[Dedo]

in reply to: Ramazan #16701

[Dedo]

in reply to: Ramazan #16700

[Dedo]

in reply to: Ramazan #16699

[Dedo]

in reply to: Ramazan #16698

[Dedo]

in reply to: Ramazan #16697

Bajramsko sijelo u Karsruhe-u…3.10.09.g

Poslije svih dogovora i priprema Bosnjacki Dzemat Karlsruhe ugostio je follklorno
drustvo Biseri Sevdaha iz Sarajeva.Ovo udruzenje se bavi njegovanjem Bosnjacke kulture a posebno sevdaha i folklora.Sef udruzenja Ismet Drakovac,ispred udruzenja i Emir Curovac ispred naseg Dzemata dogovorili i organizovali su ovaj prelijepi koncert.

Slikama cu pokusati da docaram koliko toliko kakav smo imali ambijent u Rheinstrandhalle u subotu 3.10.09 godine.

Za organizaciju i voditeljsto programa pobrinula se je gosca Amina Gvozden koja je takodje doputovala iz domovine.Muzicki dio programa pod voditeljstvom Nermin-a Drakovc-a i Pobjednik
Hajat trazi zvijezdu Adnan Jakupovic oni su nam docarali kako je lijepa nasa sevdalinka.Pored Adnana u programu je ucestvovao i moguci pobjednik Hajat trazi zvijezdu Muamer Bjelak svi skupa kao cjelina a posebno folklor odusevili su preko 1500 gosiju u sali,moja sugestija,glasajte za nasu novu zvijezgu i lijepog sevdaliju Muamera.
Nekoliko utisaka sa zabave kao i prilikom ispracaja nasih gostiju.
Srdacno im se zahvaljujemo na ovom programu koji nas je sve odusevio i priblizio nam bar za kratko vrijeme dio nase kulturne bastine.Aferim..
Posebno trebam da napomenem da je folklorna grupa mladzih igraca u starosnoj dobi od osam do trinaes godina zapalila publiku.Mlade djevojke trinaes plus su takodje pokazale vrhunsku profesionalnost.Sto znaci da smo imali priliku gledati dvije folklorne postave mladze i odraslije.

Posto smo goste ugostili u svojim domovima na rastanku je bilo i suza uz poziv da him uzvratimo posjetu i budemo njihovi gosti sto smo i obecali insaAllah.
Ova posjeta je pod pokroviteljstvom TV Hajat uspijesno zavrsena,danas Ponedeljak oko 16 h su nasi gosti stigli hajirlu u Sarajevo.Jos jednom hvala.

[Dedo]

in reply to: Ramazan #16696

[Dedo]

in reply to: Krvava Cuprija na Drini. #16680

[Dedo]

in reply to: Krvava Cuprija na Drini. #16679

[Dedo]

in reply to: Zepa – Ratni dnevnik #16678

Novi leševi plutaju Drinom
Nedjelja, 5. juli 1992. god.

Ovako je počeo dan na čiji datum sam se rodio prije devetnaest godina. Veliki broj rodbine i poznanika se danas prije podne okupio kod nas. Ne zbog mog rođendana, već zbog trešanja. Nije mi bilo neugodno saznanje da većina njih uopće ne zna za moj rođendan. Uostalom svako ima važnijih preokupacija i problema. Rekoh zbog trešanja, tako da moram napomenuti da veliki posjed mojih roditelja, vijekovno ognjište djedova i pradjedova, je zasigurno najpoznatiji po trešnjama u cijeloj Žepi. Imamo preko pedeset stabala trešanja na užem lokalitetu, koje rađaju punim kapacitetom svake godine. Nekada davno su ih brali i prodavali, ali od kako se ja sjećam, trešnje stoje na raspolaganju svakom ko ih poželi, svakom putniku, svakom namjerniku. Ja već odavno to nazivam ritualima koji su bili neizbježni svake godine, sve dok trešnje traju, dok se ne oberu.
Male povorke ljudi svakodnevno bi dolazile na Petov Do brati trešnje, družiti se sa nama. Dolazili bi i mnogi Srbi sa Godimilja, Sjeverske, Babljaka, i tako svake godine. Tako je i ove godine. Tako je i danas bilo desetak osoba koje su brale trešnje. Nije bilo Srba. Danas su oni gađali granatama sa Godimilja, Sjeverske i Babljaka. Pogodili su jednu trešnju, nedaleko od kuće i uništili je. Bila je to slučajnost da je pogode, ali nije slučajnost da nas gađaju već dva mjeseca. Srećom niko nije bio na trešnji i granatiranje je bilo manjeg intenziteta. Uobičajeno, granatiranje otpočinje svakoga dana, neposredno prije njihovog ručka. Već smo ih upratili i već znamo da svaki dan kad im dođe njihova logistika na njihove položaje, kad im donesu ručak, oni onda prije nego počnu svoj ručak, dobro preberu ispred sebe i onda u miru jedu. Izgleda da žive u većem strahu nego mi.
Nekolicini rođaka pomogao sam snijeti trešnje do Vratara. Već je bilo kasno poslijepodne, kad sam zatekao žamor ispred kuće Sabrije Durmiševića. Velika skupina svijeta je obasipala pitanjima ljude koji su došli. Ispred Sabrijine kuće bili su iscrpljeni Emin Agić (zet Sabrije D.), Sejda Agić (sestra Sabrije D.) i njihova djeca Samira i Emir. Ostao sam do kraja, do akšama, slušajući njihova potresna i žalosna svjedočenja, doživljaje i patnje na njihovom putu spasa od Rogatice do Žepe koji je trajao skoro mjesec dana. Upečatljiv je dio njihovog kazivanja o detaljima kada su pošli iz Duba (uži dio tromeđe općina Rogatica, Višegrad i Goražde), njih osamdeset i šestero, da bi ih došlo samo četrdeset i petero. Smatraju da je desetak osoba možda i preživjelo kad su razbijeni oko Tatinice (srpsko selo uz Drinu) i njih četrdeset i šestero, dok smatraju da je oko tridesetero stradalo na pomenutoj lokaciji. Njihovo svjedočenje poklapa se sa onim koje sam već unio u dnevnik.
Njihov put je počeo nizvodno niz Drinu, preko višegradskih sela: Crni vrh, Kočerim, pa preko sela Miloševići i Tatinica, a odatle preko surovog kanjona Suhodola, do boričkih sela, pa u Žepu. U selu Tatinica je, kako kažu, počelo kao sa lovom na životinje. Mještani sela Tatinica i Stari Brod otpočeli su hajku u trenutku kad su primijetili kolonu izbjeglica koja je prolazila neposredno pored sela. Gađali su ih zoljama, artiljerijom, pucali na njih iz PAM-a i PAT-a, presretali ih, prelazili su preko mina…
Od njih četrdeset i šestero koji su konačno ušli u Žepu, meni poznati su: Edhem Fikro Bajić, sa ženom i djetetom ( rodom iz Vratara), Omer Delić sa ženom (rodom iz Vratara), Fadil Guhdija (rodom iz Vratara), Himzo Torlak sa ženom i dvoje djece (rodom iz Brložnika), kao i mnogi drugi. Pričaju kako su vidjeli bezbroj mrtvih tijela koja su plutala iz pravca Višegrada, među kojima su poznali i Safeta Hodžića, rodom iz Žepe, a koji je živio u Rogatici i napustio Rogaticu u istim danima kad i oni. Detalj za detaljem ukazuje da se u Višegradu desio pravi pokolj, koji je veoma opsežan, sudeći i po broju već ukopanih u Slapu (Žepa).

Nastavice se

[Dedo]

in reply to: Krvava Cuprija na Drini. #16585

[Dedo]

in reply to: Krvava Cuprija na Drini. #16584

[Dedo]

in reply to: Zepa – Ratni dnevnik #16583

Trešnje zriju, a teferiča nema
Subota, 4. juli 1992. god.

Podsjećam se na teferiče i proslave za Dan boraca ”bivše nam BiH”. Rekoh bivše, jer nikad se to više neće ponoviti i biti onako kako je bilo. Nestalo je sve, a ostade ipak sjećanje. Danas bi to trebalo biti, danas kad su trešnje najzrelije, danas kada bi mnogi došli svojim najbližim. Danas bi se pripremalo za košenje prostranih livada i zha druge ljetne radove, kad bi cijele povorke vozila hitale ka Utješencu gdje se proslavljao Dan borca. Danas, u danu u kojem znam da sam sutra stariji za godinu. Sutra mi je rođendan. Večeras bi sigurno došao moj amidža Edhem, donio mi neki poklon, jer njegovi pokloni su bili poseban znak pažnje, dok bi me teglio za uši zezajući me kako starim. Ja sam ga nazivao mlađom rajom, što mu je godilo, a i on je prošlog februara napunio tek trideset i šest. Večeras bi on došao sa svojom porodicom i ostao bi cijeli mjesec. Kosili bi zajedno sve dok se radovi na polju ne smire. Družili bi se cijeli mjesec i uživao bih u njegovim anegdotama i momačkim savjetima. Želio je da budem poput njega, da budem lafčina i frajer, kao on u momačkim danima o kojima se pričalo. Bila su to nezaboravna vremena, puna radosti i veselja, mira i spokoja. Amidža je negdje, ne znamo gdje. Očekujemo ga svakim danom moleći se za njegovu porodicu. Nema ih.
Bila su to samo mala sjećanja koja su mi navirala u mom povratku kući. Vraćao sam se sa zadatka obezbjeđenja razminiranja terena iznad Ribioca, Tesla (istočni kraj planine Bokšanice), mjesto Bunarić. Sinan Ćesko i ostali su demontirali dvadesetak mina koje su smradovi postavili tako duboko u našoj teritoriji i još uvijek se pitamo kad ćemo moći kontrolisati cijeli teren oko nas. Nikad, rekao je Sinan, nikad dok smo ovako malobrojni. Žepa je velika, opasana velikim planinama, sa puno ulaznih puteva, sa puno važnih strateških mjesta koje treba da pokriva i dvije hiljade ljudi (tako su govorili oni koji se razumiju u te vojne formacije). Žepu je odbranilo manje od stotinu ljudi u junu mjesecu. Naše terene (od Drine do Laza) pokriva manje od stotinu ljudi, ne računajući ispomoć užeg dijela Žepe.
Ako vratarska regija broji manje od stotinu kuća, razmještenih na širokom rejonu, onda je to jasna činjenica da nas nema više. Zahvalni smo svima onima sa boričke, višegradske i rogatičke regije koji su, iako protjerani stali rame uz rame sa nama, da bismo odbranili ono što je ostalo. Ostala je Žepa, još neokupirana, koju već nazivaju kolijevkom spasa. Svi su čuli za naš herojski otpor srpskom agresoru.
Kući su me svi dočekali, svi su bili tu. Ukori i prebacivanja su bili neizbježni kao i svakoga puta kad negdje odlazim. Ipak svi su bili radosni i ponudili su mi večeru i korpu svježih trešanja koje su tek sazrele.

Nastavice se

[Dedo]

in reply to: Humanost na djelu #16575

[Dedo]

in reply to: Humanost na djelu #16573

[Dedo]

in reply to: Humanost na djelu #16571

[Author]

Posts