Forum Replies Created

Viewing 15 posts - 1,426 through 1,440 (of 1,517 total)
  • Author
    Posts
  • Mare
    Participant
      Post count: 1546

      Jednog dana krecemo marsirati.Dvadesetak kilometara.Posto je predvidzeno da se istog dana vratimo u bazu spremili smo lahke rusake.Izmedzu osamnest i dvadeset kila.Hrana,municija i voda.Svako mora imati sest litara vode se sobom.U Dzibutiju je minimalna kolicina koju popijes dnevno.Ne nosimo beretke nego one safari sesire.Odmah su nas podijelili u tri grupe.Izmedzu nas smo postali « neprijatelji ».Svaka grupa na svoju stranu.Zadatak je naci otale grupe i eliminisati ih.Ne brinite se ,pucamo sa onom manevarskom municijom.Niko nije stvarno ubijen.Sa mojom grupom penjuci se na jedno brdo cujemo mjaukanje.Sef mi rece da idem da vidim sta je to.Rece mi da budem oprezan,u Dzibutiju ima geparda.Popenjem se pa predzem preko jedne ovece stijene.Iza stijene mala pecina,ili bolje receno rupa.Gledam odozgo.Ispred rupe tijelo jednog geparda.U pocetku sam se prepao misleci da onako,lezi jer okolo tog tijela, jedna mala beba geperd ne prestaje trcati i mjaukati.Cucnem pa pogledam malo bolje.Po tijelu puno muha.Ne mice se Shvatijo sam ,a to cu vidjeti kasnije, da je mrtva..Jeste to je bila majka one male mackice.Da bi bijo siguran gadzam je kamencicima.Ne mrda .Sidzem sa stijene.Ona mackica pobjeze odma u rupu.Sef me zove .Pita me jeli sve u redu.Jeste .Odgovorih mu a u isto vrijeme spustim ranac.Izvadim rukavice.Poslije cucnem i pokusavam uhvatiti malog geparda.Boji se,ono puse ko macke koje je napalo pasce.Onako naivno,zovem ga,tepam mu ko da je to ona nasa kucna macka.Mlati sapama,pokusava da me ogrebe.Uspjeh ga uhvatiti iza vrata.Onako kako hvatamo male mackice.Izvucem ga iz rupe,pokupim moj rusak i pusku pa se vratih dolje gdje me cekase ostali.Kad su vidili sta imam u ruci svi su bili odusevljeni.Osim sefa.Sta ces sa tim,pita me.Majka mu je mrtva,ako ga ostavimo i on ce umrjeti odgovorih mu.Ma mi smo na zadatku ko ce se brinuti o toj zivotinji.Ja rekohmu.I ja,i ja rekose jos dvojica.Bice nasa maskota.Uredu ali ako bude problema moracete ga se otarasiti.Ponovo skinem rusak.Izvadim tri cuture vode pa ga stavim unutra..Zatvorim rusak tako da nemoze izaci a i ostavim dovoljno otvoren da moze da dise.Taj dan smo izgubili te ratne igre.Upali u zasjedu.Svi ko bajagi mrtvi.Medzutim po povratku u centar kad su ostali vidili sta sam donijo ,postali smo glavni.Uskoro je onaj mali gepard posto mjezimac sviju.

      Mare
      Participant
        Post count: 1546
        in reply to: U i oko Rogatice #6847

        Cekam sa nestrpljenjem:lol:

        Mare
        Participant
          Post count: 1546

          Sutradan ustajanje u cetri sata.Da se urade stvari dok je malo ko bajagi hladno.U cetri ujutro 17 stepeni.Da bi nas zagrijali ,prvo trcimo.U uniformama i cizmama.Poslije treba da se kotrljamo po zemlji,pijesku,kamenju.Veremo se po stijenama ,rijetkom drvecu.Kaze ti u vodu.Mi trcimo u more.Odmah se deru. »Ko vam je reko da idete u vodu,niste ovdje na godisnjem odmoru izlazite napolje ».Pa tako desetak puta uzastopno.U vodu,iz vode.Poslije tri sata,svi smo umorni.Puste nas da doruckujemo.Odmah poslije dorucka nastavljamo sa malo teorije.Kako se kamuflirati ,kako praviti zamke za divlje zivotinje.Obuka ,kako preziviti u pustinji.Kako praviti most od konopaca,kao na onoj slici.I sve sto moramo raditi oni instruktori hronometrisu.Ako stavimo previse vremena onda moramo poceti sve iz pocetka.Nadajuci se da cemo to uraditi brze nego zadnji put.Ali to je nemoguce.Sto vise ponavljas sve vise si umoran.U prvih sedam dana « samo » trojica zavrsise u bolnici.

          Mare
          Participant
            Post count: 1546
            in reply to: U i oko Rogatice #6836

            Sele bilo bi fino ako autor i izdavac ti daju pravo da nam to postavis na Rog.com

            Mare
            Participant
              Post count: 1546
              in reply to: Crni humor #6835

              Udze ucitelica u razred.Na tabli malim slovima pise”Penis”.Sva ljuta okrene se pa pita “ko je ovo napiso.Tisina niko ne odgovara.Ona uzme spuzvu i izbrise.Sutradan i sta stvar napisana na tabli.samo malo vecim slovima.Ona ^pet “ko je ovo napiso”.Niko ne odgovara.I tako svaki dan ona rijec na tabli.Slova sve veca i veca.Svaki put ona trlja tablu sa spuzvom da izbrise.Jednog dana udze u ucionicu a na tabli pise”Sto ga vise trljas on postaje veci”:woohoo:

              Mare
              Participant
                Post count: 1546

                Slike sa obuke za komandose.

                Ovo moramo prvo napraviti da bi poslije presli.

                500 metara.Ko kobasica.Ne vidi se, zavrsava se u moru.

                350 kila zeljeznih sina, pa trcite.

                Tri i po metra.Ne smijes ispod, moras preko.

                Mare
                Participant
                  Post count: 1546

                  Evo vec dva dana je frka.Dobijo sam listu stvari koje moram ponijeti samnom .Nesmijem nista zaboraviti.Idem na obuku za komandose.To traje skoro dva mjeseca.Pricali mi oni koji su bili.Kazu da nije nimalo lahko.Deset puta gore nego ona obuka u Francuskoj.I poslije samshvatijo da su u pravu.Pa dodze i dan polaska.Penjemo se na kamijone.Ima nas tidesetak.Pravac taj centar za obuku.Daleko je nekih 17 km od kasarne.Pejzazi kroz koje prolazimo su tipicno dzibutijanski.Ili je samo kamenje ili samo pijesak.Sto se tice vegetacije jedno drvo svaka tri kilometra.Ponekad sretnemo ponekog dzibutijanca sa kamilama.Cudim se nikad ne vidim te ljude da jasu kamile.Stalno pjeske.Kamile povezane.Za rep one sto je ispred vezu onu sto je prati.Na kamilame je sve sto posjeduju.Zena,djeca,sudze,sator,hrana.Nomadi.Sjecam se jos uvijek tog trenutka kad se iza jedne krivine ukaza more.Crveno more.Dvije male kuce,nekoliko velikih satora samo sa krovom .Gumeni vojni camci.I to je sve.Silazimo sa kamijona i postrojavamo se.Pred nama sef centra sa instruktorima.Odrza nam svoj spic.Poslije nam rekose da idemo se instalirati u satore.Nisam ni slutijo da cu za vrijeme te obuke za skoro dva mjeseca izgubiti 14 kila.

                  Mare
                  Participant
                    Post count: 1546

                    Na prvoj slici vidite ceremoniju kraja obuke.Dan kad smo polozili zakletvu i kad sam prvi put stavijo bijelu kapu.Na dvije ostale to je sa obuke za komandose.Uskoro cu pisati o tome.

                    Mare
                    Participant
                      Post count: 1546

                      Evo par slika uz ovu temu.

                      Mare
                      Participant
                        Post count: 1546

                        Malo poslije toga salju me u auto skolu.U legiji svi moraju znati voziti kola.Male dzipove,kao i kamijone.Vracam se u dzibuti ,u glavnu kasarnu.Poslije mjesec dana,zavrsni ispit.Polozijo za mala kola,propo za kamijone.Vracam se u onu moju kasarnu.Sutradan idem na raport kod kapetana.Kaze mi da u legiji nevole one koji nisu u stanju da pobjede.Za njih sam izgubijo bitku za vozacku dozvolu.Kazna je 15 dana zatvora.Nista strasno.Spavam u zatvoru,bude me sat prije ostalih.Cistim klozete,praznim kante za smece,zaljevam cvijece koje gazele pojedu.Ne jedem u isto vrijeme ko ostali.Kad oni spavaju poslije podne ja trljam wc.Pa i to prodze.Dok sam bijo u tom zatvoru barem nisam moro trcati onih 10km svako jutro.A sto se tice trcanja za 7 godina legije mislim da sam pretrco vise hiljada kilometara.Moja slijedeca avantura je obuka komandosa u pustinjskim uvjetima,.idem za deset dana poslije izlaska iz zatvora.Legija ima kako to zovu ,centar obuke komandosa u pustinji.Poslije sam vidijo da tu dolaze i americki podoficiri.A otome vidjec cete u nastavku.

                        Mare
                        Participant
                          Post count: 1546

                          Prvi izlasci iz kasarne.Izlazimo vazda ,najmanje po dvojica.Lokalno stanovnistvo ne voli Legiju.Po prvi put vidim sta je afrricki rasizam.Crnci su vecina pa se ne boje da to pokazu.Zovu nas » prljavi bijelci ».Ali reputacija legije cini svoje.Nemamo vecih problema.Prvi izlasci u tom selu,za mene je otkrivanje lokalnog nacina zivota.U selu je bijo samo jedan bar.Vise lici na jednu supu.Poderane fotelje,patos je zemlja.Dvije ili tri kurve.Nisu ni lijepe.Tu su da zicare besplatne case wiskija.I mozda odrade svoj poso sa nekim legijonerima koji su pretjerali sa wiskijem.Ujutru ako se slucajno probudim ranije od ostalih volim gledati gazele koje ulaze u kasarnu pre.Prevrcu kante za smece i jedu ostatke.Ponekad ima i majmuna.Imo sam i zadnje pucanje sa onim blindiranim kolima.Nije lose kad pucas sa mecima od 90mm.Nisam najbolji ali ni najgori.Imam moju prvu specijalisticku diplomu.Ma meni se ipak ne svidza taj posao.Unutra u blindiranim kolima nema puno mjesta,a ja nisam malesan.Svaki put kad udzem i poslije izadzem imam dvija tri kvrge na glavi.

                          Mare
                          Participant
                            Post count: 1546
                            in reply to: Zambi, objasnjenje #6675

                            Ja sam mu u Rogatici pred Irfom Džikom rekao da ovo objavi i ako hoće sebi da olakša. Lično mislim da niko nikom ne treba da se pravda. Čovjek treba pred zakonom da se pravda a ne na stranicama foruma.[/quote] Nagovaras ga da to uradi.A poslije da si ti, ti to nebi uradijo.CUDNO.Treba se cuvati prijateljskih savjeta.B)

                            Mare
                            Participant
                              Post count: 1546
                              in reply to: Zambi, objasnjenje #6634

                              Rodzak znas kako se kaze:Psi laju na karavane a karavani prolaze.Budi ko karavan,prodzi i nemoj se osvrtati na lajanja.B)

                              Mare
                              Participant
                                Post count: 1546

                                Prve dvije sedmice nista se ne desava.Vodaju nas ko turiste.Vidili smo skoro cijelu zemlju.Poslije idemo jedan po jedan u pukovnikovu kancelariju.U Dzibutiju legija ima tri kasarne.Glavnu u Dzibutiju,glavnom gradu i dvije manje u malim selima,razbacanim po teritoriji.Mene poslase u jedno od tih sela.Konjica rekose mi.Blindirana vozila na cetri gume.Imaju reputaciju da su najstrozi u legiji.Nemam izbora moram.Stizem sa jos petoricom.Pravac kapetanova kancelarija.Objasni nam u koje razlicite vodove idemo.Vode nas poslije kod sefova voda.Prdstavljamo se.Objasnjavaju da sam proso onu opcu obuku.Sad ce poceti specijalizacija.Za mene rekose posto im fali pucaca ja cu postati pucac.Pucacu metke od 90mm.Obuka je izmjesana sa svakodnevnim poslom.Cekam prvu platu u Dzibutiju.Dosla je.Deset puta veca nego u Francuskoj.A zivot u Dzibutiju deset puta jeftiniji.Evo i ja uzeo boya.Boj je Dzibutijanac koji ima pravo da udze u kasarnu.Oni nam peru i peglaju odjecu.I ti ga platis na kraju mjeseca.Dani prolaze.Izmedzu teorije i prakse.Prepoznati sve Ruske i Americke avijone i tenkove i tehnika ratovanja.to je teorija.Pucanje i sto nisam volijo ciscenje.Sedam ljudi da ociste onu cijev od 90mm.I tri sata.Sef dolazi sa bijelim rukavicama.Uvuce ruku i trlja.Ako je rukavica prljava svi smo kaznjeni zabranom izlaska.Pa jednom sedmicno straza.24 sata.Sat i po straze tri sata odmora pat ako citav dan i noc.U kasarnici ima i Klub.Nesto ko nas kafic.Otvoren do ponoci.Kad sam iso prvi put,po trdiciji sam »moro » popiti veliku kriglu koju zovu Bijela kapa.U krigli mjesavina svih zestokih pica koja ima klub.Odvratno je ma moras popiti jer te svi gledaju.15 minuta poslije iso sam u wc .Sve povratijo.

                                Mare
                                Participant
                                  Post count: 1546

                                  U avijonu tisina.Gledam kroz prozor.Vidim s vremena na vrijeme svjetla.Pokusavam da ukapiram preko koje zemlje prelijecemo.U neko doba poce i da svanjava.Javljaju nam da cemo se uskoro spustiti na medzunarodni ajrodrom Dzibuti.Kazu da je lijepo vrijeme i da ima 25 stepeni.Izadzem iz avijona.Vrucina je.Ceka nas autobus.Gledam sofera kako je obucen.Bijela kapa,kosulja kratkih rukava,kratke pantalone(sorc),cipele i carape dokoljenice.Izlazna uniforma koju cu i ja nositi slijedecih 24 mjeseca.Pravac kasarna.Prolazimo kroz grad.Gledam.Sve je drugacije nego u Francuskoj.Ljudi,kuce,zene,djeca,krave,autobusi ama bas sve.U kasarni poslije dorucka pravac magazin.Dijele nam obucu i odjecu.Sunce pocinje da przi.Pocinjem da svatam zasto tu malu zemlju izmedzu Etijopije na sjeveru i Somalije na jugu ,zovu »przena zemlja ».Ovdje nema proljeca,ljeta,jeseni i zime.Imaju dvije sezone.Vruca i hladna.Sad smo u hladnoj a napolju 35 stepeni.Kako li ce biti u vrucoj sezoni

                                Viewing 15 posts - 1,426 through 1,440 (of 1,517 total)