[Dedo]

in reply to: Ratna svjedocenja iz susjednih opcina. #35927

Šokantna priča smještena između Sanskog Mosta i Prijedora: Apokalipsa sela Ališići 1942-1992.
Iz dvije čatrnje 27 bošnjačkih kostura iz 1942. godine nikada još nije ekshumirano

Autor Midhat DEDIĆ | Objavljeno 10.12.2011. u 05:30

Selo Ališići: Bolno sjećanje i na prošli i na pretprošli rat Selo Ališići, smješteno između Sanskog Mosta i Prijedora, stjecajem nesretnih okolnosti vezanih uz posljednji i pretposljednji rat, nikada nije bilo zaobiđeno od zlih ljudi, dželata i rušitelja. Podsjećanje na 1992. je bolno.

U krvavu dramu upisana je i mlada, pričaju svi, prelijepa žena, 32-godišnja Mediha Ališić koju su četnici iz susjednih Rasavaca prvo obeščastili, a onda i ubili u kući, pred njenim maloljetnim sinovima. Njen suprug Alija, sin rahmetli Kemala, unuk hodže Alije Ališića, borac Sedmog korpusa, nikada se nije vratio na ruševine oskrnavljenog kućnog praga. Oženio se i danas živi u Sanskom Mostu.

Krvavi februar

Do 13. septembra 1992. ubijeni su još i Edhem i Rasma Delić te Razija Ališić. Oko stotinu duša u Ališićima danas se nerado sjeća te užasne 1992. No, skrivene u magli bolnih sjećanja najstarijih žitelja ovoga sela žive i slike krvavog februara 1942.

U dvije uske čatrnje (bunara), kao duhovi u utrobi zemlje, leže kosti 27 strijeljanih Ališićana, od toga 21 Ališić, dvojica Mašića, jedan Dizdarević, jedan Halimović i jedan Pašalić. Zločinačka centrifuga iz februara 1942. ponovila se u kružnoj historijskoj paraboli u Ališićima 50 godina kasnije. A kako izgledaju fakti apokalipse iz šovenskog plesa februara 1942. nad Ališićima?

U knjizi “Staromajdansko područje u NOB-u” partizanskog hroničara Milana Inđića, na strani 94. piše kako su partizani u zoru 14. februara u Ališićima napali domobrane koji su se predali. Zarobljenim domobranima govorili su Đurin Predojević, Rade Erceg i Vlado Prošić o ciljevima NOB-a, o “bratstvu i jedinstvu” i borbi protiv okupatora. Nakon toga domobrani su pušteni i otišli su ka Sanskom Mostu.

Tada je jedan skriveni domobran smrtno ranio Lazu Latinovića, desetara, nakon čega je počelo paljenje kuća, pojata i ubijanje civila. Partizanska komanda na čelu s Đurinom Predojevićem (narodnim herojem, oženjenim Bošnjakinjom, prije posljednjeg rata umro u Tesliću, op. a.) stigla je da utvrdi tragični ishod. Ubijeno je 27 nedužnih civila. Ališići su spaljeni do temelja.

Muharem Ališić imao je 12 godina tog februara 1942. Našu ekipu koja je posjetila Ališiće, odveo je do zlokobnih čatrnja, u centru sela. Prva, Huse Ališića, duboka 17, druga Smaila Ališića od 13 metara.

– U Husinu čatrnju bacani su ljudi nakon što su pobijeni. Ovdje je i hodža Alija Ališić, otac Kemalov. Zaklan je na džamijskim stepenicama. Ne znam koliko ih je u ovoj čatrnji, ali na vrhu je ostao Suljo Ališić, sin Ibre. Imao je 25 godina. Snijeg je bio do pasa, sjećam se, Sulju smo izvadili i ukopali pred džamijom – priča nam Muharem.

Na pitanje jesu li partizani počinili pokolj nad civilima koji su skončali u čatrnjama, Muharem odrično maše glavom. Bili su to tzv. partizani. Srpski aforističar bi primijetio – otišli u četnike, a vratili se iz partizana. Predvodio ih je Milan Ljuboja iz Oštre Luke, oficir JNA koji je nakon rata živio u Beogradu.

Napale ih komšije

U memoriji sela istina o 14. februaru 1942. je ovakva: Ališiće su napale komšije iz Koprivne, Brdara, Oštre Luke, Usoraca, Ništavaca, Rasavaca i Zecova. Ubijani su noževima i puškama, paljeni, neki su nastradali u bijegu od hladnoće…

Ubijene su, da sakriju zločin, potrpali u jednu čatrnju, a kada su je napunili do vrha, pronašli su još jednu, dvadesetak metara dalje. Noć ranije, bez istrage, na seoskom putu strijeljano je sedmero Bošnjaka iz Ališića od iste jedinice!

Partizanski povjesničar Inđić napisao je da je preživjelo stanovništvo Ališića bilo “iznenađeno ovim postupkom”, a “još više su bili iznenađeni sami partizani (citat istog autora)”!? Ostalo je mnogo toga mračnog i nejasnog. Prema pisanju Inđića, egzekutori 27 civila iz Ališića, svi članovi KPJ, dobili su oštru partijsku kritiku (!!??), a kazna je “podebljana” usiljenim maršem kroz snijeg.

Zaboravi ako možeš!

Godine 1958., na Milinom Birtu, između Ališića i Sanskog Mosta, izgrađena je spomen-kosturnica za 21 poginulog borca i 168 žrtava fašističkog terora. Dvadeset šest godina kasnije, na Milinom Birtu niklo je veliko spomen-obilježje za 179 poginulih boraca i 668 žrtava fašističkog terora. Upisani su svi osim mučki pobijenih civila Ališića.

Kemal Ališić, sin ubijenog ališićkog hodže Alije, zatražio je tada od vlasti da se nad Husinom i Smailovom čatrnjom upišu i imena 27 ubijenih Bošnjaka i da im se napravi spomen-ploča. Kemala je milicija odvela u zatvor u Lušci Palanku, odakle se vratio šuteći do kraja života o tom iskustvu. Umro je prije posljednjeg rata, ne dočekavši da se kosti njegovog oca i ostalih žrtava iznesu na dnevno svjetlo i dostojnu ukopaju.

U sanskom i prijedorskom kraju otvorene su na stotine masovnih grobnica iz posljednjeg rata. Ališićani se stidljivo, poput krivaca (!?), pitaju da li bi bilo umjesno, dragi Bože, da se konačno, 70 godina kasnije, na lice zemlje iznesu i kosti 27 nevinih ljudi iz kriptopartizanskog martirija, februara 1942.?

Imena ubijenih 13. i 14. februara 1942.

Smajo (Osmana) Pašalić iz Oštre Luke, Hasan i Ibrahim Mašić iz Kamengrada, Huzeir (Hadžalije) Ališić, Alija (Ibre) Ališić, Himzo (Ibre) Ališić, Rasim (Hasana) Ališić, Jasam (Hasana) Ališić, Atif (Ibre) Ališić, Osman Ališić iz Ništavaca, Hamid (Sulje) Ališić iz Ništavaca, Ibro (Sulje) Ališić, Muho (Ibre) Ališić, Ibrahim (Salke) Ališić, Suljo (Agana) Ališić, Bejza (Salke) Ališić, Fajko (Ibrahima) Ališić, Hamid (Ahmeda) Ališić, Salko (Agana) Ališić.

Dan prije, 13. februara, bez istrage, strijeljani su Miralem (Salke) Ališić, Muharem (Alije) Ališić, Husein (Hasana) Ališić, Nazif (Halila) Halimović, Ahmet (Sulje) Ališić, Adem (Mehe) Ališić i Mustafa Dizdarević.

Dvojica Smaila, dvojica Pašalića

Prošle sedmice na ovim stranicama pisali smo o Smailu Pašaliću iz Oštre Luke koji je 23. jula 1992. ubijen sa sinovima Almirom i Sanelom te rođakom Fikretom Džafićem.

Na spisku ubijenih u Ališićima 13. i 14. februara 1942. uočava se gotovo nevjerovatna činjenica, ali istinita – jedini ubijeni Pašalić je Smajo Pašalić, sin Osmana! Smajo Pašalić koji je ubijen 1992., naime, dobio je ime upravo po svom tragično nastradalom amidži. A, sudbine su im, u razmaku od pola stoljeća, bile iste

[Dedo]

in reply to: Srpske lazi i prevare #35926

Kako se uzgaja svijest o pripadnosti Bosni i Hercegovini: Udžbenici u RS afirmiraju četnički pokretU historiji za deveti razred i četnici navedeni kao antifašisti

Autor E. MUSLI | Objavljeno 10.12.2011. u 07:43

Postrojavanje: Ravnogorci na Manjači Na ulicama Banje Luke, Bijeljine, Zvornika, Trebinja ili bilo kojeg drugog grada u Republici Srpskoj mladi bez problema na majicama nose obilježja Srbije. Sljedbenici četničkog pokreta svakom prigodom marširaju i postrojavaju se kao prava vojska. U isto vrijeme, grb ili zastava Bosne i Hercegovine izazivaju podozrenje, a svaki musliman koji nosi bradu i klanja pet vakata rizikuje da bude označen kao “vehabija”.

Na stadionu FK Podrinje u Janji policija zabranjuje isticanje zastave s ljiljanima. Kustos Muzeja Semberije Zoran Midanović javno na televiziji kaže da su najveći broj Hrvata ustvari pokatoličeni Srbi, a da su muslimani, Bošnjaci i Makedonci izmišljene nacije. Duboka podijeljenost i falsificiranje historije nisu posljedica tvrdnje Milorada Dodika da su Bošnjaci uglavnom bili na strani fašista u Drugom svjetskom ratu. Takvo mišljenje uzgaja se i u školskim udžbenicima u RS.

Iz zakona

Iako Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH, usvojen 2003. godine, u Članu 3. kaže da je jedan od ciljeva obrazovanja i odgoja “razvijanje svijesti o pripadnosti Bosni i Hercegovini”, u udžbenicima, ali i zakonima iz oblasti obrazovanja u RS, taj cilj se ne spominje niti ispunjava. Doduše, u udžbeniku “Priroda i društvo” za 4. razred osnovne škole kaže se da je BiH sastavljena od entiteta RS i FBiH, ali se spominju samo zastava, grb i himna RS, uz navođenje teksta himne. O obilježjima BiH ni riječi.

Nastavnici historije učenicima govore da je Republika Srpska država, ali da još nije priznata. U udžbenicima se afirmira četnički pokret. U udžbeniku historije za deveti razred osnovne škole, u poglavljima o Drugom svjetskom ratu u našim krajevima, na više mjesta se, opravdano, govori o zločinačkom karakteru ustaškog pokreta i NDH, ali o zlodjelima četnika ni riječi. Štaviše, na stranicama 130-134, u poglavlju “Različiti pristupi ratu u Jugoslaviji”, kaže se da su “ustanak protiv njemačke okupacione uprave započeli partizanski i četnički odredi”, uz tvrdnju: “Zajedničko kod oba ova pokreta bila je spremnost da se oružjem suprotstave okupatoru”.

O saradnji četnika s okupatorskom vlašću, o zločinima nad Bošnjacima ponovo ni riječi.

O Draži

– Četnički pokret Draže Mihailovića, tokom rata, odlučio se za taktiku čekanja i iščekivanja povoljnih okolnosti za borbu protiv fašista – piše u ovom udžbeniku. Na stranici 136. dalje se kaže da se ustanički pokret u proljeće 1942. godine podijelio na partizane i četnike “zbog neslaganja u načinu vođenja borbe protiv okupatora i njegovih saradnika”.

Tvrdi se, također, da su partizani “bili pokretna vojska na cijelom teritoriju Jugoslavije, a četnici su ostajali u svojim mjestima i štitili narod i svoja ognjišta od napada ustaša i muslimanske milicije”. I ponovo ni riječi o partizanskim muslimanskim brigadama, o muslimanskim rezolucijama kojima se tražila zaštita Srba, Roma i Jevreja u NDH.

Tako piše u današnjim udžbenicima iz kojih uče djeca u RS, od kojih se kriju stvarne historijske činjenice čak i o Drugom svjetskom ratu. A te činjenice su odavno utvrđene: stotinu hiljada pobijenih Bošnjaka, uglavnom u Podrinju i uglavnom od četničke ruke, o čemu dokumentirano piše Vladimir Dedijer u knjizi “Genocid nad Muslimanima 1941-1945”.

Historijska činjenica je da je podjela Bosne i Hercegovine i istrebljenje Bošnjaka bilo dio plana Ravnogorskog pokreta. Od Garašaninovog “Načertanija”, preko “Homogene Srbije” Stevana Moljevića, četničkog ideologa i savjetnika Draže Mihailovića, do genocida koji su devedesetih godina osmislili, naredili i počinili Karadžić i Mladić, ubivši 200.000 Bošnjaka u posljednjoj agresiji na BiH

[Dedo]

in reply to: Vicevi #35802

> Mujo rjesava krizaljku:
> > Telefonski poziv (3 slova) ZVR
> > Grad u Italiji (3 slova) TRS
> > Vrsta zivotinje sa kucicom (3 slova) PAS
> >
> > Nije gladan (3 slova) JEO
> > Vidi sliku (5 slova) VIDIO
> > Zenin brat (5 slova) HAMID
> > Vrsta metala (4 slova) PLEH
> > Neophodan zacin (2 slova) CE
> > Dio pribora za jelo (3 slova) ZUB
> > Zensko dijete (3 slova) ONA
> > Najmanji trocifreni broj (3 slova) OOO
> > Mjera za tezinu (4 slova) UTEG
> > Hladno oruzje (7 slova) PENDREK
> > Inicijali pjesnika Jesenjina PJ
> > Morski greben (2 slova) MG
> > Zlato ZL
> > Biblijska licnost (3 slova) POP
> > Mjera za dragocjenosti (5 slova) NOVAC
> > Dragi kamen (4 slova) MILI
> > Zajednica muskarca i zene (4 slova ) STAN
> > Kokosji proizvod (4 slova) SUPA
> > Neizljeciva bolest (3 slova) KAP

[Dedo]

in reply to: Vicevi #35821

> Mujo rjesava krizaljku:
> > Telefonski poziv (3 slova) ZVR
> > Grad u Italiji (3 slova) TRS
> > Vrsta zivotinje sa kucicom (3 slova) PAS
> >
> > Nije gladan (3 slova) JEO
> > Vidi sliku (5 slova) VIDIO
> > Zenin brat (5 slova) HAMID
> > Vrsta metala (4 slova) PLEH
> > Neophodan zacin (2 slova) CE
> > Dio pribora za jelo (3 slova) ZUB
> > Zensko dijete (3 slova) ONA
> > Najmanji trocifreni broj (3 slova) OOO
> > Mjera za tezinu (4 slova) UTEG
> > Hladno oruzje (7 slova) PENDREK
> > Inicijali pjesnika Jesenjina PJ
> > Morski greben (2 slova) MG
> > Zlato ZL
> > Biblijska licnost (3 slova) POP
> > Mjera za dragocjenosti (5 slova) NOVAC
> > Dragi kamen (4 slova) MILI
> > Zajednica muskarca i zene (4 slova ) STAN
> > Kokosji proizvod (4 slova) SUPA
> > Neizljeciva bolest (3 slova) KAP

[Dedo]

in reply to: Vicevi #35800

Izlaze dva policajca iz ducana i jedan kaze drugome! Vidis onog zutog ficu, kaze ovaj vidim, E, takvu cu isto ja ladu da kupim samo bijelu.

[Dedo]

in reply to: Vicevi #35819

Izlaze dva policajca iz ducana i jedan kaze drugome! Vidis onog zutog ficu, kaze ovaj vidim, E, takvu cu isto ja ladu da kupim samo bijelu.

[Dedo]

in reply to: Hikaje-poucne price #35521

Bio sam mrtvac u liku ziva covjeka

“Zovem se Abdullah, imam dvadeset i cetiri godine. Egipcanin sam. Radim u agenciji za reklamne usluge. Prica o mom povratku vjeri je slijedeca:

Kada sam napunio sesnaest godina, poceo sam raditi kao maneken i model za video klipove i reklame. Tamo sam usao u okruzenje puno nemorala i nereda, sto je bilo u suprotnosti mom odgoju kojeg sam dobio od oca i majke, cije dobro ne mogu poricati. Znaci, od malehna sam odgojen da obavljam namaz, ali, nazalost, lose drustvo je to koje me je udaljilo od moje kuce i porodicnog odgoja. Dakle, stvari su izmakle kontroli, a sejtan mi je u tome bio veliki pomagac. Sve je pocelo izlazenjem i setnjom sa drustvom, ruckovima u restoranima i provodima. Onda smo rekli:

`Nije sve u hrani i picu, moramo naci nesto novo.`

Pa smo trazili nesto novo sto cemo raditi. Poceli smo piti alkohol, uzimati drogu, organizovati svecanosti uz ples (Party time), provoditi tako noci izvan kuce. Kada bih se osamio, pitao bih se: `Jesam li istinski sretan zbog ovoga sto radìm?` Ili bih to rekao samo kako bih sebe ubijedio da ispravno postupam? Ali kada bih vidio svoje drustvo ponovo i sa njima sjedio, rekao bih sebi: `Zar da svi oni budu u zabludi, a ja jedini da sam u pravu?` Pa bih nastavio radeci sto i oni rade. Ako bismo se svi slozili na necemu, to bi znacilo da je to ispravan put. Postao sam kao oni. Kao da sam bio u komi, pa nista oko sebe nisam mogao vidjeti. Kao da sam bio mrtvac. Zivi mrtvac. Nesto me je tjeralo da radim sve sto je pogresno do te mjere da je pogresno kod mene postalo ispravno. Dok su ispravne stvari , kao sto je namaz i ucenje Kur`ana, postale ono cega sam se klonio.

Jednog dana sam sa svojim prijateljem gledao film o tome kako ljudi umiru i kako im se sejtan smije i uvodi ih u vatru. Osjetio sam u sebi kao da sam ja od tih ljudi i da se meni sejtan smije. Osjetio sam u sebi veliki strah, histerican strah, koji me je natjerao da vrisnem i kazem svojim prijateljima: `Ne mogu vise boraviti u ovoj kuci, osjecam da u njoj ima puno sejtana.` Zatim sam rekao: `Ja odoh.` Otisao sam kuci, a tijelo mi se treslo od straha. Nisam znao sta da radim. Odjednom sam cuo sabahski ezan. Rekao sam sebi: `Uzet cu abdest i prouciti suru Ja Sin.` Naravno, nisam mogao nista prouciti, jer me je sejtan posjedovao iznutra. Sto sam vise pokusavao uciti Kur´an, to se moje tijelo vise treslo i slabilo. Rekoh: `Klanjat cu sabah.` Iako je razdaljina izmedju moje kuce i dzamije nekih stotinjak metara, osjetio sam kao da sam pjesacio od Kaira do Asuana (od krajnjeg sjevera do krajnjeg juga Egipta). Hodao sam u strahu, pa sam poceo trcati, a sejtan mi je prisaptavao da sam poludio i da nije za mene namaz. Ostao sam tako u borbi sa sejtanom tri puna mjeseca. Neka je hvala Allahu dz. dz., Koji me je pocastio i pomogao mi da savladam svog sejtana koji me je puno zamarao i namucio me. Mucio me je prilikom abdesta, namaza, ucenja Kur´ana do te mjere da sam rekao svojoj majci:

`Osjecam da sam poludio.` Upitala me je: `U cemu je problem?` Sve sam joj ispricao. Pa me je ponovo upitala: `Kada je to bilo?` Rekoh: `Tog i tog dana.` Na to ona rece: `Neka je slavljen Allah dz. dz.!` Ostala je tako neko vrijeme, izgovarajuci tekbire i govoreci: `To je dan kada sam molila za tebe. Molila sam cista srca i iskrena nijeta da te Allah dz. dz. uputi.` Istina je da sam osjetio kako me je uputa stigla – kao da me je nesto obuhvatilo. Dova je otisla Allahu dz. dz. a On je ukabulio, pa je odmah sisla i promijenila me iz `lijevog u desno.` Pitao sam svoju majku: `Sta sada da radim?` A ona mi je rekla: `Allah dz. dz. je prihvatio moju molbu i uputio te je na Pravi put. Idi u dzamiju. Sada treba da se boris sa sobom i sejtanom. Pokusaj biti na putu islama, na koji te je Allah dz. dz. uputio i potpomogao, i budi ustrajan sve dok ne zasluzis Dzennet!`

Ustvari, nisam ocekivao da to mogu podnijeti, i ne mogu opisati ono sto se meni desavalo, osim rijecju: BORBA. Rat koji je bjesnio u meni, u mom tijelu, svakog dana i svake noci. Sve dok nisam otisao u jednu dzamiju i obratio se sejhu. Obavijestio sam ga sta mi se dogadja, pricajuci mu o svom velikom strahu i kako sejtan pokusava da me obmane da sam lud. Sejh mi je tada rekao: `To je sejtanova metoda. On, kada vidi da se neko od njega udaljava, pokrece sva svoja oruzja. Ali, ako mu se covjek suprostavi, sejtan slabi i padaju sva njegova oruzja i spletke. Sejtanske spletke su slabe. Ostavljat ce te polahko, malo po malo, sve dok u tebi ne izumru i posljednji sejtanski utjecaji. Ono sto sada treba da radis jeste: da se boris svojim oruzjem, a tvoje oruzje su: namaz, ucenje Kur´ana i pridrzavanje principa islama.` Ostao sam u ovom stanju borbe i rata sa sejtanom sve dok nije nastupio dvadeset i osmi dan mjeseca ramazana. Jedan od prijatelja me je pozvao da odemo na salatul-tehedzud, namaz bdijenja, u jednu dzamiju. Nasao sam ko ce mi spremiti sufur (sehur), ali prijatelj mi je rekao: `S nama ces sehuriti.`Pomislio sam: `Ovi ljudi su veoma dobri, mnogo mi se svidjaju.` Smatrao sam da ce mi onaj covjek koji mi ucini neku uslugu trazit ce i protuuslugu, a to je zato jer sam bio u losem drustvu. Ali shvatio sam da ovi ljudi traze sevab i ono sto ce ustedjeti za onaj svijet. Od kada sam se poceo s njima druziti sejtan se od mene udaljio cak i kada mi dodje i kaze: `Sta oni zele od tebe? Zasto ovako dobro prema tebi postupaju?` Ali samo sto se sa njima susretnem i vidim njihov osmijeh na licu, sejtanska prigovaranja odmah nestanu. Vratio sam se kuci nakon dva dana provedenih u itikafu u dzamiji. Sejtan mi je opet poceo prigovarati. Poceo sam razgovarati i telefonirati djevojkama, za koje sam ranije zelio da me samo pogledaju ili prstom na mene pokazu.

Jedna mi je rekla: `Hajde da otputujemo na Sermi Sejh.` Nazalost, otisao sam sa jos nekim drugovima, i sejtan mi se poceo ismijavati, govoreci mi: `Probaj!` Medjutim, ja sam vec donio odluku da necu vise konzumirati alkohol, niti drogu. Sa njima sam cijelu noc samo sjedio. Osjecao sam se nelagodno u njihovom drustvu i nisam znao kako da se prema njima ophodim. Kao da sam bio stranac medju njima. Nakon sto sam se vratio, donio sam odluku: ako Allah dz. dz. dozvoli i ako me ucvrsti, nikada vise necu ostavljati svoje prijatelje iz dzamije. Naravno, ne mogu nikako uporedjivati svoj prijasnji i sadasnji zivot. Sada je moj zivot dobio pravo znacenje. Moj zivot sada ima smisao i cilj. Zivim da bih zasluzio Dzennet. Ozenio sam se da bih dobio dobro potomstvo, zbog kojeg cu uci u Dzennet. Osjetio sam da svako dobro djelo na ovom svijetu nosi nagradu za onaj, buduci svijet. Rekao sam:

`Ono sto zelim jeste Dzennet i nista drugo.` Jer tako cu i na ovom svijetu zivjeti sretno. Hvala Allahu dz. dz. sto me je uputom pocastio i molim Ga da me na Pravom putu ucvrsti.”

Iz knjige: ”Govor srca” – autor: Amr Halid.

[Dedo]

in reply to: Hikaje-poucne price #35540

Bio sam mrtvac u liku ziva covjeka

“Zovem se Abdullah, imam dvadeset i cetiri godine. Egipcanin sam. Radim u agenciji za reklamne usluge. Prica o mom povratku vjeri je slijedeca:

Kada sam napunio sesnaest godina, poceo sam raditi kao maneken i model za video klipove i reklame. Tamo sam usao u okruzenje puno nemorala i nereda, sto je bilo u suprotnosti mom odgoju kojeg sam dobio od oca i majke, cije dobro ne mogu poricati. Znaci, od malehna sam odgojen da obavljam namaz, ali, nazalost, lose drustvo je to koje me je udaljilo od moje kuce i porodicnog odgoja. Dakle, stvari su izmakle kontroli, a sejtan mi je u tome bio veliki pomagac. Sve je pocelo izlazenjem i setnjom sa drustvom, ruckovima u restoranima i provodima. Onda smo rekli:

`Nije sve u hrani i picu, moramo naci nesto novo.`

Pa smo trazili nesto novo sto cemo raditi. Poceli smo piti alkohol, uzimati drogu, organizovati svecanosti uz ples (Party time), provoditi tako noci izvan kuce. Kada bih se osamio, pitao bih se: `Jesam li istinski sretan zbog ovoga sto radìm?` Ili bih to rekao samo kako bih sebe ubijedio da ispravno postupam? Ali kada bih vidio svoje drustvo ponovo i sa njima sjedio, rekao bih sebi: `Zar da svi oni budu u zabludi, a ja jedini da sam u pravu?` Pa bih nastavio radeci sto i oni rade. Ako bismo se svi slozili na necemu, to bi znacilo da je to ispravan put. Postao sam kao oni. Kao da sam bio u komi, pa nista oko sebe nisam mogao vidjeti. Kao da sam bio mrtvac. Zivi mrtvac. Nesto me je tjeralo da radim sve sto je pogresno do te mjere da je pogresno kod mene postalo ispravno. Dok su ispravne stvari , kao sto je namaz i ucenje Kur`ana, postale ono cega sam se klonio.

Jednog dana sam sa svojim prijateljem gledao film o tome kako ljudi umiru i kako im se sejtan smije i uvodi ih u vatru. Osjetio sam u sebi kao da sam ja od tih ljudi i da se meni sejtan smije. Osjetio sam u sebi veliki strah, histerican strah, koji me je natjerao da vrisnem i kazem svojim prijateljima: `Ne mogu vise boraviti u ovoj kuci, osjecam da u njoj ima puno sejtana.` Zatim sam rekao: `Ja odoh.` Otisao sam kuci, a tijelo mi se treslo od straha. Nisam znao sta da radim. Odjednom sam cuo sabahski ezan. Rekao sam sebi: `Uzet cu abdest i prouciti suru Ja Sin.` Naravno, nisam mogao nista prouciti, jer me je sejtan posjedovao iznutra. Sto sam vise pokusavao uciti Kur´an, to se moje tijelo vise treslo i slabilo. Rekoh: `Klanjat cu sabah.` Iako je razdaljina izmedju moje kuce i dzamije nekih stotinjak metara, osjetio sam kao da sam pjesacio od Kaira do Asuana (od krajnjeg sjevera do krajnjeg juga Egipta). Hodao sam u strahu, pa sam poceo trcati, a sejtan mi je prisaptavao da sam poludio i da nije za mene namaz. Ostao sam tako u borbi sa sejtanom tri puna mjeseca. Neka je hvala Allahu dz. dz., Koji me je pocastio i pomogao mi da savladam svog sejtana koji me je puno zamarao i namucio me. Mucio me je prilikom abdesta, namaza, ucenja Kur´ana do te mjere da sam rekao svojoj majci:

`Osjecam da sam poludio.` Upitala me je: `U cemu je problem?` Sve sam joj ispricao. Pa me je ponovo upitala: `Kada je to bilo?` Rekoh: `Tog i tog dana.` Na to ona rece: `Neka je slavljen Allah dz. dz.!` Ostala je tako neko vrijeme, izgovarajuci tekbire i govoreci: `To je dan kada sam molila za tebe. Molila sam cista srca i iskrena nijeta da te Allah dz. dz. uputi.` Istina je da sam osjetio kako me je uputa stigla – kao da me je nesto obuhvatilo. Dova je otisla Allahu dz. dz. a On je ukabulio, pa je odmah sisla i promijenila me iz `lijevog u desno.` Pitao sam svoju majku: `Sta sada da radim?` A ona mi je rekla: `Allah dz. dz. je prihvatio moju molbu i uputio te je na Pravi put. Idi u dzamiju. Sada treba da se boris sa sobom i sejtanom. Pokusaj biti na putu islama, na koji te je Allah dz. dz. uputio i potpomogao, i budi ustrajan sve dok ne zasluzis Dzennet!`

Ustvari, nisam ocekivao da to mogu podnijeti, i ne mogu opisati ono sto se meni desavalo, osim rijecju: BORBA. Rat koji je bjesnio u meni, u mom tijelu, svakog dana i svake noci. Sve dok nisam otisao u jednu dzamiju i obratio se sejhu. Obavijestio sam ga sta mi se dogadja, pricajuci mu o svom velikom strahu i kako sejtan pokusava da me obmane da sam lud. Sejh mi je tada rekao: `To je sejtanova metoda. On, kada vidi da se neko od njega udaljava, pokrece sva svoja oruzja. Ali, ako mu se covjek suprostavi, sejtan slabi i padaju sva njegova oruzja i spletke. Sejtanske spletke su slabe. Ostavljat ce te polahko, malo po malo, sve dok u tebi ne izumru i posljednji sejtanski utjecaji. Ono sto sada treba da radis jeste: da se boris svojim oruzjem, a tvoje oruzje su: namaz, ucenje Kur´ana i pridrzavanje principa islama.` Ostao sam u ovom stanju borbe i rata sa sejtanom sve dok nije nastupio dvadeset i osmi dan mjeseca ramazana. Jedan od prijatelja me je pozvao da odemo na salatul-tehedzud, namaz bdijenja, u jednu dzamiju. Nasao sam ko ce mi spremiti sufur (sehur), ali prijatelj mi je rekao: `S nama ces sehuriti.`Pomislio sam: `Ovi ljudi su veoma dobri, mnogo mi se svidjaju.` Smatrao sam da ce mi onaj covjek koji mi ucini neku uslugu trazit ce i protuuslugu, a to je zato jer sam bio u losem drustvu. Ali shvatio sam da ovi ljudi traze sevab i ono sto ce ustedjeti za onaj svijet. Od kada sam se poceo s njima druziti sejtan se od mene udaljio cak i kada mi dodje i kaze: `Sta oni zele od tebe? Zasto ovako dobro prema tebi postupaju?` Ali samo sto se sa njima susretnem i vidim njihov osmijeh na licu, sejtanska prigovaranja odmah nestanu. Vratio sam se kuci nakon dva dana provedenih u itikafu u dzamiji. Sejtan mi je opet poceo prigovarati. Poceo sam razgovarati i telefonirati djevojkama, za koje sam ranije zelio da me samo pogledaju ili prstom na mene pokazu.

Jedna mi je rekla: `Hajde da otputujemo na Sermi Sejh.` Nazalost, otisao sam sa jos nekim drugovima, i sejtan mi se poceo ismijavati, govoreci mi: `Probaj!` Medjutim, ja sam vec donio odluku da necu vise konzumirati alkohol, niti drogu. Sa njima sam cijelu noc samo sjedio. Osjecao sam se nelagodno u njihovom drustvu i nisam znao kako da se prema njima ophodim. Kao da sam bio stranac medju njima. Nakon sto sam se vratio, donio sam odluku: ako Allah dz. dz. dozvoli i ako me ucvrsti, nikada vise necu ostavljati svoje prijatelje iz dzamije. Naravno, ne mogu nikako uporedjivati svoj prijasnji i sadasnji zivot. Sada je moj zivot dobio pravo znacenje. Moj zivot sada ima smisao i cilj. Zivim da bih zasluzio Dzennet. Ozenio sam se da bih dobio dobro potomstvo, zbog kojeg cu uci u Dzennet. Osjetio sam da svako dobro djelo na ovom svijetu nosi nagradu za onaj, buduci svijet. Rekao sam:

`Ono sto zelim jeste Dzennet i nista drugo.` Jer tako cu i na ovom svijetu zivjeti sretno. Hvala Allahu dz. dz. sto me je uputom pocastio i molim Ga da me na Pravom putu ucvrsti.”

Iz knjige: ”Govor srca” – autor: Amr Halid.

[Dedo]

in reply to: Hikaje-poucne price #35539

19.11.2011.
Omer ibnul-Hattab
„Ja sam poput skrbnika siročeta; ako mu Allah omogući i da opskrbu i nafaku, sustegne se od jetimskog imetka, a ako ga pogodi neimaština, uzme samo onoliko koliko je neophodno.“

Objavio/la kewser u 13:32, 2 komentar(a), print, #

18.11.2011.
hadis
“Onaj kome današnji dan bude poput jučerašnjeg, on je, doista, prevaren!”

Objavio/la kewser u 19:25, 0 komentar(a), print, #

18.11.2011.
Goethe

“Ko je neupotrebljiv covjek? Onaj koji ne zna ni zapovjedati ni slusati.”

Objavio/la kewser u 16:45, 0 komentar(a), print, #

18.11.2011.
…
„U Džennet neće ući niko ko u svom srcu ima koliko trun oholosti.“
Jedan čovjek je prokomentirao:
-Čovjek ( po prirodi ) voli da su mu odjeća i obuća lijepe.
Na to je Poslanik a.s., rekao:
-Allah je lijep i voli ljepotu. Oholost je omalovažavanje istine i potcjenjivanje drugih ljudi.“
( Muslim, Ebu Davud i Tirmizi )

Objavio/la kewser u 10:20, 0 komentar(a), print, #

17.11.2011.
Pousonby

“Kad izbije rat, prva padne istina.”
Objavio/la kewser u 22:17, 0 komentar(a), print, #

16.11.2011.
IBLIS I SABAH NAMAZ
Prenosi se da je neki čovjek žurio na sabah. Išao je mračnom ulicom i u jednom trenutku pade i pokvasi svoju odjeću u bari koja je bila na ulici. Čovjek se vrati kući, opra prljavštinu, promijeni odjeću i ponovo krenu na sabah. Ponovo se dogodi isto, pa se on ponovo vrati kući i ponovi sve kao i prije. Kada treći put krenu, pred sobom vidje čovjeka koji je nosio svjetiljku i osvjetljavao mu put. Čovjek ga uze za ruku i povede ga do pred džamiju. Kada su stigli, on upita svog vodiča:
“Ko si ti, čovječe?”
On mu odgovori:
“Ja sam Iblis.”
“Zašto si mi, onda, pomogao” – začudjeno upita čovjek.
Iblis mu objasni:
“Kada si prvi put pao, pa se vratio kući i pripremio ponovo za namaz Allah ti je oprostio grijehe. Kada si drugi put pao i vratio se kući pripremajući se za namaz, Allah je oprostio grijehe tvojoj porodici, pa sam se pobojao da će Allah oprostiti grijehe čitavom ovom gradu ako bi ti još jednom pao, pa se vratio i ponovo se spremio za namaz.”

Objavio/la kewser u 23:54, 0 komentar(a), print, #

16.11.2011.
Aretino
“Jedino bih zelio da imam toliko, da mi ne zavide, ali ne tako malo da bih u bliznjih budi sazaljenje.”

Objavio/la kewser u 18:23, 1 komentar(a), print, #

15.11.2011.
hadis

Enes b. Malik, r.a., je jednom upitao Aišu r.a.:

“Majko, kada se događa zemljotres”?

Ona mu odgovori:

“Sine moj, kad se masovno počne piti alkohol, kad se raširi zinaluk (blud) i kad grijeh nasvoji, tada Allah kaže Zemlji: “Uzdrmaj ih, i ona se uzdrma i zatrese”!

Enes ponovo upita:
“Jeli im to kazna”?

Aiša, r.a., odgovori:

“Ne, nego je to milost prema njima, ne bi li se opametili”!
Objavio/la kewser u 13:00, 0 komentar(a), print, #

14.11.2011.
Ibn Hazm
“Neka se onaj koje ne zna što su vrline osloni na ono što mu je zapovjedio Bog, dž.š., i Njegov Poslanik, s.a.v.s., jer su u tome sadržane sve vrline.”

Objavio/la kewser u 23:44, 2 komentar(a), print, #

14.11.2011.
Behlul i balvan Jednog dana je mudrac Behlul uzeo jedan veliki balvan i čitav dan ga podizao pred halifinim dvorima, pa kada to rekoše halifi ovaj ode i upita ga zašto to radi. Behlul mu reče:

”Ovaj balvan mi je život, jedan njegov kraj je ahiret, a drugi njegov kraj je dunjaluk. Pa pokušavam da podignem ahiret, uspijem u tome i osvrnem se a ono osta mi dunjaluk, uzmem za dunjaluk, podignem ali mi onda osta ahiret, a ako pokušam na sredini podignuti ovaj balvan ne mogu nikako moj halifa!!”

Objavio/la kewser

[Dedo]

in reply to: Hikaje-poucne price #35519

19.11.2011.
Omer ibnul-Hattab
„Ja sam poput skrbnika siročeta; ako mu Allah omogući i da opskrbu i nafaku, sustegne se od jetimskog imetka, a ako ga pogodi neimaština, uzme samo onoliko koliko je neophodno.“

Objavio/la kewser u 13:32, 2 komentar(a), print, #

18.11.2011.
hadis
“Onaj kome današnji dan bude poput jučerašnjeg, on je, doista, prevaren!”

Objavio/la kewser u 19:25, 0 komentar(a), print, #

18.11.2011.
Goethe

“Ko je neupotrebljiv covjek? Onaj koji ne zna ni zapovjedati ni slusati.”

Objavio/la kewser u 16:45, 0 komentar(a), print, #

18.11.2011.
…
„U Džennet neće ući niko ko u svom srcu ima koliko trun oholosti.“
Jedan čovjek je prokomentirao:
-Čovjek ( po prirodi ) voli da su mu odjeća i obuća lijepe.
Na to je Poslanik a.s., rekao:
-Allah je lijep i voli ljepotu. Oholost je omalovažavanje istine i potcjenjivanje drugih ljudi.“
( Muslim, Ebu Davud i Tirmizi )

Objavio/la kewser u 10:20, 0 komentar(a), print, #

17.11.2011.
Pousonby

“Kad izbije rat, prva padne istina.”
Objavio/la kewser u 22:17, 0 komentar(a), print, #

16.11.2011.
IBLIS I SABAH NAMAZ
Prenosi se da je neki čovjek žurio na sabah. Išao je mračnom ulicom i u jednom trenutku pade i pokvasi svoju odjeću u bari koja je bila na ulici. Čovjek se vrati kući, opra prljavštinu, promijeni odjeću i ponovo krenu na sabah. Ponovo se dogodi isto, pa se on ponovo vrati kući i ponovi sve kao i prije. Kada treći put krenu, pred sobom vidje čovjeka koji je nosio svjetiljku i osvjetljavao mu put. Čovjek ga uze za ruku i povede ga do pred džamiju. Kada su stigli, on upita svog vodiča:
“Ko si ti, čovječe?”
On mu odgovori:
“Ja sam Iblis.”
“Zašto si mi, onda, pomogao” – začudjeno upita čovjek.
Iblis mu objasni:
“Kada si prvi put pao, pa se vratio kući i pripremio ponovo za namaz Allah ti je oprostio grijehe. Kada si drugi put pao i vratio se kući pripremajući se za namaz, Allah je oprostio grijehe tvojoj porodici, pa sam se pobojao da će Allah oprostiti grijehe čitavom ovom gradu ako bi ti još jednom pao, pa se vratio i ponovo se spremio za namaz.”

Objavio/la kewser u 23:54, 0 komentar(a), print, #

16.11.2011.
Aretino
“Jedino bih zelio da imam toliko, da mi ne zavide, ali ne tako malo da bih u bliznjih budi sazaljenje.”

Objavio/la kewser u 18:23, 1 komentar(a), print, #

15.11.2011.
hadis

Enes b. Malik, r.a., je jednom upitao Aišu r.a.:

“Majko, kada se događa zemljotres”?

Ona mu odgovori:

“Sine moj, kad se masovno počne piti alkohol, kad se raširi zinaluk (blud) i kad grijeh nasvoji, tada Allah kaže Zemlji: “Uzdrmaj ih, i ona se uzdrma i zatrese”!

Enes ponovo upita:
“Jeli im to kazna”?

Aiša, r.a., odgovori:

“Ne, nego je to milost prema njima, ne bi li se opametili”!
Objavio/la kewser u 13:00, 0 komentar(a), print, #

14.11.2011.
Ibn Hazm
“Neka se onaj koje ne zna što su vrline osloni na ono što mu je zapovjedio Bog, dž.š., i Njegov Poslanik, s.a.v.s., jer su u tome sadržane sve vrline.”

Objavio/la kewser u 23:44, 2 komentar(a), print, #

14.11.2011.
Behlul i balvan Jednog dana je mudrac Behlul uzeo jedan veliki balvan i čitav dan ga podizao pred halifinim dvorima, pa kada to rekoše halifi ovaj ode i upita ga zašto to radi. Behlul mu reče:

”Ovaj balvan mi je život, jedan njegov kraj je ahiret, a drugi njegov kraj je dunjaluk. Pa pokušavam da podignem ahiret, uspijem u tome i osvrnem se a ono osta mi dunjaluk, uzmem za dunjaluk, podignem ali mi onda osta ahiret, a ako pokušam na sredini podignuti ovaj balvan ne mogu nikako moj halifa!!”

Objavio/la kewser

[Dedo]

in reply to: Adilbeg Zulfikarpasic #35189

Da se je ovo sto napisa Adil Beg Zulfikarpasic a.r. naucilo napamet ko lektira(Gorski Vijenac) nebi nam se devedesetih ovoliki belaj desio.

Zelim reci da nista manji belaj nebijase i u Rogatici i u Visegradu,Gorazdu,Cajnicu,Rudom,i mnogim drugim mjestima,al eto niko niti jedne rijeci ne progovori.

Imao sam priliku slusati price od mojih starijih sta se sve desavalo u drugom svjetskom ratu,i sad bi trebalo velicati partizane i nekakog spijuna kojeg zvase TITO.
E moj bosnjo koliko ces puta upadati u istu zabludu i vjerovati da ti i komsija isto misli kao i ti.

U nekoliko navrata sam bio u drustvu sa Adil Begom i sjecam se da su ga pitali o mnogim stvarima koje su se u ratu desavale gdje je i on imao ideale da se sto manje zlo desi,ali je bio nemoguc u tome.Saznao sam licno od njega zasto se nasao u Svicarskoj umjesto da ima mjesto koje mu je pripadalo poslije oslobodjenja.Nije mogao da gleda ko je dosao na celo naroda a sta je cinio u toku rata i tako se sam sklonio da sacuva glavu.

Pricao je da mu se povjerio jedan Rogaticanin nisam siguran jeli rekao Dobraca ili Dzabija al uglavnom iz Vragolova optuzio cetnike komsije koji su 66 vragolovaca otjerali u Gorazde i dali poklati na mostu.Taj isti je bio sa tom grupom i posto je bio vrijedan svezali su mu dvojicu komsija za dvije ruke zicom ovu dvojicu predhodno zaklali a njemu samo nekoliko uboda zadali.Tako su ih bacili sa mosta,govorili su ovog vrijednog nemojte klati neka se balija dobro napati.
Sta su tada previdjeli da je isti znao dobro plivati i da je ipak uspio do mosta u Kopacima privuci kraju vec mrtve svezane komsije njemu za misice ruku.
Tako se oslobodio i sakrio do noci kako bi se pokusao vratiti nazad u selo da kaze istinu.

Kada se rat zavrsio isti se pojavio da optuzi one koji su to radili i sam bio zatvoren pod optuznicom da klevece partizane.
Prije nego je bilo sudjenje,
neko i nekako ga je preko krova izbavio iz zatvora u Rogatici.
Isti je pokusao da Adil Beg istjera na cistac, ali mu je savjetovano da se samo kine preko granice,tako se isti nasao
u Americi.Njegovi dzelati su dugo godina dobijali penzije i dodatke za izdrzavanje jer kako je htjela Bozija pravda jedan je ostaO BEZ DESNE RUKE A DRUGI BEZ OBADVIJE;ipak su dugo godina imali privilegiju Titinih partizana.

Mnogi rogaticani su znali za mnoga nedjela komsija koji su obnasali najvece funkcije u Rogatici i u BiH, ali su sutjeli neka samo nek je mir,cak mnogi ni svojoj djeci nisu ispricali sta se desilo.Sada ostavljam i drugima da komentarisu.Bujrum Bosnjace reci bar sad sta imas na dusi.

[Dedo]

in reply to: Adilbeg Zulfikarpasic #35209

Da se je ovo sto napisa Adil Beg Zulfikarpasic a.r. naucilo napamet ko lektira(Gorski Vijenac) nebi nam se devedesetih ovoliki belaj desio.

Zelim reci da nista manji belaj nebijase i u Rogatici i u Visegradu,Gorazdu,Cajnicu,Rudom,i mnogim drugim mjestima,al eto niko niti jedne rijeci ne progovori.

Imao sam priliku slusati price od mojih starijih sta se sve desavalo u drugom svjetskom ratu,i sad bi trebalo velicati partizane i nekakog spijuna kojeg zvase TITO.
E moj bosnjo koliko ces puta upadati u istu zabludu i vjerovati da ti i komsija isto misli kao i ti.

U nekoliko navrata sam bio u drustvu sa Adil Begom i sjecam se da su ga pitali o mnogim stvarima koje su se u ratu desavale gdje je i on imao ideale da se sto manje zlo desi,ali je bio nemoguc u tome.Saznao sam licno od njega zasto se nasao u Svicarskoj umjesto da ima mjesto koje mu je pripadalo poslije oslobodjenja.Nije mogao da gleda ko je dosao na celo naroda a sta je cinio u toku rata i tako se sam sklonio da sacuva glavu.

Pricao je da mu se povjerio jedan Rogaticanin nisam siguran jeli rekao Dobraca ili Dzabija al uglavnom iz Vragolova optuzio cetnike komsije koji su 66 vragolovaca otjerali u Gorazde i dali poklati na mostu.Taj isti je bio sa tom grupom i posto je bio vrijedan svezali su mu dvojicu komsija za dvije ruke zicom ovu dvojicu predhodno zaklali a njemu samo nekoliko uboda zadali.Tako su ih bacili sa mosta,govorili su ovog vrijednog nemojte klati neka se balija dobro napati.
Sta su tada previdjeli da je isti znao dobro plivati i da je ipak uspio do mosta u Kopacima privuci kraju vec mrtve svezane komsije njemu za misice ruku.
Tako se oslobodio i sakrio do noci kako bi se pokusao vratiti nazad u selo da kaze istinu.

Kada se rat zavrsio isti se pojavio da optuzi one koji su to radili i sam bio zatvoren pod optuznicom da klevece partizane.
Prije nego je bilo sudjenje,
neko i nekako ga je preko krova izbavio iz zatvora u Rogatici.
Isti je pokusao da Adil Beg istjera na cistac, ali mu je savjetovano da se samo kine preko granice,tako se isti nasao
u Americi.Njegovi dzelati su dugo godina dobijali penzije i dodatke za izdrzavanje jer kako je htjela Bozija pravda jedan je ostaO BEZ DESNE RUKE A DRUGI BEZ OBADVIJE;ipak su dugo godina imali privilegiju Titinih partizana.

Mnogi rogaticani su znali za mnoga nedjela komsija koji su obnasali najvece funkcije u Rogatici i u BiH, ali su sutjeli neka samo nek je mir,cak mnogi ni svojoj djeci nisu ispricali sta se desilo.Sada ostavljam i drugima da komentarisu.Bujrum Bosnjace reci bar sad sta imas na dusi.

[Dedo]

in reply to: Hikaje-poucne price #35073

14.Kako je pisar Objave postao murtat izdajnik
Prije Osmana bio je pisar kod Pejgambera jedan drugi čovjek, on je bio vješt i brz u tom poslu. Čim bi mu Pejgamber rekao šta će napisati, on je odmah to napisao, i to bez greške. Sjaj vahja bio uticao je na tog pisara, i u njemu se bila rodila mudrost. Tako jednom pišući Objavu, po diktatu Pejgambera, i on je po svojoj bistrini, izustio riječi koje mu je i Muhammed izrekao (Feteba-rkellahu ahsenul – halikin). Kad mu reče Pejgamber, koji svjetlo daje, te riječi, a on ih već bio napisao, sam od sebe, on pomisli: »To je meni na srce došlo« – i to rekne.

Hazreti Pejgamber je tu njegovu napomenu odmah shvatio, i srdžba od Boga stiže na ovog pisara.To mu bijaše uzrok, da više ne bude pisar u Pejgambera, ali ne samo to, nego je i bez vjere ostao.O ti umišljeniče i oholniče, kako postade crn, kad je nur sjao od tebe. Ti si bio žarište mudrosti dok si se pokoravao, to si izgubio i ostao si crna obraza. Ova hazreti Pejgamberova odvraćanja on nije poslušao. Usta mu se nisu otvarala na kajanje i tevbu.On po svojoj unutrini, iz inada, nije se mogao pokoriti, a i sam je znao da nije upravu, ali se nije kajao. On je u sebi i htio da se pokaje, ali to kajanje nije mogao izustiti. Nije se htio pokoriti i kadmu je glava došla u pitanje.

U pisara je bio teret na vratu težak stotinama kila, i nije se pokajao. I kod nas ima mnogo teškog gvozda na vratu. Oholost i nevjerovanje, to ljude pritiskuje, to nikakvi uzdisaji (ahovi) ne mogu da pretegnu. Rekao je Allah u Kur’anu: Stavili smo im na vratove okove, pa idu dignutih glava a spuštenih (oborenih) očiju – ne daju im okovi. I naprijed i nazad su im zastori, pa oni ne vide ni ispred sebe ni iza sebe. Ti zastori su kao fatamorgana u pustinji, on ne zna da je to zastor sudbine. Ono što ti voliš, bude zapreka onome što treba voljeti, tvoj nazovi muršid ti ne da da nađeš pravog muršida.

Ima mnogo nevjernika koji vole vjeru, ali im oholost sprečava da promijene mišljenje. Okovi iznutra su gori od bukagija oko vrata, jer se bukagije mogu razbili i presjeći sjekirom, a ono iznutra ne može. Sve vanjske okove je lahko odstraniti i rastrgati, ali nevidljive okove iznutra je teško rastrgati. Čovjeka ujede pčela i po prirodi brzo se pojavi otok, za to ne treba brinuti. Ali, ubod pčele iznutra, ono tvoje »Ja«, tu bolest nije lahko izliječiti, i traži mnogo truda. Velika mi je želja da vam ovo objasnim što bolje, ali se bojim da ne padnete u očaj i izgubite nadu.

Međutim, ne gubi nadu u Božiju milost i budi raspoložen. Zaplači pred Allahom i zamoli oprost. O Ti koji voliš opraštanje! Oprosti nam! Ti znaš lijek našim starim bagama! Oštroumnost i mudrovanje negativno su djelovali na pisara, nemoj se zanositi, oholiti i vidjeti sebe.

Brate! Mudrosti stalno teku kroza te. Za tebe se mogu zauzeti abdali i velikani. U kuću svjetlost ulazi kroz prozor, ali svjetlo nije od prozora, nego od sunca. Ne zanesi se i ne reci: Svjetlo je od prozora. Pazi, nemoj se zanositi, nemoj dizati nos, ne vidi sebe visoko.
Uistinu, žalost i bolest dolazi ljudima, što se nisu dozvali. Samo su sebe slušali i slijedili svoje mišljenje. Ja sam rob onoga što u svakom stanu ima konačište. Ima svoj vlastiti konak i ne posuđuje od drugog! Treba ostaviti kojekakva konačišta da dođeš do onoga mjesta, koje će jednog dana imati prođu. Iako nam usijano željezo izgleda crveno, nije ono crveno, a pocrvenjelo je od vatre. Iako je dvorac osvijetljen kroz prozore i vrata, nisu oni izvor svjetla, nikad ne zaboravljaj Sunce. Svaki zid obasjan suncem kaže: ja sijam. Takvi su i ljudi, misle da je sve samo od njih. Iz pozadine Sunce govori: Čekaj, čekaj, dok ja zadem, vidjet će se ko sija. Zelenilo kaže, moji su miris, zelen i veselje, i misli da je tako, da je to od njega. Zima prijeti i šapuće zelenilu: O zelenilo, dok ja dođem, vidjet će se čije je šta! Mi naše tijelo uljepšavamo i dotjerujemo, a duša iznutra govori poljepšanom tijelu: O ti dubrište gdje rastu tikve, ko si ti?! Ti od mene živiš, i to dva-tri dana! Tvoje uljepšavanje ništa ti ne vrijedi, kad te napustim, to tvoje će proći. Oni koji tijelu koketiraju, stavit će ga u grob, i to tako, uljepšavano tijelo pojest će crvi i mravi. Oni što su ti laskali i uljepšavali te, začepljat će nos i okretati glavu od smrada tijela. Život tvoje duše se odražava kroz tvoj vid, sluh i govor. To liči vodi kad ključa, znamo da vatra te ključeve baca. Kako god duša ima djelovanje na tijelo, tako Abdali djeluju na duše. Ako Abdali povuku svoj utjecaj na naše duše, duše će nam ostati usamljene i bez veze sa Abdalima.

Glavu svoju polažem na zemlju, da mi bude zemlja svjedok na Sudnjem danu, da sam ovo priznao za istinu! Na Sudnjem danu, kad se zemlja potrese, izbacit će nas vani. Šta se ovo desi, zavikat će ljudi! Tada, tamo, vidjet će se naši postupci kakvi su bili. Filozof ovo niječe i drži se svoje pameti. Ti udari svojom glavom o zid ako ovo ne priznaješ! Govor vode, zemlje, blata, niječu filozofi, a to znaju daje istina i osjećaju ljudi srca (duha). Filozof ne priznaje da je panj Hannane mogao progovoriti. Zašto? Zato stoje filozof tuđinac za Božije prijatelje.

Filozofi kažu za evlijanske keramete da su plod mašte. Ali, ovakvo filozofsko mišljenje je plod pogrešnosti u prosuđivanju. Njegovo neispravno rezonovanje i nevjerovanje dovode ga do pogrešnog puta u rasuđivanju i prosuđivanju. Filozof niječe nevidljivi svijet i šejtane, zato što on nijekanjem postaje šejtanova igračka. Istina je da filozof ne vidi šejtana, ali vidi sebe, on, precjenjujući i sebe, dobije plavilo po čelu.

Ko u svojoj podsvijesti nosi sumnje, on ih nosi i u svojim žilama. Ove sumnje čovjeku okrnu vjerovanje, pa od tih sumnji u čovjeka pocrni lice. Budite oprezni prema ovome, o vjernici! Jer, u vama su svi svjetovi sabrani. Sva Sedamdeset i dva svijeta u tebi su sabrana. Ah! Ja onoga dana kad se to sve pojavi! U koga bude straha u srcu, podrhtat će od straha kao list kad podrhtava od vjetra na drveću.

Iblis i svi šejtani se smiju čovjeku koji misli da je dobar, a on pun umišljenosti. Jednog dana kad duša povuče nogu i ti izvrneš kaput, koliko će ljudi zavikali: Ah, vah, šta bi s nama! Zlatar se smije kad u izlog stavlja zlato i pozlatu. Dok su izmiješani u izlogu ne zna se, šta je pravo a šta krivo zlato. U dućanu se pravo zlato smješka, jer zna da ima sprava koja zlato analizira. Ja Rabbi, pokrij nas da se ne vidi kakvi smo, očuvaj nas i ne otkrij naše sramote. Pravo zlato i pozlata mogu u noći biti skupa. Ni tada se pravo zlato ne ljuti na patvoreno. Pravo zlato govori pozlati svojim jezikom: O lažljivče! Pazi se, i pokazat će se, ko si ti! Sto hiljada godina je prokleti Iblis bio od Abdala i starješina vjernika (meleka). Bio je u odabranoj grupi, kao prvak. Prokleti šcjtan je udario Adema pesnicom od oholosti. Bio je osramoćen i usmrdio se kao nečist na suncu.

Mevlana Dželaludin Rumi

——————————————————————————–

[Dedo]

in reply to: Hikaje-poucne price #35108

14.Kako je pisar Objave postao murtat izdajnik
Prije Osmana bio je pisar kod Pejgambera jedan drugi čovjek, on je bio vješt i brz u tom poslu. Čim bi mu Pejgamber rekao šta će napisati, on je odmah to napisao, i to bez greške. Sjaj vahja bio uticao je na tog pisara, i u njemu se bila rodila mudrost. Tako jednom pišući Objavu, po diktatu Pejgambera, i on je po svojoj bistrini, izustio riječi koje mu je i Muhammed izrekao (Feteba-rkellahu ahsenul – halikin). Kad mu reče Pejgamber, koji svjetlo daje, te riječi, a on ih već bio napisao, sam od sebe, on pomisli: »To je meni na srce došlo« – i to rekne.

Hazreti Pejgamber je tu njegovu napomenu odmah shvatio, i srdžba od Boga stiže na ovog pisara.To mu bijaše uzrok, da više ne bude pisar u Pejgambera, ali ne samo to, nego je i bez vjere ostao.O ti umišljeniče i oholniče, kako postade crn, kad je nur sjao od tebe. Ti si bio žarište mudrosti dok si se pokoravao, to si izgubio i ostao si crna obraza. Ova hazreti Pejgamberova odvraćanja on nije poslušao. Usta mu se nisu otvarala na kajanje i tevbu.On po svojoj unutrini, iz inada, nije se mogao pokoriti, a i sam je znao da nije upravu, ali se nije kajao. On je u sebi i htio da se pokaje, ali to kajanje nije mogao izustiti. Nije se htio pokoriti i kadmu je glava došla u pitanje.

U pisara je bio teret na vratu težak stotinama kila, i nije se pokajao. I kod nas ima mnogo teškog gvozda na vratu. Oholost i nevjerovanje, to ljude pritiskuje, to nikakvi uzdisaji (ahovi) ne mogu da pretegnu. Rekao je Allah u Kur’anu: Stavili smo im na vratove okove, pa idu dignutih glava a spuštenih (oborenih) očiju – ne daju im okovi. I naprijed i nazad su im zastori, pa oni ne vide ni ispred sebe ni iza sebe. Ti zastori su kao fatamorgana u pustinji, on ne zna da je to zastor sudbine. Ono što ti voliš, bude zapreka onome što treba voljeti, tvoj nazovi muršid ti ne da da nađeš pravog muršida.

Ima mnogo nevjernika koji vole vjeru, ali im oholost sprečava da promijene mišljenje. Okovi iznutra su gori od bukagija oko vrata, jer se bukagije mogu razbili i presjeći sjekirom, a ono iznutra ne može. Sve vanjske okove je lahko odstraniti i rastrgati, ali nevidljive okove iznutra je teško rastrgati. Čovjeka ujede pčela i po prirodi brzo se pojavi otok, za to ne treba brinuti. Ali, ubod pčele iznutra, ono tvoje »Ja«, tu bolest nije lahko izliječiti, i traži mnogo truda. Velika mi je želja da vam ovo objasnim što bolje, ali se bojim da ne padnete u očaj i izgubite nadu.

Međutim, ne gubi nadu u Božiju milost i budi raspoložen. Zaplači pred Allahom i zamoli oprost. O Ti koji voliš opraštanje! Oprosti nam! Ti znaš lijek našim starim bagama! Oštroumnost i mudrovanje negativno su djelovali na pisara, nemoj se zanositi, oholiti i vidjeti sebe.

Brate! Mudrosti stalno teku kroza te. Za tebe se mogu zauzeti abdali i velikani. U kuću svjetlost ulazi kroz prozor, ali svjetlo nije od prozora, nego od sunca. Ne zanesi se i ne reci: Svjetlo je od prozora. Pazi, nemoj se zanositi, nemoj dizati nos, ne vidi sebe visoko.
Uistinu, žalost i bolest dolazi ljudima, što se nisu dozvali. Samo su sebe slušali i slijedili svoje mišljenje. Ja sam rob onoga što u svakom stanu ima konačište. Ima svoj vlastiti konak i ne posuđuje od drugog! Treba ostaviti kojekakva konačišta da dođeš do onoga mjesta, koje će jednog dana imati prođu. Iako nam usijano željezo izgleda crveno, nije ono crveno, a pocrvenjelo je od vatre. Iako je dvorac osvijetljen kroz prozore i vrata, nisu oni izvor svjetla, nikad ne zaboravljaj Sunce. Svaki zid obasjan suncem kaže: ja sijam. Takvi su i ljudi, misle da je sve samo od njih. Iz pozadine Sunce govori: Čekaj, čekaj, dok ja zadem, vidjet će se ko sija. Zelenilo kaže, moji su miris, zelen i veselje, i misli da je tako, da je to od njega. Zima prijeti i šapuće zelenilu: O zelenilo, dok ja dođem, vidjet će se čije je šta! Mi naše tijelo uljepšavamo i dotjerujemo, a duša iznutra govori poljepšanom tijelu: O ti dubrište gdje rastu tikve, ko si ti?! Ti od mene živiš, i to dva-tri dana! Tvoje uljepšavanje ništa ti ne vrijedi, kad te napustim, to tvoje će proći. Oni koji tijelu koketiraju, stavit će ga u grob, i to tako, uljepšavano tijelo pojest će crvi i mravi. Oni što su ti laskali i uljepšavali te, začepljat će nos i okretati glavu od smrada tijela. Život tvoje duše se odražava kroz tvoj vid, sluh i govor. To liči vodi kad ključa, znamo da vatra te ključeve baca. Kako god duša ima djelovanje na tijelo, tako Abdali djeluju na duše. Ako Abdali povuku svoj utjecaj na naše duše, duše će nam ostati usamljene i bez veze sa Abdalima.

Glavu svoju polažem na zemlju, da mi bude zemlja svjedok na Sudnjem danu, da sam ovo priznao za istinu! Na Sudnjem danu, kad se zemlja potrese, izbacit će nas vani. Šta se ovo desi, zavikat će ljudi! Tada, tamo, vidjet će se naši postupci kakvi su bili. Filozof ovo niječe i drži se svoje pameti. Ti udari svojom glavom o zid ako ovo ne priznaješ! Govor vode, zemlje, blata, niječu filozofi, a to znaju daje istina i osjećaju ljudi srca (duha). Filozof ne priznaje da je panj Hannane mogao progovoriti. Zašto? Zato stoje filozof tuđinac za Božije prijatelje.

Filozofi kažu za evlijanske keramete da su plod mašte. Ali, ovakvo filozofsko mišljenje je plod pogrešnosti u prosuđivanju. Njegovo neispravno rezonovanje i nevjerovanje dovode ga do pogrešnog puta u rasuđivanju i prosuđivanju. Filozof niječe nevidljivi svijet i šejtane, zato što on nijekanjem postaje šejtanova igračka. Istina je da filozof ne vidi šejtana, ali vidi sebe, on, precjenjujući i sebe, dobije plavilo po čelu.

Ko u svojoj podsvijesti nosi sumnje, on ih nosi i u svojim žilama. Ove sumnje čovjeku okrnu vjerovanje, pa od tih sumnji u čovjeka pocrni lice. Budite oprezni prema ovome, o vjernici! Jer, u vama su svi svjetovi sabrani. Sva Sedamdeset i dva svijeta u tebi su sabrana. Ah! Ja onoga dana kad se to sve pojavi! U koga bude straha u srcu, podrhtat će od straha kao list kad podrhtava od vjetra na drveću.

Iblis i svi šejtani se smiju čovjeku koji misli da je dobar, a on pun umišljenosti. Jednog dana kad duša povuče nogu i ti izvrneš kaput, koliko će ljudi zavikali: Ah, vah, šta bi s nama! Zlatar se smije kad u izlog stavlja zlato i pozlatu. Dok su izmiješani u izlogu ne zna se, šta je pravo a šta krivo zlato. U dućanu se pravo zlato smješka, jer zna da ima sprava koja zlato analizira. Ja Rabbi, pokrij nas da se ne vidi kakvi smo, očuvaj nas i ne otkrij naše sramote. Pravo zlato i pozlata mogu u noći biti skupa. Ni tada se pravo zlato ne ljuti na patvoreno. Pravo zlato govori pozlati svojim jezikom: O lažljivče! Pazi se, i pokazat će se, ko si ti! Sto hiljada godina je prokleti Iblis bio od Abdala i starješina vjernika (meleka). Bio je u odabranoj grupi, kao prvak. Prokleti šcjtan je udario Adema pesnicom od oholosti. Bio je osramoćen i usmrdio se kao nečist na suncu.

Mevlana Dželaludin Rumi

——————————————————————————–

[Dedo]

in reply to: Hikaje-poucne price #35135

14.Kako je pisar Objave postao murtat izdajnik
Prije Osmana bio je pisar kod Pejgambera jedan drugi čovjek, on je bio vješt i brz u tom poslu. Čim bi mu Pejgamber rekao šta će napisati, on je odmah to napisao, i to bez greške. Sjaj vahja bio uticao je na tog pisara, i u njemu se bila rodila mudrost. Tako jednom pišući Objavu, po diktatu Pejgambera, i on je po svojoj bistrini, izustio riječi koje mu je i Muhammed izrekao (Feteba-rkellahu ahsenul – halikin). Kad mu reče Pejgamber, koji svjetlo daje, te riječi, a on ih već bio napisao, sam od sebe, on pomisli: »To je meni na srce došlo« – i to rekne.

Hazreti Pejgamber je tu njegovu napomenu odmah shvatio, i srdžba od Boga stiže na ovog pisara.To mu bijaše uzrok, da više ne bude pisar u Pejgambera, ali ne samo to, nego je i bez vjere ostao.O ti umišljeniče i oholniče, kako postade crn, kad je nur sjao od tebe. Ti si bio žarište mudrosti dok si se pokoravao, to si izgubio i ostao si crna obraza. Ova hazreti Pejgamberova odvraćanja on nije poslušao. Usta mu se nisu otvarala na kajanje i tevbu.On po svojoj unutrini, iz inada, nije se mogao pokoriti, a i sam je znao da nije upravu, ali se nije kajao. On je u sebi i htio da se pokaje, ali to kajanje nije mogao izustiti. Nije se htio pokoriti i kadmu je glava došla u pitanje.

U pisara je bio teret na vratu težak stotinama kila, i nije se pokajao. I kod nas ima mnogo teškog gvozda na vratu. Oholost i nevjerovanje, to ljude pritiskuje, to nikakvi uzdisaji (ahovi) ne mogu da pretegnu. Rekao je Allah u Kur’anu: Stavili smo im na vratove okove, pa idu dignutih glava a spuštenih (oborenih) očiju – ne daju im okovi. I naprijed i nazad su im zastori, pa oni ne vide ni ispred sebe ni iza sebe. Ti zastori su kao fatamorgana u pustinji, on ne zna da je to zastor sudbine. Ono što ti voliš, bude zapreka onome što treba voljeti, tvoj nazovi muršid ti ne da da nađeš pravog muršida.

Ima mnogo nevjernika koji vole vjeru, ali im oholost sprečava da promijene mišljenje. Okovi iznutra su gori od bukagija oko vrata, jer se bukagije mogu razbili i presjeći sjekirom, a ono iznutra ne može. Sve vanjske okove je lahko odstraniti i rastrgati, ali nevidljive okove iznutra je teško rastrgati. Čovjeka ujede pčela i po prirodi brzo se pojavi otok, za to ne treba brinuti. Ali, ubod pčele iznutra, ono tvoje »Ja«, tu bolest nije lahko izliječiti, i traži mnogo truda. Velika mi je želja da vam ovo objasnim što bolje, ali se bojim da ne padnete u očaj i izgubite nadu.

Međutim, ne gubi nadu u Božiju milost i budi raspoložen. Zaplači pred Allahom i zamoli oprost. O Ti koji voliš opraštanje! Oprosti nam! Ti znaš lijek našim starim bagama! Oštroumnost i mudrovanje negativno su djelovali na pisara, nemoj se zanositi, oholiti i vidjeti sebe.

Brate! Mudrosti stalno teku kroza te. Za tebe se mogu zauzeti abdali i velikani. U kuću svjetlost ulazi kroz prozor, ali svjetlo nije od prozora, nego od sunca. Ne zanesi se i ne reci: Svjetlo je od prozora. Pazi, nemoj se zanositi, nemoj dizati nos, ne vidi sebe visoko.
Uistinu, žalost i bolest dolazi ljudima, što se nisu dozvali. Samo su sebe slušali i slijedili svoje mišljenje. Ja sam rob onoga što u svakom stanu ima konačište. Ima svoj vlastiti konak i ne posuđuje od drugog! Treba ostaviti kojekakva konačišta da dođeš do onoga mjesta, koje će jednog dana imati prođu. Iako nam usijano željezo izgleda crveno, nije ono crveno, a pocrvenjelo je od vatre. Iako je dvorac osvijetljen kroz prozore i vrata, nisu oni izvor svjetla, nikad ne zaboravljaj Sunce. Svaki zid obasjan suncem kaže: ja sijam. Takvi su i ljudi, misle da je sve samo od njih. Iz pozadine Sunce govori: Čekaj, čekaj, dok ja zadem, vidjet će se ko sija. Zelenilo kaže, moji su miris, zelen i veselje, i misli da je tako, da je to od njega. Zima prijeti i šapuće zelenilu: O zelenilo, dok ja dođem, vidjet će se čije je šta! Mi naše tijelo uljepšavamo i dotjerujemo, a duša iznutra govori poljepšanom tijelu: O ti dubrište gdje rastu tikve, ko si ti?! Ti od mene živiš, i to dva-tri dana! Tvoje uljepšavanje ništa ti ne vrijedi, kad te napustim, to tvoje će proći. Oni koji tijelu koketiraju, stavit će ga u grob, i to tako, uljepšavano tijelo pojest će crvi i mravi. Oni što su ti laskali i uljepšavali te, začepljat će nos i okretati glavu od smrada tijela. Život tvoje duše se odražava kroz tvoj vid, sluh i govor. To liči vodi kad ključa, znamo da vatra te ključeve baca. Kako god duša ima djelovanje na tijelo, tako Abdali djeluju na duše. Ako Abdali povuku svoj utjecaj na naše duše, duše će nam ostati usamljene i bez veze sa Abdalima.

Glavu svoju polažem na zemlju, da mi bude zemlja svjedok na Sudnjem danu, da sam ovo priznao za istinu! Na Sudnjem danu, kad se zemlja potrese, izbacit će nas vani. Šta se ovo desi, zavikat će ljudi! Tada, tamo, vidjet će se naši postupci kakvi su bili. Filozof ovo niječe i drži se svoje pameti. Ti udari svojom glavom o zid ako ovo ne priznaješ! Govor vode, zemlje, blata, niječu filozofi, a to znaju daje istina i osjećaju ljudi srca (duha). Filozof ne priznaje da je panj Hannane mogao progovoriti. Zašto? Zato stoje filozof tuđinac za Božije prijatelje.

Filozofi kažu za evlijanske keramete da su plod mašte. Ali, ovakvo filozofsko mišljenje je plod pogrešnosti u prosuđivanju. Njegovo neispravno rezonovanje i nevjerovanje dovode ga do pogrešnog puta u rasuđivanju i prosuđivanju. Filozof niječe nevidljivi svijet i šejtane, zato što on nijekanjem postaje šejtanova igračka. Istina je da filozof ne vidi šejtana, ali vidi sebe, on, precjenjujući i sebe, dobije plavilo po čelu.

Ko u svojoj podsvijesti nosi sumnje, on ih nosi i u svojim žilama. Ove sumnje čovjeku okrnu vjerovanje, pa od tih sumnji u čovjeka pocrni lice. Budite oprezni prema ovome, o vjernici! Jer, u vama su svi svjetovi sabrani. Sva Sedamdeset i dva svijeta u tebi su sabrana. Ah! Ja onoga dana kad se to sve pojavi! U koga bude straha u srcu, podrhtat će od straha kao list kad podrhtava od vjetra na drveću.

Iblis i svi šejtani se smiju čovjeku koji misli da je dobar, a on pun umišljenosti. Jednog dana kad duša povuče nogu i ti izvrneš kaput, koliko će ljudi zavikali: Ah, vah, šta bi s nama! Zlatar se smije kad u izlog stavlja zlato i pozlatu. Dok su izmiješani u izlogu ne zna se, šta je pravo a šta krivo zlato. U dućanu se pravo zlato smješka, jer zna da ima sprava koja zlato analizira. Ja Rabbi, pokrij nas da se ne vidi kakvi smo, očuvaj nas i ne otkrij naše sramote. Pravo zlato i pozlata mogu u noći biti skupa. Ni tada se pravo zlato ne ljuti na patvoreno. Pravo zlato govori pozlati svojim jezikom: O lažljivče! Pazi se, i pokazat će se, ko si ti! Sto hiljada godina je prokleti Iblis bio od Abdala i starješina vjernika (meleka). Bio je u odabranoj grupi, kao prvak. Prokleti šcjtan je udario Adema pesnicom od oholosti. Bio je osramoćen i usmrdio se kao nečist na suncu.

Mevlana Dželaludin Rumi

——————————————————————————–

[Author]

Posts