[Sedina]

in reply to: Vicevi #10605

Razgovaraju telefonom Bin Laden i Bush,i kaze Bin Laden:

*Hej imam jednu dobru i jednu losu vjest za tebe!Koju ces prvu?

-Haj prvo tu dobru?!

*Odlucio sam da se predam.Ne moze ovo vise ovako,skupo te kostam i svijet si vise uvuko u krizu.

-:) ….a koja je losa?

*Dolazim avionom!:laugh:

[Sedina]

in reply to: Rogaticki biseri….. #10486

Otac radio u Han-Pjesku,terenac,a u to vrijeme se i kuca pravila i kupice ti oni neki fini pjesak,a oskudica kakva je i kako se na sve pazilo da se ne rasipa,cak ogradili daskama da se mrvica ne prospe nako djaba.A ja mala 3,4 godina pa da mi je da razbacam onaj pjesak,pa me morali cuvati…sve do jednog dana,sturili,a ja him se ukradem.Dok je mami naumpalo da sam sama na polju,ja vec veliki tunel napravila.Izleti iz kuce a ja sva vesela bacam pjesak preko sebe i govorim “kisa pada”.
-Sta to radis nesretnice?!-zagromi na mene.
A ja se sagnem na brzinu pa nastavim polahko roviti dalje tunel;
-Trazim babu.:)

[Sedina]

in reply to: Bascanstvo (povrtlarstvo) #10416

:) Aa Teva,sad znam sta je,to se ovdje zove “lichi”….:huh: “nalik” sto bi nasi rekli.To moji ukucani vole i jedu,a ja ne mogu ni da oprobam,ne svidja mi se vec miris.

PS.E bas neka si reko Irfanu da je i on bastovan….nek vidi kako je :)

[Sedina]

in reply to: Rodjendanske cestitke #10384

Sve najbolje maloj Hani za deveti rodjendan,da budes ziva i zdrava.A ako Bog da,usi cu ti izvuci u disnylandu,:) mahsuz.

[Sedina]

in reply to: Slike i price iz stare Rogatice #10220

Krenem jednu noc u carsiju,al malo ranije,i hajd’ odoh prvo kod Rikija,da vidim sta radi i imal raje pa cu poslije dalje,a na polju tesko vrijeme,nesto se navuklo.I kako dodjoh,a on skoro zaspo,podbocio se na sto.”Joj dje si,taman si da imam skim kafu popiti,jes me nesto savilo,a sad ce mi narod,haha”.I dok tamo priprema za kahvu,kaze:-“Vidi dok malo prohodah kako sam odmah drukciji,hajmo partiju bilijara dok bude kafa”.Eh reko to ce ti sigurno popraviti moral,pa znas unaprijed da si izgubio,to ce te samo dotuci.
-“Ma nemoj,eto, molim te?-i ubaci zeton i poce slagati kugle.
Reko “Haj ti razbij jer poslije neces vise imati priliku da igras”:)
-“Necu”-kaze,”dame imaju prednost”
-“Eh dobro,sam pao sam se ubio”,i nastavim pricati da ga sto vise dekocentrisem i ubjedim da ce izgubiti;I stvarno prve cetri kugle ko da ih rukom ubacujem,kako zamislim i idu a i bjela ostane na mjestu.U tom udje Osman,u policijskom odjelu,ma ona rezervisana mlada policija,to je pred sami rat.
I meni se sakri bjela i ovaj put sam i ja sigurna da cu promasiti,al da ga jos malo iznerviram,eh reko,a vidi sad ovo.Ova ide od tri martinele,da ne pomislis slucajno da imam srece,vec znanje je u pitanju,majstorluk!E neka si bas Osmane doso da imam i svjedoka za ovo Rikijevo stradanje.
-“Haj vise matereti igraj i ne s..i”:laugh: ,kaze Riki.
Eh sad mislim u sebi,i ako promasim nema veze,napricala sam se dovoljno,:) izgledace da bas umijem bolje.Al kad hoce sta da bude,upade i ta kugla,i ona za njom pa i crna,kako poceh partiju tako je i zavrsih,on nemade priliku ni zaigrati,a onda ga sa adutima u rukama jos vise pocnem zezati.”I ti ces mene zvati na partiju bilijara?Pa, sto ce ti taj stap u rukama?Pa, nema veze makar si slozio kugle.Ja ti kazem razbij,makar se upisi.I kako ostavljam stap na mjesto uza zid,reko:”Mala maca”.I samo mi lisica preko ruke,skljoc,i onako me povuce preko picerije.
Podjoh se trzati otimati,al on mene vuce i govori,bolje ti je nemoj,samo ti vise steze ruku ako se otimas.
-“Ma sta’s sa mnom?Pusti me?OooO Osmane ne daj me!
Smijemo se mi sve troje,al odvuce on mene preko terase i dole pod one stepenice od prvog ulaza u zgradu,a neko ispod parkiro prikolicu,i zakaci lisice za nju.Ne mogu ja vise od smjeha ni da rondam,a on se okrenu tamo nazad pa kaze:
-“Eh Osmane,sta’s popiti?,i ode za sank da him otvori po pivu.
Vidim ja da je vrag odnio salu,pa pocnem odvud dozivati i rondati;Dolazi vamo pusti me!Cujes bolan,narod ce naici,sramota!Ajjj, zadavicu te samo da me pustis!….Pa Osmane,jesi’l makar ti normalan?
I on krenu otud iza sanka,a ja se ponadah da je upalilo da ce me pustiti,a on pridje i samo zatvori vrata da me ne cuje.:laugh:
Sta cu,poravnim,sjedem turski da me ledja ne zabole,a znam i da njegove sale ne traju 2,3 minute.Jedna mi ruka osta visiti na prikolici zavezana lisicama,a na onu drugu se podbocim,al okrenem glavu prikolici,necu da gledam u njeg.Do dvije tri minute cujem otvoise se vrata,necu ja da se pomaknem.Kad on:
-Ho’s me prestati za……ti?Sta je Riki?:)
-Hm,nemoj da ti kazem.
-U situaciji kakvoj si,bolje ti je nemoj.Nego reci,”Riki je lav,kralj,a ne mala maca”.
-Ipak cu ostati da sjedim,vidi sto mi je fino.
-Sjecas se da sam te ljetos zamalo ugusio na bazenu?
A stvarno jeste,isto tako krenulo od neke sale i umalo da me s dusom rastavi.:)
-Jes reko,Riki je lav.
I sage se on i kako otkopcava lisice kaze;”I haj sad,:) ohladi nam se kahva.”
Eh reko ti stvarno nisi normalan,a znas ti dobro sta si ti.:)
-“Hej opet cu te zakaciti!”:laugh:
-Ja ti nisam nista rekla,sam si to skonto.:)

:( Rahmet mu dusi,i da mu dragi Allah podari lijepi djenet.

[Sedina]

in reply to: Noc kad su gorili Bjelogorci….. #9692

Izasli smo na Rudo.Lijepa Rogatica,mirna,nista se ne cuje do cvrkut ptica,sabah je.Neobicna je ta tisina,koda nikog zivog vise nema u gradu,a sjecam se isto tako kad smo tek posli na Trnovo kakva je ostala atmosfera,gradska,zvuk kola,djece koja se igraju,muzike iz avlija,naroda po ulici,a sad nema niceg.Zapucase po nama,vec su nas primjetili,doduse i isli smo sredinom ceste.Ne znamo mi kako se krece po gradu,odakle puca,gdje se treba vise cuvati.Razbjezali smo se,kud koji,a ja s malim Nisanom uskocim u neki kanal pokraj puta.Dvije tri minute poslije,kad se sve smirilo pocesmo se dozivati i uglavnom vidimo da nikom nista nije i dogovorimo se da se sastanemo na lijevoj strani puta,pa cemo izmedju kuca sici u Gracanicu.Pucali su jos u nekoliko navrata po nama ,al smo uspjeli preci na drugu stranu,svi se skupili kod jedne kuce i odatle polahko kosto se i dogovorilo od kuce do kuce,krij se i pretrcavaj.Dok sam pretrcavala ulicu,vidjela sam ubjenog covjeka pored puta,vjerovatno duze vremena mrtvog jer se tjelo tog rahmetli covjeka osjetilo i to mi je i privuklo paznju na njega,jer mozda ga ne bih ni primjetila u onoj brzini i strahu.Poslije su nam rekli da je to bio Vatres,al nisam vise sigurna za ime,cini mi se Sabrija,a cetnici su posebno cuvali to mjesto,da se nebi ko njemu priblizio.Svratila nas je jedna zena u Gracanici kod sebe u avliju da se odmorimo,iznijela nam kahvu i tu smo od nje pokusali da saznamo sta nam je raditi?Odakle puca?Kako je Gracanica ne taknuta?Sta se desava na drugoj strani Rogatice?Kad smo se odmorili,odlucili smo da krenemo pa cemo na Toplik kod tetke i tetka,ostacemo zajedno,necemo se razdvajati.Isli smo pored osnovne skole,sa strane gdje je sala,kad su ponovo poceli pucati po nama.Meci su se odbijali o zeljeznu ogradu a mi smo samo polegli na zemlju zaklonjeni onim topolama.U kracim intervalima je neprestano pucalo po nama,nisu nam dali glave dici,a nisu ni pogadjali….srece.Na jednom iz Kruscice preko mosta utrca nas momak,znala sam ga iz vidjenja,ime mu ne znam,i uputi se pravo gore nama,ne ode tamo ispred skole da izbjegne jad u kojem smo se mi nasli.Pocnemo ga dozivati da stane,da ne ide gore nama,poginuce,pucaju,al nista,on jos uspori korak,popravi jaknu,uspravi se,ruke u dzepove i smirom i sredinom djade.Sad mi je vec bilo jasno da to namjerno radi,jer cuo nas je,al nisam mogla skontati odakle mu tolika hrabrost.Mi lezimo na trotuaru a on sredinom k’o u po mira,prkosi cetnicima, i kako nam prilazi pita:
-“Na vas pucaju?
-Ja,vrati se!-govorimo mu svi skoro u glas,al on ne remeti.
-“Normalno nece mene.Ovo je komsija s Matinog brda.
-Pa sto hoce u nas!-kaze tetak rahmetli.-Sto mi djecu gadja,majci rodjenoj oba uha jednim metkom probusio!
Tu nam nije bilo smjesno,al poslije smo ga rahmet mu dusi stalno zezali za ovu kletvu.
-“Imate rusake….sumljivi ste him,a mene je jutros komsija ispratio u carsiju,ma znaju sta jedemo tako da ga ja i ne brinem.
Reko:-Evo bacicu rusak,pa nemam nista vazno u njemu.
-“Ma nije to,;-nasmija se.Vidi da dolazite odnekle.Sigurno ste svasta vidjeli,pa da vas usutka na vrijeme.
-Pa sta cemo sad?Znas li nam ti ista predloziti?
Sleze ramenima a ocima razgleda oko sebe.
-“Pokusajte pretrcati i sakriti se za ovaj betonski zid,zaklonicete se i kolko.
A stvarno ,preko puta nesto izbetonirano u kocku,nisam to ranije nikad ni primjetila,cini mi se da su govorili da su tu odlagali smece sa pijaca,ne znam tacno za sta je to sluzilo.
I vec ledjima okrenut nama,samo rece:-“Nek vam je sa srecom.”
-Fala ti puno,i tebi isto momak,- i ostasmo smirom da lezimo.Ocekali smo da zamakne izmedju kuca da nebi smo isprovocirali pucnjavu,da ga komsije cetnici ne ubiju “greskom” jer su nas htjeli.Pretrcase rodice,jedna po jedna,sestra,moj red.Dok poskocih na noge i krenuh,zapuca rafalno po meni.Piste meci oko mene,cujem kratko ps,ps….ma cini mi se svaki me opahne,pa onda 5,6 metara visocije se odbiju o asvalt.Skocila sam negdje pred kraj ulice prema zklonu ili sam pala da su mi se noge zapetljale u onoj brzini,a u tom su me sestra i rodice uhvatile za ruke i povukle sebi.Vristale su,a sestra me prepipavala u isto vrijeme po rukama ledjima,jesam li ranjena.Okrenem se a mama skamenjena,stisla glavu rukama,bi progovorila a ne moze da izusti.
-Dobro je mama,…nije mi nista!,-a sama sebi ne vjerujem da nigdje ne boli,da cetnicko kopile iz rafalne paljbe promasi curicu dok trca preko ulice da spasi goli zivot.Pretrcali su i oni,i nakon nekog vremena smo krenuli Topliku,u koloni jedno za drugim,mi djeca na prijed a stariji iza nas.Posto smo bili u liniji gledali smo da se drzimo zida,da nas stiti i kolko a u tom su nas i krosnje drveca sakrile,preko mosta,uz toplik i kuci.Valjda od silnog umora i soka,bilo mi je samo da legnem,da se odmorim,a kad sam se probudila onda sam osjetila nenormalan strah,slike su se samo mjenjale u glavi od svega sto sam vidjela i sta je moglo biti.I svi smo bili takvi,skoro da nismo pricali izmedju sebe o svemu vidjenom,a mama je samo plakala a i kad bi sta podji reci,nije mogla,samo zamuca.Tek treci,cetvrti dan je pocela normalno da izgovara rijeci….

[Sedina]

in reply to: Ratni zlocini #9209

Twin napisao:

Javljam se po 172.put,pa jos nikad nisam dospio na naslovnu,tek tako iz prikrajka koju zvocnem,jer ipak moj nacin na koji pisem,izlazi da je nedovoljan,ili moje nekad neodvagane rijeci,koje bodu pravo u oci,jer su one,rijeci koje cuce u meni,jedu me na tenane.Jer ja samo pokusavam skinuti nesto sa ovih mojih ledja,na kojim vise ne mogu da nosim teret,koji evo sad upravo bacam na zemlju,cijena nije vazna.
Jer kad zavrsim ovu pricu,bice mi lakse,dacu dusi ragbeta,ali samo bez naslovne,ostacu kao i uvijek negdje po strani….

Nisi ti Twine nigdje po strani ni u prikajku,na protiv,tvoje svjedocenje zasluzuje i te kakvu paznju.Na zalost,pa nas ovakva sudbina povezuje.I ona prica sto je na naslovnoj,vjerovatno je zato sto je gotova prica,mada sam se i sama lose osjecala dok sam pisala da ne ometem redoslijed podataka iz dnevnika,al kosto ti rece,”Skupi se pa pokusas skinuti s ledja,cjena nije vazna”.
Svako dobro tebi i tvojima,i nastavi pisati kao i uvjek,u centru paznje a nikako u prikrajku i strani.

[Author]

Posts