Forum Replies Created
-
AuthorPosts
-
in reply to: NESTALE OSOBE SA ROGATIČKE OPŠTINE #42260
Samo da vam kazem da ako neko hoce da da krv za DNK analizu da se javi na adresu MIRZA.HADZIC@IC-MP.ORG. Sve se obavlja postom.
in reply to: Da se ne zaboravi – Datumi / godisnjice #42072[URL=http://img706.imageshack.us/i/ccv2.jpg/][IMG]http://img706.imageshack.us/img706/237/ccv2.jpg[/IMG][/URL]
in reply to: Iz BiH svakodnevnice #42030ROGATICA – Predsjedništvo Saveza logoraša Republike Srpske donijelo je odluku o postavljanju spomen-krsta na Zlatištu, posvecenog ubijenim Srbima u Sarajevu tokom proteklog rata. “Posjedujemo dokumentaciju da je državno zemljište ne kome ce biti izgraden spomen-krst dodijeljeno Savezu logoraša”, rekao je u Rogatici predsjednik Saveza logoraša Republike Srpske Branislav Dukic nakon današnje sjednice Predsjedništva Saveza, kojoj je prisustvovalo i sedam nacelnika opština sarajevsko-romanijske regije.
On je napomenuo da ce drugi detalji u vezi sa postavljanjem spomen-krsta biti dogovoreni sa sedam nacelnika opština sarajevsko-romanijske regije, porodicama poginulih i Borackom organizcijom Republike Srpske.
Prema njegovim rijecima, ovaj savez ce pripremiti svu neophodnu dokumentaciju za gradnju spomen-krsta na zemljištu koje je dodijeljeno Savezu logoraša, površine 1.056 metara kvadratnih.
Dukic je podsjetio da nije uradjena predracunska vrijednost iznosa sredstava za postavljanje spomen-krsta.
“Nece biti problema sa finansijama za izgradnju krsta, kao obilježja pravoslavnog naroda za poginulih oko 6.600 Srba u i oko Sarajeva u odbrambeno-otadžbinskom ratu”, rekao je Dukic novinarima.
On je napomenuo da je u Federaciji BiH /FBiH/ tokom proteklog rata bilo 536 logora za Srbe, podsjecajuci da je 2004. i 2008. godine bilo pokušaja da bude postavljena spomen-ploca za stradale Srbe na kasarni “Viktor Bubanj” u Sarajevu, gdje je danas smješten Sud i Tužilaštvo BiH, ali da nije bilo razumijevanja.
Na spomen krstu, koji bi trebalo da bude visok 26 metara, trebalo bi da budu uklesana imena više od 6.600 poginulih Srba u i oko Sarajeva.
(Vijesti.ba/Srna)
—–
KOMENTAR: Ovo je samo jedna od bezbrojnih vijesti koje stizu iz “Republike srpske” i koje nam dokazauju da cetnici nastavljaju sa terorisanjem preostalih gradjana Bosne i Hercegovine. To znaci samo jedno, sa srpkim fasistima, tj. cetnicima nema miroljubive koegzistencije, nego nam predstoji samo vjecita borba za opstanak drzave i naroda.A da Srbije ne odustaje od kontrole i ostatka BiH potvrdjuje i slijedeca vijest, koju Klix.ba objavljuje 4. januara 2014, citiramo naslov: “Srbija nudi BiH uspostavljanje zajednickih ambasada”
Ujedinjavanje ambasada se objasnjava “ustedom na troskovima”?! Taj proces je pokrenuo Lagumdzija jos prilkikom njegova prve posjete Beogradu u svojstvu ministra vanjskih poslova BiH. Predavanje suveriniteta radi ustede u parama se moze samo nuditi ciganiji, kojoj su pare vaznije od dostojanstva i suvereniteta, tj. slobode. Izgleda da cetnici dobro poznaju “bosnjacke” lidere, ne samo Lagumdziju, nego i Izetbegovica, Radoncica itd.
in reply to: Obavijest o umrlim #41329Allahrahmetile, a porodici i rodbini basumsagosum
in reply to: Sjecanja na nase umrle sugradjane #41266[URL=http://img837.imageshack.us/i/1mitk.jpg/][IMG]http://img837.imageshack.us/img837/3792/1mitk.jpg[/IMG][/URL]
in reply to: Ratni zlocini #40694VAZNO JE…..
Vazno je znati i saznati ime i prezime katila mojih, a i vasih najblizih.Vazno je znati ko i kako ih je ubio(dajdzu mi Muju i njegovog sina Mahmuta ubise komsije sa Slatine) u avliji.Vazno je znati ko je naredzivo a ko je izvrsavo naredbe.Vazno je i to ko je saradzivo a ko je i zasto i zbog kojih razloga uz pomoc “dobrih”cetnika otiso iz Rogatice.Vazno bi bilo znati i to zasto Rogatica nikad nije branjena.Vazno bi bilo i cinjenica da 95 posto Rogatickih cetnika slobodno hoda po Rogatici a da niko ne pokrece optuznice za ratni zlocin.Zar su Tekiju i Gracanicu zapalili nasi.Da se podgriju,u Junu mjesecu.Zar su se pobili izmedzu sebe a cetnici poslije dosli i pobacali leseve u zgarista njihovih kuca.Da ne smrde.Sve je to vazno.Ali ima nesto sto je jos vaznije i za mene i za sve one koji nikad nisu saznali gdje im leze kosti njihovih najbliskijih.Cinjenica da nemaju pravo na mezar.Cinjenica da nemas pravo na mezar otici i fatihu pruciti.in reply to: Ratni zlocini #40649Lezi onako,sakriven.Sa jedne strane ima pogled na glavnu ulicu,podhrid i podljun sa druge tekija i gracanica,sa trece kruscica.Cetvrta ga ne interesuje.Tamo je crkva,tamo su njegovi.Uzima pusku sa snajperom,onako hladnokrvno,ko sto neki uzimaju penkalo.Gleda u durbin.Trazi,ko sto lovci traze trofej.I nadze,ali ne zivotinje.Nadze nase majke,oceve,bracu,sestre,komsije,jarane,prijatelje.I onda ko i sve hladnokrvne ubice pritisne na obarac.Ko sve kukavice,iz zasjede ili iz daleka.Kaze se da je i dan danas u Rogatici.Ako su moje informacije tacne ubijo je i mog babu odozgo sa robne kuce.Nadam se da ce ovo procitati.A ako je istina Tomo Andzelicu e onda ces brojati tvoje zadnje dane.
in reply to: Nasi Rogaticani u Rogatici #39215[url=http://img715.imageshack.us/i/img8145t.jpg/]
in reply to: Obavijest o umrlim #39209Mirsade BASUM SAGOSUM I SABUR tebi i tvojoj rodbini .
in reply to: Sjecanja na nase umrle sugradjane #38773Sutra ce biti sedam godina od kako se moja sestra Mahira preseli na Ahiret.Neka joj je vjecni dzenet a onima koji je ubise dzehenem.Amin.
in reply to: Da se ne zaboravi – Datumi / godisnjice #37993Besim Begić
Rodjen: 23. jula 1961. godineUmro: 20.02.2006. godine”Zlatni ljiljan”
Besim Begić rođen je 23. jula 1961. godine u Rogatici. Od samog pocetka agresije prikljucio se Armiji RBiH. Dva puta je ranjavan. Nakon drugog ranjavanja 1995. godine na Banj-stijeni kod Mesića ostao je stopostotni vojni invalid. Povrede koje zadobio bile su preteške, a liječenje u BiH i Italiji izdržao je samo zahvaljujući ogromnoj hrabrosti, upornosti i snazi. Borbu s bolešću izgubio je u ponedjeljak 20.02.2006.godine u Kantonalnoj bolnici u Goraždu. Goraždane je Vijest o smrti neustrašivog borca, pripadnika 1.rogatičke, a potom i 808. oslobodilačke brigade Armije RBiH, teško pogodila.Evo kako sam pročitao na forumu da je na Ahiret preselio Zlatni ljiljan Besim Begić kanim se da napišem par riječi o njemu, mada je izuzetno teško pisati o tako velikim ljudima. Besima poznajem iz Rogatice, bio je generacija prije mene: Generacija sa Mačkom, Šuletom, Žilom (rahmetli), Edom….Besim je bio veliki jaran i drug, džentlimen, pravi laf. On je jednostavno bio dobar sa svima, sa svojom generacijom ali i sa onim mlađim od sebe. Družio se jedno vrijeme sa Šefom, Alemom, Cajetom (rahmetli), Zopom (rahmetli), Kresom, i svom tom rajom koju su zvali ”Motori”. Nerijetko sam i ja bio sa njima u društvu, na raznim feštama.
Agresija na naš grad ga je zatekla u Rogatici i odmah bez kolebanja se priključio Armiji R Bosne i Hercegovine. Sjećam se tih dana tog entuzijazma, te hrabrosti običnih ljudi, među koje je spadao i Besim. Ti hrabri borci stali su na branik R Bosne i Hercegovine protiv već pripremljenog neprijatelja koji je imao jasne ciljeve. Neprijetelja koji je imao tenkove, avine, minobacaće, logistiku, sve. Na drugoj strani Bošnjaci koji su bili nespremni za rat, koji su branili svoje kućne pragove, svoju porodicu, svoje dostojanstvo, a imali su samo jako srce i želju da se odupru agresoru…Rat je u svakom slučaju jedno stanje haosa.
Potpuno nova situacija, život bez struje, vode, bez kuće, bez novca, adekvatne odjeće, obuće, namirnica, …itd.
Jedno stanje kada svaki dan ćujete loše vijesti o pogibijama i ranjavanjima. Neimaština i glad harala je Goraždanskim okrugom. Besim je u tom prvom periodu bio Trovrhu sa ostalim borcima koji su držali taj dio slobodne teritorije. Pošto su avioni u ”akciji padobran” često bacali na Jabuku oni su imali lijepe zalihe hrane… Kažu da Peda i on nikoga nisu vratili sa Trovraha a da mu nešto ne daju. Ima jedna istinita anegdota – kad je došla jedna stara nana i tražila 5 kg brašna, a neko od njih kaže nemože nano 5 kila, nego nano možeš li ti ponijeti vreću. Nana iskolačila oči, jedva se popela na Trovrh, gladna i umorna, pa ne može da vjeruje da je to istina. Kaže: Mogu! Uze nana vreću kažu nosa je vreća ali je nosi… Mnogima su pomogli, onoliko koliko su mogli….Kasnije su tu zonu preuzeli borci iz 31. Drinske, pa su se svi borci prebacili u Ustipraču, tako da sam Besima viđao često. Besim je bio strašan borac, to mogu bolje pričati oni koji su se borili rame uz rame sa njim i nadam se da će se i oni javiti i napisati par riječi o njegovim podvizima. Ako se za nekoga može reći da je bio neustrašiv, da je kroz kišu granata imetaka jurišao onda se to sa sigurnošću može reći za Besima.
Kao da ga sada gledam, kada smo bili na Krivoj Dragi, ’94 kada je sve gorijelo uslijed četničke ofanzive… Bio sam tada očevidac kada je kroz kišu granata i metaka jednostavno trčao sa jednog položaja na drugi da bi pritekao i pomogao tamo gdje je najpotrebnije. Bio sam zapanjen sa kakvom elegancijom i sa kakvom hrabrošću to radi…. Njegovi bliski suborci su jednostavno ostajali bez daha kada bi on uzimao stvar u svoje ruke. Besima su cijenili svi u Goraždu i ne samo Besima već i ostale rogatičke borce. Jednostavno bili su najcjenjeniji i najhrabriji borci tog kraja. U Goraždu su svi znali za Besima – Zlatnog ljiljna.
E onda je došlo do tog nestretnog i nesmotrenog ranjavanja. Uistinu je Besim bio jedan od najtežih ranjenika. I sve ono što se kasnije dogodilo manje više nam je poznato. Mislim da smo mogli uraditi više za našeg Zlatnog ljiljana. Trebali smo mi Rogatičani uraditi više za njega. Trebao je grad Goražde uraditi više za njega. Trebala je država BiH uraditi više za njega jer je boreći se za nju i nastradao. Nažalost posljedice ranjavanja je vukao do kraja svog života i nikada se u potpunosti nije oporavio.
I pred kraj, ovog pisanja spomenuo bih Besimovu ženu Lindu sa kojom je živio u Goraždu. Ona je bila sa njim cijelo vrijeme prije ranjavanja, ali i žena koja je ostala sa njim i poslije ranjavanja, odnosno kada mu je bilo najteže. Sjećam se da je provodila i dane i noći u Ratnoj bolnici u Goraždu kraj njega, kada se on borio za život. Ona ga je cijelo vrijeme bodrila i bila njegov najveći suborac.. Nažalost eto nekih 11 –12 godina trajala je Besimova borba – operacije, oporavak, traženje stredstava za narednu operaciju i sve ponovo u krug. Besim je vodio bitku iz dana u dan,iz godine u godinu. Bitku koju je na kraju izgubio. Ali ostajemo mi da ga pamtimo. Ostaju mladi Rogatičani kojima m treba da prenesemo ko je bio Besim i zašto se on borio, zašto je nastradao, kako bi i oni prenijeli to znanje svojoj djeci…. Nadam se da će se neko sijetiti i napisati neko štivo o ovom velikom borcu kako u ratu protiv dušmanina, tako i u miru onjegovoj borbi da upotpunosti ozdravi.
Smatram da svi Bošnjaci, i ostali kojima je Bosna i Hercegovina na duši i srcu, ma gdje bili i živjeli, imaju pravo da znaju ko su to heroji koji su branili Bosnu i Hercegovinu Zlatni ljiljani su u nekim trenutcima blistali i isticali se iznad drugih, i zato mi nikada ne smijemo zaboraviti niti jednog borca Armije Republike BiH, niti hrabrost i smjelost sa kojom su išli u borbu protiv dušmanina Bosne i Hercegovine i dina dušmanskog.
Sa malim zakasnjenjem.Neka mu je vjecni rahmet i lahka ona Bosanska zemlja za koju se borijo.
in reply to: Da se ne zaboravi – Datumi / godisnjice #38006Besim Begić
Rodjen: 23. jula 1961. godineUmro: 20.02.2006. godine”Zlatni ljiljan”
Besim Begić rođen je 23. jula 1961. godine u Rogatici. Od samog pocetka agresije prikljucio se Armiji RBiH. Dva puta je ranjavan. Nakon drugog ranjavanja 1995. godine na Banj-stijeni kod Mesića ostao je stopostotni vojni invalid. Povrede koje zadobio bile su preteške, a liječenje u BiH i Italiji izdržao je samo zahvaljujući ogromnoj hrabrosti, upornosti i snazi. Borbu s bolešću izgubio je u ponedjeljak 20.02.2006.godine u Kantonalnoj bolnici u Goraždu. Goraždane je Vijest o smrti neustrašivog borca, pripadnika 1.rogatičke, a potom i 808. oslobodilačke brigade Armije RBiH, teško pogodila.Evo kako sam pročitao na forumu da je na Ahiret preselio Zlatni ljiljan Besim Begić kanim se da napišem par riječi o njemu, mada je izuzetno teško pisati o tako velikim ljudima. Besima poznajem iz Rogatice, bio je generacija prije mene: Generacija sa Mačkom, Šuletom, Žilom (rahmetli), Edom….Besim je bio veliki jaran i drug, džentlimen, pravi laf. On je jednostavno bio dobar sa svima, sa svojom generacijom ali i sa onim mlađim od sebe. Družio se jedno vrijeme sa Šefom, Alemom, Cajetom (rahmetli), Zopom (rahmetli), Kresom, i svom tom rajom koju su zvali ”Motori”. Nerijetko sam i ja bio sa njima u društvu, na raznim feštama.
Agresija na naš grad ga je zatekla u Rogatici i odmah bez kolebanja se priključio Armiji R Bosne i Hercegovine. Sjećam se tih dana tog entuzijazma, te hrabrosti običnih ljudi, među koje je spadao i Besim. Ti hrabri borci stali su na branik R Bosne i Hercegovine protiv već pripremljenog neprijatelja koji je imao jasne ciljeve. Neprijetelja koji je imao tenkove, avine, minobacaće, logistiku, sve. Na drugoj strani Bošnjaci koji su bili nespremni za rat, koji su branili svoje kućne pragove, svoju porodicu, svoje dostojanstvo, a imali su samo jako srce i želju da se odupru agresoru…Rat je u svakom slučaju jedno stanje haosa.
Potpuno nova situacija, život bez struje, vode, bez kuće, bez novca, adekvatne odjeće, obuće, namirnica, …itd.
Jedno stanje kada svaki dan ćujete loše vijesti o pogibijama i ranjavanjima. Neimaština i glad harala je Goraždanskim okrugom. Besim je u tom prvom periodu bio Trovrhu sa ostalim borcima koji su držali taj dio slobodne teritorije. Pošto su avioni u ”akciji padobran” često bacali na Jabuku oni su imali lijepe zalihe hrane… Kažu da Peda i on nikoga nisu vratili sa Trovraha a da mu nešto ne daju. Ima jedna istinita anegdota – kad je došla jedna stara nana i tražila 5 kg brašna, a neko od njih kaže nemože nano 5 kila, nego nano možeš li ti ponijeti vreću. Nana iskolačila oči, jedva se popela na Trovrh, gladna i umorna, pa ne može da vjeruje da je to istina. Kaže: Mogu! Uze nana vreću kažu nosa je vreća ali je nosi… Mnogima su pomogli, onoliko koliko su mogli….Kasnije su tu zonu preuzeli borci iz 31. Drinske, pa su se svi borci prebacili u Ustipraču, tako da sam Besima viđao često. Besim je bio strašan borac, to mogu bolje pričati oni koji su se borili rame uz rame sa njim i nadam se da će se i oni javiti i napisati par riječi o njegovim podvizima. Ako se za nekoga može reći da je bio neustrašiv, da je kroz kišu granata imetaka jurišao onda se to sa sigurnošću može reći za Besima.
Kao da ga sada gledam, kada smo bili na Krivoj Dragi, ’94 kada je sve gorijelo uslijed četničke ofanzive… Bio sam tada očevidac kada je kroz kišu granata i metaka jednostavno trčao sa jednog položaja na drugi da bi pritekao i pomogao tamo gdje je najpotrebnije. Bio sam zapanjen sa kakvom elegancijom i sa kakvom hrabrošću to radi…. Njegovi bliski suborci su jednostavno ostajali bez daha kada bi on uzimao stvar u svoje ruke. Besima su cijenili svi u Goraždu i ne samo Besima već i ostale rogatičke borce. Jednostavno bili su najcjenjeniji i najhrabriji borci tog kraja. U Goraždu su svi znali za Besima – Zlatnog ljiljna.
E onda je došlo do tog nestretnog i nesmotrenog ranjavanja. Uistinu je Besim bio jedan od najtežih ranjenika. I sve ono što se kasnije dogodilo manje više nam je poznato. Mislim da smo mogli uraditi više za našeg Zlatnog ljiljana. Trebali smo mi Rogatičani uraditi više za njega. Trebao je grad Goražde uraditi više za njega. Trebala je država BiH uraditi više za njega jer je boreći se za nju i nastradao. Nažalost posljedice ranjavanja je vukao do kraja svog života i nikada se u potpunosti nije oporavio.
I pred kraj, ovog pisanja spomenuo bih Besimovu ženu Lindu sa kojom je živio u Goraždu. Ona je bila sa njim cijelo vrijeme prije ranjavanja, ali i žena koja je ostala sa njim i poslije ranjavanja, odnosno kada mu je bilo najteže. Sjećam se da je provodila i dane i noći u Ratnoj bolnici u Goraždu kraj njega, kada se on borio za život. Ona ga je cijelo vrijeme bodrila i bila njegov najveći suborac.. Nažalost eto nekih 11 –12 godina trajala je Besimova borba – operacije, oporavak, traženje stredstava za narednu operaciju i sve ponovo u krug. Besim je vodio bitku iz dana u dan,iz godine u godinu. Bitku koju je na kraju izgubio. Ali ostajemo mi da ga pamtimo. Ostaju mladi Rogatičani kojima m treba da prenesemo ko je bio Besim i zašto se on borio, zašto je nastradao, kako bi i oni prenijeli to znanje svojoj djeci…. Nadam se da će se neko sijetiti i napisati neko štivo o ovom velikom borcu kako u ratu protiv dušmanina, tako i u miru onjegovoj borbi da upotpunosti ozdravi.
Smatram da svi Bošnjaci, i ostali kojima je Bosna i Hercegovina na duši i srcu, ma gdje bili i živjeli, imaju pravo da znaju ko su to heroji koji su branili Bosnu i Hercegovinu Zlatni ljiljani su u nekim trenutcima blistali i isticali se iznad drugih, i zato mi nikada ne smijemo zaboraviti niti jednog borca Armije Republike BiH, niti hrabrost i smjelost sa kojom su išli u borbu protiv dušmanina Bosne i Hercegovine i dina dušmanskog.
Sa malim zakasnjenjem.Neka mu je vjecni rahmet i lahka ona Bosanska zemlja za koju se borijo.
in reply to: Saljive slike #36921[url=http://img685.imageshack.us/i/93ae527df151c276b618544.jpg/]
in reply to: Saljive slike #36931[url=http://img685.imageshack.us/i/93ae527df151c276b618544.jpg/]
in reply to: Slike stare #36919[url=http://img88.imageshack.us/i/508001.jpg/]
-
AuthorPosts
