[Dedo]

in reply to: Humanost na djelu #16570

[Dedo]

in reply to: Humanost na djelu #16569

[Dedo]

in reply to: Humanost na djelu #16568

[Dedo]

in reply to: Humanost na djelu #16567

[Dedo]

in reply to: Humanost na djelu #16566

[Dedo]

in reply to: Humanost na djelu #16565

[Dedo]

in reply to: Humanost na djelu #16564

Vitre za Galiba i Bulku.

Ako se nevaram na nasoj stranici je objavljen tekst o povratku Galiba i Bulke Kacevic u Zepu,
bolje receno u svoje selo Purtice.

Procitao sam sta je pisalo i pogledao slike koje su stajale ispod teksta neznajuci da je taj tekst star skoro godinu dana.Moj instikt je proradio i zelja da se tim ljudima nekako pomogne al kako.
Napisao sam odgovor da pokusamo u mjesecu ramazanu pokloniti svoje vitre koje su dug svakom punoljetnom Muslimanu u toku mubarek mjeseca,kako za se tako i za svoje clanove porodice.

Nisam ni trepnuo kad se javise istomisljenici,koji takodje zele svoju obavezu uputiti u tom pravcu.
Da odmah kazem jedan od prvih se javio Teva,pa Kaza,Dino,Esad,Behar,Mevlida,Dedo

Za 15 stak dana pristigose uplate od svih koji su podrzali ovu akciju.Posto sam ja imao nijet vec od Juna mjeseca docekati Bajram u Sarajevu,preuzeh obavezu da cu otici u Zepu i potraziti te povratnike.Nikada ranije nisam bio u Zepi al preko knjige od nasega Mustafe Kurtica Ratni dnevnik Zepa osjecao sam da bih se mogao snaci na tom podrucju.
Ipak sam u podsvijesti razmisljao da cu naci nekog ko poznaje taj kraj koji ima zelju da me pomogne u tom nijetu.Sto kazu nasi stari sve mislio na jedno smislio,mog rodzaka Irfana cu ja zamoliti pa ako nebi mogao tek tada cu dalje razmisljati.

Tako brzo vrijeme proleti i Dedo se obrete u Sarajevu.Iste veceri pozvase nas na Iftar kod zenine familije,sto nam nebi mrsko jer je poslednji dan posta.
O tome cu jednom drugom prilikom jer to je bio poseban Iftar.Uglavnom sutra dan Bajram i sve sto prati ovaj mubarec.Zijareti cestitanja sve je drugacije nego u sredini u kojoj sam proveo dvije trecine moje starosti.Ambijent koji se nemoze docarati,tako da sam pozelio da svakog Bajrama ponovo budem u seheru.Posto sam obecao da cu zijaretiti mog rodzaka i njegovu porodicu, pokusao sam da nas najavim a ujedno i da sam siguran da su kuci.Pozovem broj koji sam ranije pribiljezio javi se Irfanova supruga koju jos nikada nisam vidio,al ona je vec znala ko sam i lijepo se poselamismo pa onda Bajram cestitasmo obostrano, pitam za mog rodzaka kaze bogami nemoze da pisne glas mu se uzeo.Ako cete biti kuci dosli bi malo da vas zijaret ucinimo,ni zavrsio nisam cujem bujrum dobro dosli.Spucam se u odijelo nabacih kravatu koju nikad nisam nosio a moja visegratka se smije sta ce to bit da ti kravatu stavljas,e Bogami to je posebna posjeta pa i taj luxsuz.

Zacas se nadzosmo pred vratima i dok mi prilazimo vec nas cekaju na balkonu i otvaraju vrata.
Bogme tu se ispitasmo i bismo dobro pocasceni kao da smo neki zastidni gosti.Uz Irfanovo odobrenje uspijeh da se uloguje na stranici i da se malko oglasim sa cestitkama iz sehera.

Pomenuh da bih trebao otici u Zepu i radi cega kao i da neznam na taj kraj nista bez pitanja ponudi se Irfan veli icicu ja stobom ja imam i auto netrebas se nikome moliti.
Bogami svanu meni jer nije sala na taj kraj mi je po prvi put da cu stati nogom
Tako posjedismo neko vrijeme kad dodzose i novi gosti i malo u eglenu ne primijetismo da vrijeme promice ko da ga neko tjera.Poselamismo se i dogovorismo da u petak eser zore krenemo put Romanije.Posao je sa nama i Irfanov komsija veli nisam nikad bio tamo pa eto sad mi se ukazaka prilika,eh i meni je odgovaram.Vozimo se gorom Romanijom a sunce izlazi i lijepo nas bodri na tom hajirli putu.Prelazimo Sokolac palanka kosto je uvijek i bio al jednosmjerna ulica kanom od autobuske do nakraj ima dvades metara,masaAllah velim sto su moderni imaju i jednosmjernu.
.
Vozimo se tako i lijepo se razgovaramo malo vise ja nego oni pa se vajkam da him nisam presao u dosadu,jok bolan govore oba.Stigosmo do drevnog Han Pijeska isti kao i prije sto je bio prolazio sam u Vlasenicu 86-te samo sto su zgrade jos vise oronule.Odvojismo se prema Podzeplju pa dalje prema Zepi.Negje oko pola puta do Purtica tako mi se cini stali smo na jednoj hajir cesmi i malo se razhladili.Naisli smo i na spomen plocu nasim sehidima koji su medzu prvima poginuli za odbranu svog kucnog praga.Imao sam priliku da prodzem i legendarnim klancem koji se zove Budicin Potok
u kojem su agresori dobili takvu lekciju da je nece zaboraviti do sudnjeg dana.

Zastadosmo na jednoj krivini sa koje se vidi dobar dio Zepacke doline,napravih par snimaka i ako je prema Slapu jos magla. Napitasmo gdje i kako i nadosmo bez poteskoca,al nikog nebi kuci.
Nadnesemo se malo nad dolinu cujemo neko se cuje u livadi malo nize.Poluglasno pozvah imali koga,odmah se zacu odgovor ima ima.Malo zatim pomoli se nana krepka i hitra kake mogu biti samo nane sa sela.Ispitasmo se i rekosmo sto smo dosli al nam nejma domacina.Izmako je evo sad ode u dzamiju veli nana Bulka.Tako malo posjedismo popricasmo i dobismo nekoliko savjeta
o koristenju ljekovitog bilja i zasta je koje.Bas za premuklost koja se kod Irfana jos nije popravila rece nana da skuha caj od behara bazgovine(zohve)i da popije par soljica i dade nam nana po jednu pregrst.

Tako ja smislih nasu namjeru i Vitre cu ostaviti kod nane a u dzamiji cu potraziti Galiba i onako mu samo sanuti ko smo gdje smo bili.

Objasnio sam sve i ostavio spisak imena koji su svoje vitre uputili muminima u Purtice,Zahvaljivanju nikad kraja ,blagoslovu takodjer.U ime svih nana je kazala neka vam Allah dz.s.kabul ucini ja sam u ime svih halalijo.

Spisak ucesnika akcije Vitre za Galiba i Bulku

Nedim Cengic sa porodicom Tilburg Holandija ——-50 e

Mehmed Kazic sa porodicom Achen Njemacka ——60 e

Esad Corovic sa porodicom Philippsburg Njemack ——60 e

Elvir Pasic sa porodicom London Engleska ——40 e

Mevlida Keist sa porodicom Karlsruhe Njemacka ——50 e

Zehrudin Sovsic prilog Karlsruhe Njemacka ——20 e

Moja malenkost sa porodicom Karlsruhe Njemacka —–100 e
——–
380 e

Novac urucen nani Bulki u Purticima 25.09.09.godine

Spustismo se do Zepe i nadzosmo domacina Galiba u kahvi pored dzamije,okahvenisasmo malo promuhabetismo u tom razgovoru saznasmo da je Galiba u martu ove godine ujela zmija ispod snijega,jedva je prezivijo.Mislim da je neko prenio vijest na nasoj stranici.
Imao je Galib jos vise nedaca i kao izbjeglica u Fojnici i nejma bas dobre utiske sta je predevero u Fojnici .Zalosno je al sta se moze,kaze sve ziva glava nadevera.

Poselamismo se i polazimo za Rogaticu kako bi stigli na Dzuma namaz,jos da napomenem
da je Galib iznijo lijepe rijeci pohvale prema medicinskom osoblju iz Han Pijeska prilikom prijema sbrinjavanja i prebacivanja za Sarajevo dok mu je zivot visio o koncu.Uputio je selame i zahvalnost svima koji su se odlucili i bas njemu uputili svoje Vitre. Takodze uputio je selame svim muminima sirom dunjaluka.

Polahko smo presli preko Brezove ravni odakle smo jos jednom slikali Zepacku dolinu i preko Borika doprli u Rogaticu.o Rogi drugom prilikom.

[Dedo]

in reply to: Iz BiH svakodnevnice #16550

Sedina uvazavam ovo sto si iznijela sve stima al sa Bosnjama je nesto drugacije,to je politicka pozadina.
Sto se tice informacije o tajno javnom prebacivanju ili perseljavanju mladzeg naroda al samo iz RS to je sigurno koliko je sigurno da postoje dan i noc.Iz Kozarca i okoline stotine iselile u Francusku,mnogi su uspjeli steci stalni status a neki i danas zive kao izbjeglice po prihvatnim centrima ili kao socijalni problemi.Mnoge stvari se obecavaju tim jadnim ljudima pa se i sami nadzu u neizlaznoj situaciji.Nesto smrdi u tom slucaju ako se svi koji dolaze iz federacije vracaju,a ovi drugi ostaju nesto nije normalno.
Pa sam zato pomislio da mozda i ovaj narod iz Zvornika mozda ide istim kanalima i biva akceptiran od Francuskih vlasti samo zato sto su iz RS-ke.Bilo bi bolje da se nase dobri ministri potrude da se nama ukinu vize pa da ljudi mogu putovati i da se mogu sami informisati sta ih cekana kod donosenja takvih odluka.

Ja se nalazim na Francuskoj granici i imam kontakt sa nekima od tih mogu slobodno reci prevarenih ljudi zato ne govorim napamet.Da politika nezne za to sta se radi nebih mogao povjerovati,vjerovatno oni znaju sta imaju za cilj dok to precutkuju i poluglasno odobravaju.

[Dedo]

in reply to: U Posjeti kod….. #16515

[Dedo]

in reply to: U Posjeti kod….. #16513

Prananina razonoda i razgovor.

[Dedo]

in reply to: U Posjeti kod….. #16512

[Dedo]

in reply to: U Posjeti kod….. #16511

U posjeti kod Gospodje Remzahanume Kazic u Sarajevu.

Posto je Bajram i radost na sve srtane tako sam se i sam osjecao,trudili samo se da sto vise
zijareta ucinimo.E posto smo zijaretili familiju Dziko,plan nam je da zijaretimo Kazinu majku i da malo promuhabetimo.Posto smo dan ranije telefonom dogovorili da mozemo doci kad god nam se prilika ukaze,velim da je bolje zijaret uz Bajram.Dok smo trepnuli nadzosmo se na Dobrinji
i vrlo lahko se snadzosmo.Ulazmo u zgradu al ja se zagledam kao po obicaju ko jos stanuje veli visegratka e jesi mahalusa hajde evo zena vec otvara vrata.

Stani bona velim da vidim imal koga poznata, najednom covjek pored mene pita koga trebate velim da smo vec zvonili i da su nam vrata otvorena,a ako te bas interesuje idemo kod gosp.Kazic.Ona vam je skroz gore morate liftom do sestog i jos jedan pjeske,znam fala ti puno.
Bogami popesmo se i Nana nas doceka na vratima,vidio odmah da nam se obradovala.
Hajde bujrum tu se ispitasmo kao da se poznajemo godinama.Lijepo smo se razgovarali i bili pocasceni onako po naski kako to samo znaju istocnjaci.
Mislili smo jedan sahat posjediti al ostasmo dva i po sahata,u lijepom razgovoru.

Rastasmo se uz obecanje da se ponovo vidimo,kad budemo sledeci put u Sarajevu.
Najveci dio vremena smo se razgovarali o unucima,al je Nana imala i veci cin pa se pohvalila sa svojim praunukom cija slika stoji na dohvat ruke,i kako veli da se stalno sa njim razgovara kao da je tu.Tako kod samog polaska uspjeh da slikam Naninog praunuka i Kazinog unuka al samo sa slike.
Lijepo ko lijepo to malo Bozije stvorenje,jos razgolaceno pa bi insan reko da se upravo sad prcaka svojim malin nogicama.E kad covjek dozivi da dobije tu titulu pa nije mu ni zao sto su prohujale godine.

[Dedo]

in reply to: Krvava Cuprija na Drini. #16509

[Dedo]

in reply to: Krvava Cuprija na Drini. #16507

[Dedo]

in reply to: Zepa – Ratni dnevnik #16505

Milan i Sredoje Lukić zapalili žive civile u kući
Četvrtak 2. juli 1992. god.

Danas sam bio svjedok svjedočenja Esme Kurspahić, koja je nakon dužeg vremena poslije okupacije Višegrada, konačno našla kolijevku spasa. Esma je preživjela strašne golgote i torture u Višegradu, koje su sprovodili Srbi, na čelu sa nekim Milanom Lukićem iz sela Rujišta (nedaleko od Žepe), njegovim bratom i nekim rođacima. Esma priča kako su Milan Lukić i neki Mitar Vasiljević, 7. juna 1992. na obali Drine, nedaleko od mosta, ubili pet muškaraca Muslimana, te da su 10. juna 1992. ubili sedam muškaraca. Dalje, 14. juna 1992. Milan Lukić i Sredoje Lukić, zatvaraju šezdeset i pet osoba i to staraca, žena, bolesnih, među kojima je bilo sedamnaestoro djece, starosti od dva dana do četrnaest godina, u neku staru kuću u ulici Pionirska gdje ih pale žive.
Svi oni koji su pokušali pobjeći kroz prozore rafalima su prikivali za tlo. Dana 27. juna 1992. u naselju Bikavac, zatvaraju sedamdeset Muslimana, u istu kuću koju su ovaj put minirali jakim eksplozivom zajedno sa civilima unutar kuće. Odatle je uspjela preživjeti i pobjeći neka djevojka koja je sad po Esminom saznanju u izbjeglištvu u selu Luka, nedaleko od Žepe. Šta reći na sve pomenuto?

Nove izbjeglice iz Višegrada
Petak, 3. juli 1992. god.

Nove izbjeglice, ovaj put iz dva različita pravca. Jedna grupa je došla preko stijena, od Višegrada, lijevom obalom Drine, dok je druga grupa došla kao i mnoge druge iz Oškoplja, pa preko Babljaka u Žepu. Obje grupe su sačinjavale osobe koje dolaze iz Rogatice, samo različitim pravcima. U grupi koja je došla nizvodno niz Drinu, a pošli su iz Rogatice preko Duba – Šljivna – Džankića – Crnog Vrha – Miloševića -Tatinice u Žepu, došlo je nekoliko meni poznatih osoba, među kojima je Ahmo Bajić (iz Vratara) i Fadila Podžić (kćerka Omera Heljića iz Vratara) sa kćerkom Azrom, dok joj je muž Ahmo uhvaćen u Rogatici polovinom juna. Kao i svi prethodni koji su izbjegli iz Rogatice, i oni pričaju skoro identične priče stradanja Muslimana Rogatice, što govori o jednoj nepobitnoj i stvarnoj istini. U drugoj grupi koja je došla preko Babljaka, poznato mi je da su između ostalih bili Ramiz Ćesko – Mozgonja, sa porodicom, za kojeg se pričalo da je poginuo, Nezim Kulovac sa porodicom, kćerka Fehima Salkunića, mislim da se zove Behka i mnogi drugi.

Nastavice se

[Author]

Posts