Forum Replies Created
-
AuthorPosts
-
in reply to: Bijo u Legiji,pa se ne stidim #7277
To su bila vremena gdje sam ukapiro sta stvarno znaci imati pare.U medzu vremenu polozijo sam vozacki za kamijone i zbog toga prebacen sam u glavnu kasarnu.Gotovo sa onim blindiranim kolima.Sad sam u radnoj brigadi.Vozam kamijone cijeli dan.Izlazim u grad skoro svako vece.Medzutim i radna brigada ima svoje vojne obaveze.Poceli godisnji manevri.Koje srece.Opet nas oznacili ko neprijatelje.Sa jos dvije brigade ima nas oko 200.Protiv nas ostatak legije,dva bataljona redovne Francuske vojske,Tri bataljona Dzibutijanske vojske,i dvije brigade Americke vojske.Mi kao neprijatelji imamo sve sto je tehnika.Medzutim preko dana moramo se kriti.Avijoni i helikopteri stalno nas traze.Jedne noci prikljucili se na njihove komunikacije.Logor jedne Americke jedinice samo pet kilometara.Pade odluka.Idemo zajebavati Amerikance.Izabrase 14 ljudi.I ja sam medzu njima.Sa starjesinama ima nas 20.Svi imamo one dvoglede sa kojima vidis po mraku.Zadatak je ukrasti kamijon sa hranom i vodom.U pustinjskim uslovima « rata »ako nemas hrane ili vode smatra se da si mrtav za 48 sati.
in reply to: Bijo u Legiji,pa se ne stidim #7266U paradnim uniformama.Prije parade.
in reply to: Bijo u Legiji,pa se ne stidim #7255Ja i moja maca poslije godinu i po
in reply to: Bijo u Legiji,pa se ne stidim #7249in reply to: Bijo u Legiji,pa se ne stidim #7248Majmunskog posla:woohoo:
in reply to: Gracanica i ostali dijelovi nase nam Rogatice #7220Rece neko a ja potvrdzujem.Najmuslimanskija mahalaB)
in reply to: Bijo u Legiji,pa se ne stidim #7204Kako je fino biti na odmoru.Dorucak u krevetu.B)
in reply to: Bijo u Legiji,pa se ne stidim #7202Sutradan je zadnji dan te obuke.Dijele nam diplôme i cestitaju.Dobijamo i znacke koje smijemo a i moramozakaciti na svecanu uniformu.Vracamo se u kasarnu.Poslije tolkog vremena spavacu u krevetu.Ukapirah da su na kraju krajeva ipak udobni ti obicni vojni kreveti.Svi smo dobili pet dana odmora.Posto za vrijeme obuke nisam nesto imo vremena trositi pare,sa dvojicom kolega uzmemo taxi pa pravac Dzibuti.To je glavni i jedini pravi grad drzave Dzibuti.Idemo pravo u hotel Sheraton.Na ulaznim vratima dva ogromna crnca.Poslije sam saznao da su tu da sprijece ulazak »obicnim »dzibutijancima.Sidzemo u restoran.Sjeli za sto i dok pokusavam izabrati sta cu jesti cujem neko prica iza mene po »naski ».Mislim neki legijoneri koje neznam.Okrenem se i pogledam.Nisu legijoneri.Nemaju onu legijonersku frizuru.Izvinem se pa ih upitam odakle su.Skoro svi iz Beograda.Objasnise mi da Dzibuti nema svoju avijonsku kompaniju pa da od JAT-a iznajmljuje avijone sa posadom.Poslije vecere,pozvase me ze njihov sto.Ostadosmo tako pricati do fajronta.Jedan mi rece da ako hocu dace mi nasih novina.Jasta da hocu.Ode u svoju sobu i donese nakoliko Arena i Ilustrovane Politike.Poslije se razidzosmo sa obecanjem da cemo se ponovo vidjeti.Tako i bijase.Skoro svo slobodno vrijeme provodijo sam tamo sa njima.Preko dana bazen.Rucak pored bazena.Pa opet bazen.Vecera u restoranu.A poslije sa stjuardesama pravac diskoteka.
in reply to: Pomozimo nasoj sugradjanki ZEKIJI PEZO #7191On je nas clan.Ali neznam zasto nece da pise na forumu.Mozda jer te “pjesnicke duse”generalno nikad nisu u potpunosti shvacene.Kaze se da im je glava u oblacima.Nisu prepotentni nego sanjaju.Bolji zivot,nostalgicni su,bolju buducnost.Pokusavam ga “natjerati”da nam napise nesto na svoj nacin s vremena na vrijeme.Nadam se da cu uspijeti.
in reply to: Bijo u Legiji,pa se ne stidim #7133Mali Rambo iz Rogatice
in reply to: Bijo u Legiji,pa se ne stidim #7132Kad dodzu gazele da pasu u kasarni
in reply to: Bijo u Legiji,pa se ne stidim #7087Letimo sa helikopterom.Vrata su otvorena.Svi smo stavili one sigurnosne opasace da ne bi ispali.Svaki put kad se nagne vidim dolje more.Leti nisko.Mora.Objasnise nam poslije da leti nisko da ga neprijateljski radari ne otkriju.Poslije kratkog leta od nekih 20 minuta,rekose nam da se spremimo za iskrcavanje.Ja a i ostali mislijo da ce se helikopter spustiti pa cemo istrcati i gotovo.on se zaustavijo nekih sedam metara iznad mora.Objasnise nam da se nemoze spustiti.Moramo skakati.Jedan po jedan polahko se otkopcavamo.I ja.Sjedam na prag vrata helikoptera.Gledam dolje.Visoko je.Sedam metara to oni kazu.Meni se cini da ima vise.Zbog velikog bruja motora,galami mi na usi. »Jesil spreman ». »Jesam »odgovaram a da nisam bijo siguran.I umjesto da ceka da ja skocim,on me gurne.Uspijem ipak onako u letu reci »Pic.. ti materina.A zakon gravitacije radi svoj poso.Nemam krila a letim.Padam u vodu.Tonem,idem u dubinu.Cim sam dotako dno ,guram nogama prema povrsini.Prolaze sekunde.Sve mi je manje i manje kisika u plucima.Izlazim na povrsinu.Imo sam osjecaj da ce mi pluca eksplodirati.Gledam oko mene.Obala stotinjak metara daleko.Plivam ali rusak i puska mi otezavaju zadatak.Oko nas camci sa instruktorima.Ako se neko pocne daviti.Stizem na plazu.Nemam snage da izadzem iz vode.Puzem.Nisam jedini svi su u istom stanju.Dolaze starjesine .Cestitaju nam.Kazu da smo zadatak dobro obavili.Slusam ih i u isto vrijeme gledam helikoptere koji slijecu 200 metara dalje.
in reply to: Bijo u Legiji,pa se ne stidim #7063Evo na sta lici Dzibuti
in reply to: Povratnici #7025Svaka ti cast
-
AuthorPosts