[Kaza]

in reply to: Sjecanja na nase umrle sugradjane #2055

Sjecanje na nase sugradjane, rahmetlije.

[Kaza]

in reply to: KRATKE PORUKE #2054

Zambi,
poslao sam ti e-mail, pa mi se javi da li mozes to zavrsiti.

[Kaza]

in reply to: BH TV serija “Lud, zbunjen, normalan” #2030

35. epizoda

1.dio http://www.youtube.com/watch?v=Ro5KyzPv3YI
2.dio http://www.youtube.com/watch?v=SQttC-tc86c
3.dio http://www.youtube.com/watch?v=hkFVc1UM41w

[Kaza]

in reply to: Obavijest o umrlim #2004

Neka mu je vjecni rahmet a porodici sabur.

[Kaza]

in reply to: Sjecanja na nase umrle sugradjane #1991

Sjecanje na nase sugradjane, rahmetlije.

[Kaza]

in reply to: Samo misli….. #1975

Prica je napisana prije godinu dana i objavljena na staroj stranici 03.03.2007. godine. Da li ima nekih promjena oko kamena Mejtasa ne znam ali prica je o njemu je uvijek aktuelna i zato je prenosim na nasu novu stranicu.

MEJTAS

Odavno vec cekam da vam ispricam ovu pricu. Cekam vec dugo nece li doci inspiracija da bude ispricana onako kako sam uvijek zamisljao. I evo izgleda da je dosao trenutak . Mozda je trebalo jos malo sacekati, da se jos malo slegne, ali nesto mi ne da mira i stalno trazi da to izbacim iz sebe.

Pricao sam pricu o potoku Topliku pokusavajuci ga opisati onako kako sam ga vidio svojim ocima i po pricama onih koji duze pamte od mene. Divio sam se toj ljepoti i istovremeno me savladavao strah da to vise nece biti tako, jer cega se god dotakne ljudska ruka postaje neprirodno , oskrnavljeno i za sva vermena unisteno. Sve se mijenja , prilagodjava nekakvim danasnjim potrebama, ne vodeci racuna da je to sve, postalo pomalo kic, kao odraz unutrasnje praznine i neznanja onih koji te promjene vrse.A sve je vise neznalica na ovom dunjaluku ili onih koji znaju ali to cine iz inata onima drugima, kojima je to vec unisteno, mnogo znacilo. Ispricah pricu o Topliku a da ne spomenuh Mejtas kao njegov sastavni dio. Da li to bijase slucajno ili mi ne dade neka visa sila, koja je htjela da prica o Mejtasu bude posebno ispricana jer to i zasluzuje, ne bih znao reci.

Ne znam koliko je poznato mladjima gdje je Mejtas i sta obuhvata. Najlakse je objasniti time sto ce se spomenuti veliki bijeli glatki kamen koji stajase na Topliku, i po mom zdravom razumu, Mejtasu pripadase sve ono sto blizu njega bijase pa cak i ono udaljeno, koje se pogledom moglo obuhvatiti. Lijepo se vidio taj kamen sa prozora moje rahmetli nene. Kad bi posli njoj, uvijek bi rekli : “Odosmo kod majke na Mejtas”., kako se ne bi zamijenilo sa onom majkom sa Mejdana”. Nekad bi se reklo na Toplik ali vrlo cesto i na Mejtas jer se taj kamen lijepo vidio sa njenog prozora.

Stari su pricali da je taj kamen sluzio da se na njega spusti mejt kako bi se ljudi odmorili, uzeli vazduha pred veliki uspon koji valja savladati do groblja za Hridom. Prije je mjesto bilo manje pa i manje ljudi u njemu , tako da je i na dzenazama bilo daleko manje onih koji mogu nositi. Odatle, sa tog bijelog kamena, bi i onaj koga nose mogao zadnji put osmotriti Rogaticu , halaliti se sa njom , prije nego sto zauvijek krene , ponesen uz brdo kao uz nos ,na mezarje za Hrid. Tako pricase oni stariji a ja to ne upamtih jer je kasnije na dzenazama uvijek bilo dovoljno ljudi koji bi mejt sa ruke na ruku i bez odmora mogli odnijeti za Hrid. Potom se napravi i put pa su se sahrane obavljale uz pomoc motornih sredstava ali dzenaze vrlo tijetko ili skoro nikad. Ostao je jedan fini obicaj da se mejt, sa ruke na ruku , donese na mezarje. Dakle taj kamen dobi upravo ime po mejtu i nazva se kamen Mejtas, a i sve oko njega sto ga okom bijase moglo obuhvatiti.
Taj kamen stajase stotinama godina na istom mjestu, nepomjeren. Na njemu bi Tantule , maramicom povezanih glava, spustale lavore sa vesom praveci pauzu do izvora Toplika i obratno do kuce. Mi djeca smo se igrali na njemu a on bi stajao bas na putu onima koji bi se kuletali, spustajuci se od Jeftine kuce prema carsiji. I niko ga nije pomjerao sve dok ga jedan sa autom , onako u pijanom stanju , ne pomjeri iz svog lezista. Kasnije on bijase pomjeren ulijevo prema izvoru Toplika, gdje mu nikad mjesto nije bilo.

Zaboravise ljudi na njega, ili medju onima koji oko njega trenutno zive, ne bi` ljudi. Prosle godine uslikah sve, jedino sto nisam, je upravo taj kamen koji sada stoji pored nekakve rugobe sto bi trebala biti praonica auta a kamen bijase prekriven prostiracima za noge. Htjedoh ga uslikati ali mi nesto ne dade. Kao da sam kamen progovori: “Nemoj me”., stideci se valjda i sam uloge koju mu namjenise ovi sto se danas ljudima zovu. Kao da cuh taj glas, stadoh i ne ucinih to, a da me sad pitate zbog cega, ne bih vam znao odgovoriti. I sada, sam sebe vrlo cesto upitam “zasto”, ali odgovor ne nalazim. Ali kako vrijeme prolazi uvidjam da je to bilo ispravno. Kamen Mejtas je ostao u mojim sjecanjima onakav kakav je bio u godinama kada su ljudi postovali i prirodu a i ono sto bijase oduvijek postavano ,preneseno sa kljena na kojeno.

Da mi je samo kakva vjesta umjetnika, slikara koji bi naslikao ono sto jos uvijek lebdi u mojim sjecanjima pa da ga naslika onako ponosnog i gordog, kao sto je i uvijek bio. Pa da tu sliku okacim na zid i u trenucima odmora povazdan gledam. Da me podsjeca na vremena kad je bilo vise i ljudskosti i postovanja ne samo prema ljudima nego i prema onome sto ih okruzuje.

[Kaza]

in reply to: Cuvajmo nasu okolinu !! #1952

SAMO SURADNJOM MOŽEMO DO ČISTE I OČUVANE NERETVE
Autor/ica: Ivica Petrinić

U Metkoviću JE 11.04.2008. održana jednodnevna radionica pod nazivom “Održivo upravljanje i zaštita sliva rijeke Neretve” u organizaciji Zelene akcije iz Zagreba. Cilj radionice je bio kroz višedionički skup predstavnika Hrvatske i Bosne i Hercegovine raspraviti relevantne čimbenike zaštite i korištenja prekograničnog sliva rijeke Neretve, postojećih problema te rješenja istih, a kako bi se osigurao kvalitetan život u slivu i očuvanje same rijeke Neretve i okolnog područja u obje zemlje. Na radionici su sudjelovali predstavnici udruga, znanstvenih institucija, javnih ustanova te vlasti iz Hrvatske i BiH.

Radionica je započela kratkim predstavljanjem bioloških vrijednosti sliva rijeke Neretve o čemu su govorili doc. dr sc Sanja Gottstein sa PMF-a u Zagrebu, Gvido Piasevoli iz Splita, Borut Stumberger iz Euronatur-a i Ana Musa iz udruge Lijepa naša ogranak Ploče. Petra Rodić Baranović iz Državnog zavoda za zaštitu prirode predstavila je prijedlog zaštite delte Neretve te dosadašnji rad Zavoda na toj temi. Irma Popović iz Zelene akcije predstavila je europsku okvirnu dirketivu za upravljanje vodama koje predstavljaju obveze RH u tom pogledu prema EU.

Kroz diskusiju se uvidjelo da do zaštite tj. održivog dugoročnog korištenja sliva rijeke Neretve može doći isključivo samo aktivnom suradnjom dviju država na svim nivoima, od državne i lokalne vlasti do lokalnog stanovništva kao krajnjih korisnika tih prirodnih dobara i prostora. “Aktivna suradnja na zaštiti okoliša, a naročito vodnih resursa, bi trebala biti imperativ obje države, jer će se samo tako moći postići održivi razvoj i kvalitetan i harmoničan život u regiji” rekla je Irma Popović, koordinatorica projekta.

Sudionici su se složili da je integrirano upravljanje i zaštita delte Neretve nužno, a samo područje je idealno za razvoj ekološke poljoprivrede, eko-turizma (promatranje ptica) i sličnih aktivnosti. Standardizacija mjera upravljanja vodnim resursima za obje države je hitno potrebna te je predloženo osnivanje prekogranične međudržavne komisije (Neretvanska komisija) kao jedno od mogućih rješenja. Glavni zaključak radionice jest da je suživot čovjeka i prirode moguć, ali je nužna promjena stavova te fleksibilnost na promjene.

Projekt je financiran od strane Europske komisije kroz fond CARDS 2004, a radionicu i naše aktivnosti na Neretvi podržava i međunarodna organizacija Euronatur i fundacija MAVA. Pored Zelene akcije iz Zagreba u projekt su uključene i Brodska ekološka udruga Zemlja-BEUZ iz Slavonskog Broda, Pokret prijatelja prirode “Lijepa naša” ogranak Ploče, te udruge iz Bosne i Hercegovine: Eko Neretva iz Jablanice i Centar za životnu sredinu iz Banja Luke. Cilj projekta je podizanje svijesti, znanja i razine prekogranične suradnje na zaštiti okoliša kroz promicanje zaštite biološke raznolikosti rijeka i održivo korištenje prirodnih resursa u široj pograničnoj regiji Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

[Kaza]

in reply to: Sjecanja na nase umrle sugradjane #1944

Sjecanje na nase sugradjane, rahmetlije.

[Kaza]

in reply to: Smrtovnice iz Ahmine sehare #1943

Od ove cetiri rahmetlije sam po spisku ozaloscenih poznao jedino Eminu Zimic iz Tekije, majku Lide Zimic. Nadam se da ce se jos neko ukljuciti i malo vise reci o rahmetlijama koje sam postavio. Koliko sam mogao iz podataka zakljuciti, rahmetli Mehmed i Dika su bili supruznici a interesantno je to da je Mehmed umro samo mjesec dana kasnije , poslije svoje supruge Dike.

[color=#825900][quote=”Irfan-tekija(citat)”] Ja cu pokusati malo pojasniti ove rah. Zimice. Mina rah. jeste Lidina majka, a Meho rah. je Lidi amidja, i Dika amidjinca, a Dika rah. je sestra Djananovic Nezimu rah (radio u bolnici).
Hazim Zimic je blizi rodjak, a njegov zet je poznati novinar Vlastimir Mijovic, i danas radi na TVBIH.
Interesantno je, a Kaza primjetio, Meho je dozivio infrakt prvi put kad je nakon smrti svoje supruge otisao na njihovu vikendicu.[/quote]
[/color]

[Kaza]

in reply to: Sjecanja na nase umrle sugradjane #1896

Evo i Enver nam je poslao ovu smrtovnicu (sjecanje) na naseg Fudu i na tome mu se veoma zahvaljujem.

Zivot je kao vrijeme a vrijeme prolazi neumitno. Sve sto nam ostaje je samo sjecanje . Sjecanje na nasu rodbinu, prijatelje, komsije.
Prosle su 23 godine od smrti naseg Fude a kao da je jucer bilo. Kazu da vrijeme cini svoje i da bol za nasima umrlim vremenom nestaje. Vjerovatno je to tako i ne bi valjalo da je drugacije, ali ono sto nikad ne nestaje je sjecanje na nama drage i bliske osobe. I zato se pridruzujemo nasem Beharu u sjecanju na njegovog rahmetli oca.

[Kaza]

in reply to: Sjecanja na nase umrle sugradjane #1888

Evo jos jedno sjecanje na covjeka koji nije Rogaticanin ali u vrijeme dok je on dolazio u Rogaticu bio je najpopularnija licnost.
Nadam se da ga se svi sjecate.

Neka mu je vjecni rahmet.

[Kaza]

in reply to: Lijepe misli,ili odlomci iz vasih omiljenih knjiga #1880

“Hamza dragi, ti si se meni meda prejeo…

A s Igmana sve pirka onaj hladni vjetric, jedva da se pod njim i listovi na granama pomicu, cisti s tresnje sasusene latice behara, ali hladi kao sto to samo u junu moze, u junu i na Ilidzi.Meni se nekako cini da takvog vjetra nigdje osim kod nas nema, jer da ima, vec bi se nesto o njemu znalo. Hvalio bi se Svabo, a Francuz bi pola svijeta u Pariz dozvao samo da osjete kako je kada taj vjetar hladi. Da ga je u Stambolu bilo ne bi Turska tek tako propala, ili da je sultan ikada dosao na Ilidzu, ne bi mu carevina propadala i ne bi Bosnu ostavio Svabi. Ja sve nesto racunam ako car Franjo dodje u Sarajevo, a prica se da ce doci, pa ako ga zapute na Ilidzu, ostat ce nama Austrija za sva veremena. I bolje je da ostane, jer briga je vazda od onoga ko vlada, a nase je da radimo, tefericimo i ne rjesavamo svjetske probleme. Jos kad juni ne bi prosao, ili kad bi svaki mjesec u godini bio takav, vruc, a s tim igmanskim vjetrom covjek bi po vas dan samo hodao, od Marijin dvora do Ilidze, pa do Vrela Bosne. A onda bi se svalio na travu, zalegao uz sofru na ponjavi koju neko donese, pa bi se rastocila mehka gradacacka, razlomilo bi se sira i hljeba, i tako cijelog zivota. A kad bi jednom doslo vrijeme da se selis na ahiret, molio bi Allaha da te pusti jos malo. Taman da si cist kao tek rodjeno dijete i bez ikakvih grijeha, ne bi ti se dzennet milio pored takvog zivota.

Eto, zato mi se i ne zuri. Znam da cu stici, a kad stignem, bice mi jedino mrsko to sto sam dosao i sto sad mogu meraciti, umjesto da je put trajao jos samo malo.

E, moj Hamza, ne mogu znati ako mi ti ne kazes, ali meni se sve cini da si se meda prejeo… “

Miljenko Jergovic , “Insallah, Madona, insallah”

[Kaza]

in reply to: Naslovna stranica #1878

Sta vam predstavljaju ovi brojevi?????

[Kaza]

in reply to: Eurosong #1868

Lakin video spot za pjesmu Pokusaj:

[Kaza]

in reply to: Smrtovnice iz Ahmine sehare #1845

O ovim ljudima bilo sta ovdje napisati bi bilo premalo u odnosu na ono sta su oni za Rogaticu znacili. U vremenu u kome su zivjeli ostavise jasan trag u onom sto mi danas nazivamo sjecanjem na Rogaticu.Ovim malim sjecanjem zelimo im zahvaliti na onome sto su ucinili
za nasu Rogaticu.

[Author]

Posts