Forum Replies Created
-
Svjedočio o pritvaranju Muslimana i žtvama u Rogatici
02.11.2012 17:16
http://shar.es/cTS7s
HAG – U nastavku suđenja Ratku Mladiću pred Haškim tribunalom, svjedok optužbe Elvir Pašić opisao je danas kako su snage bosanskih Srba nezakonito pritvorile i zlostavljale stotine Muslimana u Rogatici u ljeto 1992. i identifikovao pritvorenike čija su tijela naknadno pronađena u masovnoj grobnici.General Mladić, tadašnji komandant Vojske Republike Srpske, optužen je, između ostalog, za progon Muslimana i Hrvata iz 20 opština širom BiH, uključujuci i Rogaticu.
Svjedok Pašić, koji je do proljeća 1992. bio policajac, posvjedočio je da su ga početkom juna te godine, dok se skrivao u podrumu, zarobile srpske snage koje su prethodno granatirale grad.
“Kad su nas istjerali iz podruma, najviše me je dojmilo što su okolne privatne kuće gorjele, dok su ljudi ležali na zemlji, s rukama vezanim iza leđa…Srpski vojnici bili su u kamuflažnim uniformama, od kojih su neke bile policijske, i svi osim dvojice imali su pokrivena lica”, kazao je Pašić.
Zapovjednik svih srpskih snaga u Rogatici, kako je precizirao, bio je Rajko Kušić.
Sa spiska od 65 imena žrtava naknadno ekshumiranih iz masovne grobnice, koji su mu predočili tužioci, Pašić je za deset osoba rekao da ih je posljednji put vidio upravo dok su vezani lezali ispred njegove zgrade, okruženi srpskim vojnicima. Dodao je da sa spiska poznaje još šest osoba.
“Ne vjerujem da je iko od njih učestvovao u borbama…Među njima je bio i moj ujak”, rekao je Pašić.
Napominjući da su srpske vlasti po preuzimanju Rogatice objavile da će “očistiti grad od 4.000 ‘zelenih beretki’, svjedok je kazao da u gradu nije vidio nikakve muslimanske vojne organizacije.
Nakon zarobljavanja, svjedok je bio prebačen u srednju školu sa još “300 žena, djece i starijih i mlađih muškaraca”. Poslije nešto više od mjesec dana, Pašić je jednu noć proveo u logoru Sušica u Vlasenici, gdje ga je “fizički zlostavljao” šef obezbjeđenja Dragan Nikolić-Jenki.
Nikolić je 2003. godine pred sudom u Haagu priznao krivicu za progon rogatičkih Muslimana i osuđen je na 20 godina zatvora.
Pašić je, prije nego što je bio oslobođen, godinu dana proveo i u logoru Batković kod Bijeljine, gdje je, kako je posvjedočio, bio očevidac prebijanja nekoliko pritvorenika na smrt.
Suđenje Mladiću – koji ni danas nije bio prisutan u sudnici zbog ljekarskih pregleda – biće nastavljeno u idući ponedjeljak. Bivši komandant VRS optužen je i za genocid u Srebrenici,terorisanje stanovništva Sarajeva nad kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada i uzimanje za taoce “plavih šljemova” UN, 1992-95.
Mladićev tadašnji vrhovni komandant i predsjednik Republike Srpske Radovan Karadzić nije danas, u odvojenom postupku pred Tribunalom,
nastavio odbranu od istih optužbi pošto su sudije usvojile zahtjev svjedoka Momira Garića da iskaz započne u ponedjeljak zbog kasnog dolaska u Hag.
Možemo li spriječiti trajan nestanak Bošnjaka u Republici Srpskoj?
| 2012/10/12
Tendencija stalnog topljenja bošnjačke nacionalne mase u dijelu Bosne i Hercegovine koji nakon Dejtonskog sporazuma nosi naziv Republika Srpska, na posljednjim lokalnim izborima u Bosni i Hercegovini je krajnje dramatično potvrđena.Nesumnjivo je to posljednji alarm koji će upozoriti na trajno potvrđivanje etničkog čišćenja i genocida u tom bosanskohercegovačkom entitetu, a što će se, nesumnjivo, potvrditi i tokom popisa stanovništva u Bosni i Hercegovini već naredne godine. Nakon toga alarm neće imati kome da zvoni.
Dok probosanske stranke u Sarajevu slave opijene pobjedom ili pak jadikuju u očaju izbornog poraza, novinari agencije Anadolija istražili su kretanje broja bošnjačkih mandata u skupštinama općina u Republici Srpskoj od Dejtonskog sporazuma naovamo. Taj trend je upoređivan s brojem bošnjačkog stanovništva na prostorima navedenih općina prema popisu iz 1991. godine.
Frapantne činjenice do kojih su došli novinari AA nedvosmisleno upućuju na to da je za samo 20 godina prostor na kojem je 1991. godine živjelo između 450 i 500 hiljada Bošnjaka gotovo potpuno etnički očišćen!
Štaviše, neuspjeh procesa povratka u RS-u i odsustvo bilo kakvog utjecaja Bošnjaka u tom entitetu, koji je posebice evidentan nakon Lokalnih izbora 2012. godine, odzvanjajuća je potvrda dramatičnih strahovanja bošnjačke inteligencije o sabijanju Bošnjaka u enklave i novoj, evropskoj Palestini koja sve više visi na sudbinom Bošnjaka.
O svemu ovome hladno govore podatci Centralne izborne komisije (CIK) Bosne i Hercegovine.
Tako je, primjerice, na Lokalnim izborima 1997. godine na prostoru Republike Srpske Koalicija za cjelovitu i demokratsku Bosnu i Hercegovinu (KzCD BiH), a koju su tada predvodile Stranka demokratske akcije (SDA) i Stranka za Bosnu i Hercegovinu pod vodstvom rahmetli Alije Izetbegovića i Harisa Silajdžića, osvojile skupštinske mandate u čak 44 općine Republike Srpske gdje su se tada organizirali izbori.
Na tim izborima, probosanke snage u RS dobile su za današnje uvjete nevjerovatnih 186.147 glasova.
Na lokalnim izborima 2000. godine Bošnjaci su ponovno ušli u odbore 44 općine, ali već tada je bila primjetna tendencija pada podrške bošnjačkim predstavnicima u SDA, Stranci za BiH, SDP-u i drugim partijama.
Dramatičan pad dogodio se prije četiri godine, na Lokalnim izborima 2008. godine kada su Bošnjaci ušli u skupštine samo 29 od 64 općine na prostoru Republike Srpske. No, broj bošnjačkih općinskih odbornika bio je daleko manji nego u godinama ranije.
Potpunu katastrofu Bošnjaci su doživjeli na ovogodišnjim izborima kada su Bošnjaci svoje mjesto našli u samo 23 općine od 63 općine RS-a.
Ali, i tamo sa daleko manjom podrškom nego u ranijim godinama. Primjetno je da se i politička podrška probosanskim strankama uglavnom kreće od 3 posto (na granici cenzusa) do 6 ili 7 posto. Samo u jednom slučaju osvojeno je 12 posto glasova. Mnogo je probošnjačkih partija koje su dobile ispod jedan posto podrške! Tako se sada može očekivati najmanji broj bošnjačkih skupštinskih odbornika u RS od kraja rata.
Stranka demokratske akcije (SDA), Socijaldemokratska partija (SDP), Savez za bolju budućnost (SBB) BiH, Stranka za BiH i ostale stranke neće imati svoje predstavnike u 40 općina u Republici Srpskoj gdje je prije rata živjelo na stotine hiljada Bošnjaka.
Politički analitičari su neumoljivi – to je istinski politički i etnički egzodus Bošnjaka. Nije ni čudo zašto stranke iz RS-a toliko insistiraju na popisu stanovništva.
Banja Luka
Na primjer, u Banjoj Luci u kojoj je prije rata živjelo 28.558 Bošnjaka, na izborima 1997. godine SDA i SBiH su osvojili ukupno 12 posto glasova. Međutim, na izborima 2008. godine, kao i ovogodišnjim izborima, nijedna probošnjačka ili probosanska stranka nije ušla u Skupštinu Grada Banje Luke! Bošnjaci u entitetskom sjedištu politički ne postoje. Tek je SDP osvojio jedan posto glasova.
Bijeljina
Isto tako, u Bijeljini gdje je do rata živjelo 30.229 Bošnjaka, na izborima 1997. godine Koalicija za cjelovitu i demokratsku Bosnu i Hercegovinu (KzCD BiH) osvojila je čak 17,9 posto glasova (12.304). Na izborima 2000. godine SDP i Savez SDA-SBiH su, također, prešli cenzus i osvojili skupštinske mandate. No, već na izborima 2008. godine Savez SDA-SBiH je jedva uspio preći cenzus i osvojio minornih 3,3 posto glasova. Na izborima ove godine samo je SDA ušla u Skupštinu Općine Biljeljina sa osvojenih 3,60 posto glasova.
Doboj
U Doboju je prije rata živjelo 41.164 Bošnjaka. Na izborima 1997. godine KzCD BiH je s osvojenih 24,2 posto ili 13.353 glasova uspjela ući u Skupštinu općine Doboj. Na izborima 2008. godine zabilježen je vrtoglav pad Saveza SAD-SBiH koji je tada osvojio tek 4,44 posto glasova. Na posljednjim izborima SDP i SDA su imali po pet posto glasova.
Trebinje
Nadalje, u Trebinju, gdje je prije rata živio 5.571 Bošnjak, KzCD BiH je osvojila 2.944 glasova 1997. godine. Već osam godina Bošnjaci u Trebinju nemaju nijednog predstavnika i politički ne postoje. Oko 300 Bošnjaka koji još uvijek žive u Trebinju nisu više nikakav faktor.
Višegrad
Malo ko danas shvata da je u Višegradu 1991. godine živio 13.471 Bošnjak. Na izborima 1997. godine, sa osvojenih 38,3 posto ili 6.422 glasa, KzCD BiH je dobila značajno mjesto u gradskoj skupštini. Na ovogodišnjim izborima SDA je uspjela osvojiti tek 5,8 post glasova u ovom gradu, i jedini je predstavnik Bošnjaka.
Zvornik
U Zvorniku, gdje je prije rata živjelo 48.102 Bošnjaka, KzCD BiH je 1997. godine osvojila 38,4 posto, odnosno 17.676 glasova. Na izborima 2000. godine zabilježen je nagli pad utjecaja bošnjačkih stranaka, ali je i tada Savez SDA-SBiH osvojio 17,1 posto glasova. SDP je, također, prešao cenzus i imao 6,7 posto glasova. Međutim, na izborima 2012. godine samo je SDA sa osvojenih 6,14 posto glasova prešla cenzus i neće imati bitniju ulogu u političkom životu grada na Drini.
Foča
Sada već daleke 1997. godine na izborima u Foči bošnjački predstavnici iz Koalicije CD imali su 8.612 glasova ili 38,2 posto. Nakon konstantnog pada podrške na ovogodišnjim izborima SDA je u Foči dobila 3,38 posto glasova i jedva prešla cenzus. Riječ je o gradu u kojem je do rata živjelo više od 20 hiljada Bošnjaka. Danas je utjecaj tog naroda u Foči politički minoran.
Prijedor
U Prijedoru, gdje je prije rata živjelo 49.351 Bošnjak, na izborima 1997. godine KzCD BiH je sa osvojenih 34,6 posto ili 25.825 glasova igrala bitnu ulogu u političkom životu tog grada.
Na izborima 2000. godine, Savez SDA-SBIH je osvojio 20,7 posto glasova. Ali, već 2008. godine dolazi do pada bošnjačkih glasova pa SDA i SBiH osvajaju 8,7, a SDP 5,3 posto glasova. Na ovogodišnjim izborima taj procent se dodatno umanjio pa je SDA osvojila 5,5, a SDP nešto više od četiri posto glasova.
Bratunc
U Bratuncu su probosanske snage nakon rata osvojile više od 40 posto glasova ili 8.362. Trend konstantnog pada broja odbornika došao je do nivoa kada SDA i SBiH imaju podršku 12,19 posto, a SDP svega 4,6 posto birača.
Paradoks je da su Bošnjaci svoj politički status održali još jedino u Srebrenici gdje je ubijeno više od 8.000 Bošnjaka.
U Srebrenici je prije rata živjelo 27.572 Bošnjaka. Na izborima 1997. godine KzCD BiH je tamo osvojila 48,9 posto ili 9.574 glasova. Na izborima 2000. godine Savez SDA-SBiH imao je u Srebrenici podršku 39,51 građana, a SDP 7,54 i Snaga Bosne sa 5,89 posto glasova. Nakon toga bilježi se tendencija stalnog pada podrškebošnjačkim predstavnicima, dok jačaju prosrpske snage.Prema posljednjim podatcima CIK-a, na izborima 2012. godine Savez SDA-SBiH je u Srebrenici osvojio 23,70 posto, SDP 7,69 i SBB 5,38 posto glasova.
Gradovi u kojima Bošnjaci ne postoje
Među 40 općina u kojima Bošnjaci danas politički ne postoje nalaze se Banja Luka, Nevesinje, Kalinovik, Gacko, Čajniče, Rudo, Bileća, Trebinje, Krupa na Uni, Kozarska Dubica, Bosanska Gradiška, Srbac, Derventa, Bosanski Brod, Donji Žabar, Lopare, Mrkonjić Grad, Skender Vakufu, Šipovo, Sokolac, Han Pijesak, Trnovo (RS), Pale, Rogatica…
Samo u pobrojanim općinama, prema popisu stanovništva iz 1991. godine ukupno je živjelo 130.429 građana Bošnjaka.
(akos.ba/anadolija)
20. internacionalno takmičenje u Kairu: Abdullah Kapo osvojio drugo mjesto u kategoriji 10 džuzeva
2012/10/30 | Broj otvaranja:
Hafiz Abdullah Kapo, naš sagovornik, je porijeklom iz Rogatice. Rođen je 1989. godine u Rijadu, Saudijska Arabija, gdje je proveo prvih 15 godina svoga života. 2004. godine se vraća Bosnu, gdje upisuje i završava Behram-begovu medresu u Tuzli. Po završetku Behram-begove medrese 2008. godine upisuje šerijatsko-pravni fakultet na prestižnom El-Azharu. Diplomirao je u roku ove godine.Abdullah Kapo potiče iz hafiske porodice. Naime, njegov otac Hasib Kapo ima devetero djece, od čega je do sada, računajući i Abdullaha, petero hafiza. Ostalih četvero su na putu da postanu.
Povod našeg razgovora sa mladim hafizom su njegovi uspjesi na polju Kur’ana, poglavito posljednji uspjeh na 20. internacionalnom takmičenju u hifz Časnog Kur’ana u Kairu, gdje je pri jakoj konkurenciji, u kategoriji 10 džuzeva osvojio drugo mjesto. Ono što ovaj uspjeh čini većim je činjenica da je ovakav izvanredan rezultat polučen u Egiptu, zemlji odakle dolaze najbolji svjetski učači Kur’ana.
Razgovarao: Jusuf Džafić
Svaki plodonosni rad zahtjeva ogromne žrtve. Kako je tekao vaš put od prvih harfova sufare do trenutka kad ste položili hifz pred komisijom u Sarajevu?
Kapo: Moje druženje s Kur’anom počelo je od malih nogu, a odvijalo se u dvije faze. Prva faza počinje u predškolskom periodu u Rijadu i traje do 15-e godine. U toj fazi su moji roditelji, Allah im podario svaki hajr, odigrali ključnu ulogu, podučavajući me kur’anskom pismu i sadeći u meni ljubav prema Allahovoj knjizi. To je bio slučaj i sa ostalom braćom i sestrama. Otac je povukao važan potez u tom pogledu, upisujući me u škole specijalizovane za hifz Kur’ana. Majka je toliko vremena, truda i zdravlja izdvojila za nas u cilju da nam Kur’an bude vodilja u životu i da ga naučimo napamet. Njena ljubav prema mushafu je neopisiva. Ambijent kod kuće je bio dosta stimulirajući za hifz, tim više što sam se mogao ugledati u tri starije sestre koje su me pretekle u hifzu. Do 15-e godine, Allahovom voljom, već sam kompletirao cijeli Kur’an. Druga faza okarakterisana je obnovom i učvršćivanjem hifza, a ona nastaje po dolasku u Behram-begovu medresu u Tuzli. Tamo sam imao čast upoznati hfz. Mirnesa ef. Spahića koji mi je postao muhaffiz. Hafiz Mirnes, Allah ga nagradio, obilježio je drugu fazu moga učenja Kur’ana posvetivši svoje vrijeme na moje preslušavanje i upućivanje. Vodio je brigu o meni i olakšao mi prilike. U Medresi nije nedostajala podrška i pomoć direktora i ostalih profesora. Hifz sam položio pred komisijom u Sarajevu za tri dana, a hafiska dova se održala 22. novembra 2008. u Behram-begovoj džamiji u Tuzli.
Nedavno ste osvojili drugo mjesto na Internacionalnom takmičenju iz hifza u Egiptu, u kategoriji 10 džuzeva. Dobili ste nagradu lično od Muhammeda Mursija, predsjednika Egipta. Možete li da nam kažete nešto opširnije o tom takmičenju?
Kapo: Ovo je blagodat Gospodara moga koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti. Nije zahvalan Allahu onaj koji nije zahvalan ljudima, stoga se koristim ovom prilikom da se zahvalim Rijasetu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini koji mi je i ovog puta pružio povjerenje i odabrao me za bh. kandidata na ovom internacionalnom takmičenju Kur’ana. Što se tiče natjecanja, radilo se o 20. egipatskom internacionalnom takmičenju u hifzu časnog Kur’ana, koje se održalo u Kairu u periodu od 7. do 12. augusta 2012. godine, odnosno od 19. do 24. ramazana 1433. hidžretske godine, a čiji je pokrovitelj bio predsjednik dr. Muhammed Mursi. Ovo takmičenje je dobilo priznanje od kralja Saudijske Arabije za najbolje internacionalno takmičenje u hifzu časnog Kur’ana za ovu godinu. Učešće je uzelo 97 takmičara iz preko 60 zemalja u različitim kategorijama. Komisiju su sačinjavali eminentni hafizi i učači iz Egipta, Saudijske Arabije, Alžira, Senegala, Bahreina, Omana i Sudana. Jaka konkurencija i oštri kriteriji su odlike i zajedničke karakteristike svih internacionalnih takmičenja. Dova roditelja je dosta pomogla. Hvala dragom Allahu koji mi se smilovao.
Zamjetno je bilo da ste se tokom uručenja nagrade zadržali duže u razgovoru sa predsjednikom Mursijem nego ostali takmičari. Čak ste ga i poljubili u čelo, što je propraćeno gromoglasnim aplauzom. Možete li da nam ispričate šta se tačno tamo na bini desilo između vas i predsjednika Egipta?
Kapo: Tog dana je predsjednik Mursi donio historijsku i hrabru odluku smijenivši maršala Tantavija i generala Anana, dugogodišnje članove vojnog vijeća i prijatelje Mubaraka koji su s puno upitnika vodili period tranzicije u Egiptu. Tim potezom je, bez ijedne prolivene kapi krvi, okončao vladavinu vojske koja datira od 1952. Mogao sam mu na licu uočiti znakove umora i iscrpljenosti od bremena koje se sručilo na njegova pleća. Te noći se strahovalo od nepromišljene reakcije, pa je obezbjeđenje sale bilo neviđeno. U salu su mogli ući samo oni kojima je predsjedništvo uputilo pozivnicu uz rigorozan pretres. S hafizom Muhammedom Mursijem sam imao priliku razmijeniti nekoliko riječi. Nakon što sam mu prišao i nazvao selam, kazao sam mu da ga volim u ime Allaha, te da je on ponos svih muslimana. Uzvratio je riječima: „Zavolio te Onaj u čije ime si me zavolio, Allah te nagradio, Allah te počastio.“ Prenio sam mu selame oca, pa kazao kako imponuje činjenica da se po prvi put na internacionalnom takmičenju događa da učesnike – hafize nagrađuje pokrovitelj, odnosno predsjednik koji je i sam hafiz, što me posebno raduje. Poljubio sam ga u čelo u znak poštovanja. Nije to protokol s predsjednicima, ali sam time htio poslati poruku određenim krugovima u Egiptu kako se treba poštovati predsjednik hafiz, jer kada vide kako ga stranci uvažavaju i vole onda bi se trebali malo priupitati. Naime, tih dana je Mursi bio izložen neprimjernim napadima i ucjenjivanjima. Također, kada mi je uručio nagradu rekao je kako ta nagrada ne predstavlja ništa, da je to samo simbolika. Molim dragog Allaha da učvrsti korake svoga roba Mursija, da ga pomogne na putu prosperiteta Egipta i ummeta, te da ga učini pravednim vladarom.
Ovo ne samo da nije vaše prvo takmičenje, nego nije ni prvo takmičenje gdje ste ostvarili zapažene rezultate. Kada ste počeli da se takmičite, na kojim takmičenjima ste sve učestvovali, koje ste rezultate polučili?
Kapo: Po maturiranju sam učestvovao na takmičenju hifza časnog Kur’ana koje se održalo na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, a čiji organizatori su bili Fondacija za hifz Kur’ana i Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Tada sam osvojio prvo mjesto u kategoriji 10 džuzeva. Nakon toga sam krenuo s internacionalnim takmičenjima, pa sam imao priliku učestvovati na takmičenjima u Maleziji, Dubaiju, Mekki, Kuvajtu i na ovom posljednjem u Egiptu.
Upravo ste diplomirali na prestižnom univerzitetu El-Azhar, drugom najstarijem univerzitetu u svijetu. Zanima nas zbog čega ste se upisali na El-Azhar, kako su protekle vaše studije na njemu, te kakva iskustva nosite sa El-Azhara?
Kapo: Opredijelio sam se za Azhar iz razloga što sam ga uvijek doživljavao svjetionikom znanja i tvrđavom muslimana. Dojmila me se ta umjerena interpretacija islama koju pruža Azhar. Mogućnost spoznaje različitih pravaca i škola unutar islama, kao i fleksibilnost u razmišljanju su stvari koje sam tražio i pronašao na tom sveučilištu. Naravno da sam imao u podsvijesti našu istaknutu ulemu koja je prošla kroz Azhar i ostavila neizbrisiv trag u bošnjačkoj povijesti (Kasim Dobrača, Mehmed Handžić, Ahmed Smajlović, Besim Korkut, Husein Đozo i drugi). Isto tako, znao sam da je mnoge islamske univerzitete u svijetu osnovala ili sudjelovala u osnivanju ulema sa Azhara, pa sam htio da se i ja napijem s tog vrela znanja i mudrosti. Međutim, ne treba zanemariti ni druge činjenice. Istina je da period stagnacije i pasivnosti muslimanskog svijeta nije zaobišao ni Azhar. I on je bio žrtva okupatorskih sila, a zatim njihovih domaćih sluga. Bio je meta politike rušenja islama i njegova gašenja u životu masa, pa je shodno tome šejhul-azhar bivao imenovan od strane predsjednika Egipta, što nije izuzetak s aktuelnim šejhul-azharom, koji je čak bio član užeg političkog odbora partije svrgnutog Mubaraka. To ilustrira sve. Moja generacija je imala čast svjedočiti kako Azhar ponovo zaživljava, zahvaljujući veličanstvenoj revoluciji, ali da bi on povratio puni sjaj mora se riješiti onih koji ga opstruiraju i interno destruiraju. Isto tako, uvjeti na Azharu bi trebali ići u korak s vremenom.
Dosada ste proveli četiri godine studirajući u Egiptu, tačnije u njegovom glavnom gradu – Kairu. Pored ovog zadnjeg učešća na Internacionalnom takmičenju, da li ste još negdje u Egiptu imali priliku da predstavljate našu zemlju, odnosno šta ste sve kao ambasador Bosne uradili na promovisanju naše zemlje?
Kapo: Pripala mi je čast da se pored studiranja u Kairu angažujem na planu predstavljanja Bosne i Hercegovine. Kolege i ja smo u sklopu Asocijacije bh. studenata u Egiptu u više navrata predstavljali našu zemlju u Klubu stranih studenata. Ako se može u tom kontekstu dodati da sam, hvala Allahu, na arapski jezik preveo knjigu „Sjećanja na Aliju Izetbegovića“ autora Adamira Jerkovića, koja bi trebala ugledati svjetlo dana u skorijem roku. Ona predstavlja ključnu i najvažniju ličnost Bosne i Hercegovine u modernoj historiji i na neki način to je predstavljanje i same Bosne i Hercegovine.
Pretpostavljam da su vas na vašem životnom putu bodrili skoro svi u vašoj okolini. No, koga biste posebno istakli?
Kapo: Roditelji su uvijek bili uz mene pružajući mi svaku vrstu podrške. Sretan sam i zahvalan Allahu što mi je ih podario. Draga mati je uskratila sebi mnoge ugodnosti s ciljem da svoju djecu dovede u neraskidivu vezu sa islamom i Kur’anom. Nemam riječi zahvale za njih. Molim Allaha dragog da ih na Sudnjem danu okiti zlatnom krunom koja će sijati između istoka i zapada. Isto tako, mnogo sam dužan i zahvalan supruzi Ajli, čije bodrenje i pomaganje nije izostalo od trenutka kada smo stupili u bračnu zajednicu. I svakako ne bih, a da se ne sjetim dovom svih onih koji su ostavili na mene lijep dojam i pozitivno utjecali – od familije, profesora u Rijadu, u Medresi, na Azharu. Molim dragog Allaha da ih sve obilato nagradi i spoji u Džennetu.
Odlika uspješnih ljudi je planiranje unaprijed, pogotovo ako je planer mlada osoba. Kako izgledaju vaši planovi u budućnost? Planirate li se nakon studija vratiti u svoju domovinu?
Kapo: Planove dijelim na kratkoročne i dugoročne. I jedne i druge potkrepljujem trudom i ambicijama. Realizacija mnogih planova ovisi o znanju i radu. Stoga, usredotočiti se na učenje je primarna stvar, pogotovo kada imam priliku i kada sam u ovakvim okolnostima. Boraviti u Egiptu i ne okoristiti se maksimalno veliki je gubitak. Planiram se vratiti u Bosnu, ako Bog da, po okončanju studija. I ne bih za kraj, a da ne podsjetim sebe i čitaoce na stalno učenje dova našoj braći u Siriji i Rohingya muslimanima u Mijanmaru, kao i ostalim mjestima.
(akos.ba/saff.ba)
