[mirsad_d]

in reply to: I TO JE BiH Mozda niste znali… #14601

U BiH ima još oko 220 000 mina

objavljeno: 11. 08. 2009

Gavran je naveo da je od mina ove godine stradalo 10 lica, od kojih četvoro smrtno, dok je u posljednjih mjesec dana nastradalo troje djece, među kojima je jedno poginulo.
U BiH trenutno se nalazi oko 220 000 mina i neeksplodiranih ubojnih sredstava i oko 1 620 kilometara kvadratnih minski sumnjive površine, izjavio je danas u Sarajevu direktor Centra za uklanjanje mina BiH – BHMAK Dušan Gavran.

On je na konferenciji za novinare istakao da je od 1996. godine od mina stradalo 1 670 osoba, od čega je 492 smrtno, a da je među stradalim bilo i 96 deminera, od kojih je 41 izgubio život.

Gavran je naveo da je od mina ove godine stradalo 10 lica, od kojih četvoro smrtno, dok je u posljednjih mjesec dana nastradalo troje djece, među kojima je jedno poginulo.

Na današnjoj konferenciji za novinare predstavljen je i besplatan telefonski broj 0800 50 700 na koji građani mogu da dostave informacije Centru za uklanjanje mina u BiH o lokacijama minskih polja u BiH, ukoliko ih posjeduju i tako zajednički doprinesu što većoj redukciji minski sumnjive površine i bezbjednosti za stanovništvo koje živi ili se kreće u blizini minske opasnosti.

Istakavši da su ovaj projekat pokrenuli u saradnji sa Oružanim snagama BiH, Gavran je napomenuo i da su EUFOR i NATO obezbijedili 100.000 evra.

“Učinjeno je mnogo napora da se identifikuju i očiste od mina zagađene površine, ali se one i dalje mogu naći skoro po cijeloj zemlji”, rekao je Gavran.

Prema njegovim riječima, njihovo lociranje veoma je komlikovano, jer je po pravilu riječ o minskim poljima nepoznatog rasporeda, kao i o pojedinačnim minama ili grupama mina na širem području.

Gavran je pozvao sve građane da prijave sumnjive površine na ovaj besplatan broj, nakon čega će Centar napraviti projekte i te lokacije staviti na listu prioriteta za čišćenje.

Govoreći o planovima za ovu godinu, Gavran je naglasio da plan rada za prvih šest mjeseci nije ispunjen zbog nedostatka finansijskih sredstva, jer BiH nije uplatila 30.000 KM koliko je bilo predviđeno za ovu godinu, dok će donatori uložiti oko 20 miliona dolara, te da će zbog toga 2009. biti deminirano oko 15 kilometara kvadratnih.

On je napomenuo da je za deminiranje godišnje potrebno izdvojiti oko 80.000 KM i da se može deminirati između 35 i 40 kilometara kvadratnih.

“Minska situacija je stavljena pod kontrolu i nadamo se da ćemo do 2019. godine očistiti BiH od mina”, naglasio je Gavran i podsjetio da je 1996. godine u BiH bilo 4 200 kilometara kvadratnih sumnjive površine.

Portparol EUFOR-a Mendi Mekbejn naglasila je da su EUFOR i NATO zadovoljni što su sarađivali sa Centrom za uklanjanje mina i Oružanim snagama BiH na ovom projektu i da se nada da će ova besplatna telefonska linija ohrabriti građane da prijave sve lokacije pod minama.

srna / bih-x.info

[mirsad_d]

in reply to: I TO JE BiH Mozda niste znali… #14600

Sarajevski ratni tunel

Sarajevski ratni tunel je naziv za tunel koji je napravljen tokom opsade Sarajeva 1993. godine.

Tunel je napravljen ispod aerodromske piste i povezivao je 2 teritorije koje je držala ARBIH (Dobrinju i Butmir) pa se tako i tunel zvao “Tunel D-B”. Tunel je dug oko 720 metara, a visok oko 1,5 m dok je na nekim dijelovima bio visok i do 1,8 m. Tunel se u zvaničnim razgovorima ARBIH i UN vodio pod imenom “Tunel kojeg nema”.

Tunel je bio najstrožija tajna Sarajeva jer pomoću tunela u Sarajevo je stizala hrana, oružje, cigare… Tokom 1994. tunelom su postavljene male šine po kojima su išla mala kolica.

Tokom 1994. godine za tunel je saznala vojska Republike Srpske tako da je Ratko Mladić zvao Aerodrom koji je držao UN i tražio da se tunel sruši i zatvori. Tako je VRS pokušala kopanjem drugog tunela i preusmjeravanjem rijeke Željeznice da potopi tunel te ga tako onesposobi, no tunel nikada nije srušen i onesposobljen

[mirsad_d]

in reply to: Zdravlje:najvece bogatstvo o kome se malo brine. #14599

Istraživanja: Starenje i sreća
11.08.2009 by Elma Jelić

Većina ljudi starenjem postaje sretnija, sugeriraju rezultati istraživanja u kojem su sudjelovali i neki ispitanici u sredini 90-ih godina života,tvrde američki istraživači sa Stanford University.

Uprkos zabrinutosti zbog lošeg zdravlja, prihoda, promjena u društvenom statusu i gubitka najdražih, ta faza života je zaista “zlatna dob”, prenose američki mediji.

Rezultati američkih istraživanja pokazuju kako osobe starije životne dobi najčešće dobro koriste vrijeme koje im je preostalo te uspješno izbjegavaju situacije koje im mogu izazvati tugu ili stres.
Istraživači napominju kako se nalazi studije ne mogu primijeniti na osobe pogođene demencijom.

(Fena)
[b]Istraživanja: Sok od cvekle produžava tjelesnu izdržljivost
10.08.2009 by Elma Jelić [/b]

Britanski znanstvenici s University of Exeter su utvrdili da konzumacija soka od cvekle povećava izdržljivost te omogućuje produživanje tjelovježbe za 16 posto.

Britanski mediji su objavili kako nitrati prisutni u cikli dovode do smanjenja potrošnje kisika u sklopu tjelesnih napora te su stoga povezani s manjim gomilanjem umora pri vježbanju.

Nalazi prikupljeni od 8 ispitanika u dobi između 19 i 38 godina pokazuju kako je pozitivan utjecaj dnevnog unosa pola litre soka cikle izraženiji od onog kojeg je moguće postići redovitom tjelovježbom.

Ranija istraživanja su već pokazala kako sok od cikle može dovesti do snižavanja krvnog tlaka.

(Fena)

Istraživanja: Gledanje televizije utiče na krvni tlak
07.08.2009 by Elma Jelić

Novo istraživanje pokazuje kako djeca koja mnogo vremena provode gledajući televiziju imaju veći rizik za povišeni krvni tlak.

Američki naučnici s Michigan State University napominju kako na rezultate njihove studije nije utjecala tjelesna masa djece.

Nalazi koje su objavili tamošnji mediji se temelje na jednotjednom praćenju 111 djece u dobi između 3 i 8 godina.

Pokazalo se kako prosječno dijete svakog dana provede 1,5 sat ispred televizora.

Krvni tlak je bio znatno viši kod one djece koja su provodila najviše vremena gledajući televiziju, najčešće više od 2 sata dnevno.

Istraživači napominju kako je uz pomanjkanje tjelesne aktivnosti, gledanje televizije često povezano s usvajanjem nezdravih prehrambenih navika i pomanjkanjem sna, redom faktorima rizika za razvoj povišenog krvnog tlaka.

(Fena)

[mirsad_d]

in reply to: PowerPoint prezentacije #14596

http://www.rogatica.org/mirsad/RPREKRASNOJ OSOBI.pps

[mirsad_d]

in reply to: NOVE RAZGLEDNICE BiH #14594

[mirsad_d]

in reply to: Znaš li? #14593

Nagrada za ostavljanje duhana

Prestanak pušenja u Kini, naciji najzagriženijih pušača, dobio je i opipljivu podršku vlade, i to u vidu nagradne igre – oni koji prestanu pušiti šest mjeseci mogli bi dobiti nagradu do 10.000 juana (oko hiljadu eura).

Inače, Kina sa svojih 350 miliona pušača konzumira više duhana nego bilo koja zemlja u svijetu i najveći je proizvođač cigareta.

Da bi se kvalificirao za nagradnu igru, kandidat mora imati najmanje 18 godina i da je pušač najmanje godinu dana.

Ako nikotinski test pokaže da se kandidat uzdržavao od pušenja šest mjeseci, može učestvovati u lutriji.

U Pekingu je 1. maja zabranjeno pušenje u školama, bolnicama i javnim ustanovama, kao i na svih 37 olimpijskih objekata, prenosi nedjeljni Independent.

(Fena)

[mirsad_d]

in reply to: Znaš li? #14592

Žabe predvidjele potres u Kini

STOTINE TISUĆA žaba započelo je evakuaciju iz blizine epicentra nekoliko dana prije nego je kinesku pokrajinu Sečuan zatresao razorni potres i odnio tisuće ljudskih života. Znanstvenici ni dan danas uz pomoć sve raspoložive tehnologije ne znaju kada će potres pogoditi i gdje, no životinje te stvari, očigledno, osjećaju.
Kineski mediji pišu o “znamenju” koje se pojavilo nekoliko dana prije potresa ubojice, a koje bi možda moglo imati svoje objašnjenje u znanosti. Osim što su tisuće žaba preplavile ulice bježeći od epicentra, iz toga su područja odletjeli i leptiri, a priča se i o jezercu koje se isušilo nekoliko dana prije potresa koji je ubio više od 10 tisuća ljudi.
Lokalni list Chutian Metropolis Daily izvijestio se kako je sto metara duboko jezero Guanyin sa 80 tisuća tona vode u gradu Enshi ispraznilo uz čudan zvuk usisavanja u samo četiri do pet sati. Začuđeni su mještani mogli hodati po dnu jezera, a oko njih su se bacale još žive ribe.
Fenomeni isušivanja jezera, kao i migracija leptira te žaba već su se događali uoči razornih potresa, pričalo se i oblacima koji se pojavljuju prije tektonskih pomjeranja. Rasprava o ovim čudnim događajima se najprije započela na internetu, gdje su na blogovima ljudi danima govorili da bi se mogao dogoditi potres.
Lokalne vlasti opovrgavale glasine o nadolazećem potresu

“Pitam se hoće li pogoditi danas ili sutra”, napisala je jedna blogerica nekoliko dana prije potresa, koja je vidjela te oblake. Jedan je geolog čak napisao na svom blogu da mu je zabranjeno govoriti o znakovima koji predviđaju potres, kako ne bi dizao nepotrebnu paniku.
U danima pred potres, na stranicama sečuanskog Ureda za seizmologiju u Abeizhou izdano je priopćenje vlasti te provincije koje je bilo namijenjeno smirivanju stanovništva, u kojem je navedeno – “ne vjerujte glasinama o nadolazećem potresu”.
“Predviđanje potresa daleko je od egzaktne znanosti”, kazao je geolog u državnoj službi na tiskovnoj konferenciji održanoj u utorak, zaključujući da do danas nema pouzdane metode kojom se potres može predvidjeti.
index.hr

[mirsad_d]

in reply to: Aforizmi #14591

Sumnjiv im je , dokazao je da je čist.
Imao je veliku dušu da je hiljade ljudi nosio na njoj.
Nema razloga za paniku. Svakome je život obeznjeđen do kraja.
Naša omladina je zlato. A imamo i drugih elemenata.

[mirsad_d]

in reply to: U i oko Rogatice #14581

O Gornje-drinskoj regiji
Na rijeci Drini se nalaze gradovi Goražde , Foča i Višegrad a Goražde i Foča su kulturni i turistički centri ovoga regiona. Goražde je najveći grad u regionu i istovremeno njegovo geografsko središte u kom možete uživati na razasutim plažama rijeke Drine, splavariti i obilaziti kulturno-istorijske spomenike kojim ovaj kraj obiluje. Odatle se lako dolazi u Foču koja je na jugozapadu, ili u Višegrad i Rudo koji se nalaze na istoku i jugoistoku. Na istoj udaljenosti se nalazi i Ustikolina i Čajniče. Gornje-drinska regija je okružena prelijepim planinama i kanjonima i ujedno je jedna od najsirovijih područja u cijeloj zemlji nevjerovatne ljepote. Turisticke mogucnosti u ovom regionu su višestruke , naći ćete izuzetno lijepe predjele koji obiluju šumom, rijekama, kulturno-istorijskim spomenicima i bezbrojnim mogućnostima za lov, ribolov, jahanje, planinarenje, zimski turizam, obilaske kulturno-historijskih spomenika, prisustvovanje na lokalnim i međunarodnim manifestacijama, sajmovima i što je veoma važno otkrit ćete koliko su ljudi sa ovih prostora gostoljubivi i da će vam se pružiti mogućnost da probate specijalitete tradicionalne bosanske kuhinje pripremljene od proizvoda sa ovih prostora.
U kratkim crtama ćemo predstaviti pojedine karakteristike gore pomenutih gradova regije:
Foča je dom i Nacionalnom parku Sutjeska ( u kome se nalazi i Maglić 2,386 m, najviši vrh u BiH) i kristalno čistoj rijeci Tari. Ne postoji bolja prirodna atrakcija od ovoga u cijeloj Jugoistočnoj Evropi. Iako ovaj region nije u potpunosti turistički razvijen, njegovo veliko područje nedirnute prirode čini ga idealnim područjem za radoznale, avanturiste i pojedinačne turiste. Ljepota ovog područja ogleda se, prije svega, u ekstremnoj raznolikosti pejzaža; od pitomih dolina, gustih šumskih kompleksa, prostranih planinskih pašnjaka, do visokih, stjenovitih planinskih vrhova. Tu su i prelijepa glečerska jezera Zelengore, zbog svoje ljepote nazvana gorske oči, duboki kanjoni rijeka i mnogobrojni brzi potoci i kristalno bistri i hladni izvori.
U Nacionalnom parku “Sutjeska”, na relativno malom prostoru, skoncentrisano je ogromno blago biljnog i životinjskog svijeta, tako da je ovo područje bilo meta mnogobrojnim naučnicima: botaničarima, šumarskim stručnjacima, geolozima, zoolozima… Ovdje je zastupljeno preko 2.600 vrsta vaskularnih biljaka, sa velikim procentom endemičnih i rijetkih vrsta. Bogata flora sadrži listu od preko 100 vrsta jestivih gljiva, kao i veliki broj vrsta sa Crvene liste, tj. rijetkih, ugroženih i osjetljivih.
Višegrad je udaljen 45 km od Goražda a radnja romana «Na Drini Ćuprija» nobelovca Ive Andrića se odvija upravo u Višegradu. Još uvijek možete prelaziti preko veličanstvenog osmanlijskog mosta izgrađenog tokom 16-tog stoljeća. Most Mehmed-paše Sokolovića (Višegradski most) je stavljen pod zaštitu UNESCO-a 28.06.2007.godine. U Višegradu se nalazi i ljekovita termalna Banja “ Vilina vlas” gdje je temperatura vode između 26 i 34,8°C. Voda je radioaktivna i karbonatna, a njena radioaktivnost na hladnom izvoru je 6,9 MJ, a na toplom 50,5 MJ.
[color=#008000]
Rogatica je udaljena 40 km od Goražda, bogata je planinama , brdima i prelijepom crnogoricnom i bjelogoricnom šumom.Tako da ta ljepota privlaci ljubitelje prirode ,planinare, ljubitelje lova iz cijele države, kao i iz inostranstva. Ergela Borike – na nadmorskoj visini od 1000 metara nalazi se dvadesetak kilometara sjeveroistocno od Rogatice. Prije stotinu godina austrijski strucnjaci su utvrdili da na tom, borickom platou postoje idealni uslovi za uzgoj konja. Osnovali su ergelu, najprije sa bosanskim a kasnije i sa grlima plemenitih pasmina.Prelijepa priroda i njena okolina su bile idealne staze za ljubitelje konjickog sporta, a provozati se sa fijakerima kroz ovu ljepotu predstavlja pravi užitak.Banja Stijena i Dugovještica su dvije pećine sa stalagnitima i stalaktitima koje zadivljuju svojim oblicima. Najznacajniji historiski spomenici su; Spomenici materijalne kulture iz praistoriskog doba :ostaci utvrdenja naselja starih ilira, a one su obicno smještene na brijegovima srednje visine,takvih ostataka ima na više lokacija i to u: Gucevu, Rusanovicima, Golubovicima, na padinama Rudnice, pod Jarevickim brdom, u Osovu dvije Veliki i Mali gradac i dr.Ovi ostaci datiraju od oko 1500 god. prije nove ere u opštini Rogatica .[/color]
Tradicije
Ovdje je nemoguće odvojiti čovjeka od prirode, a naše su odore nastale iz ove brdovite divljine. Tradicionalna muzika još uvijek odjekuje planinskim dolinama, a i gorštaci se još uvijek odijevaju u tradicionalnu odjeću. Naši su nas preci naučili da poštujemo stare načine življenja- među kojima je da gosta tretiramo kao da je član porodice. Možda je naš najčasniji i najljepši znak raspoznavanja – naše tradicionalno gostoprimstvo. Naša tradicionalna kuhinja je neobična i fascinantna mješavina zapadnjačkih i istočnjačkih jela sa jedinstvenim bosanskim akcentom
O BPK
Povoljna klima, plodno tlo, bogatstvo šuma kao i druga prirodna bogatstva pružala su ovom kraju dobru mogućnost da se u davnoj prošlosti na mjestu današnjeg grada nasele ljudi. Ovdje postoje tragovi života iz prahistorije, a arheološka iskopavanja potvrđuju da su naselja Popov Do, Zupčići, Podhranjen i još neka druga mjesta bili naseljeni već u mlađem kamenom dobu. Naselja iz okoline Goražda: Sopotnica, Zidine (Kopači), potiču iz rimskog perioda vrijednosti bosanskog sela. Razvijanje dopunske djelatnosti na seoskom domaćinstvu
Kako je sam grad nastao ili kako je dobio naziv, nema sigurnih podataka, ali se zna da se ime grada prvi put pominje 1378. godine. Tada je zabilježen karavan koji je prevozio so do Vlaha roda Kosača u Goražde. Goražde predstavlja trg koji se razvio zahvaljujući svom položaju na čuvenoom Drinskom putu koji je spajao Primorje sa Srebrenicom. Tu poziciju sikoristili su domaći trgovci kojih je u XIV. i XV. stoljeću preko 70 sa područja Goražda. Ističu se Zlatarići, Novakovići, Ljubavići, Veseokovići i dr. Goražde nije bilo utvrđeno, ali je čitav sklop okolnih tvrđava omogućavao njegov nesmetan razvoj. Goražde je pripadalo Kosačama. Pored pisanih spomenika, dosta materijalnih ostataka govori o životu na ovom prostoru, prije svega nadgrobni spomenici – stećci.
Grad okružuju uzvišenja Mišjak na jugozapadu, Biserna na jugoistoku, Samari na jugu, Gubavica na zapadu i Površnica na sjeveru. Između ovih lijepih šumskih predjela, prkosno i nekada plahovito protječe ljepotica Drina, koja nizvodno od grada, otprilike oko jedan kilometar gubi svoje pravo ime i prelazi u vještačko jezero. Dolina Drine bila je glavna raskrsnica, odnosno saobraćajna arterija na području istočne Bosne. Važan je to put za Primorje, Srbiju, Crnu Goru, dobra veza sa Sarajevom i drugim krajevima. Za sve ove puteve znali su stari Rimljani, srednjovjekovni Dubrovčani i mnogi drugi. Poseban značaj Goraždu u saobraćajnom pogledu davala je pruga uskog kolosijeka Ustiprača – Foča izgrađena 1939. godine. Veći značaj Goražde dobija 1958. godine kada je izgrađen put Goražde – Tjentište – Čemerno – Gacko – Dubrovnik.

Udruženje „ODMOR NA SELU“,
Seada Sofovića Sofe br.10 73000 Goražde Tel:00387 38 222 324 ,Tel/fax:00387 38 222 324 email:info@agroturizam.ba

[mirsad_d]

in reply to: U i oko Rogatice #14578

5ta Strana Svijeta
Web – Magazin BH Dijaspore
Kolumnista PSS Magazina putuje Bosnom kroz gradove: ROGATICA
2009-08-08 22:30:36

Piše MUSTAFA SMAJLOVIĆ

LAŽI O ODRŽIVOM POVRATKU SU SAMO NOVO DOSIPANJE SOLI NA ŽIVU RANU

Prema popisu stanovništva iz 1991.godine, na području rogatičke općine živjelo je ukupno 21.978 stanovnika: Bošnjaci – 13.209 (60,10%), Srbi – 8.391 (38,17%), Hrvati – 19 (0,08%), Jugosloveni – 186 (0,84%), Ostali – 173 (0,81%). Nakon agresije na BiH (1992.-1995.) demografska slika je u popunosti izmijenjena u korist nesrba. Od Daytona do danas šta se (nije) uradilo po pitanju održivog povratka u ovaj južni dio istočne BiH?
Iz pravca Sarajeva prilično očuvan put preko Romanije doveo me je u živopisnu dolinu riječice Rakitnica, u kojoj se ugnijezdio gradić Rogatica. Geografski gledano gradsko naselje i okolina leže u južnom dijelu istočne Bosne, na nadmorskoj visini od 525 metara. Rogatičku kotlinu sa sjeverozapada omeđuje planinsko uzvišenje Ljun, a s istoka i jugoistoka poput niski na đerdanu brda Crven, Tmor i Zasada. Rogatica je središte sliva Rakitnice, a u širem smislu i srednjeg toka riječice Prača. S istoka Rogatici gravitira područje koje se prostore do rijeka Žepe i Drine na Slapu, dok se prema sjeverozapadu njena gravitaciona zona prostire do Han Stjenica i velike visoravni Glasinac.
Kroz srce ovog gradića, čije se ime prvi put pominje 1425.godine u dokumentima Dubrovačkog arhiva (Monumanta Ragusina), protiče riječica Rakitnica. Njen izvor je podno Stupnog dola na nadmorskoj visini od 800 metara. U blizini bilo je bošnjačko selo koje je nosilo ime ove riječice. Nažalost, u ratu (1992.-1995.) Bošnjaci su pobijeni, a selo je spaljeno i porušeno. Nizvodno pritoka Bereg ojačava vode Rakitnice, a u samom gradu pridružuju se dva potoka Toplik i Gračanica. Nizvodno, kroz moćni kanjon, put dalje vodi prema Ustiprači, raskrsnici puteva prema Višegradu i Goraždu.
Rogatički kraj, u zagrljaju susjednih općina Goražde, Rudo, Višegrad, Srebrenica, Vlasenica, Han Pijesak, Sokolac i Pale, pretežno je srednjeplaninski. Od cijele površine rogatičke općine, koja zaprema 66,437 ha, dvadesetak odsto zemljišta otpada na visinu od 500 m, dok je osamdesetak odsto planinsko zemljište s visinom između 800 i 1900 metara nadmorske visine. Planine su na istočnoj, jugozapadnoj i sjevernoj strani. Najviše i najveće su Devetak (1 417 n/v), Sjemeć, Tmor, Bokšanica (1 254 n/V).

Rogatica

KROZ HISTORIJU

Historičari bilježe da su na ovim prostorima živjeli Iliri, Rimljani i Avari. Najsigurnija potvrda su spomenici iz prahistorijskog doba, gradine i gomile, koji dokazuju da najstarija ljudska naselja u rogatičkom kraju datiraju mnogo prije nove ere. Najstarije naselje iz tog perioda nalazilo se na Gracu, brijegu pored riječice Rakitnica. Neka obilježja rimske civilizacije, na prostoru između Strmog Lunja i Rakitnice, na kome se danas nalazi sjeverni dio grada, postoje i danas. Nakon pada Rimskog carstva 395, Slaveni su ove krajeve počele naseljavati u prvoj polovini VII stoljeća.
Koliko je u srednjem stoljeću grad sa užom okolinom bio gusto naseljen, pokazuju nekropole sa nadgrobnim spomenicima na 88 lokaliteta, sa čak 2628 stećaka. U dokumentima Dubrovačkog arhiva (Monumanta Ragusina), te drugim sačuvanim spisima, znano je da je rogatički kraj bio centar bogatog stočarskog kraja u XIV stoljeću. Za vrijeme vladavine Kralja Tvrtka Kotromanića (1353-1391) Rogatica je bila vezana za utvrđenje Borač i za njegove feudalne gospodare Radenoviće ond. Pavloviće, koji su vladali istočnom Bosnom. (Borač je bio značajni politički, privredni i kulturni centar u kome su Pavlovići izdavali povelje, primali strane izaslanike i imali stalne družine glumaca i muzičara). Grad u kome su bili dvorovi vlastele leži iznad lijeve obale Prače, u današnjem selu Varošište. Turci su Borač zauzeli 1466. godine, da bi ga pet godina kasnije napustili. Pored ostataka grada u selu Varošište nalazi se bogata nekropola stećaka kao i temelji crkve u predgrađu. Neki historičari su skloni tvrditi kako su stećci grobovi Petra i Radoslava Pavlovića, nasljednika dvora, koji su pali u borbi protiv Turaka 1420. godine.

NAZIVI ROGATIČKIH NASELJA

ČELEBI PAZAR

U nekim pisanim dokumentima današnje ime Rogatice se pominje početkom 15. stoljeća, a već krajem 15. stoljeća bilježi se ime Čelebi Pazar po Mehmedu Čelebiji sinu Isa-begovom. Čelebi na turskom znači “gospodski – plemenit”.
Historičari su zabilježili: „Mahale su se obično u to doba formirale oko džamija pa tako imamo prve mahale u Rogatici i to: Sinan vojvodinu mahalu, Oruč-aginu mahalu, Husein-begovu mahalu i Carevu mahalu ili Hangariju kako su je još zvali. Početkom 16. stoljeća Čelebi Pazar dobiva prvo javno kupatilo s toplom i hladnom vodom – hamam. Izgrađen je vodovod, kojim je dio čaršije dobio pitku vodu. Na česmama ispred džamija muslimani su uzimali abdest, a putnici dobronamjernici kao i ostalo stanovništvo moglo se tu osvježiti i napiti hladne vode. Već 1528. godine Rogatica ima čaršiju koju čine: zanatske radnje, dućani, karavan-saraji, a nedugo zatim musafirhane, mektebi i napokon medresa. Dućani u čaršiji rađeni su na tradicionalni način. Bilo je dućana i na dvije etaže…”
Prema sačuvanim dokumentima „rogatička čaršija bila je koncentrirana u jednoj ulici s dućanima po jedan, dva ili više pod jednim krovom. Mnoge od objekata je izgradio poznati legator Husein- beg Arnautović. U to doba obale riječice Rakitnice su mostile dvije kamene ćuprije Kanarska ćuprija i Donja ćuprija. U istom periodu podignute su i prve džamije. Uz njih nastaju mahale kao i djelovi grada za stanovanje, za razliku od čaršije u kojoj se obavlja poslovni i javni život. U to doba u čaršiji egzistiraju zanatlije kao što su sabljari, kožari, krojači, kovači, nalbanti, aščije, pekari, berberi, abadžije… U 16. stoljeću sagrađeno je nekoliko džamija: Tekijska, Oručagina, Arnaudija, Careva džamija, Sudžaudinova ili Čaršijska džamija, Serhadija… U tom periodu sagrađena je i medresa koja se nalazila kraj Čaršijske džamije. Sagrađena su i četiri mekteba i to uz džamije Arnaudiju, Tekijsku, Carevu i u Gračanici. U viševjekovnom periodu osmanske uprave Rogatica se razvila u značajnu orijentalnu varoš i postala sjedište kadiluka. U tom periodu kadiluk je dao više ličnosti koje su u Osmanskom carstvu vršile visoke funkcije, spomenimo samo tri velika vezira: Sinan – paša Borovinčić, Ali-paša Pračić, Mehmed-paša Sokolović…” Hroničari rogatičkog kraja bilježe i ovo: „Trebalo bi i vremena i prostora spomenuti sve kadije i muftije, vojskovođe, begove, ajane i drugi učene i značajne ljudi koje je iznjedrila Rogatica i njegova okolica”.

AUSTROUGARSKI PERIOD

Tokom Austrougarske vladavine, od 1878.godine, mijenja se struktura stanovništva u Rogatici. Prvo se doseljava nekoliko židovskih porodica i trgovaca drugih nacionalnosti, austrougarskih oficira i činovnika, a s okolnih sela u čaršiju se naseljavaju Srbi. U pregledu mjesta i statistici stanovništva u Bosni i Hercegovini objavljenom na njemačkom jeziku 1880. godine, predstavljeni su rezultati prvog popisa, koji je Austro-Ugarska monarhija organizirala i među kojim nalazimo sljedeće podatke: Rogatica 1879. godine ima 1.831 stanovnika, 444 kuće i 471 stan. Vjerska struktura stanovništva je izgledala ovako: Muslimani 1.693 (92,46 %), Pravoslavci 131 (7,16 %), Židovi 6 (0,32 %), Katolici 1 (0,06 %). Rogatica se kao urbano naselje tada nalazila na 28. mjestu u Bosni. Sa austrougarskom upravom u ovaj kraj, kao i u cijelu Bosnu prodire i europska kultura. Ona se najprije očituje u uvođenju latinčnog pisma u javnom prometu, u odlasku sve većeg broja mladih ljudi na školovanje u razne europske sveučilisne centre. Tako se među prvim bosanskim muslimanima, koji su stekli visoko europsko obrazovanje, bili i Rogatičani. Među njima je najpoznatiji ljekar dr. Avdibeg Bukvica. Zabilježeno je da je od 1883. godine u Rogatici počeo raditi i prvi civilni doktor.
U tom periodu sagrađeni su mnogi objekti. Tako su vojne jedinice 1879. godine izvršile potpunu rekonstrukciju puta Sarajevo-Rogatica-Višegrad u dužini 148 km. Odmah iza toga izgrađen je put Rogatica-Goražde, 26 km. Na Borikama je 1895.godine osnovana ergela za uzgoj konja bosansko-brdske i arapske pasmine. Tokom 1905/1906. godine izgraden je moderni vodovod u dužini od četiri kilometra. Iz strateških razloga izgrađena je i istočno-bosanska pruga koja je dobrim djelom prolazila kroz područje tadašnjeg rogatičkog sreza. U 1906. godini izgrađen je i put do Mesića u dužini od devet kilometara. Iza 1908. godine izgrađena je i gradska kanalizacija. U krugu vojnih baraka na ulazu u grad izgrađena je dvospratna zgrada vojne kasarne. Godine 1900. u Rogatici niče prva pilana za preradu drveta Bećir-age Čapljića. U Kovanju nadomak grada počinje s radom ciglana Nur-bega Brankovića. U srcu grada vanjskim izgledom i ljepotom posebno su se isticale kuće Hadži Nurudin ef. Hafizovića i Suljage Vajzovića. Na čelu gradske općine nalazio se popularni gradonačelnik dr. hadži Ahmed-beg Bukvica. Prema popisu iz 1910.godine rogatički srez imao je oko 1.400 kmetovskih porodica. U monografiji Rogatice, po popisu koji je 1910.godine izvršila austrougarska admistracija, od 699 zemljoposjedničkih porodica u ovom ataru: 644 su muslimanske (92,13%), 52 srpske (7,4%), dvije hrvatske (2,29%) i jedna jevrejska (0,14%). Pa ipak, muslimansko stanovništvo bilo je nepovjerljivo prema Austro-Ugarskoj, tako da se znatan broj muslimana ovog kraja iseljava prema Turskoj, Sarajevu i centralnoj Bosni, Naročito je to došlo do izražaja u vremenu od 1914-1918. godine.
IZMEĐU SVJETSKIH RATOVA

Agrarnom “reformom” 1920. godine kraljevina SHS, a kasnije Jugoslavija, nasilno mjenja strukturu vlasništva razvlaščujući muslimane i uvodeći u posjed srpsko stanovništvo. Zemljište oduzeto od veleposjednika-begova trebalo je pravedno dodjeliti svim bezemljašima, a među njima je bilo i muslimana. To kraljevina SHS nije učinila, nego je svu oduzetu zemlju dodjelila isključivo srpskom stanovništvu. Od 1919. pa do 1949. godine Rogatički srez se prostirao na 1.465,25 km2 i obuhvatao je područja sadašnjih općina Rogatica i Sokolac, te djelove općina Han Pijesak (Podžeplje), Vidšegradske općine (Međeđa), Goraždanske općine (Ustiprača) i Paljanske općine (Hrenovica i Prača). Godine 1919. u Kukavicama otpočela je eksploatacija ugljenokopa, a naročito to dolazi do izražaja od 1923.godine. U 1928. godini napravljena je i žičara koja je ugalj direktno transportovala na željezničku stanicu u Mesiće. U vremenu od 1928-1932 godine u kulturnom životu Rogatice aktivno je učestvovao i književnik Hasan Kikić, koji je u Rogatici učiteljovao. U gradu je Građanska škola otvorena 1926. godine. Mreža osnovnih škola se proširuje. U to doba bilo je 186 zanatskih radnji, 79 trgovinskih radnji, te 68 ugostiteljska objekta. U gradu se 1936. godine otvara prva prodavaonica obuće “Bata”….
Raspad Kraljevine Jugoslavije Rogatica je dočekala kao srednje razvijena bosanska varoš s dosta trgovina, zanatskih i ugostiteljskih objekata, nekoliko industrijskih objekata i građanskom školom. Već 1941. godine znatan broj Bošnjaka iz Rogatice i rogatičkih sela priključio se NOB-u. U jesen iste godine od rogatiučkih Bošnjaka formirana je Muslimanska četa, a kasnije i Muslimanski bataljon u okviru Romanijskog partizanskog odreda da bi se, nedugo poslije toga, uključili u Šestu i na kraju, u proslavljenu Šesnaestu muslimansku udarnu brigadu.
Neka od bošnjačkih sela postoje još samo na zemljopisnoj karti. Evo svih naziva abecednim redom: Agarovići, Babljak, Beći, Begzadići, Beheći, Berkovići, Bjelogorci, Blažujevići, Borač, Borika, Borovac, Borovsko, Božine, Brankovići, Brčigovo, Brda, Brezje, Bulozi, Burati, Čadovina, Čavčići, Čubrići, Dobrače, Dobrašina, Dobromerovići, Dobrouščići, Drobnići, Dub, Dumanjići, Đedovići, Ferizovići, Gazije, Godomilje, Golubovići, Grivci, Gučevo, Guždelji, Jarovići, Jasenice, Kamen, Karačići, Kopljevići, Kovanj, Kozarde, Kozići, Kramer Selo, Krvojevići, Kujundžijevići, Kukavice, Kusuci, Lađevine, Laze, Lepenica, Lubardići, Ljubomišlje, Mahala, Maravići, Medna Luka, Mesići, Mislovo, Mrgudići, Nahota, Obrtići, Okruglo, Orahovo, Osovo, Otričevo, Pašić Kula, Pavičina Kula, Pešurići, Pijevčići, Planje, Pljesko, Plješevica, Podgaj, Pokrivenik, Pribošijevići, Pripečak, Prosječeno, Purtići, Radič, Rađevići, Rakitnica, Ribioc, Rogatica, Rusanovići, Seljani, Sjemeć, Sjeversko, Slap, Sočice, Stara Gora, Starčići, Stari Brod, Stjenice, Stop, Strmac, Sudići, Surovići, Šatorovići, Šena Krena, Šetići, Šljedovići, Šljivno, Štavanj, Trnovo, Varošište, Vragolovi, Vratar, Vražalice, Vrelo, Vrlazje, Zagajevi, Zagorice, Zakomo, Ziličina, Žepa, Živaljevići i Živaljevina.

AGRESIJA, DAYTON, PUTEVI POVRATKA

U agresiji na BiH (1992.-1995) u potpunosti mijenja se demografska slika na području općine, koja je Daytonskim sporazumom ušla u sastav RS. Prema popisu stanovništva iz 1991.godine na području rogatičke općine živjelo je 21.978 stanovnika rasporedenih u 11 mjesnih zajednica: Berkovići, Borika, Gučevo, Kozići, Kukavice, Mesići, Osovo, Rogatica, Seljani, Stjenice i Žepa. Podaci kazuju da je na području općine bilo 29 čisto bošnjačkih sela, 31 čisto srpska sela i da je bilo 59 mješovitih sela, od tog broja 40 s bošnjačkom većinom i 19 sa srpskom većinom. Tabela sa preciznijim podacima popisa iz 1991.godine kazuje da je na području općine živjelo: Bošnjaci – 13.209 (60,10%), Srbi – 8.391 (38,17%), Hrvati – 19 (0,08%), Jugosloveni – 186 (0,84%), Ostali – 173 (0,81%). Ukupno: 21.978 stanovnika. Nacionalna struktura na području grada Rogatice po popisu iz 1991.godine: Bošnajci – 5.681 (63,72%), Srbi – 2.971 (33,32%), Hrvati – 16 (0,17%), Jugosloveni – 140 (1,57%), Ostali – 108 (1,22%). Ukupno: 8.916 stanovnika. Vlasništvo nad zemljom: Državno valsništvo – 73,7 %, zadružna svojina – 1,2%, u svojini Bošnjaka – 14,45 %, u svojini Srba 9,20%. U popisni list za popis 1991. godine prvi put je unesena oznaka “bosanski jezik”. Da govore bosanskim jezikom izjasnilo se 55,66 % stanovništva, a da govori “srpski jezik” izjasnilo se 43 % stanovnika općine Rogatica.
Iako se danas u nekim medijima, pa i službenim dokumentima, pominju „zahvalne” cifre broja povratnika Bošnjaka na područje rogatičke općine, u odnosu na prijeratni period to je tužna statistika.Bolje je jednom vidjeti okom nego hiljadu puta čuti ili pročitati. Potpisnik ovih redova, pohodeći neka rogatička seoska naselja (Žepu, Vragolove, Kovanj, Rakitnicu…), na licu mjesta mogao se uvjeriti u stvarno stanje. Nove kućice (čitati: mrtvi kapital!) iskrivljuju stvarnu sliku povratka. Od novog krova nad glavom nikakve fajde nema prazan želudac. Kada krče crijeva, odluka o povratku jenjava. Ljubav prema rodnom japraku je, ipak, u stomaku. Večina obnovljenih kuća je tek samo „vikend-svratište” u zavičaj. U gradu, bošnjački povratnici, koji su se vratili da ostanu, mogu se lahko prebrojati. Krivicu treba tražiti među onima koji jezikom „mlate praznu slamu” o održivom povratku, a ništa ne čine da se povratnik preživi na djedovini sa koje je nesretnik prognan. Problem kako preživjeti neodrživi povratak, možda je za nijansu lakši od bijega ispred kame u rukama krvoloka? Kako zabosti mehku riječ u tvrdo uho birokratije u kojoj nacionalisti odveć slave pobjedu kako se etnički očeišćeni prostori iznova čiste u nemoći ratom preživjelih žrtava da se vrate na svoje. Laži o održivom povratku su samo novo dosipanje soli na živu ranu. Zaobilaženje istine u isto vrijeme vrijeđa povratnike i pogoduje planerima podmuklog plana za odcjepljenje RS od matice Bosne. Na pitanje novinara „Slobodna Evropa”, od čega žive oni koji su se vratili, Alija Pavica, predsjednik za povratak Rogačana, izjavio je: „Radi se uglavnom o starim i iznemoglim ljudima. Oni žive od svojih penzija ili bolje rečeno od crkavice. Previše su stari da bi obrađivali zemlju, bez obzira da li imaju velika ili manja imanja. Omladina se ne vraća, jer niko ne stvara uslove za njihov povratak, niti stimuliše omladinu da se vrati, naročito u ruralnom dijelu…”
Ruku na srce, ima dosta toga obnovljenog, ali sve je to još daleko od željenog. Poseban napredak je prisutan u obnovi porušenih vjerskih objekata, te otud se može kazati kako Islamska vjerska zajednica BiH uveliko prednjači ispred drugih. Do sada su u potpunosti obnovljene džamije u Žepi (sredstvima iranske humanitarne organizacije BIRDS), u Košutici (sredstvima vakifa hadži Galiba Hadžića), u Kramar Selu (uloženim sredstvima uglavnom od džematlija)… I u Vragolovima je 1. avgusta ove godine svečano otvorena džamija pred više hiljada vjernika… Novi stari sjaj su dobile ili trebaju dobiti džamije u Lubardićima, Novoseocima, Đedovićima, Živaljevićima, Kukavicama, Batovu… Rogačane i sve dobre ljude diljem svijeta veseli i rekonstrukcija Šudžauddin ili Čaršijske džamije u gradu (čiji je investitor turska humanitarna organizacija BIAT), te obnova džamije u Košutici… Obnove porušenih džamija (kojih je prije agresije bilo 23 i 3 mesdžida), bez dvojbe, uljevaju značajnu sigurnost povratnicima. Svojom ljepotom otvaraju oči. Svrhom ispunjavaju duše pobožnika. Nadovezujući se na promišljanje o održivom povratku, fala Bogu u ovom kraju džamija će ponovo biti, što nije sigurno za Rogatičane, koji su se, pored Sarajeva i Goražda, raspršili na sve četiri strane svijeta. Mnogi su otišli bez povratničke karte u BiH, jer poražavajuća brojka je onih koji su u gradu Rogatici prodali svoj imetak za bagatelu. Prema nekim pokazateljima takvih je više od 90 odsto. Tuga!

RIJEČ POVRATNIKA

Uzvišen je osjećaj vratiti se i ponovo živjeti na svome. Iskonski zov zavičaja je jači od svakog drugog mjesta u kome je čovjek našao životno pribježište ili sigurno utočište. Nemjerljiva je sreća probudi ti se u svojoj kući – kazaće vam gotovo svi koji su se vratili da ostanu. Među takvim su uglavnom ljudi u zalasku života, ili oni koji nemaju drugog izbora.

Mulija Hodžić sa sinovima

Tamo, gdje se regionalni drum iz pravca Han Stjenica strmo spušta u dolinu Rakitnice, podno najoštrije okuke na kilometar od Rogatice, ugnijezdilo se povratničko naselje Kovanj. Među prvim povratnicima u ovo prigradsko selo bili su supružnici Ibro i Mulija Hodžić. Mulija, koja je ukoračila u sedmu deceniju života, kazuje: – Vratili smo se na ruševine 27. aprila 2002. godine. Jedva smo skuckali nešto materijala da podignemo krov nad glavom. Svega je manjkalo; hrane, novca, građevinskog i sjemenog materijala… Sa suprugom sam išla i radila drugome za dnevnice… Kada smo se malo urahatili, misleći da poživimo makar podstarost, suprug Ibro preseli na onaj bolji svijet 20. novembra 2005. godine…
Mulija nije ostala sama. Veli s ponosom kako je sa rahmetli Ibrom „izrodila” tri sina: Muamera, Muhidina i Osmana. Dobila je i unučad, pa je život u Kovanju ponovo lijep. Kao nekad, ispod obnovljene kućice nalaze se vrtovi puni berićeta, voćnjaci su uređeni, a i avlija je ponovo u cvijeću. Mirisi kadifica, nevena, ruža kalemuša, kalopera i sabahčića šire se do vrtova zasijanih mrkvom, peršunom, lukom, paradajzom, krastavicama… – Šućur i voćnjaci su fino rodili, pa će se zimus moći pojesti „trgana” jabuka i kruška, a biće i bestilja od šljiva i pekmeza od jabuka.
Ova brižna majka, nana i svekrva, kaže kako se posebno raduje bogatom urodu ljetine zbog djece, snaha i unučadi. – Sve što ovdje uberemo rukom, zdravo je. Šta može biti bolje od domaće zimnice? I torbak, u kome se nađe naša voćka, miriše. Neka djeca imaju. Kad oni imaju, meni je duša puna – veli Mulija i ističe kako se preporodila otkako se vratila na svoju avliju. – Ujutro se budim radosna što sam u svome i na svome – kaže.

Povratnički vrt pod kućom
U Podhrid vratila se Munira Tontula, djevojačkog prezimena Smajlović.
„Što je sela oko Rogatice, najljepše su moje Kukavice”, prisjeća se povratnica Munira pjesme koju je još u djevojačkom kolu pjevala. Kaže kako je sve prognaničke i muhadžirske boljke zaboravila otkako se vratila u svoju avliju. – Ovdje je i zrak ljekovit – veli i dodaje kako se prije 66 godina plačom oglasila u Kukavicama. – U onaj rat, 1943.godine, rodila sam se ovdje. Imala sam tri godine kada sam se iz muhadžirluka vratila s roditeljima. Bi mi suđeno da podstarost činim isto. Po drugi put se vratih kao muhadžirka. Neka me ovdje. Nigdje mi nije bolje.
Niti jedne priče ne liječe jedna drugoj kao prognaničke.
Ljeto je za povratnike praznik. Tada ožive sela. Iz dijaspore nahrle potomci. Stare roditelje obraduju sinovi, snahe, unučad… Dolaze i oni koji žele da oči napoje zavičajnom ljepotom, pa odu uz obećanje da će, nekada, i oni nešto sagraditi. „Neka se zna da je moje!” – vele. Neki urede mezaristane, pouspravljaju nišane, a neki uz hladni potok Toplik, Gračanicu ili riječicu Rakitnicu, okrenu janje na ražnju. Zapjeva se, zasvira, bezbeli i popije, jer nigdje nejma takvog rahatluka kao u zavičaju. Dođu i odu. Ostanu oni koji neće ili nemaju gdje. Kao sjenice ptice ostaju da prezime oštru bosansku zimu. Preživljavaju na mrvicama i dobro im je, kažu. Malo ko i od rodbine hoće da prizna kako neće uvijek biti tako.

Munira Tontula sa susjedama

„Smrt je bliža od jake za vratom” – kaže jedan od oronulih i istrošenih staraca iz sela Vragolovi i dodaje: „Bože, strah me je i pomisliti šta će biti sa ovim krajevima kada mi stari poumiremo?”

O, Rogatico!

[mirsad_d]

in reply to: Obavijest o umrlim #14577

[mirsad_d]

in reply to: Cuvajmo nasu okolinu !! #14576

2010. bi mogla biti najtoplija godina ikad
objavljeno: 11. 08. 2009 · autor: ajdin-k · rubrika: Magazin

Meteorolozi najavljuju da bi zbog svega ovoga 2010. godina mogla biti najtoplija ikad zabilježena

sunce3 2010. bi mogla biti najtoplija godina ikad Novi El Ninjo je počeo. Sporadično zagrijavanje Pacifika, koje može promijeniti vremenske prilike širom svijeta, sada se intenzivira, kažu meteorolozi, objavljuje londonski The Independent.

Tako će se u narednih nekoliko mjeseci povećati suša u Africi, Indiji i Australiji, očekuju se obilne kiše u Južnoj Africi, dok će u Velikoj Britaniji temperatura ekstremno oscilirati – od toploga do hladnoga.

Meteorolozi najavljuju da bi zbog svega ovoga 2010. godina mogla biti najtoplija ikad zabilježena, prenio je RFE.

Ciklični fenomen koji se javlja svake dvije do sedam godina umnogome određuje globalne vremenske prilike.

El Ninjo iz 1997.-1998. u kombinaciji s globalnim zagrijavanjem prouzrokovao je da 1998. godina bude do sada najtoplija ikad zabilježena u svijetu. Svijet je tad prolazio kroz velike suše, a nemali broj katastrofalnih požara je buktao u jugoistočnoj Aziji.

Meteorolozi ne očekuju da će ovaj El Ninjo biti jednak onom iz 1998. godine, ali moguće je da će biti drugi po jačini.

Profesor Chris Folland iz Met Office Hadley Center for Climate Prediction and Research kaže: “Vrlo je vjerovatno da ćemo svjedočiti još većem globalnom zagrijavanju nego proteklih godina. Ustvari, već mu svjedočimo.”

El Ninjo je globalni atmosfersko-okeanski fenomen koji nastaje uslijed fluktuacija pravaca vjetrova i temperature vode u tropskom dijelu Tihog okeana.

fena / bih-x.info

[mirsad_d]

in reply to: IZ susjednih opstina #14575

Svečano zatvoren “Festival prijateljstva”

objavljeno: 10. 08. 2009 · autor: ajdin-k

Festival prijateljstva, GorazdeUz veliki vatromet, festivalsku himnu “Pruži mi ruku, prijatelju” te spuštanje festivalske zastave sinoć je u Goraždu svečano zatvoren 12. internacionalni “Festival prijateljstva – Goražde 2009″.

Hiljade posjetilaca na platou ispred Gradske dvorane “Mirsad Hurić” pozdravio je načelnik Općine Goražde Muhamed Ramović koji je uz riječi zahvalnosti svim učesnicima i publici označio kraj ovogodišnjeg festivala, dok su festivalsku zastavu zajedno spustili učenici generacije goraždanskih srednjih škola te mladi iz turskog grada Gaziemira.

Nakon ceremonije svečanog zatvaranja u posljednjoj festivalskoj noći brojnu publiku zabavila je popularna bh. pjevačica Šemsa Suljaković te brojni goraždanski interpretatori.

Zatvaranju je prethodila “Umjetnička večer u zavičaju” koju su u sali Centra za kulturu priredili Šemsudin i Emina Gegić. Upriličena je promocija stručne, dvojezične (bosansko-italijanske) knjige “Dida” Emine Gegić te održana projekcija svjetski nagrađivanog dokumentarnog filma “Ambasadori uče jezike” autora i reditelja Šemsudina Gegića, a koji je po njegovim riječima, upravo u Goraždu doživio svoju bh. premijeru.

U Gradskoj galeriji u Goraždu upriličeno je otvaranje izložbe djela nastalih na ovogodišnjoj likovnoj koloniji “Boje prijateljstva” u čijem radu je učestvovalo oko 30 umjetnika iz BiH, Austrije i Španije. Djela nastala u koloniji umjetnici su tradicionalno i ove godine darovali gradu Goraždu poklonivši 50 novih radova, što uz ranijih oko 450 prikupljenih tokom prethodnih festivala čini vrijednu zbirku od 500 vrijednih djela. Ovogodišnju izložbu otvorila je Ketrin Erve, predsjednica Kolektiva “Bretanja” iz Francuske.

Od 1. do 9. augusta “Festival prijateljstva” okupio je više od 1.000 učesnika, umjetnika iz 20-ak zemalja Evrope i svijeta koji su priredili brojne sadržaje za sve ukuse i generacije, a Festival je i ove godine pobudio interesovanje na desetine hiljada posjetilaca iz BiH i inostranstva.

Organizator “Festivala prijateljstva” bila je Općina Goražde u saradnji s brojnim drugim institucijama, ustanovama i sponzorima.

fena / bih-x.info

[mirsad_d]

in reply to: Narodne izreke i narodne poslovice #14565

Ljubav je kao živa u ruci. Otvorite li je ona će ostari. Stisnete li je ona će nestati…

[mirsad_d]

in reply to: Cuvajmo nasu okolinu !! #14564

http://www.dw-world.de/dw/0,,10044,00.html

[Author]

Posts