[Dedo]

in reply to: Krvava Cuprija na Drini. #17765

[Dedo]

in reply to: Zepa – Ratni dnevnik #17747

-Vratite se na svoje položaje prije mraka! – bile su riječi Avde Pale. Bilo je to lahko reći, ali trebalo se sada vratiti na mjesto koje je bilo skoro dvadeset sati bez naše kontrole. Na drugoj strani, crno nebo od dima popaljenih kuća na Borovcu, Lazama i Vrtačama, nije nam ulijevalo nadu da to možemo uraditi. Nikome nije bilo jasno zašto je izdata naredba o izlasku cijele Žepe na planinu. Isto tako, kako sam čuo, tamo na Radavi i Baturi je 15. i 16. septembra došlo do nekih dezinformacija, koje su prouzrokovale i pad Laza (14. septembar). Narod je krajnje uznemiren i tek rijetki razmišljaju o skorom povratku svojim kućama, odavde sa Vukoljina Stana. Mnoge izbjeglice, koje su do sada boravile u Žepi, krenule su prema Srebrenici. Počinju igre na sve ili ništa. Mnogo ih je otišlo a da li će proći do Srebrenice niko ne može ni pretpostaviti.
Život je na kocki. Glad ne poznaje zakone i opasnosti. U tom periodu Srbi su imali veliki broj mrtvih. Taj broj je prešao sve granice, posebice ako se uzme u obzir koliko je naših branilo položaje. Pored toga naša vojska je zaplijenila i nekoliko kamiona, traktora, a uništeno je i nekoliko oklopnjaka (tenkova i transportera). Došli smo do velikih količina protiv-oklopnih sredstava, oružja i municije. Kao i ranije Srbi su ostavljali svoje mrtve, čak i oficire, a kod jednog su pronađene dnevne zapovijesti i referisanja. Tu se mogla naći zabilješka o njihovom porazu. Cifre poginulih četnika na Radavi i Baturi penjale su se i preko četrdeset na dan, a jedinice koje su nas napadale bile su iz Prijedora, Banjaluke i drugih krajiških mjesta. Većina njihovih vojnika bili su mlada regularna vojska od oko sedamnaest godina pa do dvadeset i neke. Pomalo je čudno da se mobilišu tako mladi momci i dovode u krajeve gdje ne znaju ništa osim da im je glava meta i da je sačuvaju. Pitam se gdje su im bili roditelji, kako to da ih puste u izravni rat i izravnu smrt za ništa, za nečije ideale i snove o velikoj Srbiji.
Ako sam ja kao devetnaestogodišnjak morao biti u odbrambenim redovima, to znači da sam bio prisiljen da branim život, porodicu i kuću koju su htjeli da unište, upravo ovi od sedamnaest godina. Koji je bio njihov razlog? Zašto im mi smetamo? Oni ne znaju čak ni šta se događa ili žele da budu heroji kao iz nekih filmova koje su gledali. Nisu znali da se ovdje gine. Kasno su to shvatili. Kasno. I nije mi ih žao, jer u trenucima kada se ranjeni ili opkoljeni mogu predati oni odlučuju da se ubiju. Kakvu predstavu imaju o nama, pitam se? Mi smo samo obični smrtnici kao i oni, iste boje, iste kose, istih godina… Ne ličim sebi na čudovište, iako se vidim u ogledalu veoma rijetko. Nađeno je mnogo takvih mrtvih sa vojničkim knjižicama i ostalim podacima (godište 1975, 1976, 1977) i plus rezervisti iz BiH i Srbije.

Nastavice se

[Dedo]

in reply to: Zepa – Ratni dnevnik #17751

-Vratite se na svoje položaje prije mraka! – bile su riječi Avde Pale. Bilo je to lahko reći, ali trebalo se sada vratiti na mjesto koje je bilo skoro dvadeset sati bez naše kontrole. Na drugoj strani, crno nebo od dima popaljenih kuća na Borovcu, Lazama i Vrtačama, nije nam ulijevalo nadu da to možemo uraditi. Nikome nije bilo jasno zašto je izdata naredba o izlasku cijele Žepe na planinu. Isto tako, kako sam čuo, tamo na Radavi i Baturi je 15. i 16. septembra došlo do nekih dezinformacija, koje su prouzrokovale i pad Laza (14. septembar). Narod je krajnje uznemiren i tek rijetki razmišljaju o skorom povratku svojim kućama, odavde sa Vukoljina Stana. Mnoge izbjeglice, koje su do sada boravile u Žepi, krenule su prema Srebrenici. Počinju igre na sve ili ništa. Mnogo ih je otišlo a da li će proći do Srebrenice niko ne može ni pretpostaviti.
Život je na kocki. Glad ne poznaje zakone i opasnosti. U tom periodu Srbi su imali veliki broj mrtvih. Taj broj je prešao sve granice, posebice ako se uzme u obzir koliko je naših branilo položaje. Pored toga naša vojska je zaplijenila i nekoliko kamiona, traktora, a uništeno je i nekoliko oklopnjaka (tenkova i transportera). Došli smo do velikih količina protiv-oklopnih sredstava, oružja i municije. Kao i ranije Srbi su ostavljali svoje mrtve, čak i oficire, a kod jednog su pronađene dnevne zapovijesti i referisanja. Tu se mogla naći zabilješka o njihovom porazu. Cifre poginulih četnika na Radavi i Baturi penjale su se i preko četrdeset na dan, a jedinice koje su nas napadale bile su iz Prijedora, Banjaluke i drugih krajiških mjesta. Većina njihovih vojnika bili su mlada regularna vojska od oko sedamnaest godina pa do dvadeset i neke. Pomalo je čudno da se mobilišu tako mladi momci i dovode u krajeve gdje ne znaju ništa osim da im je glava meta i da je sačuvaju. Pitam se gdje su im bili roditelji, kako to da ih puste u izravni rat i izravnu smrt za ništa, za nečije ideale i snove o velikoj Srbiji.
Ako sam ja kao devetnaestogodišnjak morao biti u odbrambenim redovima, to znači da sam bio prisiljen da branim život, porodicu i kuću koju su htjeli da unište, upravo ovi od sedamnaest godina. Koji je bio njihov razlog? Zašto im mi smetamo? Oni ne znaju čak ni šta se događa ili žele da budu heroji kao iz nekih filmova koje su gledali. Nisu znali da se ovdje gine. Kasno su to shvatili. Kasno. I nije mi ih žao, jer u trenucima kada se ranjeni ili opkoljeni mogu predati oni odlučuju da se ubiju. Kakvu predstavu imaju o nama, pitam se? Mi smo samo obični smrtnici kao i oni, iste boje, iste kose, istih godina… Ne ličim sebi na čudovište, iako se vidim u ogledalu veoma rijetko. Nađeno je mnogo takvih mrtvih sa vojničkim knjižicama i ostalim podacima (godište 1975, 1976, 1977) i plus rezervisti iz BiH i Srbije.

Nastavice se

[Dedo]

in reply to: Krvava Cuprija na Drini. #17704

[Dedo]

in reply to: Krvava Cuprija na Drini. #17707

[Dedo]

in reply to: Zepa – Ratni dnevnik #17614

Zbjeg na Vukoljinu Stanu
Srijeda, 30. septembar 1992. god.

Mislim da je Žepa proteklih dana preživjela jednu vrstu kliničke smrti. U nekoliko navrata cijela je teritorija bila pred padom. Ipak, nismo okupirani u ovih dvadeset i nešto dana koliko je trajala ofanziva, a šta će se desiti dalje! Od 31. augusta do 10. septembra, pa od 11. do 16. septembra i na kraju od 17. do 22. septembra, desilo se niz nevjerovatnih događaja koji se mogu uvrstiti u svjetski rangirana čuda. Naime, počevši svoju ofanzivu na Žepu od 31. augusta, četnici su pravili nekoliko ofanziva na raznim terenima.
Najdramatičniji je bio period između 12. i 16. septembra, kada su se vodile borbe na Baturi i Radavi (sjeverna strana Žepe). Zatim pad sela Gođenji i borbe za Laze, kada ponovo kao i 4. juna odnos srpskih snaga prema našim bio veći i nekoliko puta. U tom periodu su četnici, 14. septembra, zauzeli i zapalili selo Laze, dok su istovremeno bili gotovo zauzeli Radavu (na dvije različite strane). Priča se da je područje Radave odbranilo nešto manje od stotinjak naših momaka (u zadnjim trenucima, kad je bilo skoro predato). Petnaestog septembra 1992. godine, poslijepodne, upućeni su kuriri na sve strane Žepe. Do nas Vrataraca kuriri su došli nešto prije mraka i saopćili da se četnici na Baturi i Radavi ne mogu zaustaviti i da će već sutradan ovladati polovinom Žepe.
Naređenje od komandanta OS Žepa, Rame Čardakovića, bilo je da se stanovništvo u toku noći iseli na Vukoljin Stan, ispod Zlovrha (sjeveroistočna strana Žepske planine prema Srebrenici) i da se računa na kolektivni proboj civila i vojske prema Srebrenici, i to već sutradan. Naredba je prihvaćena bez imalo dilema. Teške borbe trajale su i predugo, tako da nam je prijetio pad Radave. Selo Laze, već je palo a u toku noći, 15. na 16. septembar cijela Žepa je osvanula na Vukoljinu Stanu (srebrenička teritorija pod našom kontrolom). Cijelu noć civili su se kretali pješke u dugačkim kolonama prema odredištu, a od vozila bilo je samo nekoliko traktora. Pod kišom granata prolazilo se na drugu stranu Žepe, na odredište koje je nama iz Vratara udaljeno i preko petnaest kilometara. Te noći smo se vrlo brzo spakovali. Potrebne stvari su natovarene na zaprežna kola i put pod noge. Ujutro, 16. septembra, Vukoljin Stan je bio preplavljen civilima koje su u nekoliko navrata četnici bombardovali i mitraljirala koristeći se avijacijom JNA. Nisam čuo ništa o eventualnim žrtvama.
Oko podne, dok smo izgubljeni čekali dalje instrukcije, stigao je i Avdo Palić, komandant odreda 4. juni i saopćio kako nema mjesta za paniku. Također, bio je samouvjeren u tvrdnji da četnici ne mogu probiti naše linije, te da su odustali od Bature i Radave. Naredio nam je da se svi mi koji smo se povukli sa položaja iz Bokšanice vratimo odmah nazad. Toga dana smo saznali da su poginuli legendarni Fadil Turković i Adil Zimić, borci koji su dali velike zasluge u odbrani Žepe.

Nastavice se

[Dedo]

in reply to: Zepa – Ratni dnevnik #17617

Zbjeg na Vukoljinu Stanu
Srijeda, 30. septembar 1992. god.

Mislim da je Žepa proteklih dana preživjela jednu vrstu kliničke smrti. U nekoliko navrata cijela je teritorija bila pred padom. Ipak, nismo okupirani u ovih dvadeset i nešto dana koliko je trajala ofanziva, a šta će se desiti dalje! Od 31. augusta do 10. septembra, pa od 11. do 16. septembra i na kraju od 17. do 22. septembra, desilo se niz nevjerovatnih događaja koji se mogu uvrstiti u svjetski rangirana čuda. Naime, počevši svoju ofanzivu na Žepu od 31. augusta, četnici su pravili nekoliko ofanziva na raznim terenima.
Najdramatičniji je bio period između 12. i 16. septembra, kada su se vodile borbe na Baturi i Radavi (sjeverna strana Žepe). Zatim pad sela Gođenji i borbe za Laze, kada ponovo kao i 4. juna odnos srpskih snaga prema našim bio veći i nekoliko puta. U tom periodu su četnici, 14. septembra, zauzeli i zapalili selo Laze, dok su istovremeno bili gotovo zauzeli Radavu (na dvije različite strane). Priča se da je područje Radave odbranilo nešto manje od stotinjak naših momaka (u zadnjim trenucima, kad je bilo skoro predato). Petnaestog septembra 1992. godine, poslijepodne, upućeni su kuriri na sve strane Žepe. Do nas Vrataraca kuriri su došli nešto prije mraka i saopćili da se četnici na Baturi i Radavi ne mogu zaustaviti i da će već sutradan ovladati polovinom Žepe.
Naređenje od komandanta OS Žepa, Rame Čardakovića, bilo je da se stanovništvo u toku noći iseli na Vukoljin Stan, ispod Zlovrha (sjeveroistočna strana Žepske planine prema Srebrenici) i da se računa na kolektivni proboj civila i vojske prema Srebrenici, i to već sutradan. Naredba je prihvaćena bez imalo dilema. Teške borbe trajale su i predugo, tako da nam je prijetio pad Radave. Selo Laze, već je palo a u toku noći, 15. na 16. septembar cijela Žepa je osvanula na Vukoljinu Stanu (srebrenička teritorija pod našom kontrolom). Cijelu noć civili su se kretali pješke u dugačkim kolonama prema odredištu, a od vozila bilo je samo nekoliko traktora. Pod kišom granata prolazilo se na drugu stranu Žepe, na odredište koje je nama iz Vratara udaljeno i preko petnaest kilometara. Te noći smo se vrlo brzo spakovali. Potrebne stvari su natovarene na zaprežna kola i put pod noge. Ujutro, 16. septembra, Vukoljin Stan je bio preplavljen civilima koje su u nekoliko navrata četnici bombardovali i mitraljirala koristeći se avijacijom JNA. Nisam čuo ništa o eventualnim žrtvama.
Oko podne, dok smo izgubljeni čekali dalje instrukcije, stigao je i Avdo Palić, komandant odreda 4. juni i saopćio kako nema mjesta za paniku. Također, bio je samouvjeren u tvrdnji da četnici ne mogu probiti naše linije, te da su odustali od Bature i Radave. Naredio nam je da se svi mi koji smo se povukli sa položaja iz Bokšanice vratimo odmah nazad. Toga dana smo saznali da su poginuli legendarni Fadil Turković i Adil Zimić, borci koji su dali velike zasluge u odbrani Žepe.

Nastavice se

[Dedo]

in reply to: U i oko Rogatice #17588

Nasli su jednog postenjacinu da ga uvale i na kraju da ga ljagaju.
Nejma se vise sta tu spasiti.Moj Muhamede neprimaj se tog jer si potreban da pokradeno svale na tebe.Do sada te nisu trebali dok su donacije dolazile svakodnevno mogli su ih i bez tebe dijeliti,sad him trebas da svoju kozu izvuku.Nebih ti bio u kozi.

[Dedo]

in reply to: U i oko Rogatice #17592

Nasli su jednog postenjacinu da ga uvale i na kraju da ga ljagaju.
Nejma se vise sta tu spasiti.Moj Muhamede neprimaj se tog jer si potreban da pokradeno svale na tebe.Do sada te nisu trebali dok su donacije dolazile svakodnevno mogli su ih i bez tebe dijeliti,sad him trebas da svoju kozu izvuku.Nebih ti bio u kozi.

[Dedo]

in reply to: Porez na nekretnine u RS – novo etnicko ciscenje #17577

Pstovani urednici na stranici Rogatica com povod ovog mog pisanja je sledeci:
Uredno sam se prijavio i otisao na temu porez na nekretnine
htijo sam i sam malo komentarisati,al kad sam bio gotov sa pisanjem stisnuo sam posalji i dobio odgovor da se moram ponovo ulogovati.Znaci moj sahat vremena pisanja ode u eter.to mi nije nimalo pravo iako sam se ulogovao na forumu ne na naslovnoj.
mislim da se tu treba nesto napraviti da se to ne ponavlja.lijep selam.Dedo.

[Dedo]

in reply to: Porez na nekretnine u RS – novo etnicko ciscenje #17582

Pstovani urednici na stranici Rogatica com povod ovog mog pisanja je sledeci:
Uredno sam se prijavio i otisao na temu porez na nekretnine
htijo sam i sam malo komentarisati,al kad sam bio gotov sa pisanjem stisnuo sam posalji i dobio odgovor da se moram ponovo ulogovati.Znaci moj sahat vremena pisanja ode u eter.to mi nije nimalo pravo iako sam se ulogovao na forumu ne na naslovnoj.
mislim da se tu treba nesto napraviti da se to ne ponavlja.lijep selam.Dedo.

[Dedo]

in reply to: Krvava Cuprija na Drini. #17571

[Dedo]

in reply to: Krvava Cuprija na Drini. #17566

[Dedo]

in reply to: Krvava Cuprija na Drini. #17570

[Dedo]

in reply to: Krvava Cuprija na Drini. #17564

[Author]

Posts