tražiti ovdje i sa kakvim ciljevima to nisu iznijeli u svom izlaganju. Svoje ciljeve izgleda skrivaju iza JNA, kojom se štite, ali od koga i zbog čega? Izgleda da neće moći sa nama kako su zamislili. Rajko je navodno rekao da ćemo biti obaviješteni o narednim pregovorima u čemu se osjećalo neko zlo. Ultimatumi će sigurno biti još subjektivniji i prohtjevniji, dok ne ispita s kim će imati posla, da bi mogao odigrati na sigurno. Salim mi je dao poruku koju sam dostavio našem predstavniku u Vrataru, Amiru Bajiću, u kojoj se sugeriše na organizovanje na višem stepenu, u svakom zaseoku. Amir me je upoznao detaljnije o aktivnostima koje prethode, a koje će početi već sutra u školi, u Vrataru. Poslao me je još do nekih saradnika sa kojima sam dogovorio sutrašnji sastanak. Neće sve ovo izaći na dobro i po ko zna koji put ponavljam, onako za sebe, dok privodim današnji dan kraju. Babo me zove da se ne udaljavam večeras. Sutra moramo raditi poslove na njivi, a nije mi ni do kakva posla i možda trud bude uzaludan, jer treba načekati da plodovi narastu..

Nastavice se

[Dedo]

#14195

Prvi maj, a rat
Petak, 1. maj 1992. god.

Sjećanjem na nekadašnji Praznik rada pokušavam osvježiti ove sumorne dane, onako samo za sebe. Pokušavam naći način kojim bi se razbila sva ova tama koja se nadvija, pritiskajući nas mračnim nabojima zla, koje se osjeća sve više, tu iznad naših glava. Cijeli prostor kao da se parča u mozaik koji se ne može više nikada sklopiti i stvara meni neki nepoznati ambijent u kojem se nezaustavljivo gubim. Našao sam se danas sa nekoliko jarana da malo sjednemo, nađemo neku nama dragu temu, tek toliko da se prisjetimo 1. maja. Ali svako sjećanje na nešto što je bilo lijepo razvedri i oblačan dan. Naprotiv, danas je bilo tako lijepo vrijeme. Čisto, prozirno, svježe, pravo proljeće. Livade su okićene u raznorazne cvjetiće. Tek poneki rafal koji bi se začuo sa Borika, Mislova i Babljaka vratio bi nas u stvarnost. Pa zar se baš više ne može normalno živjeti. Spremiš se za nešto lijepo, očekuješ idealan dan, živiš u nadi za bolje sutra, a onda ponovo uznemiravanje. Kao da su na toj strani tamo bolesnici, životinje, ili ni sam ne znam ko. Kao da ih je neko pustio iz kaveza i bježe od svake kontrole. Bježe od svake moralnosti i dobročinstva. Ne znam ni kakvu bi čovjek dao definiciju svih sljedbenika ludog psihijatra Radovana Karadžića. Daju se lahko zavesti, slijede luđake u stopu, kao slijepci, vjeruju u lažnu priču s Kosova polja i ideologiju Gorskog vijenca u kojima se hučkaju* k’o bijesni psi, a da ne govorim o Načertaniju Ilije Garašanina.
Naše malo poslijepodnevno druženje prekinula je vijest o događaju na Lazama. Rekoše da je u Žepu dolazio Juso Ćesko sa nekim porukama od Srba koji su već bili na Lazama. Neki Milisav iz Mislova je kao rekao da Lažani kao i Žepljaci moraju predati oružje kako bi živjeli u miru. Da živimo u miru! Pa da nije njih Srba, niko ne bi bio uznemiren i raseljen. Očigledan dokaz svih zbivanja u BiH, posebno u susjednom Višegradu koji više nego jasno ukazuju ko pravi nerede i ko ne živi u miru. Tek rođena djeca koju majke donose iz Višegrada ne znaju da su uznemirena. Eto danas sam upravo bio u društvu nekih momaka i cura koji se, kako kažu, ne smiju vratiti u Godimilje i u Živaljeviće, jer Srbi prijete i provociraju, a nama šalju recepte ”kako živjeti u miru”. Dok ovo pišem na Jeliku, gdje sam došao odmah po saznanju o Lazama, izašli smo pojačati danjsku kao i noćnu stražu. Nismo mi u izazovu, avanturi i slično. Mi smo valjda samo oni kojima se uskraćuje pravo na život više nego starijima i više osjećamo potrebu da se tome odupremo. Svi su više proživjeli od nas. Neki su već umorni od života i samo bi bistrili politiku koja nas polahko tjera u nestanak. Nisu izgleda ni svjesni šta se događa. Mi se ipak trudimo svojim angažovanjem i prisutnošću da pružimo svima osjećaj zaštićenosti, sigurnosti i na neki način odagnamo strah koji najavljuje razbuktavanje rata. Ne možemo mi spasiti svijet i zaustaviti vrijeme, ali možemo braniti naše pravo na život. Svakodnevno čujemo nove vijesti o stanju u Sarajevu, Goraždu itd. Nema nikakvih pozitivnih promjena i samo je sve gore i zategnutije. Zovu me na partiju remija dok nije mrak i u pravu su, jer sutra je novi dan i nova nafaka.

Nastavice se

[Dedo]

#14300

Žepa je sve do početka rata pripadala općini Rogatica koja je prema popisu iz 1991 . godine imala imala 21.980 stanovnika, nastanjenih u jedanaest mjesnih zajednica. Najveća mjesna zajednica bila je upravo Žepa . Grad Rogatica je brojao 8.920 stanovnika, od toga 5.690 Muslimana, što je činilo 63,7% stanovništva, 2.970 srba ili 33,3% od ukupnog bili su Srbi, a veoma malo je bilo Hrvata. Na teritoriji općine Muslimana je bilo 13.210 ili 60,1%, dok je Srba bilo 8.770 ili 38,1% . Kao što se vidi većinski narod na području općine i grada bili su Bošnjaci Muslimani. Bez obzira na to Srbi su nam uz pomoć Srbije, kao i svuda u BiH, preoteli naš grad.
Žepa je brojala oko 2.400 stanovnika, onih koji su imali stalni boravak u Žepi. Broj Žepljaka je znatno veći u ostalim dijelovima Bosne, jer je veliki broj ljudi po završetku školovanja, odlazio što bismo rekli ,,trbuhom za kruhom”. Broj ljudi koji je stalno boravio u Žepi bio je raspoređen u sljedeće ogranke: Žepa Centar, Stup, Ljubomišlje, Borovac, Vrtače, Laze, Vratar, Ribioc, Slap, Pripečak, Vrelo, Čavčići, Purtići, Štitkov Do, Vinjišta, Vratarsko Polje i Mislovo (jedino srpsko selo koje je brojalo 80 stanovnika). Ogroman broj ljudi je bio privremeno nastanjen u susjednim općinama , a razlog je bio zaposlenje. Mnogi su bili odsutni po pet radnih dana, a vikendom bi dolazili kući. Oni koji su bili privremeno nastanjeni u Rogatici, Višegradu, Han-Pijesku i Sarajevu, i uglavnom su imali svoje kuće po tim gradovima, a navraćali au u Žepu kod roditelja i rodbine. Većinom bi se vraćali u rodni kraj kad bi mladost prošla, život poodmakao, da tu ostare i okončaju život. Ovo dokazuje da je broj Žepljaka bio mnogo veći od broja koji je ustanovljen na popisu stanovništva 1991. god. Većina ljudi koji su živjeli u Žepi zavisili su od drvne industrije, stočarstva i poljoprivrede. Jedni su bili zaposleni u državnim preduzećima, neki su bili zaposleni i uporedo se bavili poljoprivredom, a veliki broj stanovnika je zavisio samo od poljoprivrede i stočarstva. Decenijama je Žepa darivala uspješne ljude BiH

Nastavice se

[Dedo]

#14301

Odlaskom Turaka s područja Bosne i Hercegovine, kao i iz dugih zemalja Balkana, Žepa je ostala na milost i nemilost Srba, odnosno Srbije i Crne Gore. Žepa je prkosila kroz vjekove vremenu i neprijatelju. Palili su je, klali koga su stizali, provocirali od pamtivjeka. Kroz sve golgote koje je Žepa prolazila, ni jedanput nije bila opustošena i totalno zbrisana sa lica zemlje, a njen narod protjeran ili pobijen, sve do posljednjeg rata 1992-1995. god. Za vrijeme vladavine Kraljevine Jugoslavije Žepa je prolazila kroz teške promjene . Dobivajući statut općine 1947. god . Žepa je imala veću teritoriju nego u prijeratnom periodu 1992. god.Ta teritorija je obuhvatala dijelove koje su susjedne općine pripojile sebi, samim tim sasjekli su razvoj žepskog kraja. Mislim da je to bio početak suzbijanja razvoja svih krajeva u kojima su dominirali muslimani. Općina Žepa je obuhvatala područja sela: Gođenji, Brložnik, Stoborani, Podžeplje, Plane, Rijeke, Krivače, koja su pripala općini Han-Pijesak. Oduzelo bi mi puno vremena i možda ne bih pronašao sve potrebne podatke i dokaze koji su bili kao razlozi oduzimanja teritorije općine Žepa. Pošto je Istočna Bosna bila bogata prirodnim izvorima kapitala, kao što su crnogorična šuma koja je bila osnovni izvor privrednih kapitala susjednih općina, te stočarstvo, rude i poljoprivreda. Susjedne općine su dominirale sa upošljavanjem ljudi u drvnoj, metalnoj industriji i rudarstvu. To je bio način da se oduzme jedan dio prirodnog bogatstva općini Žepa. Godine 1958. Žepa iz statusa općine prelazi u mjesnu zajednicu koju pripajaju općini Rogatica. Kao mjesna zajednica Žepa je posjedovala najveću teritoriju u općini Rogatica i jedina gotovo 100%, bila muslimanska. Nikada nam nisu dozvolili jednu osnovnu stvar da komuniciramo sa susjednim općinama, tj. nikada nismo spojeni asfaltnim putem sa Han – Pijeskom, Rogaticom, Vlasenicom i Srebrenicom. Najbliži asfaltni prilaz urađen je desetak kilometara daleko od Žepe, do sela Gođenje, općina Han-Pijesak, te 15-tak kilometara daleko od Žepe na drugoj strani do srpskog sela Sjeversko na Borici. Gdje god je bilo bar nekoliko srpskih kuća, urađen je asfalt. U svim općinskim i drugim strukturama vlasti, dominirali su Srbi

Nastavice se

[Author]

Posts