[Dedo]

in reply to: Srpske lazi i prevare #25809

Postao Green Beret jun 2009, 21:09

Pravo prve bracne noci

Jus primae noctis ili droit du seigneur je pravo prve bracne noci, zapravo pravo bega (ili rjedje age) da provede jednu noc sa buducom zenom svoga kmeta(citaj srbina) (mladom i seksualno privlacnom) nakon cega bi je predao dalje kmetu(citaj srbinu), iako se ovo moglo izbjeci otkupom (placanjem izvjesne sume novaca).
Zaplet u operi Le Nozze di Figaro (Figarova zenidba) od Wolfganga Amadeusa Mocarta je zasnovan na pravu prve bracne noci. Figaro i Susanna se spremaju za vjencanje ali grof Almaviva gospodar dvorca kraj Sevilje u Spaniji zeli da iskoristi svoje pravo i provede jednu noc sa Sussann prije Figara.
To pravo je siroko praktikovano u Evropi i posebno u zemljama Otomanske Imperije sve do kraja devetnaestog vijeka.
To pravo je prestalo u Rusiji u XIX vijeku. U Americi je to pravo (nezvanicno) postojalo sve do gradjanskog rata u vezi sa robovlasnistvom u juznim drzavama u Americi.
Na slici, koju je naslikao Paja Jovanovic, prikazana je mlada koja se priprema za prvu bracnu noc. Tu prvu noc ce provesti kod bega. Begovi su obicno bili Turci mada je bilo lokalnog plemstva koje je preslo na Islam da sacuvaju svoje privilegije za vrijeme vlasti Otomanske imperije nad Balkanom.

* Pravo prve bracne noci je vazilo za mlade kmetova ili slugu. One su bile hriscanke (vlahinje) jer muslimani nisu bili kmetovi.

Na dan udaje hriscanska (vlaska) mlada bi bila posjecena od strane jednog begovog (aginog) predstavnika obicno u pocasnoj pratnji jednog odjeljenja vojnika. Predstavnik bi zatim odveo mladu do begove (agine) kuce gdje bi provela dan i noc a zatim bi je otpratio nazad njenoj kuci u jutro na dan vjencanja.
Ono sto je zanimljiv detalj na slici je da su sve zene na slici obucene u tradicionalnu orjentalnu odjecu turskog stila. Za vrijeme Otomanske vlasti stil oblacenja je bio pod uticajem islamske tradicije. Cak i danas se koriste nazivi tekstila nastali u islamskom svijetu kao na primjer damast po gradu Damasku. Ili recimo fesa, sjetimo se Vuka Karadzica sa fesom.
One nose dimije (koje lice na siroke hlace) od tankog cesto zlatno prosaranog tkanja koje isticu zensku figuru.
U islamskim zemljama i muskarci i zene nastavljaju da slijede tradiciju pokrivajuci kosu u javnosti nekim pokrivalom za glavu: turbanom fesom velom. Zene na slici osim one na desoj strani imaju pokrivenu kosu salom (zvanim i samija, marama) u skladu sa islamskim obicajima.

E sad za 500 godina Turci su vam samo ovim pravom promijenili kompletnu genetsku strukturu. Neda mi se sad baviti matematikom, ali moze svako izracunati koliko je to generacijskih ‘koljena’. Dodajmo tome da i dan danas srpski jezik je pun turcizama, narodnu nosnju u nekim dijelovima Srbije sacinjava izmedju ostalog i turski fes. Uglavnom se hvale slavenskim porijeklom, osobenosti: plava kosa i oci, kao ogromna vecina Rusa recimo, za razliku od osobenosti Turaka: crn ten, kosa oci. E sad pogledajte na sta lici danasnji srpski narod. A dajem zivot da 98% istog ne zna svog pretka prije dolaska Osmanlija na ove prostore. Znaci srbadijo okanite se suplje, jer vrijedjajuci Turke mozda vrijedjate upravo svog cukun cukun cukun djeda

[Dedo]

in reply to: Srpske lazi i prevare #25819

Postao Green Beret jun 2009, 21:09

Pravo prve bracne noci

Jus primae noctis ili droit du seigneur je pravo prve bracne noci, zapravo pravo bega (ili rjedje age) da provede jednu noc sa buducom zenom svoga kmeta(citaj srbina) (mladom i seksualno privlacnom) nakon cega bi je predao dalje kmetu(citaj srbinu), iako se ovo moglo izbjeci otkupom (placanjem izvjesne sume novaca).
Zaplet u operi Le Nozze di Figaro (Figarova zenidba) od Wolfganga Amadeusa Mocarta je zasnovan na pravu prve bracne noci. Figaro i Susanna se spremaju za vjencanje ali grof Almaviva gospodar dvorca kraj Sevilje u Spaniji zeli da iskoristi svoje pravo i provede jednu noc sa Sussann prije Figara.
To pravo je siroko praktikovano u Evropi i posebno u zemljama Otomanske Imperije sve do kraja devetnaestog vijeka.
To pravo je prestalo u Rusiji u XIX vijeku. U Americi je to pravo (nezvanicno) postojalo sve do gradjanskog rata u vezi sa robovlasnistvom u juznim drzavama u Americi.
Na slici, koju je naslikao Paja Jovanovic, prikazana je mlada koja se priprema za prvu bracnu noc. Tu prvu noc ce provesti kod bega. Begovi su obicno bili Turci mada je bilo lokalnog plemstva koje je preslo na Islam da sacuvaju svoje privilegije za vrijeme vlasti Otomanske imperije nad Balkanom.

* Pravo prve bracne noci je vazilo za mlade kmetova ili slugu. One su bile hriscanke (vlahinje) jer muslimani nisu bili kmetovi.

Na dan udaje hriscanska (vlaska) mlada bi bila posjecena od strane jednog begovog (aginog) predstavnika obicno u pocasnoj pratnji jednog odjeljenja vojnika. Predstavnik bi zatim odveo mladu do begove (agine) kuce gdje bi provela dan i noc a zatim bi je otpratio nazad njenoj kuci u jutro na dan vjencanja.
Ono sto je zanimljiv detalj na slici je da su sve zene na slici obucene u tradicionalnu orjentalnu odjecu turskog stila. Za vrijeme Otomanske vlasti stil oblacenja je bio pod uticajem islamske tradicije. Cak i danas se koriste nazivi tekstila nastali u islamskom svijetu kao na primjer damast po gradu Damasku. Ili recimo fesa, sjetimo se Vuka Karadzica sa fesom.
One nose dimije (koje lice na siroke hlace) od tankog cesto zlatno prosaranog tkanja koje isticu zensku figuru.
U islamskim zemljama i muskarci i zene nastavljaju da slijede tradiciju pokrivajuci kosu u javnosti nekim pokrivalom za glavu: turbanom fesom velom. Zene na slici osim one na desoj strani imaju pokrivenu kosu salom (zvanim i samija, marama) u skladu sa islamskim obicajima.

E sad za 500 godina Turci su vam samo ovim pravom promijenili kompletnu genetsku strukturu. Neda mi se sad baviti matematikom, ali moze svako izracunati koliko je to generacijskih ‘koljena’. Dodajmo tome da i dan danas srpski jezik je pun turcizama, narodnu nosnju u nekim dijelovima Srbije sacinjava izmedju ostalog i turski fes. Uglavnom se hvale slavenskim porijeklom, osobenosti: plava kosa i oci, kao ogromna vecina Rusa recimo, za razliku od osobenosti Turaka: crn ten, kosa oci. E sad pogledajte na sta lici danasnji srpski narod. A dajem zivot da 98% istog ne zna svog pretka prije dolaska Osmanlija na ove prostore. Znaci srbadijo okanite se suplje, jer vrijedjajuci Turke mozda vrijedjate upravo svog cukun cukun cukun djeda

[Dedo]

in reply to: …preko Cerske, Srebrenice, Zepe, Gorazda… #25795

Sto se bolan obrija eno te ko kakav efendija:laugh:

[Dedo]

in reply to: …preko Cerske, Srebrenice, Zepe, Gorazda… #25804

Sto se bolan obrija eno te ko kakav efendija:laugh:

[Dedo]

in reply to: Zdravlje:najvece bogatstvo o kome se malo brine. #24271

Kajsije

Postize otpornost organizma pa je samim tim dobra kod pojave raznih obolenja.

Articoka:

Snizava holesterin u krvi,stimulira zuc i mokracu.

Patlidzani:

Stite arterije od ostecenja,sadrzi hemijske tvari koji stite od grceva u crijevima.

Banane:

Stite i lijece cir na zeludcu,snizava holesterin u krvi,pomazu kod kiseline u zeldcu,i poboljsava rad probave.

[Dedo]

in reply to: Ratna svjedocenja iz susjednih opcina. #24267

Nastavak sa predhodnog posta.

Dakle bilo je sve u haosu cak je bilo i poginulih osoba u skoli
Od granata je i krov srusen kao i plafon od prostorije u koju sam usao.
Primijetio sam sina mog rodjaka Salima Pasica,Jasmina 9 godina koji je bio ranjen u predjelu grudnog kosa u desnu kljucnu kost i u lijevo koljeno.Zatim Jasminova tetka Jasmina mladja zena,rodom iz Mrsica,kao i njegova nena,Hanifa Pasic.Hanifa je jos istog dana podlegla ranama,
u bolnici u Srebrenici.Jasmina sam sa jos jednim covjekom,koji mi je pomogao u deci odnijeti do bolnice.Tek tamo je bio pravi pakao,na sve strane na podu,na pomocnim lezajevima,na nosilima,u dekama lezali su ranjenici.Od vreiske i jauka prosto se ledila krv u zilama.Neki su
dozivali ljekare,ne mogavsi vise izdrzati strasne bolove. Ranjeni su molili da im odsijeku ranjene ruke ili noge.Vec se vidjelo dosta koji su podlegli tom ranjavanju,a u bolnicu su jednako dovozeni i ranjeni i mrtvi.Ljekari za koje su procijenili da nejmaju sanse za prezivjeti
jednostavno su ih ostavljali tu gdje jesu da umru,jer se nisu ni upustali da bilo sta poduzmu.Nakon sahat vremena saznao sam da je od granatiranja poginuo i moj zet (suprug od sestre)Safet Gobeljic,iza kog je ostala trogodisnja scerka Jasmina.Tog dana je poginulo 65 ljudi mahom civila.U vrijeme mog boravka u Srebrenici je bila teska situacija.Jos se sjecam da su zene i djeca isli na linije za vojskom nebili mozda kod pomjeranja linija prema neprijatelju ugrabili neso brasna saku soli ili malo kruha.Moj otac je u to vrijeme za sedam kila kukuruzna brasna dao 100 Dm.Sanitetskog materijala nije bilo
uposte,tako da su es najkomplikovanije operacije radile na zivo,(bez anastezije)Ova izjava je u potpunosti prenesena od jednog prezivjelog nevoljnika iz okruzene i zasticena zone Srebrenice.Sta tek imaju ispricati oni koji su cijelo vrijeme proveli u tom dzehenemu,pa i sam pad te tako dobro zasticene zone u sto se narod bio pouzdao.Ne ponovilo se.

[Dedo]

in reply to: Ratna svjedocenja iz susjednih opcina. #24254

Srebrenica:

Sa popisa 1991 godine na podrucju opcine Srebrenica zivjelo je ukupno 37211
stanovnika.Od cega 27164 Bosnjaka,i 9303 Srba,kao i 744 ostalih,e pa mozeli se reci da je to vecinska Srpska populacija,moze kod genocidnog
naroda.
Pokusacu vam docarati samo donekle situaciju koja je vladala u toku opsade
Srebrenice.Boraveci u gradu od pocetka februara do pocetka juna1993godine.
Kada sam sa grupom od 27 osoba presao pjesice u Zivinice gdje i sada zivim.U Srebrenicu sam dospio kao pripadnik Armije BiH nakon sto je Cerska i Konjevic polje palo u ruke cetnika.
Tada smo organizovali prebacivanje ranjenika,zena,djece i staraca u Srebrenicu a nesto manje u okolna sela.Potocare,Jaglic,Suceska,Buce.i dr.
Nakon svega izvezena je hrana a onda se povukla i Armija jer smo bili lose naoruzani.Odmah po dolasku osjetili smo tezinu stanja u kojem smo se nalazili.Kao primjer moga svjedocenja uzecu samo jedan dan i to,
12.april 93 god.Negdje oko 13 sati iznenada pocelo je granatiranje centra
grada,bolje receno Srednjoskolskog centra u Srebrenici.Pocele su da padaju granate prvo po dvoristu pa poslije i u cijeloj okolini.zadesio sam se bas u skolskom dvoristu sa mnogo svijeta,kao u kosnici.
Cim su prve granate odjeknule pocela je cika plac dozivanje u pomoc,
ali kome pomoci kad svi trebaju pomoc,opste ludilo granate jednako padaju.
Povukao sam se u skolu koja je takodje pogodzena,ista slika i unutra
vise osoba moli za pomoc kako i kome da pomognes veliko iskusenje.

Nastavice se.

[Dedo]

in reply to: Zdravlje:najvece bogatstvo o kome se malo brine. #24252

Tresnja:

Korisna je pri smetnjama u probavnom traktu.Cisti organizam,Preporucuje se kao zastitnik od mozdanog udara,ali i svo bobasto voce,visnje,trnine,
grozde.,

[Dedo]

in reply to: Zdravlje:najvece bogatstvo o kome se malo brine. #24238

HRANA JE NAJBOLJI LIJEK:

Voce i povrce treba konzumirati svakodnevno,po mogucnosti frisko,
a i zaledzeno nije lose.

Jabuka:

Dobra je za krvne sudove,pa samim tim i za srce.
Po nekim autorima djeluje povoljno na visok holesterin.
Povoljno djeluje na hipertonicara(visoki krvni pritisak)
Sok od jabuke ubija viruse.
U nekim eksperimentima na zivotinjama oboljelim od raka,jabuka
je usporila razvoj raka ili cak zaustavila razvoj bolesti.
Crvena supstanca iz jabukove kore uspijesno se pokazala na zaustavljanju
razvoja raka.To je najnovije otkrice medicinskog istrazivanja
u Njemackoj.Sva voca i povrca koja imaju crvenu supstancu su posebno ljekovita protiv vise vrsta karcinoma.
Svaki dan po jedna jabuka je najbolje zivotno osiguranje za duboku starost.

[Dedo]

in reply to: Zdravlje:najvece bogatstvo o kome se malo brine. #24233

Nekoliko starih Bosanskih narodnih izreka

Zdravlje je najvece blago.

Hrana je najbolji lijek.

Cistoca je pola zdravlja.

Bolest ulazi u tijelo na velika vrata a izlazi na iglene usi.

Svi zdravi imaju stotine zelja a bolestan samo jednu.

Bogatiji su od careva i kraljeva oni koji su zdravi.

[Dedo]

in reply to: Preporucite nesto za citanje #24193

Ako neko ima potrebu da sazna nesto vise o zlocincima iz
istocne Bosne neka procita knjigu koju je objavila Drzavna komisija za prikupljanje cinjenica o ratnim zlocinima u Tuzli i
Podrinju 1992-1995-te godine.

Knjiga nosi naslov:ZLOCINCI I ZRTVE
[b]
Cuvajte se kletve onoga kome ste nasilje ucinili
jer njegovu kletvu Allah Dzellesanuhu prima.[/b]

Knjiga pod naslovom TRAGEDIJA BOSNE
od Muhameda Filipovica i Nijaza Durakovica zasluzuje da joj se posveti paznja kako bi se bolje razumjela uvertira u agresiju,
na Bosnu i Hercegovinu,pa i na ostale republike nekadasnje jug-oslavije.

[Dedo]

in reply to: Poezija #24189

SJECANJE NA JULI 1995

Toplog jula devedeset pete
Smrt po Bosni JNA svud sije…
Jos se sjecam granata kad lete
Preko Drine iz zemlje Srbije.

Jedanaest mi ljeta bijese,Samo
Svijah se u majcine skute
Nisam smio vise ostat tamo
Krenuh s majkom na daleke pute.

Preko suma,dolina i rijeka…
Iz voljene nase Srebrenice
Odrediste Tizla je daleka…
Dok nam suze umivahu lice.

Trebalo je kroz pakao proci
Zaobici srpske barikade…
U koloni putovasmo noci
Na stotine mrtvijheh ostade

Umor vlada bezciljno se luta
Putovasmo nekoliko dana
Tamne noci niko nezna puta
Samo naprijed nazad nema kuda?

Naokolo cetnici su svuda
Brat i babo vec su odvedeni…
Kad predosmo “Baljkovicu” slavnu
Medu nase stigosmo “Ljiljane”…

Tu,dobismo i pomoc i hranu
Doktori nam tu vidase rane
Oca i brata odveli dusmani
I nikad se nevidjesmo vise.
[b]
Kemal Smajlovic,Teocak kod Tuzle[/b]

Nisam siguran da ova dirljiva pjesma prilici u
ovu pod temu al ne mogu ostati ravnodusan da je
ne napisem ovdje,lahko je prenijeti na drugo mjesto.

[Dedo]

in reply to: Zepa – Ratni dnevnik #23861

Sa ovim postom je zavrsena objava knjige Zepa Ratni Dnevnik

od Mustafa Muhidin Kurtic Jos jednom Muhidine hvala kad si nam omogucio da objavimo tvoju knjigu na Rogatica com.

Kraj….

[Dedo]

in reply to: Zepa – Ratni dnevnik #23860

[b]Sadržaj

Predgovor 5
PRVI DIO 7
Pad zaštićene enklave Žepa 9
Ponovo rat 15
Odjek granata iz Srebrenice 19
Partija remija pred pad enklave 20
Posljednje javljanje Nine Ćatića 21
Srebrenica je pala 22
Četnici su krenuli na Žepu 24
Ukrajinski vojnici prepustili nas četnicima 25
Evakuacija stanovništva iz Žepe 27
Žepa je u plamenu 29
Zarobili su Avdu Palića 32
Neka vam je Allah na pomoći… 36
Povlačenje prema Igrišniku 40
Generalštab Armije BiH savjetuje predaju u Srbiji 41
Odabrao sam put kontra Srbije 43
Zarobljenici u logoru Šljivovica u Srbiji 46
Tek je zora rana Drinu obasjala 51
Konačno voda za piće 56
Plameni jezici gutaju domove 62
Ponovo na kućnom pragu 64
Planeta Žepa je osvojena 66
Rastanak od mezarja 68
Oproštaj 70
DRUGI DIO 79
Četništvo ponovo nastupa 84
Uoči Kurban Bajrama 88
Bajramsko veselje u Žepi 90
Rat počinje 91
Paravojne formacije okupiraju Podrinje 92
Četnici ispituju situaciju 92
Formiranje Teritorijalne odbrane BiH 93
Zvornik je pao 93
Izbjeglice traže spas 94
Murat prijeti da će dići Hidrocentralu 94
Komšije Srbi sa čarapom na glavi 95
Zatvoren sarajevski Aerodrom 96
Patriotska liga pripremala odbranu 96
Nove izbjeglice iz Višegrada 97
Humanitarna pomoć iz Merhameta 97
Potresne priče iz Višegrada 97
Selman Podžić dolazi u Žepu vozilom JNA 98
Puškaranje na Bokšanici 99
Četnici zahtijevaju da JNA uđe u Žepu 100
Prvi maj, a rat 101
JNA ne želi da napusti Zlovrh 103
Oslobođen je Alija Izetbegović 104
Ultimatum Staroj Gori i Živaljevićima 105
Neđo Đerić u „prijateljskom“ izviđanju 106
Četiri dana sam proveo u šumi 107
Svuda su postavljene mine 111
Dolaze četnici – vikendaši iz Srbije 112
Dobre vijesti iz Tuzle 113
Oformljen Regionalni štab TO 114
Dvoje ranjene djece prebačeno u Višegrad 114
Niz Drinu vraćeno tijelo zaklanog Ibrahima Sulejmanovića 115
Ranjenici u minskom polju 116
Utjehu nalazim u bilježenju dnevnika 116
Nema vijesti o Amidži iz Rogatice 117
Vlasenica je okupirana 119
Zaprječavanje puteva prema Žepi 119
Borbe za odbranu Žepe 120
Nada da ću zarobiti pušku 122
Avijacija JNA iznad Žepe već tri dana 122
Zemljotres 126
Drugi krvavi Bajram 127
Stradanja u minskim poljima 127
Uspostavljena veza sa Sarajevom 128
Prva žrtva Vratara 129
Dogovorena razmjena zarobljenika 129
Stravična svjedočanstva iz Rogatice 130
Živi svjedok stradanja Živaljevića i Stare Gore 131
Sedamdeset leševa pluta Drinom 136
Uništili su džamiju u Godimilju 136
Plotuni topova iz Srebrenice, Goražda, Sarajeva… 138
Izbjeglice izgubljene u planinskim vrletima 138
Milan i Sredoje Lukić zapalili žive civile u kući 139
Nove izbjeglice iz Višegrada 140
Trešnje zriju, a teferiča nema 140
Novi leševi plutaju Drinom 141
Izbjeglice, smrti, granate… 143
Još 385 izbjeglica stiglo je u Žepu 145
Okršaj sa četnicima na Zabreškom putu 147
Hrane je sve manje 147
Pisma Amidži 149
Prvo pismo 149
Drugo pismo 150
Predvodnik izbjeglica ostao je bez noge 150
Treće pismo 150
Osvojili smo bazu JNA u Han – Pijesku 150
Četvrto pismo 152
Zastava sa ljiljanima 152
Četnici su zaplatili 155
Beskućnik sam 155
Peto pismo 155
Kuća nam je do temelja izgorjela 155
Žepa je na izmaku snaga 156
Zbjeg na Vukoljinu Stanu 157
Donio sam hranu iz Srebrenice 161
Šesto pismo 164
Dani dženaza 164
Sedmo pismo 165
Četnici se povlače sa kota 165
Mine odbijaju stopala 166
Smrti i glad tjeraju ljude u Srebrenicu 166
Zasjede oko Podravanja 167
Gradimo novu kuću 167
Zasjede na putu prema Goraždu 168
Osmo pismo 169
Stale su četničke ofanzive 169
Prvi četnički napad na Žepu iz pravca Han-Pijeska (svjedočenje) 170
Granate su ubile još dva čovjeka 174
Mjesec granata i kiša 174
Pismo deveto 174
Otišli su Babo i Đedo, Allah rahmetelje 174
Pismo deseto 176
Dvije dženaze, u dva dana 176
Imamo još deset kilograma kukuruznog brašna 181
Stigla su dva kamiona humanitarne robe 183
Odrasli i djeca kroz snijeg odlaze u Goražde 184
Zasjeda koloni na putu u Goražde 184
Proslavljaju Božić sa hiljadama granata 186
Odlazim u Srebrenicu da zamijenim pušku za hranu 186
Razočaran sam Srebrenicom 188
Humanitarni konvoj pokušava ući u Žepu 190
Konačno hrana! 190
Poginuo je Alija Dizdarević 191
Formirana je Prva žepska brigada 191
Žepa je sita 191
Mjesec iščekivanja konvoja 192
Spriječen ulazak konvoja u Goražde 193
Humanitarni konvoji kreću iz Beograda?! 193
Konvoj zaustavljen na Borici 193
Pijem pravu kafu i pušim prave cigare 194
Uskoro hrana iz neba 194
Konvoj ušao i u Goražde 195
Stvarno, hrana pada iz neba 195
Cerska je u rukama četnika 196
Izbjeglice iz Cerske stigle su u Kladanj 196
Četnike smo otjerali nakon dva dana teških okršaja 197
Morillon zarobljen u Srebrenici 200
Bećir Heljić poslao nam je novi konvoj hrane 201
Indijanci iz Žepe 202
Granate po zgarištu moje kuće 203
Dan naše Armije, koju mi ne interesujemo 204
Došao nam je ludi-Kojo 204
UN vojnici dolaze u Srebrenicu 206
Nove smrti oko nas 206
Granate opet ubijaju, a proljeće je 207
Odbili smo ofanzivu i dočekali UN zaštitu 207
UN nas brani i hrani!!! 215
Postat ćemo demilitarizovana zona 215
Sloboda, ali ne bez oružja!!! 216
Život pod zaštitom ukrajinskih vojnika-švercera 218
Od sijela do sijela 219
Ljubav je i rat 221
Izumili smo telefon 221
Ženim se, ženim se… 222
Na sijelu bez Samire 223
Dani lova 224
Donijeli smo odluku da stupimo u brak 224
Oženio sam se, konačno 225
Ubijeni civili na Markalama 225
U Srebrenicu do ljekara 226
Osamnaest sati kroz snježnu mećavu 226
Ljubavna groznica trese Žepu 229
Prvi maj kao nekad 229
Osposobili smo kamion za prevoz drvene građe 230
Baksuzni utorak 230
Pronašli smo dijelove za kamion 231
Grupa se probila do Kladnja 231
Počeli smo proizvoditi struju 231
Momci su se vratili iz Kladnja 232
Srebreničani dolaze u Žepu u potrazi za hranom 232
Pripremamo se za uvođenje rasvjete 234
Pripreme za dovođenje rasvjete 235
Konačno svjetlo 235
Očekujem novorođenče 236
Beba je rođena mrtva!!! 237
Ponovo dženaze 238
Pad helikoptera Armije BiH 241
Deset poginulih i veliki broj ranjenih 242
Četnici izviđaju naš teren 244
Prokleto bilo Podravanje 244
Učestale diverzije krše rezolucije UN-a 245
U minskom polju 246
Ranjenika Ramiza na putu prema Srebrenici zarobili su četnici 247
TREĆI DIO 249
Moj put spasa do slobodnih teritorija 251
Put kroz srpska sela 252
Još uvijek sretno putujemo 254
Lutanje kroz maglu Devetaka 257
Pronašli smo svježe tragove 257
Otkrili smo zasjedu 258
Došli smo do naseljenih srpskih sela 262
Morali smo ubiti mog psa 264
Provlačenje kroz četničke linije 284
Konačno sloboda!!! 286
PRILOZI 291
Svjedok osam ubistava 293
Poginuli i nestali 300
Spisak ranjenih 313
Spisak logoraša Rogatice 317
Pjesme o Žepi 319
Dokumenti 326
POGOVOR 329
Bosna jednu Žepu ima! 329
IZVOD IZ RECENZIJE 332
Drhtaj(i) duše iz pakla Žepe 332
Najbolje hroničarsko štivo na ovim prostorima 334
Manje poznate riječi 336[/b]

[Dedo]

in reply to: Zepa – Ratni dnevnik #23859

Manje poznate riječi

Šuhvia – loš predosjećaj
Slifrati – zgurati, stjerati, tiskati
Lege – komadi drveta preko kojih se nešto slaže ili lakše pomjera
Ibret (eći) – čuđenje, čuditi se
Bajta – improvizovana drvena kuća (ca)
Taširiti – širiti se (prostorno) bez nečijeg odobrenja
Bašum sagosum (ili Dosum sagosum) – izraz saučešća kod Muslimana
Sevep – razlog, a obično se upotrebljava kad se žali za nečim zbog čega
se nešto desilo
Ofirati – otkriti (položaj, ličnost, prostor)
Hučkati (kao huškati)- nagovarati nekoga na nešto
Troha(e) – sitna prašina (duhana, sijena..)
Tehđaj – drvena tezga na kojoj se rezala drvena građa (nekad davno)
Kuvet – snaga, dovoljno energičnosti
Gasulhana – mjesto u džamiji gdje se kupaju i spremaju mrtvi prije
dženaze
Uhar – nešto sa čim si zadovoljan, ako ti se doda nešto u prilog nečemu
Čirak – improvizovana posuda (konzerva, fildžan…) u kojoj se
postavi fitilj i nalije se ulje, služi za rasvjetu manjeg prostora; svijećnjak
Fasluk – sljedovanje (hrane, potrebština)
Kaiš – izraz za remnik ili ”kajš” kojim se pridržavaju pantolone,
Prsten(a) – prsten, ili stara drevna igra skrivanja prstena
Bardanje (u) – pridržavanje nekih starinskih običaja, izraza ili
načina upotrebe nečega po tradiciji
Prijuza (u) – kratki i tanki konop (konopac)
Homora (e) – drvo smrče koje se u istočnoj Bosni pa i šire naziva
homora
Muhabeteći – sjetno ili žučno pričajući, pripovjedajući….
Utufiti (o) – utisnuti u sjećanje, zapamtiti

Zahvaljujem se svima koji su me podržali u mojim naporima da jedna istina izroni iz tame zaborava i ugleda svjetlost dana. Mnogo je onih koji su bili upoznati i koji su me podržavali, tako da ni u jednom trenutku nisam naišao ni na negodovanje, a kamoli na primjedbe i sputavanje mojih ideja. Uložio sam mnogo vremena da sve bude u redu, čisto i jasno kao dan. Mnogo je onih, koji su preživjeli rat u Žepi, a spominju se u mojim dnevničkim zapisima. Da me ne bi prezirali, bunili se i slično, saznao sam skoro za svakoga, telefonirao i dobio odobrenje da pomenem njihovo ime, ili da ga ostavim u anonimnosti. Zahvaljujem se svima onima koji svojim kazivanjem, svojim izjavama o svom stradanju i stradanju drugih, upotpuniše moja kazivanja dajući time upečatljivu podršku, odnosno, potvrdiše istinu u cjelini. Svi ostali koji su na razne načine doprinjeli
dajući u prilog mape, crteže, slike, novinske isječke i druge dokumente, pa i nekolicina onih koji su mi pomogli u prepisivanju mojih rukopisa na računar, svima njima također veliko hvala. Zahvalnost dugujem i uredničkom timu koji je moje rukopise i sve ostalo pretvorio u knjigu i zajedno sa recenzentima pridali važnosti mom naumu, karakterišući ga istinskim i vrijednim trudom koji treba da se objavi.

[Author]

Posts