[emira-tekija]

in reply to: samo za sestre koje su u vjeri #14657

“Želim divnu djevojku, odgovarajuću mome sinu Salimu”, nastavila je Salimova majka razgovarati sa mnom ozarenog lica. “Salim, kao što znaš, je primjeran momak, završio je Građevinski fakultet i počeo raditi i graditi svoju budućnost. Pridržava se svoje vjere i finog je ponašanja. Svi iz našeg naselja, a i svako ko ga poznaje posvjedočit će mu da je on objedinio vjeru i dunjaluk. Istina, on sada ne posjeduje neko bogatstvo, međutim njegova je budućnost svijetla, a želje velike. Sada sam posebno sretna pošto mu tražim odgovarajuću djevojku, koja će mu biti životna saputnica”, nakon čega Salimova majka kratko zaćuta kako bi se smirila i obrisala suze radosnice koje su se otisnule iz njenih očiju.

Rekoh i sama ganuta njenim osjećanjima: “Sretno ti bilo, majko. Raduj se zbog tvoga dobrog i nadarenog djeteta na dunjaluku, a ako Bog da i na Ahiretu. Molim Allaha swt da tvoju sreću upotpuni najboljom djevojkom za tvoga sina.”

Ona reče: “Medutim, ljutim se na tebe.”

“Zašto?” , rupitah .

“Zato što mi ne pomažeš u ovom važnom poslu”, reče majka.

Zamislila sam se i osmjehnula, a zatim rekla: “Pa ti znaš koga ja sve poznajem od djevojaka vjernica.”

Reče: “Na koje misliš?”

“Pa, naprimjer Fatima, ona je uvijek prisutna na časovima Kur’ana, a veoma hrabro se nosi sa svim poteškoćama na putu pokornosti Allahu, swt, i Njegovom Poslaniku, s.a.w.s.”

Nezadovoljstvo se pojavilo na licu Salimove majke i uz negodovanje rece: “Ona ima 22 godine, a moj sin još nema 24. Ne, ne, ona je puno stara.”

“Dobro, Merjem je mlađa od nje, a uz to je i izuzetna krojačica i iz dobre i skromne porodice.”

Rekla je: “Ali nije obrazovana, ima samo osnovnu školu, a on voli da je obrazovana kako bi ga razumjela.”

“Dobro, šta misliš o Aiši, ona je sada u srednjoj školi?”

“Uh, Aiša, ma jeste da je privlačna, ali ona je tamnoputa.”

“Sumejja?”

“Šta ti je, Allah da ti oprosti, pa ona je niska.”

Rekoh, pokušavajući savladati svoj bijes: “Neka i tebi Allah, swt, oprosti draga moja, zar se ne sjecaš riječi Uzvičenog Allaha swt gdje kaže: “Robinja vjernica je bolja od musrikinje iako vam se ona svida.”

Crte na licu Salimove majke se zategoše i ona negodujući reče: “Subhanallah, pa ko je rekao da ja želim mušrikinju? Želim privlačnu djevojku, vjernicu u kojoj je objedinjena i vjera i dunjaluk.”

Rekoh: “Normalno, pod dunjalukom podrazumijevaš da bude lijepa, svijetle puti, visoka, mlada i obrazovana.”

Reče: “Salim zaslužuje svako dobro.”

“Ah, sjetila sam se! Šta misliš za Aminu?”

Na njenom licu se pojaviše razočaranje i tuga i reče: “Odlična, ali nažalost, njeni su odbili moju ponudu pod izgovorom da djevojka želi okončati školovanje. Međutim, ja sam saznala pravi razlog njihovog odbijanja. Ona je kao nevini cvijet okružen trnjem. Njeni su uobraženi materijalisti.”

Nasmijala sam se i rekla pokušavajuci da obuzdam želju za šalom: “Čini mi se da su oni shvatili da tvoj sin ne ispunjava dunjalučke uslove.”

Salimova majka samo tužno klimnu glavom i rece: “Nekoliko njihovih poznanika mi je reklo da oni ne žele udati kćer osim za onoga ko ima kuću, auto i veliki mehr.”

“Vidiš, draga moja, i tvoj sin ne ispunjava dunjalučke uslove kod drugih, pa je zato neophodno da i ti malo popustiš u svojim dunjalučkim zahtjevima.”

Rekla je ljutito i oštro: “Ne, Salim zaslužuje svako dobro, i zato ću nastaviti tražiti ono što će njega zadovoljiti, a čime ću i ja biti zadovoljna.”

Rekoh, primjećujući da se malo naljutila na mene: “Izvini, draga moja, nije mi bila namjera da te uvrijedim, međutim mi smo ljudi i niko od nas nije savršen i bez nedostataka? Ali, nedostatak u vjeri nije isto što i dunjalučki nedostatak. Allah swt kaže: “Uistinu najbolji među vama su oni koji su najbogobojazniji.”

Prije nego je pošla, rece: “Kćeri moja, u pravu si, ali majčino srce odbija da vidi mahane.”

“Želim ti da nađeš ono što tražiš, ali, draga moja, ako ne nađes obje stvari kod djevojke, pa koju ceš onda žrtvovati? Da li ćeš se odreći vjerskog ili dunjalučkog?”

Nakon što se zamislila reče: “Salim je čvrst u vjeri i uz to je jaka ličnost, tako da je može uputiti i podučiti ako ne bude pobožna.”

Nisam mogla da se suzdržim i povikala sam: “Kakva će biti katastrofa ako ne uspije sa njom, i ne zaboravi, draga moja, da Allahov Poslanik, s.a.w.s. nije mogao uputiti svoga amidžu Ebu Taliba iako je je zbog toga ulagao veliki napor, pa je Allah swt rekao: “Ti nećeš uputiti onoga koga voliš”

“Subhanallah, olakšavajte a nemojte otežavati, zaista je Salim iskren i dobar i Allah će mu dati sukladno njegovoj namjeri.”

Razočarano sam rekla: “Želim mu sve to što kažeš.”

Nakon toga smo se rastale. Od tada je prošlo dosta vremena. Začudila sam se iznenadnoj posjeti Salimove majke. Rekla je ozarena lica: “Neću te puno zadržavati mojom iznenadnom posjetom, a i ja žurim kako bih dovršila pripreme oko svadbe. ”

Veselo sam uzviknula: “Svadba, Salimova svadba, ako Bog da?”

Potvrdno je klimnula glavom jer od suza radosnica nije mogla govoriti.

Dirnula je i moja osjećanja tako da sam zajedno sa njom plakala ponavljajući zahvalu Allahu i govoreći: “Sretno ti bilo, draga majko. Allahu moj, daj da se završi sa dobrim.”

Vidno uzbuđena je rekla: “Neka te Allah usreći sa tvojom djecom kad porastu i da se obraduješ njihovim svadbama. Pružila je ruku sa pozivnicom prema meni i dodala: “Svakako će nam biti velika čast da prisustvuješ svadbi.”

Sva sretna sam uzela pozivnicu i rekla: “Koliko me to raduje. Počela sam čitati: “Ah, ime joj je Samira, lijepo ime.”

Rekla je: “Ona je još ljepša.”

Nastavila sam čitati tekst sa pozivnice. U četvrtak tačno u 19 sati. “Izvini draga moja, ali vrijeme mi ne odgovara”, rekoh.

Rekla je čudeći se: “Kako ti ne odgovara, pa sve su svadbe otprilike u to vrijeme.”

“Ako počne svadba uveče u 19 sati, pa kada će se završiti?”

“Duga je noć! U svakom slučaju mi ti nećemo dozvoliti da odeš prije kraja svečanosti.”

“Zar da se vratim u pola noći kući? Kako da ostavim čovjeka i djecu u ovo doba? Uz to, kako onda ustati na sabah?! Ja se stvarno izvinjavam i molim te primi moje izvinjenje,” rekoh joj.

Žalosno je rekla: “Znači tako? Koliko sam samo željela da nam se pridružiš i da upoznaš mladu.”

Nestrpljivo rekoh: “Stvarno, još mi ništa ne pričaš o vapoj snahi, Samiri.”

“Ona je prelijepa djevojka u cvijetu mladosti. Ima 16 godina. Njena porodica nam je puno olakšala. Zamisli, rekli su: Ne želimo mehr. Salim je dobar i perspektivan momak,” reče majka sva sretna.

Rekla sam čudeći se: “Pa dobro zar ništa nisu uslovili?”

“Svakako, tu je nakit koji se podrazumijeva, inače bi izgubili obraz kod svijeta.” Zatim je uzdahnula i rekla: “Kao što znaš cijena zlata stalno raste, tako da nas je nakit za mladu koštao 1000 eura.”

Negodujući rekoh: “1000?”

“Da, to je cijena vjenčanog almas prstena, narukvice i ogrlice. To je minimum, draga moja, sta ću. Zar da dozvolimo ljudima da nas nosaju na jeziku i potvore za škrtost?

Imali smo veliku srecu da nas je Allah, swt, sastavio sa poštenom porodicom koja materijalnom stanju ne pridaje baš puno pažnje. Nevjestin otac je rekao Salimu: Od tebe ne zelim mehr, ali kucu opremi onako kako tebi dolikuje.”

Upitah, pokusavajuci da prikrijem nelagodnost: “Koliko vas je koštalo opremanje kuće za Salima, momka vjernika koji se zavjetovao Allahu, swt?”

Po drugi put je uzdahnula i rekla: “Od tebe, draga moja, neću kriti da je situacija izuzetno teška i da je Salim bio primoran da od poznanika pozajmi 5000 eura.”

Nastojeći da sebe utješi, Salimova majka je dodala: “Međutim, Samira je djevojka pravo zlato. Salim treba da se malo više potrudi na svome poslu i da tako anulira dugove, jer ona je životna šansa. Ona zaslužuje se insan zbog nje žrtvuje u svakom pogledu.”

Zamišljena sam je slušala, a radost i smijeh su me napustili. Ona je nastavila: “Bračni ugovor je sklopljen bez davanja vjenčanog dara (mehra), a dogovoreno je da se to da naknadno u iznosu od 1000 eura.”

Nisam mogla da se suzdržim od povika: “Allahu ekber, kažeš samo 1000 eura?! Ovo ne obecava dobro.”

Ona je samo dodala: “Ma ne, ne. Ovaj vjenčani dar sa odgodom izvršavanja nema nikakve vrednosti, jer svi ga tako radi reda spomenu i on je tu samo puka formalnost. Samira i Salim će biti sretni u njihovom bračnom životu tako da neće ni razmišljati nikada o njemu.”

“Nista mi nisi pričala o mladinoj vjeri i odgoju?”

“Ona ima dobru predispoziciju. Tačno je da je puno razmažena i da voli da se modira, a o vjeri ništa ne zna, ali ona je jako mlada.”

Prekinula sam je sa negodovanjem: “Šta, o islamu ništa ne zna? Salim je vjernik, poziva druge u vjeru i kako ce živjeti sa ženom koja o islamu ne zna ama baš ništa?”

Rekla je smireno i uvjerljivo: “Ne brini se za njega, draga moja, on je pokušava promjeniti još od kada su zaručeni.

On je naglasio njenom ocu prije vjenčanja da on želi da ona klanja i da bude propisno pokrivena, a on nije imao ništa protiv. Ona će sutra nakon vjencčanja naučiti i promjeniti svoje navike.”

U srcu sam osjetila bol i više nisam mogla kontrolisati razočarenje i tugu, a iz usta mi se oteše rijeci: “Ako Bog da, Allahu daj da se završi sa dobrim.”

Nakon toga Salimova majka je otišla. Prošli su dani prije nego se ova tema udaljila iz moje glave. Iskreno sam željela da Salim uspije u svom bračnom životu, a da moj strah bude neopravdan. Ko zna, možda je Allah swt uputi.

Allahov Poslanik s.a.w.s. kaže: “Da budes razlog da Allah uputi jednoga insana bolje ti je nego stado najboljih kamila.”
Međutim, nisam mogla iz moga srca potisnuti razočarenje zbog muslimanskog neuspjeha. Oni sve do sada vjeri ne pridaju odgovarajuću pažnju. Za ulogu vjere pri izboru nevjeste Allahov Poslanik s.a.w.s. je rekao: “Uzmi vjernicu, a ako ne postupiš tako ostat ćeš bez svega.”

Nisam mogla da zaboravim 1000 eura bez svadbenih troskova. Allahu moj, koliko se samo projekata od značaja za muslimane moglo realizovati ovolikom sumom novca? Allahu, Ti nam se smiluj. Ko od muslimana može na Allahovom putu utrošiti ovoliku svotu novca, a da se ne zaduži?

Prošli su dani, i osjetila sam da trebam posjetiti Salimovu majku kako bi joj čestitala, iako nisam bila zadovoljna kako se sve završilo.

Pokucala sam na vrata pitajući se odakle dopire bučna zapadnjačka muzika. Salimova majka me srdačno dočekala i prekorila što je nisam ovoliko dugo posjetila. Izvinula sam se zbog toga, a nakon što mi je postalo jasno da se muzika čuje iz njihove kuće upitah: “Kako je vaša mlada?”

Rekla je vidno tužna i potištena: “Ona je, hvala Allahu, dobro. Međutim, kao što možeš i sama čuti, ona se od radija odvoji tek toliko da bi otišla do kasetofona. Voli muziku i ples. Po cijeli dan provodi na terasi pričajući sa komšinicama. Ona je mlada i nezrela i ne zna za kućne obaveze i obaveze prema mužu. Ne zna za haram niti halal. Ah, kako me samo izluđuje ovaj radio, više ne znam ni kako namaz obavljam.”

“Kako je Salim, upitah?”

“On je i dalje smiren i strpljiv, i pokušava promjeniti njenu prirodu. Puno joj je pričao o namazu, ali ona klanja samo u njegovom prisustvu.

Pričao joj je o hidžabu, a kada joj je donio mahramu ona je pobjegla i odbila da je obuče, i na tome je istrajala.

Stvar je otisla tako daleko da joj je zabranio da iz kuće izlazi bez hidžaba, što je izazvalo protivljenje njene porodice, da bi njena majka negodujuci rekla:

Kakav je ovo ekstremizam? Mi nismo udali našu kćerku da bi bila zatvorena u kući, lišena životnog uživanja. Zar nije dovoljno to sto joj Salim nije omogućio svaku vrstu ugođaja u kući, kao što je TV i razni časopisi, zatim joj je zabranio čitanje nekih knjiga. Zar nije dosta i to što je ne obraduje odlaskom u kino i pozorište, kao što to drugi muževi priređuju svojim suprugama? Sve što moja kći čuje od Salima povazdan jeste: Ovo je haram pa ga se kloni, ovo nije dobro pa ga nemoj činiti. Ovo je farz pa ga se pridrzavaj. Ne, pa to je neizdrživo, i ja neću dozvoliti da on moju kćer živu zakopa.”

Tužno sam konstatovala: “Kako se, draga moja, brzo pojaviše problemi.”

Ona je za trenutak zašutila, a zatim nastavila: “Ništa se ti ne boj jer će na kraju Salim biti pobjednik, uz Božiju pomoc. Upornim nastojanjem i odlucnošću onemogućio je miješanje njene porodice.

Ove poteskoce su normalna stvar u početku dok se ne postigne sloga i razumijevanje. Cijeli je svijet takav i koja je kuća posteđena poteškoća?!”

Dok je govorila, lice Salimove majke se ozari, a oči joj radosno zasijaše: “Za nekoliko mjeseci ću postati nana, a kako me samo raduje pomisao da vidim Salimovog sina da me zove “nano”.

Rekoh, pretvarajući se da mi je drago: “Stvarno, draga moja, hvala Allahu.”

Nakon što je ustala reče: “Pozvati ću Samiru da te upozna, mozda možeš na nju utjecat razgovarajući sa njom. Zamolila bih te da joj kazeš nesto o obavezama prema mužu, a bodri je malo i oko nošenja mahrame.”

Namjera mi je bila da to ne prihvatim, ali Salimova majka izađe iz sobe prije nego sam uspjela išta kazati. Poslije sam zahvalila Allahu swt što je tako bilo i što sam uspjela obuzdati svoja osjećanja, jer mi je bila namjera da joj kažem: “Ostavi stvar Salimovoj genijalnosti, jer je on vanredno sposoban insan koji truhlost pretvara u čisto zlato.”

Salimova se majka vrati, a sa njom Samira, mlada, lijepa i izuzetno privlačna. Pozdravila sam je i čestitala joj, a ona mrzovoljno odvrati na pozdrav. Zamišljala sam je nasmiješenu dok me je Salimova majka predstavljala.

“Ovo je Aiša, pobozna gospođa koja je profesorica Kur’ana. Kada bi samo cula njeno predavanje i prisustvovala njenom času sigurno bi se puno obradovala.”

Na ove njene riječi Samira nije ništa dodala, ali me je nastavila podozrivo gledati i očito je bilo da se nelagodno osjeća.

Bila je obučena po nanovijoj modi, a nije zaboravila ofarbati kosu i namazati lice po najnovijoj sezonskoj modi.

Duboko u sebi sam se zapitala: -Zar je ova lijepa? Kakav je to poremećaj zahvatio ukus muslimanske omladine pa su počeli obraćati pažnju na formu, a zaboravljati sustinu.

Gdje je ona ljepota duše koja zrači blagošću iz očiju muslimanske djevojke? Gdje joj je stid vjernice koji plamti na njenom obrazu? Gdje je ponašanje koje se ogleda u uljudnom razgovoru i blagosti? Gdje je skromnost vjernice i njeno napuštanje dunjalučkih ukrasa? Gdje su čednost i bogobojaznost? Sta je sa sviješću i shvatanjima? Gdje je ona za koju je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kada u nju (suprugu) pogledaš obraduje te, a kada nešto od nje zatražiš posluša te, i kada zatražiš da čuva tajnu ona to i učini, a kada si odsutan čuva tvoju čast i imovinu.”

Vjerniče, zar si sve ovo zrtvovao zbog proklete forme?

Sve sam više osjećala bol i potištenost i zatražila sam dozvolu da krenem. Salimova se majka usprotivi riječima: “Zaboravila sam ti reći da ću početkom zime putovati poslovno u Amman sa Salimovim ocem sto bi moglo potrajati do proljeća tako da te dugo neću vidjeti pa prema tome nemoj sada žuriti.”

“Stvarno, želim ti uspješno putovanje, ali moram sada da idem jer me čekaju obaveze”, rekoh.

“U redu, ali molim te ne zaboravi Samiru za vrijeme moga odsustva.”

“Draga moja, ti mi oprosti i sama znaš koliko ja imam obaveza, ali ću se potruditi. Neka Allah swt čuva vašu vjeru i emanet.”

Poslije izvjesnog vremena sam čula da je Salimova majka otputovala sa svojim mužem.

Zima je nastupila. S vremena na vrijeme bi čula pokoju vijest o Salimu i njegovoj supruzi. Jednom sam saznala da uznemiravaju komšije svojim stalnim svađama.

Drugi put sam čak čula da je Samira otišla kod svojih ljuta i ogorčena. Nakon toga su se umiješali neki dobri ljudi i uspjeli stvari vratiti na njihovo mjesto.

Iznenadila sam se kada je jednom bahnula na čas Kur’ana. U prvi mah je nisam prepoznala, jer je nosila mahramu i uzani dugi mantil. Od njenog parfema se soba ispunila mirisom, a lice joj je bilo svo našminkano.

Zaželila sam joj dobrodošlicu i od nje saznala da ju je Salim doveo na naše sijelo ne bi li sta naučila. Ukazala sam joj ljubaznost i uvažavanje, ali ona je živjela u jednom, a mi u drugom svijetu.

Jednom mi je pričala njena komšinica o njoj i o tome koliko podnosi Salim zbog njene nebrige o kući i mužu. Koliko trpi zbog njenog rasipništva i zahtjeva kojima nigdje nema kraja.

Jadnik Salim, danju marljivo radi, a i dio noći da bi mogao vratiti dugove i udovoljiti njenim zahtjevima.

Kući se vraća umoran i željan lijepe i tople riječi i nježnog osmijeha, ali odakle? Ona ne razmišlja osim o sebi i svojim prohtjevima.

Posljednja vijest o Samiri koju sam čula jeste da se porodila i postala majka, a nakon toga vijesti o njoj su prestale. Bila sam preokupirana svojim obavezama tako da sam je skoro zaboravila.

Zima je bila u punom jeku, a mi smo se iznenadili kada se na našem sijelu pojavila Salimova majka. Nije ni sjela, a mi joj pocesmo čestitati zbog unučeta i pitati za Salima i Samiru.

Ona samo nekoliko puta uzdahnu, a iz očiju joj potekoše suze, zatim reče: “Zar niste cule vijest?”

“Koju vijest, upitasmo?”

“Razveli su se, nije više mogao da je podnosi. Proklinjala je i prezirala život sa njim i negodovala protiv njegovog nazadnog shvatanja i izgleda. Optužila ga je za škrtost jer je ne vodi na zabave i ne udovoljava njenoj požudi za odjećom i nakitom. Kada ga je napustilo strpljenje naljutio se i razveo se od nje. Zatražio je od mene da se vratim iz Ammana žaleci se na svoju rastrešenost.

Pozurila sam mu u susret, da bi nas nakon nekoliko dana iznenadila policija na vratima. Ušli su u kuću i zaplijenili namještaj kako bi se nadoknadio naknadni vjenčani dar za Samiru.

Ja sam bila neoprezna kada sam mislila da naknadni vjenčani dar nema važnosti i da je to puko slovo na papiru. Sada, sada shvatam zašto je Poslanik, s.a.w.s., prezirao pretjerivanje po pitanju mehra, ali sada je kasno.”

Riječi su mi zastale u grlu dok sam gledala u Salimovu majku kako kroz plač govori: “Salim zasluzuje svako dobro, ali nema sreće.”

Ja sam zaplovila u moje misli, pokušavajući analizirati rezultate ovoga braka – Mladić skrhan i duboko potonuo u dugove i brige. Nedužno dijete lišeno roditeljske brige. Djevojka koja se upustila u neuspješan brak i iz njega izašla razvedena. Uzalud potrošena imovina. Tegobe koje su pretrpjele obje porodice. Da li je ovo iz razloga nemanja sreće? Ne, nikako, to su samo neki od plodova kuće koja nije sagrađena na bogobojaznosti.

Allah swt u Kur’anu kaže: ” Da li je bolji onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na strahu od Allaha i u želji da Mu se umili, ili onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na rub podlokane obale koja se nagnula, da se zajedno s njim u vatru džehennemsku sruši? A Allah neće ukazati na pravi put narodu koji sam sebi nepravdu č

[emira-tekija]

in reply to: samo za sestre koje su u vjeri #14647

Najviše ljudi koji će ući u džennet bit će zbog bogobojaznosti (takvaluka) i lijepog ahlaka.” (Buharija i drugi muhaddisi) “Meni najbliži od vas bit će o­ni koji imaju najljepši ahlak, koji su skrušeni i koji mire i zbližavaju.” (Tirmizi) “Poslan sam da bih upotpunio moral.” (Buharija i drugi muhaddisi) “Ebu Hurejre, potrudi se da imaš lijep ahlak.” Ebu Hurejre upita: “A šta je to Allahov Poslaniče?” o­n reče: “Da održavaš vezu s o­nim ko je prekinuo s tobom, oprostiš o­nom ko ti je nepravdu nanio i daš o­nome ko tebi uskraćuje.” (Bejheki) “Mu’min je prijatan i o­n pomiruje, a nema dobra u o­nom ko ne miri i zbližuje i u cijem društvu nije prijatno.” (Ahmed) “Čovjek je vjere svog prijatelja, pa neka čovjek gleda s kim će se družiti.” (Ahmed, Ebu Dawud, Tirmizi) “Uistinu, Allah ima svoje posude na zemlji, a to su srca. Najdraže su mu o­ne posude koje su najćišće, najčvršće i najtanje. Čiste su od grijeha, čvrste su u vjeri i tanke (nježne) su prema braći.” (Taberani) “Strogo se čuvajte sumnjičenja, jer je sumnjičenje najlažniji govor.” (Buharija i Muslim) “Ne uhodite jedni druge, ne špijunirajte, ne prekidajte odnose i ne zavađajte se, nego, Allahovi robovi, budite braća.” (Buharija i Muslim) “Ko sakrije sramotu svoga brata na dunjaluku, Allah će sakriti njegovu i na dunjaluku i na ahiretu.” (Buharija i Muslim) “Ko napusti raspravu kad nije u pravu, bude mu napravljena kuća u džennetskoj mahali, a ko ostavi raspravu kad je u pravu, bude mu izgrađena kuća u najodabranijem dijelu dženneta.” (Ibnm) “Ostavite raspravu zbog malo dobra u njoj. Ostavite raspravu zbog male koristi od nje jer o­na prouzrokuje neprijateljstvo među braćom.” (Taberani) “Kada neko od vas zavoli svoga brata neka mu to i kaže.” (Ebu Dawud i Tirmizi) “Razmjenjujte poklone – voljećete se.” (Bejheki) “Najgori ljudi su o­ni koji tuđe riječi prenose i o­ni koji zavađaju o­ne koji se vole.” (Ahmed) “Kome se njegov brat izvini, a o­n ne prihvati izvinjenje, takav ima grijeh koliko je grijeh o­nog koji druge izrabljuje.” (Ibn Madže) “Vjernik se brzo i rasrdi, ali brzo i oprosti.” (Tirmizi) “Kada čovjek uči dovu za svog odsutnog brata, melek govori: ‘Neka je i tebi isto što i njemu tražiš’.” (Ahmed i Muslim) “Dova brata za drugog brata koji je odsutan se ne odbija.” (Muslim) “Primjer vjernika u njihovoj medusobnoj ljubavi i samilosti je kao primjer tijela, ako oboli jedan organ, ostatak tijela obuzme groznica i nesanica.” (Buharija i Muslim) “Vjernik vjerniku je kao zidovi zgrade, jedan drugog podupiru.” (Buharija i Muslim) “Istinski musliman je o­naj od čijeg jezika i ruku su sigurni ostali muslimani.” (Buharija i Muslim) “Ako nisi kadar činiti dobra djela, o­nda makar ne nanosi ljudima zlo jer se i to ubraja u sadaku kojom ćes se iskupiti.” (Muslim) “Muslimanu nije dozvoljeno da zaplaši drugog muslimana.” (Ahmed) “Uzvišeni Allah mi je objavio da budete ponizni i da se niko ni nad kim ne uznosi.” (Muslim) “Neće uči u džennet klevetnik (onaj koji ogovara).” (Buharija) “Muslimanu nije dozvoljeno da prekine odnose sa svojim bratom preko tri dana, i kada se sretnu da okrenu lice jedan od drugog, a bolji je o­naj, od njih dvojice, koji prvi nazove selam.” (Buharija i Muslim) “Ko muslimanu oprosti njegovu pogrešku, Allah će mu na Kijametskom danu oprostiti njegovu.” (Ebu Dawud) “Neće imetak uzmanjkati zbog udijeljene sadake, a Allah će zbog praštanja čovjeku povećati ugled i nema nikog da se ponizi Allahu i radi Allaha, a da ga Allah ne uzdigne zbog toga.” (Muslim) “Nije od nas ko ne poštuje naše starije i ko nije milostiv našim mladim.” (Tirmizi) “Boj se vatre (džehennema) pa podaj drugom makar i pola hurme, a ako ni to nemožeš naći, a o­no lijepom riječju.” (Buharija i Ahmed) “Tri su znaka licemjera (munafika): kada govori – laže, kada obeća – ne ispuni, i kada mu se nešto povjeri – povjerenje iznevjeri.” (Buharija i Muslim) “Čovjek neće upotpuniti svoj iman sve dok ne bude kadar udjeljivati makar i iz male imovine, biti pravedan prema sebi i širiti selam.” (Buharija) “Svaka laž se osim o­ne kad čovjek slaže u ratu, jer rat je čitav varka, ili slaže da bi izmirio dvojicu zavađenih ili slaže svojoj supruzi kako bi je udobrovoljio i zadovoljio.” (Ebu Dawud) “Doista ćeš, ako budeš istraživao ljudske mahane, iskvariti ljude ili ih navesti na to da se iskvare.” (Ebu Dawud) “O skupe, ima o­nih koji su priznali vjerovanje jezikom, ali iman im još nije ušao u srce! Ne ogovarajte muslimane i ne istražujte njihove negativnosti, jer o­naj ko bude istraživao mahane brata muslimana, Allah će istraživati njegove, a kome Allah bude istraživao mahane razotkrit će ga i osramotiti makar i u njegovoj kući.” (Tirmizi i Ebu Dawud) “Ko počne s pričom prije nego nazove selam, nemojte mu odgovoriti dok selam ne nazove.” (Taberani) “Kada se sretnu dva muslimana i rukuju, sa njih spadaju manji grijesi.” (Ebu Dawud i Tirmizi) “Ko želi da mu ljudi ustaju na noge neka sebi pripremi mjesto u džehennemu.” (Tirmizi) “Ko stane u zaštitu časti brata muslimana, to ćemu biti zaštita od džehennema.” (Tirmizi) “Nema čovjeka muslimana koji će stati u odbranu časti svoga brata, a da Allah neće uzeti Sebi u obavezu da ga zaštiti od džehennemske vatre na Kijametskom danu.” (Ahmed) “Ko prigrli siroče od roditelja muslimana do njegovog punoljetstva, takvom je sigurno obezbijeđen džennet.” (Ahmed) “Najbolja muslimanska kuća je o­na u kojoj se čini dobročinstvo prema siročetu, a najgora muslimanska kuća je o­na u kojoj se prema siročetu ružno ophodi.” (Ibn Madže) “Niko od vas neće dostići potpuno vjerovanje sve dok ne bude želio i volio svome bratu o­no što želi i voli samome sebi.” (Buharija i Muslim) “Svaki od vas je ogledalo svome bratu, pa ako na njemu primjeti nešto negativno, neka to otkloni od njega.” (Tirmizi) “Ko se ne interesuje za stanje muslimana taj nije od njih.” (Taberani) “Ko posjeti bolesnika, sjedi u dženetskom perivoju, tako kad ustane odredi mu se 70 hiljada meleka koji salavat na njega čine sve do noći.” (Muslim) “Kome Allah hoće dobro, iskusa ga.” (Buharija) “Umrlog prate troje: dvoje se vrati, a jedno ostane sa njim. Prate ga njegova porodica, imetak i djela, pa se porodica i imetak vrate, a ostanu njegova djela.” (Buharija i Muslim) “Čovjek neće biti pravi vjernik sve dok komšija ne bude siguran od njegovih pakosti i podlosti.” (Buharija) “Ko hoće da ima lijep spomen iza sebe i da mu se poveća opkrba, neka čuva rodbinske veze.” (Buharija i Muslim) “Miris dženneta se može osjetiti na daljini od petsto godina hoda, a neće ga osjetiti o­naj ko je neposlušan roditeljima niti o­naj ko prekida rodbinske veze.” (Taberani) “U džennet neće uči varalica, o­naj ko se oholi, izdajica i o­naj ko je ružno postupao sa svojim slugama.” (Tirmizi) “Svi ste vi pastiri i svi ćete odgovarati za svoje stado.” (Buharija i Muslim) “Ljudi su Allahovi štićenici; najbliži Allahu su o­ni koji su najkorisniji Njegovim stićenicima.” (Muslim) “Voda naroda je njegov sluga.” (Taberani) “Ova vjera je jaka, i postupaj s njom pažljivo i lijepo.” (Ahmed) “Ljudi su kao kamile – od stotine njih ne možeš naći jednu dobru za jahanje.” (Buharija i Muslim) “Allahova je pomoć džematu. Ko god sam ode iz džemata, sam će se naći u džehennemu.” (Tirmizi) “Vjera je iskren savjet.” (Muslim) “Onaj ko nije zahvalan ljudima nije zahvalan ni Allahu.” (Ebu Dawud i Tirmizi) “Namaz u džematu vrijedniji je dvadeset i sedam puta od namaza pojedinca.” (Buharija i Muslim) “Bdijenje nekog od vas na Allahovom putu bolje je nego da u svojoj kući klanja 70 godina.” (Tirmizi) “Najgore što se može naći kod čovjeka jeste škrtost zbog pohlepe i strah bez razloga.” (Buharija i Ebu Dawud) “Najgori od ljudi jeste o­naj od koga se nešto zatraži u ime Allaha, pa ovog taj odbije.” (Buharija i Muslim) “Najveći je kradljivac o­naj ko krade od svog namaza, ko ne upotpunjava ni njegoa ruku’a, niti sedžde. A najškrtiji je o­naj ko škrtari sa selamom.” (Taberani) “Ženite se i množite, jer ću se ja ponositi vašom brojnošću pred drugim narodima.” (Ebu Dawud i Nesai) “Jak je vjernik bolji i Allahu draži od slabog vjernika.” (Muslim) “Allah, uistinu, ne gleda u vaša tijela niti u vaš izgled, nego gleda u vaša srca.” (Muslim) “Zaista Allah voli da o­naj ko nešto radi to uradi na najbolji način.” (Bejheki) “Dobročinstvo je da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer iako ti Njega ne vidiš, o­n tebe, zaista, vidi.” (Buharija i Muslim) “Mnogo li je postača koji od svog posta neće imati ništa osim gladi; i mnogo li je klanjača koji od svog namaza neće imati ništa osim bdijenja.” (Nesai i Ibn Madže)

[emira-tekija]

in reply to: samo za sestre koje su u vjeri #14646

Ova dova uči se u središnjoj noći mjeseca ša’bana i uoči petka, a koristi za zaštitu od zla neprijatelja, za otvaranje vrata rizka (opskrbe) i za praštanje grijeha. U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Allahu moj, blagoslovi Muhammeda i čeljad njegovu! Allahu moj! Uistinu, od Tebe tražim, tako Ti Tvoje milosti koja sve obuhvaća; اَللَّهُمَّ إِنِّي أَسْأَلُكَ بِرَحْمَتِكَ الَّتي وَسِعَتْ كُلَّ شَيْءٍ i tako Ti Tvoje snage kojom sve potčinjavaš, kojoj se sve pokorava i pred kojom je sve ponizno; وَ بِقُوَّتِكَ الَّتِي قَهَرْتَ بِهَا كُلَّ شَيْءٍ وَ خَضَعَ لَهَا كُلُّ شَيْءٍ وَ ذَلَّ لَهَا كُلُّ شَيْءٍ i tako Ti Tvoje sile kojom sve svladavaš; وَ بِجَبَرُوتِكَ الَّتِي غَلَبْتَ بِهَا كُلَّ شَيْءٍ i tako Ti Tvoje veličine s kojom se ništa nositi ne može; وَ بِعِزَّتِكَ الَّتِي لاَ يَقُومُ لَهَا شَيْءٌ i tako Ti Tvoje uzvišenosti koja sve ispunjava; وَ بِعَظَمَتِكَ الَّتِي مَلَأَتْ كُلَّ شَيْءٍ i tako Ti Tvoje vlasti koja sve nadvisuje; وَ بِسُلْطَانِكَ الَّذِي عَلاَ كُلَّ شَيْءٍ i tako Ti Tvoga lica koje vječno traje i nakon što sve nestane; وَ بِوَجْهِكَ الْبَاقِي بَعْدَ فَنَاءِ كُلِّ شَيْءٍ i tako Ti Tvojih imena koja ispunjavaju temelje svega; وَ بِأَسْمَائِكَ الَّتِي مَلأَتْ أَرْكَانَ كُلِّ شَيْءٍ i tako Ti Tvoga znanja koje sve obuhvaća; وَ بِعِلْمِكَ الَّذِي أَحَاطَ بِكُلِّ شَيْءٍ i tako Ti svjetla Tvoga lica kojim je sve osvijetljeno! وَ بِنُورِ وَجْهِكَ الَّذِي أَضَاءَ لَهُ كُلُّ شَيْءٍ O, Svjetlo! O, Sveti! O, Ti Koji si Prvi od prvih! O, Ti Koji si Posljednji od posljednjih! يَا نُورُ يَا قُدُّوسُ يَا أَوَّلَ الأَوَّلِينَ وَ يَا آخِرَ الآخِرِينَ Allahu moj! Oprosti mi one grijehe koji skrnave čistotu! اَللَّهُمَّ اغْفِرْ لِيَ الذُّنُوبَ الَّتِي تَهْتِكُ الْعِصَمَ! Allahu moj! Oprosti mi one grijehe koji donose nesreću! اَللَّهُمَّ اغْفِرْ لِيَ الذُّنُوبَ الَّتِي تُنْزِلُ النِّقَمَ ! Allahu moj! Oprosti mi one grijehe koji preinačuju blagodati! اَللَّهُمَّ اغْفِرْ لِيَ الذُّنُوبَ الَّتِي تُغَيِّرُ النِّعَمَ! Allahu moj! Oprosti mi one grijehe koji zatvaraju vrata dove! اَللَّهُمَّ اغْفِرْ لِيَ الذُّنُوبَ الَّتِي تَحْبِسُ الدُّعَاءَ! Allahu moj! Oprosti mi one grijehe koji donose belaje! اَللَّهُمَّ اغْفِرْ لِيَ الذُّنُوبَ الَّتِي تُنْزِلُ الْبَلاَءَ! Allahu moj! Oprosti mi svaki grijeh i svaki prijestup koje sam počinio! اَللَّهُمَّ اغْفِرْ لِي كُلَّ ذَنْبٍ أَذْنَبْتُهُ وَ كُلَّ خَطِيئَةٍ أَخْطَأْتُهَا! Allahu moj! Uistinu, Tebi se približavam sjećanjem na Tebe, i u Tebi tražim zagovornika za sebe; اَللَّهُمَّ إِنِّي أَتَقَرَّبُ إِلَيْكَ بِذِكْرِكَ وَ أَسْتَشْفِعُ بِكَ إِلَى نَفْسِكَ i Tebe molim, tako Ti Tvoje dobrote, da me spustiš u Tvoju blizinu; وَ أَسْأَلُكَ بِجُودِكَ أَنْ تُدْنِيَنِي مِنْ قُرْبِكَ i obdari me zahvalnošću Tebi i nadahni me sjećanjem na Tebe! وَ أَنْ تُوزِعَنِي شُكْرَكَ وَ أَنْ تُلْهِمَنِي ذِكْرَكَ! Allahu moj! Tebe molim onako kako moli pokorni, ponizni i skrušeni: اَللَّهُمَّ إِنِّي أَسْأَلُكَ سُؤَالَ خَاضِعٍ مُتَذَلِّلٍ خَاشِعٍ Oprosti mi i smiluj mi se, i učini da budem zadovoljan i suzdržljiv u Tvojoj odredbi i skroman u svakoj situaciji! أَنْ تُسَامِحَنِي وَ تَرْحَمَنِي وَ تَجْعَلَنِي بِقَسْمِكَ رَاضِيًا قَانِعًا وَ فِي جَمِيعِ الأَحْوَالِ مُتَوَاضِعًا! Allahu moj! Tebe molim onako kako moli onaj koga oskudica snažno pritišće, اَللَّهُمَّ وَ أَسْأَلُكَ سُؤَالَ مَنِ اشْتَدَّتْ فَاقَتُهُ koji, kada ga nevolje obuzmu, Tebi svoju potrebu iznosi, وَ أَنْزَلَ بِكَ عِنْدَ الشَّدَائِدِ حَاجَتَهُ i onaj čija je želja golema za onim što je kod Tebe! وَ عَظُمَ فِيمَا عِنْدَكَ رَغْبَتُهُ Allahu moj! Ogromna je Tvoja vlast, i uzvišen je Tvoj položaj, i skrivena je Tvoja kazna, i očita je Tvoja zapovijed, i iznad svega je Tvoja snaga, i ničim nije ometena Tvoja odredba, i nije moguć bijeg od Tvoje presude! اَللَّهُمَّ عَظُمَ سُلْطَانُكَ وَ عَلاَ مَكَانُكَ وَ خَفِيَ مَكْرُكَ وَ ظَهَرَ أَمْرُكَ وَ غَلَبَ قَهْرُكَ وَ جَرَتْ قُدْرَتُكَ وَ لاَ يُمْكِنُ الْفِرَارُ مِنْ حُكُومَتِكَ! Allahu moj! Ja ne nalazim ko bi oprostio moje grijehe, ni ko bi sakrio moja ružna djela, ni ko bi ijedno od mojih ružnih djela preinačio u dobro – osim Tebe! اَللَّهُمَّ لاَ أَجِدُ لِذُنُوبِي غَافِرًا وَ لاَ لِقَبَائِحِي سَاتِرًا وَ لاَ لِشَيْءٍ مِنْ عَمَلِي الْقَبِيحِ بِالْحَسَنِ مُبَدِّلاً غَيْرَكَ Nema drugog Boga osim Tebe! Slavljen si Ti i hvaljen! لاَ إِلَهَ إِلاَّ أَنْتَ سُبْحَانَكَ وَ بِحَمْدِكَ Samome sebi nepravdu sam nanio i iz neznanja moga protiv Tebe se usudio! ظَلَمْتُ نَفْسِي تَجَرَّأْتُ بِجَهْلِي Primirio sam se u Tvom vječnom sjećanju na mene i Tvojoj naklonosti prema meni! وَ سَكَنْتُ إِلَى قَدِيمِ ذِكْرِكَ لِي وَ مَنِّكَ عَلَيَّ Allahu moj! O, Zaštitniče moj! Koliko li si ružnih djela prikrio, i koliko li si belaja umanjio, i koliko li si posrtaja spriječio, i koliko li si neugodnosti otklonio, i koliko li si lijepih pohvala, kojih ja nisam dostojan, naokolo raširio!? اَللَّهُمَّ مَوْلاَيَ كَمْ مِنْ قَبِيحٍ سَتَرْتَهُ وَ كَمْ مِنْ فَادِحٍ مِنَ الْبَلاَءِ أَقَلْتَهُ وَ كَمْ مِنْ عِثَارٍ وَقَيْتَهُ وَ كَمْ مِنْ مَكْرُوهٍ دَفَعْتَهُ وَ كَمْ مِنْ ثَنَاءٍ جَمِيلٍ لَسْتُ أَهْلاً لَهُ نَشَرْتَهُ! Allahu moj! Golema je moja kušnja, i odveć je loše moje stanje, i malehna su moja djela, i sputavaju me moji okovi, i moje neumjerene želje priječe me da budem koristan, i prevarili su me: ovaj dunjaluk svojim varljivim ljepotama, i moja duša svoji izdajama, i moje oklijevanje! اَللَّهُمَّ عَظُمَ بَلاَئِي وَ أَفْرَطَ بِي سُوءُ حَالِي وَ قَصُرَتْ بِي أَعْمَالِي وَ قَعَدَتْ بِي أَغْلاَلِي وَ حَبَسَنِي عَنْ نَفْعَي بُعْدُ أَمَلِي وَ خَدَعَتْنِي الدُّنْيَا بِغُرُورِهَا وَ نَفْسِي بِخِيَانَتِهَا وَ مِطَالِي Zato, o, Gospodaru moj, Tebe molim, tako Ti Tvoje veličine, da moja ružna djela i postupci ne zaklonu od Tebe moju dovu! يَا سَيِّدِي فَأَسْأَلُكَ بِعِزَّتِكَ أَنْ لاَ يَحْجُبَ عَنْكَ دُعَائِي سُوءُ عَمَلِي وَ فِعَالِي I ne osramoti me skrivenim, onim što Ti znaš od mojih tajni! وَ لاَ تَفْضَحَنِي بِخَفِيِّ مَا اطَّلَعْتَ عَلَيْهِ مِنْ سِرِّي I ne žuri mi s kaznom za ono ružno što sam učinio u osami, za moja zlodjela, za moje stalne propuste i za moje neznanje, za udovoljavanje mojim nezasitim strastima i za moje nemarnosti! وَ لاَ تُعَاجِلْنِي بِالْعُقُوبَةِ عَلَى مَا عَمِلْتُهُ فِي خَلَوَاتِي مِنْ سُوءِ فِعْلِي وَ إِسَاءَتِي وَ دَوَامِ تَفْرِيطِي وَ جَهَالَتِي وَ كَثْرَةِ شَهَوَاتِي وَ غَفْلَتِي I budi, o, Allahu moj, tako Ti Tvoje veličine, blag i milostiv prema meni u svim situacijama, i pokaži Svoju naklonost prema meni u svim poslovima! وَ كُنِ اللَّهُمَّ بِعِزَّتِكَ لِي فِي كُلِّ الأَحْوَالِ رَؤُفًا وَ عَلَيَّ فِي جَمِيعِ الأُمُورِ عَطُوفًا Allahu moj! Gospodaru moj! A koga drugog bih, osim Tebe, mogao zamoliti da otkloni od mene teškoće moje i pokaže interes za stanje moje?! إِلَهِي وَ رَبِّي مَنْ لِي غَيْرُكَ أَسْأَلُهُ كَشْفَ ضُرِّي وَ النَّظَرَ فِي أَمْرِي Allahu moj! O, Zaštitniče moj! Dodijelio Si mi Svoju odredbu, a ja sam u tome slijedio prohtjeve svoje duše ne sustežući se od uljepšavanja moga dušmana! إِلَهِي وَ مَوْلاَيَ أَجْرَيْتَ عَلَيَّ حُكْمًا اتَّبَعْتُ فِيهِ هَوَى نَفْسِي وَ لَمْ أَحْتَرِسْ (فِيهِ) مِنْ تَزْيِينِ عَدُوِّي Pa me prevari onim za čim moja strast žudi i obradova ga Tvoja odredba! فَغَرَّنِي بِمَا أَهْوَى وَ أَسْعَدَهُ عَلَى ذَلِكَ الْقَضَاءُ Tako prekoračih, onim što si mi odredio, neke od Tvojih granica, i usprotivih se nekim od Tvojih naloga. فَتَجَاوَزْتُ بِمَا جَرَى عَلَيَّ مِنْ ذَلِكَ بَعْضَ حُدُودِكَ وَ خَالَفْتُ بَعْضَ أَوَامِرِكَ Zato, dužan sam Ti hvalu iskazati u svemu tome, i nemam nikakva opravdanja u Tvojoj odredbi i u onome na šta me obavezuje Tvoja Odluka i kušnja kojoj si me izložio. فَلَكَ الْحَمْدُ (الْحُجَّةُ) عَلَيَّ فِي جَمِيعِ ذَلِكَ وَ لاَ حُجَّةَ لِي فِيمَا جَرَى عَلَيَّ فِيهِ قَضَاؤُكَ وَ أَلْزَمَنِي حُكْمُكَ وَ بَلاَؤُكَ I, evo sam Ti došao, o, Allahu moj, nakon moje krivnje i moje neumjerenosti spram sebe, ispričavajuć’ se, kajući se, skrhan, povlačeći se, i tražeći oprost, Tebi vraćajuć’ se, Tebe potvrđujući, Tebi pokoran i priznajući svoje grijehe. وَ قَدْ أَتَيْتُكَ يَا إِلَهِي بَعْدَ تَقْصِيرِي وَ إِسْرَافِي عَلَى نَفْسِي مُعْتَذِرًا نَادِمًا مُنْكَسِرًا مُسْتَقِيلاً مُسْتَغْفِرًا مُنِيبًا مُقِرًّا مُذْعِنًا مُعْتَرِفًا Ja ne nalazim utočišta od onoga što sam sam uradio, niti skloništa kojem bih pribjegao u onome što se mene tiče – osim da prihvatiš moje opravdanje i uvedeš me u prostranstvo Tvoje milosti. لاَ أَجِدُ مَفَرًّا مِمَّا كَانَ مِنِّي وَ لاَ مَفْزَعًا أَتَوَجَّهُ إِلَيْهِ فِي أَمْرِي غَيْرَ قَبُولِكَ عُذْرِي وَ إِدْخَالِكَ إِيَّايَ فِي سَعَةِ رَحْمَتِكَ Pa, prihvati moje opravdanje, Allahu moj, i smiluj se žestini patnje moje, i oslobodi me stege okova mojih! اَللَّهُمَّ فَاقْبَلْ عُذْرِي وَ ارْحَمْ شِدَّةَ ضُرِّي وَ فُكَّنِي مِنْ شَدِّ وَثَاقِي! Gospodaru moj! Smiluj se slabosti tijela moga, i tanahnosti kože moje, i krhkosti kostiju mojih! يَا رَبِّ ارْحَمْ ضَعْفَ بَدَنِي وَ رِقَّةَ جِلْدِي وَ دِقَّةَ عَظْمِي O, Ti Koji si začeo moje stvaranje, i spomen na me, i odgoj moj, i dobrostivost prema meni, i moju ishranu! يَا مَنْ بَدَأَ خَلْقِي وَ ذِكْرِي وَ تَرْبِيَتِي وَ بِرِّي وَ تَغْذِيَتِي Obdari me radi Tvoje prve plemenitosti i ranije dobrostivosti! هَبْنِي لاِبْتِدَاءِ كَرَمِكَ وَ سَالِفِ بِرِّكَ بِي Allahu moj! O, Ti Koji si iznad svega! Gospodaru moj! يَا إِلَهِي وَ سَيِّدِي وَ رَبِّي Misliš li me kazniti Vatrom, nakon što sam svjedočio Tvoju jednotu? أَتُرَاكَ مُعَذِّبِي بِنَارِكَ بَعْدَ تَوْحِيدِكَ I nakon što je moje srce njedrilo spoznaju Tebe? وَ بَعْدَ ما انْطَوَى عَلَيْهِ قَلْبِي مِنْ مَعْرِفَتِكَ I nakon što je moj jezik izricao zikr Tebi? وَ لَهِجَ بِهِ لِسَانِي مِنْ ذِكْرِكَ I nakon što je moja unutrina iskrenu ljubav prema Tebi gajila? وَاعْتَقَدَهُ ضَمِيرِي مِنْ حُبِّكَ I nakon moga iskrenog priznanja i moje dove, povinujući se pred Tvojom veličinom? وَ بَعْدَ صِدْقِ اعْتِرَافِي وَ دُعَائِي خَاضِعًا لِرُبُوبِيَّتِكَ Daleko bilo! Ti si odveć plemenit da bi upropastio onoga koga si odgajao; هَيْهَاتَ أَنْتَ أَكْرَمُ مِنْ أَنْ تُضَيِّعَ مَنْ رَبَّيْتَهُ ili, da bi udaljio onoga koga si približio; أَوْ تُبْعِدَ مَنْ أَدْنَيْتَهُ ili, da bi prognao onoga kome si utočište dao; أَوْ تُشَرِّدَ مَنْ آوَيْتَهُ ili, da bi kušnji prepustio onoga koga si zaštitio i kome si milost svoju darovao! أَوْ تُسَلِّمَ إِلَى الْبَلاَءِ مَنْ كَفَيْتَهُ وَ رَحِمْتَهُ E da mi je znati, Gospodaru moj, Allahu moj, Zaštitniče moj, وَ لَيْتَ شِعْرِي يَا سَيِّدِي وَ إِلَهِي وَ مَوْلاَيَ hoćeš li Vatrom pržiti lica koja na sedždu padaju pred Tvojom uzvišenošću; أَتُسَلِّطُ النَّارَ عَلَى وُجُوهٍ خَرَّتْ لِعَظَمَتِكَ سَاجِدَةً i jezike koji iskreno svjedoče Tvoju jednotu i hvalu Ti izriču; وَ عَلَى أَلْسُنٍ نَطَقَتْ بِتَوْحِيدِكَ صَادِقَةً وَ بِشُكْرِكَ مَادِحَةً i srca koja samo Tebi Božanstvo priznaju; وَ عَلَى قُلُوبٍ اعْتَرَفَتْ بِإِلَهِيَّتِكَ مُحَقِّقَةً i svijesti koje su ispunjene znanjem o Tebi sve dok ne postadoše skrušene; وَ عَلَى ضَمَائِرَ حَوَتْ مِنَ الْعِلْمِ بِكَ حَتَّى صَارَتْ خَاشِعَةً i udove moga tijela koji poslušno hite na mjesta gdje se Tebi ibadet iskazuje, i pokretima predano Tvoj oprost traže?! وَ عَلَى جَوَارِحَ سَعَتْ إِلَى أَوْطَانِ تَعَبُّدِكَ طَائِعَةً وَ أَشَارَتْ بِاسْتِغْفَارِكَ مُذْعِنَةً Ne mislim da ćeš tako postupiti! مَا هَكَذَا الظَّنُّ بِكَ A nisi nas tako ni obavijestio o svojoj dobroti, o Plemeniti! وَ لاَ أُخْبِرْنَا بِفَضْلِكَ عَنْكَ يَا كَرِيمُ Gospodaru moj! Ti dobro znaš koliko sam ja slab u podnošenju i najmanjih kušnji ovoga svijeta i njegovih patnji i njegovih nevolja koje pogađaju njegove žitelje! يَا رَبِّ وَ أَنْتَ تَعْلَمُ ضَعْفِي عَنْ قَلِيلٍ مِنْ بَلاَءِ الدُّنْيَا وَ عُقُوبَاتِهَا وَ مَا يَجْرِي فِيهَا مِنَ الْمَكَارِهِ عَلَى أَهْلِهَا Premda je to kušnja i nevolja koja se malo zadržava, malo ostaje i kratko traje – عَلَى أَنَّ ذَلِكَ بَلاَءٌ وَ مَكْرُوهٌ قَلِيلٌ مَكْثُهُ يَسِيرٌ بَقَاؤُهُ قَصِيرٌ مُدَّتُهُ pa, kako da podnesem kušnju onoga svijeta i goleme nevolje koje se tamo dešavaju? فَكَيْفَ احْتِمَالِي لِبَلاَءِ الآخِرَةِ وَ جَلِيلِ وُقُوعِ الْمَكَارِهِ فِيهَا A to je kušnja koja dugo traje i čije mjesto se ne mijenja, وَ هُوَ بَلاَءٌ تَطُولُ مُدَّتُهُ ويَدُومُ مَقَامُهُ kušnja koja neće biti umanjena kušanima. وَ لاَ يُخَفَّفُ عَنْ أَهْلِهِ Jer, uistinu, ona nije doli od Tvoje srdžbe, i Tvoje osvete, i Tvoje ljutnje! لِأَنَّهُ لاَ يَكُونُ إِلاَّ عَنْ غَضَبِكَ وَ انْتِقَامِكَ وَ سَخَطِكَ To je ono što Nebesa ni Zemlja ne mogu podnijeti, pa kako bih ja, Gospodaru moj!? وَ هَذَا مَا لاَ تَقُومُ لَهُ السَّمَاوَاتُ وَ الأَرْضُ يَا سَيِّدِي فَكَيْفَ بِي Ja, rob Tvoj slabašni, malehni, ponizni, beznačajni, siromašni i pokorni. وَ أَنَاعَبْدُكَ الضَّعِيفُ الذَّلِيلُ الْحَقِيرُ الْمِسْكِينُ الْمُسْتَكِينُ Allahu moj! Gospodaru moj! O, Ti Koji si iznad svega! Zaštitniče moj! يَا إِلَهِي وَ رَبِّي وَ سَيِّدِي وَ مَوْلاَيَ Zbog kojih stvari da Ti se žalim, a zbog kojih da kukam i plačem?! لِأَيِّ الأُمُورِ إِلَيْكَ أَشْكُو وَ لِمَا مِنْهَا أَضِجُّ وَ أَبْكِي Zbog bolne kazne i njezine žestine, ili zbog duljine kušnje i njezina trajanja?! لِأَلِيمِ الْعَذَابِ وَ شِدَّتِهِ أَمْ لِطُولِ الْبَلاَءِ وَ مُدَّتِهِ Ako me izložiš kaznama sa Tvojim dušmanima, فَلَئِنْ صَيَّرْتَنِي فِي الْعُقُوبَاتِ مَعَ أَعْدَائِكَ i udružiš me sa onima koje si na kušnju stavio, وَ جَمَعْتَ بَيْنِي وَ بَيْنَ أَهْلِ بَلاَئِكَ i odvojiš me od Tvojih miljenika i Tvojih prijatelja, وَ فَرَّقْتَ بَيْنِي وَ بَيْنَ أَحِبَّائِكَ وَ أَوْلِيَائِكَ pa, pretpostavimo, o, moj Allahu, o, Ti Koji si iznad svega, Zaštitniče moj, Gospodaru moj! – da izdržim Tvoju kaznu – ali kako da izdržim odvojenost od Tebe?! فَهَبْنِي يَا إِلَهِي وَ سَيِّدِي وَ مَوْلاَيَ وَ رَبِّي صَبَرْتُ عَلَى عَذَابِكَ فَكَيْفَ أَصْبِرُ عَلَى فِرَاقِكَ I pretpostavimo, o, Allahu moj, da izdržim vrelinu Tvoje Vatre, ali kako da izdržim ne gledati u Tvoju plemenitost?! وَ هَبْنِي صَبَرْتُ عَلَى حَرِّ نَارِكَ فَكَيْفَ أَصْبِرُ عَنِ النَّظَرِ إِلَى كَرَامَتِكَ Ili, kako mogu obitavati u Vatri, a Tvoj oprost je nada moja?! أَمْ كَيْفَ أَسْكُنُ فِي النَّارِ وَ رَجَائِي عَفْوُكَ Pa, tako mi Tvoje veličine, Gospodaru moj i Zaštitniče moj, فَبِعِزَّتِكَ يَا سَيِّدِي وَ مَوْلاَيَ Iskreno Ti se kunem: ako me ostaviš sa sposobnošću govora, أُقْسِمُ صَادِقًا لَئِنْ تَرَكْتَنِي نَاطِقًا Ja ću Ti, među stanovnicima Vatre, vriskati vriskom onih koji se nadaju, لأَضِجَّنَّ إِلَيْكَ بَيْنَ أَهْلِهَا ضّجِيجَ الآمِلِينَ i zapomagat ću Ti zapomaganjem onih koji zapomažu, وَ لأَصْرُخَنَّ إِلَيْكَ صُرَاخَ الْمُسْتَصْرِخِينَ i plakat ću Ti plakanjem ucviljenih, وَ لأَبْكِيَنَّ عَلَيْكَ بُكَاءَ الْفَاقِدِينَ i dozivat ću Te: Gdje si, o, Zaštitniče pravovjernih?! وَ لأُنَادِيَنَّكَ أَيْنَ كُنْتَ يَا وَلِيَّ الْمُؤْمِنِينَ O, Ti Koji si cilj spoznavatelja! O, Ti Koji pomažeš onima koji pomoć traže! يَا غَايَةَ آمَالِ الْعَارِفِينَ يَا غِيَاثَ الْمُسْتَغِيثِينَ O, Ti Koji si Miljenik srca iskrenih! O, Gospodaru svjetova! يَا حَبِيبَ قُلُوبِ الصَّادِقِينَ وَ يَا إِلَهَ الْعَالَمِينَ Zar Ti – slavljen i hvaljen neka si – možeš dopustiti Sebi أَفَتُرَاكَ سُبْحَانَكَ يَا إِلَهِي وَ بِحَمْدِكَ da slušaš glas pokornoga roba u Vatri zarobljenog zbog njegovih prekršaja? تَسْمَعُ فِيهَا صَوْتَ عَبْدٍ مُسْلِمٍ سُجِنَ فِيهَا بِمُخَالَفَتِهِ roba, koji je okusio okus Vatre, zbog njegove neposlušnosti, وَ ذَاقَ طَعْمَ عَذَابِهَا بِمَعْصِيَتِهِ roba, koji je zadržan među slojevima Vatre, zbog njegovih grijeha i njegove krivnje? – وَ حُبِسَ بَيْنَ أَطْبَاقِهَا بِجُرْمِهِ وَ جَرِيرَتِهِ A on Ti vrišti vriskom onoga koji se nada Tvojoj milosti, وَ هُوَ يَضِجُّ إِلَيْكَ ضَجِيجَ مُؤَمِّلٍ لِرَحْمَتِكَ i doziva Te jezikom kojim Te dozivaju oni koji svjedoče Tvoje jedinstvo, وَ يُنَادِيكَ بِلِسَانِ أَهْلِ تَوْحِيدِكَ i preklinje Te Tvojom uzvišenošću, o, Zaštitniče moj! وَ يَتَوَسَّلُ إِلَيْكَ بِرُبُوبِيَّتِكَ يَا مَوْلاَيَ Pa, kako da on ostane u kazni, a nada se onom što je već rečeno o Tvojoj blagosti?! فَكَيْفَ يَبْقَى فِي الْعَذَابِ وَ هُوَ يَرْجُو مَا سَلَفَ مِنْ حِلْمِكَ Ili, kako da mu Vatra bol nanosi, a on se nada Tvojoj dobroti i Tvojoj milosti?! أَمْ كَيْفَ تُؤْلِمُهُ النَّارُ وَ هُوَ يَأْمُلُ فَضْلَكَ وَ رَحْمَتَكَ Ili, kako da ga njezini plameni prže dok Ti slušaš njegov glas i vidiš njegovo mjesto?! أَمْ كَيْفَ يُحْرِقُهُ لَهِيبُهَا وَ أَنْتَ تَسْمَعُ صَوْتَهُ وَ تَرَى مَكَانَهُ Ili, kako da ga obuzme njezino huktanje, a Ti znaš njegovu slabost?! أَمْ كَيْفَ يَشْتَمِلُ عَلَيْهِ زَفِيرُهَاوَ أَنْتَ تَعْلَمُ ضَعْفَهُ Ili, kako da on podrhtava među slojevima Vatre, a Ti znaš njegovu iskrenost?! أَمْ كَيْفَ يَتَقَلْقَلُ بَيْنَ أَطْبَاقِهَا وَ أَنْتَ تَعْلَمُ صِدْقَهُ Ili, kako da ga muče čuvari Vatre dok te on doziva: Gospodaru moj! أَمْ كَيْفَ تَزْجُرُهُ زَبَانِيَتُهَا وَ هُوَ يُنَادِيكَ يَا رَبَّهْ Ili, kako da se nada Tvojoj dobroti da ga oslobodi Vatre, a Ti ga prepuštaš njoj?! أَمْ كَيْفَ يَرْجُو فَضْلَكَ فِي عِتْقِهِ مِنْهَا فَتَتْرُكُهُ فِيهَا Daleko bilo! O Tebi se tako ne misli, niti je to znano od Tvoje dobrote; هَيْهَاتَ مَا ذَلِكَ الظَّنُّ بِكَ وَ لاَ الْمَعْرُوفُ مِنْ فَضْلِكَ niti je to nalik na Tvoju dobrotu i plemenitost koju si pokazao prema jednobošcima! وَ لاَ مُشْبِهٌ لِمَا عَامَلْتَ بِهِ الْمُوَحِّدِينَ مِنْ بِرِّكَ وَ إِحْسَانِكَ Zato, s čvrstim uvjerenjem tvrdim: da nije kazne koju si odredio za Tvoje poricatelje, فَبِالْيَقِينِ أَقْطَعُ لَوْ لاَ مَا حَكَمْتَ بِهِ مِنْ تَعْذِيبِ جَاحِدِيكَ i da nije vječnog boravka kojeg si odredio za one koji Ti se tvrdoglavo opiru – وَ قَضَيْتَ بِهِ مِنْ إِخْلاَدِ مُعَانِدِيكَ Ti bi učinio Vatru, svu nju, hladom i spokojem! لَجَعَلْتَ النَّارَ كُلَّهَا بَرْدًا وَ سَلاَمًا I u njoj, ni za koga, ne bi bilo boravka ni mjesta! وَ مَا كَانَ لِأَحِدٍ فِيهَا مَقَرًّا وَ لاَ مُقَامًا Ali Ti, uzvišena su Tvoja imena, zakleo si se da ćeš Vatru ispuniti nevjernicima između ljudi i džina, zajedno; وَ لَكِنَّكَ تَقَدَّسَتْ أَسْمَاؤُكَ أَقْسَمْتَ أَنْ تَمْلَأَهَا مِنَ الْكَافِرِينَ مِنَ الْجِنَّةِ وَ النَّاسِ أَجْمَعِينَ i da ćeš u nju vječno smjestiti one koji Ti se tvrdoglavo opiru! وَ أَنْ تُخَلِّدَ فِيهَا الْمُعَانِدِينَ A Ti, uzvišeno je Tvoje veličanje, rekao si najprije, وَ أَنْتَ جَلَّ ثَنَاؤُكَ قُلْتَ مُبْتَدِئًا i izdvojio se iznad svega Svojim velikodušnim davanjem: وَ تَطَوَّلْتَ بِالإِنْعَامِ مُتَكَرِّمًا Zar da vjerniku bude isto kao i grješniku? Oni isti nisu. أَفَمَنْ كَانَ مُؤْمِنًا كَمَنْ كَانَ فَاسِقًا لاَ يَسْتَوُونَ Pa, Allahu moj i Gospodaru moj, Tebe molim tako Ti Tvoje moći koju si moćnom učinio, إِلَهِي وَ سَيِّدِي فَأَسْأَلُكَ بِالْقُدْرَةِ الَّتِي قَدَّرْتَهَا i konačne presude koju si dosudio, وَ بِالْقَضِيَّةِ الَّتِي حَتَمْتَهَا i kojom si svladao onog na kome je ona bila sprovedena – وَ حَكَمْتَهَا وَ غَلَبْتَ مَنْ عَلَيْهِ أَجْرَيْتَهَا Molim Te da mi oprostiš u ovoj noći i u ovom sahatu أَنْ تَهَبَ لِي فِي هَذِهِ اللَّيْلَةِ وَ فِي هَذِهِ السَّاعَةِ svaki prijestup koji sam izvršio, i svaki grijeh koji sam počinio, كُلَّ جُرْمٍ أَجْرَمْتُهُ وَ كُلَّ ذَنْبٍ أَذْنَبْتُهُ i svaku bestidnost koju sam prikrio, i svaku glupost koju sam počinio – bilo da sam to prikrio ili obznanio; bilo da sam je pokrio ili otkrio, وَ كُلَّ قَبِيحٍ أَسْرَرْتُهُ وَ كُلَّ جَهْلٍ عَمِلْتُهُ كَتَمْتُهُ أَوْ أَعْلَنْتُهُ أَخْفَيْتُهُ أَوْ أَظْهَرْتُهُ i svako zlo djelo koje si naredio da zabilježe Plemeniti Pisari, وَ كُلَّ سَيِّئَةٍ أَمَرْتَ بِإِثْبَاتِهَا الْكِرَامَ الْكَاتِبِينَ oni koje si obavezao da zabilježe sve ono što ja uradim, اَلَّذِينَ وَكَّلْتَهُمْ بِحِفْظِ مَا يَكُونُ مِنِّي i koje si učinio svjedocima protiv mene i mojih udova, وَ جَعَلْتَهُمْ شُهُودًا عَلَيَّ مَعَ جَوَارِحِي a Ti me nadzireš, iza njih, i svjedočiš ono što njima promakne, وَ كُنْتَ أَنْتَ الرَّقِيبَ عَلَيَّ مِنْ وَرَائِهِمْ وَ الشَّاهِدَ لِمَا خَفِيَ عَنْهُمْ i Tvojom milošću to sakriješ i Tvojom dobrotom to pokriješ; وَ بِرَحْمَتِكَ أَخْفَيْتَهُ وَ بِفَضْلِكَ سَتَرْتَهُ molim Te da povećaš moj udio u svakom dobru koje spuštaš, وَ أَنْ تُوَفِّرَ حَظِّي مِنْ كُلِّ خِيْرٍ أَنْزَلْتَهُ ili dobroti koju daruješ, ili dobročinstvu koje razmnožavaš, أَوْ إِحْسَانٍ فَضَّلْتَهُ أَوْ بِرٍّ نَشَرْتَهُ ili opskrbi koju razastireš, ili grijehu koji praštaš, ili grešci koji pokrivaš! أَوْ رِزْقٍ بَسَطْتَهُ أَوْ ذَنْبٍ تَغْفِرُهُ أَوْ خَطَأٍ تَسْتُرُهُ Gospodaru moj! Gospodaru moj! Gospodaru moj! يَا رَبِّ، يَا رَبِّ، يَا رَبِّ Allahu moj! Gospodaru moj! Zaštitniče moj! O, Ti u čijoj sam vlasti! يَا إِلَهِي وَ سَيِّدِي وَ مَوْلاَيَ وَ مَالِكِ رِقِّي O, Ti u Čijoj je ruci moj perčin! يَا مَنْ بِيَدِهِ نَاصِيَتِي O, Ti Koji dobro znaš moj jad i moju patnju! يَا عَلِيمًا بِضُرِّي وَ مَسْكَنَتي O, Ti Koji si dobro obaviješten o mome siromaštvu i mojoj neimaštini! يَا خَبِيرًا بِفَقْرِي وَ فَاقَتِي Gospodaru moj! Gospodaru moj! Gospodaru moj! يَا رَبِّ، يَا رَبِّ، يَا رَبِّ Od Tebe tražim, tako Ti Tvoje Istine i Tvoje veličine i uzvišenosti Tvojih svojstava i Tvojih imena, أَسْأَلُكَ بِحَقِّكَ وَ قُدْسِكَ وَ أَعْظَمِ صِفَاتِكَ وَ أَسْمَائِكَ da moje trenutke, i noću i danju, ispuniš sjećanjem na Tebe, أَنْ تَجْعَلَ أَوْقَاتِي مِنَ اللَّيْلِ وَ النَّهَارِ بِذِكْرِكَ مَعْمُورَةً i u službi Tebi povezane, وَ بِخِدْمَتِكَ مَوْصُولَةً I da moja djela kod Tebe budu primljena, وَ أَعْمَالِي عِنْدَكَ مَقْبُولَةً pa da sva moja djela i svi moji virdovi, postanu jedan vird, حَتَّي تَكُونَ أَعْمَالِي وَ َأوْرَادِي كُلُّهَا وِرْدًا وَاحِدًا da moje stanje vječno Tebi u službi bude! وَ حَالِي فِي خِدْمَتِكَ سَرْمَدًا Gospodaru moj! O, Ti Kome se jadam! يَا سَيِّدِي يَا مَنْ عَلَيْهِ مُعَوَّلِي O, Ti Kome se žalim na svoja stanja! يَا مَنْ إِلَيْهِ شَكَوْتُ أَحْوَالِي Gospodaru moj! Gospodaru moj! Gospodaru moj! يَا رَبِّ، يَا رَبِّ، يَا رَبِّ Osnaži moje udove u služenju Tebi! قَوِّ عَلَى خِدْمَتِكَ جَوَارِحِي I učvrsti moje grudi u odlučnosti! وَ اشْدُدْ عَلَى الْعَزِيمَةِ جَوَانِحِي I obdari me ozbiljnošću u strahu od Tebe, i trajnošću u pristupanju u službu Tebi, وَ هَبْ لِيَ الْجِدَّ فِي خَشْيَتِكَ وَ الدَّوَّامَ فِي الاِتِّصَالِ بِخِدْمَتِكَ Pa da, bez ustezanja, krenem ka Tebi poljima prethodnika, حَتَّى أَسْرَحَ إِلَيْكَ فِي مَيَادِينِ السَّابِقِينَ i da požurim ka Tebi, kao oni koji žure, وَ أُسْرِعَ إِلَيْكَ فِي الْبَارِزِينَ (الْمُبَادِرِينَ) i da snažno poželim Tvoju blizinu, kao oni koji žude, وَ أَشْتَاقَ إِلَى قُرْبِكَ فِي الْمُشْتَاقِينَ i da Ti se približim, onako kako Ti se približavaju iskreni, وَ أَدْنُوَ مِنْكَ دُنُوَّ الْمُخْلِصِينَ i da Te se bojim, onako kako Te se boje oni koji su čvrsto uvjereni, وَ أَخَافَكَ مَخَافَةَ الْمُوقِنِينَ i da budem u Tvojoj blizini zajedno sa onima koji vjeruju! وَ أَجْتَمِعَ فِي جِوَارِكَ مَعَ الْمُؤْمِنِينَ Allahu moj! Ko god mi poželi zlo – uzvrati mu ga, اَللَّهُمَّ مَنْ أَرَادَنِي بِسُوءٍ فَأَرِدْهُ i ko god mi spletke pravi – uzvrati mu ih! وَ مَنْ كَادَنِي فَكِدْهُ Učini me od onih Tvojih robova čiji je udio kod Tebe najbolji, وَ اجْعَلْنِي مِنْ أَحْسَنِ عَبِيدِكَ نَصِيبًا عِنْدَكَ i koji su Tebi najbliži, وَ أَقْرَبِهِمْ مَنْزِلَةً مِنْكَ i koji su najistaknutiji u poniznosti pred Tobom! وَ أَخَصِّهِمْ زُلْفَةً لَدَيْكَ Jer, uistinu, to se ne može postići osim Tvojom dobrotom! فَإِنَّهُ لاَ يُنَالُ ذَلِكَ إِلاَّ بِفَضْلِكَ Pa, daruj me Tvojom darežljivošću, وَ جُدْ لِي بِجُودِكَ i smiluj mi se Tvojom uzvišenošću, وَ اعْطِفْ عَلَيَّ بِمَجْدِكَ i zaštiti me Tvojom milošću, وَ احْفَظْنِي بِرَحْمَتِكَ i moj jezik zikrom odlikuj, وَ اجْعَلْ لِسَانِي بِذِكْرِكَ لهَِجًا i srce moje ljubavlju prema Tebi ispuni, وَ قَلْبِي بِحُبِّكَ مُتَيَّمًا i podari mi lijepo primanje moje dove, وَ مُنَّ عَلَيَّ بِحُسْنِ إِجَابَتِكَ i poništi moje grijehe, وَ أَقِلْنِي عَثْرَتِي i oprosti moje posrtaje! وَ اغْفِرْ زَلَّتِي Jer Ti si, uistinu, propisao Tvojim robovima da Tebe obožavaju, فَإِنَّكَ قَضَيْتَ عَلَى عِبَادِكَ بِعِبَادَتِكَ i naredio im da Tebi dovu upućuju, وَ أَمَرْتَهُمْ بِدُعَائِكَ i zajamčio im udovoljenje dove njihove. وَ ضَمِنْتَ لَهُمُ الإِجَابَةَ Zato, Gospodaru moj, Tebi svoje lice okrećem, فَإِلَيْكَ يَا رَبِّ نَصَبْتُ وَجْهِي i k Tebi, Gospodaru moj, svoje ruke pružam! وَ إِلَيْكَ يَا رَبِّ مَدَدْتُ يَدِي Pa, Tvoje Ti veličine, primi moju dovu, فَبِعِزَّتِكَ اسْتَجِبْ لِي دُعَائِي i omogući mi da ostvarim svoje želje, وَ بَلِّغْنِي مُنَايَ i ne uništi moju nadu u Tvoju dobrotu, وَ لاَ تَقْطَعْ مِنْ فَضْلِكَ رَجَائِي i sačuvaj me zla neprijatelja mojih, između džina i ljudi! وَ اكْفِنِي شَرَّ الْجِنِّ وَ الإِنْسِ مِنْ أَعْدَائِي O, Ti Koji si s malo zadovoljan, oprosti onome kome ništa drugo, osim dove, nije ostalo! يَا سَرِيعَ الرَّضَا، اِغْفِرْ لِمَنْ لاَ يَمْلِكَ إِلاَّ الدُّعَاءَ Jer Ti, uistinu, činiš ono što hoćeš! فَإِنَّكَ فَعَّالٌ لِمَا تَشَاءُ O, Ti, Čije ime je lijek, يَا مَنِ اسْمُهُ دَوَاءٌ Čiji zikr je iscjeljenje, وَ ذِكْرُهُ شِفَاءٌ i Kome je pokornost – zadovoljenje! وَ طَاعَتُهُ غِنًى Smiluj se onom čija je glavnica nada, اِرْحَمْ مَنْ رَأْسُ مَالِهِ الرَّجَاءُ i čije oružje su suze! وَ سِلاَحُهُ الْبُكَاءُ O, Izdašni u blagodati! O, Ti Koji otklanjaš nesreće i nedaće! O, Ti Koji si Svjetlo usamljenima u tmini! O, Znalče Koji nije podučen! يَا سَابِغَ النِّعَمِ يَا دَافِعَ النِّقَمِ يَا نُورَ الْمُسْتَوْحِشِينَ فِي الظُّلَمِ يَا عَالِمًا لاَ يُعَلَّمُ Blagoslovi Muhammeda i rod Muhammedov! صَلِّ عَلَى مُحَمَّدٍ وَ آلِ مُحَمَّدٍ I čini sa mnom ono što Tebi priliči! وَ افْعَلْ بِي مَا أَنْتَ أَهْلُهُ I salavat i selam Allahov neka je Njegovom Poslaniku i imamima iz njegova roda! وَ صَلَّى اللهُ عَلَى رَسُولِهِ وَ الأَئِمَّةِ الْمَيَامِينَ مِنْ آلِهِ وَ سَلَّمَ تَسْلِمًا كَثِيرًاel-fatiha
amin

[emira-tekija]

in reply to: samo za sestre koje su u vjeri #14645

Bismillah..

A kada Gospodar tvoj reče melekima: “Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti!” – oni rekoše: “Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv prolijevati? A mi Tebe veličamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, štujemo.” On reč: “Ja znam ono što vi ne znate.”
I pouči On Adema nazivima svih stvari, a onda ih predoči melekima i reče: “Kažite Mi nazive njihove, ako istinu govorite!”
“Hvaljen neka si” – rekoše oni – “mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio; Ti si Sveznajući i Mudri.”
“O Ademe”, – reče On – “kaži im ti nazive njihove!” I kad im on kaza nazive njihove, Allah reč: “Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono što javno činite i ono što krijete!”
A kada rekosmo melekima: “Poklonite se Ademu!” – oni se pokloniše, ali Iblis ne htjede, on se uzoholi i posta nevjernik.
I Mi rekosmo: “O Ademe, živite, ti i žena tvoja, u Džennetu i jedite u njemu koliko god želite i odakle god hoćete, ali se ovom drvetu ne približavajte pa da sami sebi nepravdu nanesete!”
I šejtan ih navede da zbog drveta posrnu i izvede ih iz onoga u čemu su bili. “Siđite!” – rekosmo Mi – “jedni drugima ćete neprijatelji biti, a na Zemlji ćete boraviti i do roka određenog živjeti!”
I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On, doista prima pokajanje, On je milostiv. El-Bekare 30-37..

Cio Ku’ran je za razmisljat,ali ovim ajetima treba posvetit malo vise paznje,vise puta procitat da bi shvatili poruku Uzvisenog Gospodara..

Zaista je Ku’ran uputa vjernicima,koga bude ucio,vladao se po njemu,bice od onih spasenih,InshaAllah ide nam u susret mubarek mjesec Ramazan,da obnovimo nase baterije imanom..

EsselamAlejkum..

[emira-tekija]

in reply to: samo za sestre koje su u vjeri #14644

oristite NAMAZ kao lijek za dušu i tijelo. Namaz kao lijek je sastavljen od sunneta,farza,sun sunneta i vitra.Koristi se kod lijećenja ljenosti svih oblika besposličarenja i dangubljenja,liječi bijes,ogorčenost,zavidnost,sklonost ogovaranja i prenošenja tudjih riječi.Prije korišćenja ovoga lijeka potrebno je uzeti abdest ili gusul ukoliko je potrebno.Lijek ne deljuje ukoliko se koristi u stanju djunupluka.Kod korisnika ovoga lijek nisu primjećene štetne nus pojave.Lijek zvani NAMAZ propisan je na miaradzu od strane Allaha dž.š.Lijek ima najbolji učinak ako se koristi pet puta dnevno u propisano vrijeme.Nije dozvoljeno bespotrebno izostavljanje terapije lijekom.Trajnost lijeka je do sudnjega dana.Lijek je prijatnoga okusa pa ga mogu koristiti i djeca.

Terapija se uzima pet puta na dan..

EsselamAlejkum..

[emira-tekija]

in reply to: samo za sestre koje su u vjeri #14628

..”udji medju robove Moje, i udji u dzennet Moj..”(El-Fedzr)

tajnom u Tajni me ostavi..

nedorecenu za poglede koji ne dopiru

neopipljivu za dodire koji ne blagosiljaju

skrivaj me i od sretnih i od dobrih..od svih…

poslusat cu jedva cujno, kako predvecerje o nerastanku moli

da dan od noci se ne rastavi,

uz tekbir aksamski, prva ce zvijezda da nagovjesti bol..

da patim od susreta udaljena

kao mjena mjeseceva,

da odbljesku se prepustam..i Tvojoj odredbi..

da sve osim Tebe, u kiburu svome ce propasti

osim duse Masuka..duse smirene, kojom si Ti zadovoljan…

[emira-tekija]

in reply to: samo za sestre koje su u vjeri #14627

Muhammedova sallallahu alejhi ve sellem ljubav prema Aiši

Zadnja, ali ne i manje važna stvar je njegova neizmjerna ljubav prema Aiši, koja me jednostavno zapanjuje. Iskreno rečeno, mislim da je ovaj odnos romantičniji i topliji od svih drugih ljubavnih priča koje su obilježile historiju i književnost. Ovo je stvarnost!

Mnoge takve priče su samo novele, pripovijetke i jednostavno obične priče.
Ali ljubav Muhammeda, alejhi sellam, i Aiše je bila istinska i stvarna ljubav. Oni su tu ljubav živjeli, njegovali i prakticirali u svom svakodnevnom životu. Muhammed, alejhi selam, volio je Aišu i bio pažljiv prema njoj, a ona mu je uzvraćala u istoj mjeri.

Ona je kao i svaka druga normalna žena bila ljubomorna, što je i pokazivala. On je također osjećao ljubomoru kao i svaki drugi normalan muškarac, što je i pokazivao. Bili su obični ljudi u svojoj ljubavi, a ne meleci.

Uvijek se sjetim njegove navike pijenja nakon nje i zastanem smijući se tom njegovom običaju.
Kad bi ona završila s pijenjem, uzeo bi posudu i na njoj tražio dio koji je dotakao njene usne. Zatim bi pio sa istog mjesta gdje su bile njene usne. Jednostavno je uživao u njenoj toplini koju mu je pružala. Ipak, unatoč njegovoj velikoj ljubavi i naklonjenosti prema njoj, nikad nije dozvoljavao da zbog toga zanemari svoje obaveze kao Poslanik i Božiji rob. Napustio bi toplu postelju i u pola noći tražio njenu dozvolu da obavi molitvu. Nježno bi je upitao: ˝Dopusti mi da provedem malo vremena sa svojim Gospodarem moleći Mu se.˝ A ona bi ga nježno i milo pustila. Njegovali su svoju ljubav u svakom trenutku i pokazivali je u svakom postupku. Njihova ljubavna priča se ne završava u veselim trenucima, ona traje sve dok ne preseli na drugi svijet.

Zaprepastio me je i potresao moje srce trenutak Poslanikove smrti. Bilo je to kad je odabrao da na drugi svijet preseli u njenoj sobi. Odlučio je da ide kod nje kad je osjetio da mu se smrt približava. U trenutku ispuštanja duše smješta svoju glavu među njene ruke i odlazi na drugi svijet. Njen zagrljaj bio je posljednje čime se susreo na ovom svijetu.

I pored svega, toliko malo ljubavi za čovjeka koji zaslužuje mnogo više! Nikako nisam zadovoljna!
Ipak, moram sažeti ono što želim reći. Traženo je da napišem deset razloga i deset sam napisala. Znam, tako malo sam napisala za čovjeka o kome bi trebalo napisati stotine razloga zbog kojih ga treba slijediti. Ali historija je zapisala stotine i hiljade knjiga o ovom velikom čovjeku. A historija će sačuvati napisano. On je čovjek kojem nije potrebno moje pisanje. Ja sam ta koja imam potrebu da pišem o čovjeku koji mi je ukazao na pravi put.

Možda je ovo razlog zbog kojeg ga toliko volim.

Neka je na tebe Božiji mir i blagoslov moj voljeni Poslaniče.

[emira-tekija]

in reply to: Poezija #14625

BOSNA I BOŠNJACI KROZ PJESMU

Safvet Beg Bašagić – Pjesma Bošnjaku

Znaš Bošnjace, nije davno bilo,
Sveg’ mi sv’jeta nema petnaest ljeta,
Kad u našoj Bosni ponositoj,
I junackoj zemlji Hercegovoj,
Od Trebinja do Brodskijeh vrata,
Nije bilo Srba ni Hrvata.
A danas se kroz svoje hire,
Oba stranca ko u svome šire.
Oba su nas gosta saletila,
Da nam otmu najsvetije blago,
Naše ime ponosno i drago.

Musa Ćazim Ćatić-Ja sam Bošnjak

Ja sam Bosnjak – dican junak:
Vjeran svetom domu svome,
Vjeran slavi svojih djeda
I narodu Bosanskome!

Njegov ponos na mom srcu
Ko amanet sveti stoji;
Ponos koji nigdje ne da,
da se Bosnjak lava boji!…

Majka me je Bosnjakinja
Zaklinjala svojim mlijekom,
Za cast ove casne grude,
Da proljevam krvcu r`jekom;

Da joj sluzim, kosto sluzi
Rob svojega gospodara,
Da je branim od dusmanskih
Bojnih koplja i handzara!

Na tvoj poziv, evo s`macem
a mejdan ti stupam smjelo:
U poganoj Tvojoj krvi,
Da trijumfa vezem djelo.

S`Tvojom krvi da sapirem
Crnu ljagu s`roda svoga,
Crnu ljagu – sto j`rodio
Izdajicu prokletoga!

Izdajicu uspomeni
Svojih djela slave stare,
Sto se drzn`o blatnom rukom,
Da svetinje njine tare!

Al ` sto rekoh o mejdanu?…
Ne, nikada s`hrgjom takom:
Bosnjak junak bojni mejdan
D`jeli samo sa junakom!

A Ti sakri mrsko lice
Ispred sv`jeta cijeloga:
U podzemlje mracno bjezi,
Izdajico roda svoga!

Jer nad Tobom rodnog neba
Zlatnog sunca placu zrake,
Place jasna mjesecina
I treptanje zvjezde svake,

Place svaki zemni atom,
Na kog Tvoja noga stane;
Svaka travka tebi klice:
Izdajica, nak propane!

Sakri lice izdajico,
Nek ne pljuju ljudi na Te,
A znaj I to: Izdajicu
I pod zemljom klevete prate!…

Skender Kulenović – Stećak

Stecak mramorni cuti govorm scena po boku,
jaci od kandza kise, povampirenja i kradje.
Njegov mjesec i sunce, sto znace posmrtne ladje,
davno su prevezli dusu, vjekuju sad u doku.

Udaljili su se od njeg i gradovi i sela.
Vidik mu stvore listopad i koze sto tu brste.
Vjetar podsjeti lijeske, i one se sapatom krste.
Zmija mu krene uz reljef, svoj reljef svije sred cela.

Zasto sam dosao ovdje, kad sve vec ovdje pise?
Posljednju blijedu zelen s jesenjom travom disem.
Cuj, zvoni zrelo stablo – to lijes mi tese zuna.

Stihove sto jos bruje dlijetom po stecku svom stisaj,
pa, uspokojen, pusti neka ih pokrije lisaj,
lezi pod stecak stiha bez prevoznika-cuna.

Enes Kisevic – Bosna

Ti nisi vise san
Ti si suza iz sna
Bossanium moja
Bossnium moja
Bolna mi ne bila.

Ti privjesak niciji nisi.
Ni cest. Ni prcija.
Bosna si bila.
Bosna ces biti.
Bosna bosanska sva.

Osvajaca tvojih silnih
Tko vise i imena zna?
A ti si i dalje
Bossana moja
Bosna bosanska sva.

Bisseno, Bosseno,
Bosno moja,
Tko te svojatao ne bi
Kad su i voda i ptica
I cvijet
Bivak nasli u tebi.

Ginut ce za tebe
Bosnjak tvoj
Ma bila pod noktima sva
Da nikada vise.
Bolna mi ne budes
Suzo moja iz sna.

[emira-tekija]

in reply to: Rodjendanske cestitke #14621

mojoj mami emiri rizvanovic pavici cestitamo rodzendan i sve najbolje u zivotu zelimo njena djeca sa njenim muzem erminom:P

odakle nam oci rodila ih mama
odakle nam ruke rodila ih mama
odakle nam usi rodila ih mama sve na svijetu rodila je mama

volimo teeeeeeeeeee

[emira-tekija]

in reply to: Obavijest o umrlim #14088

Basum soguosum

[emira-tekija]

in reply to: samo za sestre koje su u vjeri #14047

POUCNA PRICA….

Živješe u Meki žena koja je bila izrazito lijepa. Jednog dana dok je gledala svoje lice u ogledalu, zadivljena svojom ljepotom, reče svome mužu:
– “Misliš li da ima neko ko bi mogao vidjeti moje lice, a da ga to ne zavede?”
– “Naravno da ima.”, ponosno odgovori on.
– “A ko je to?” – upita ona znatiželjno.
– “Ubejd b. Umejr.” – odgovori on.
– “Hoćeš li mi dozvoliti da ga probam zavesti?” – upita ona.
– “Naravno da hoću.” – odgovori on.

Nakon toga ona ode, te se uljepša, namirisa, obuče najljepšu odjeću, a zatim ode kod iskrenog Allahova roba, Ubejda b. Umejra koji je bio u mesdžidu Kabe. Ušla je u mesdžid pretvarajući se da ga želi upitati neko pravno pitanje, pa kada ljudi napustiše Ubejda i on osta sam priđe mu kao da želi da ga nešto upita. Kada mu se dovoljno približila otkrila je svoje lice pred njim, koje je blještalo kao da je dio mjeseca. Vidjevši šta je uradila, Ubejd obori pogled, pa joj reče:
– “O Allahova robinjo, pokrij svoje lice.”
– “O Ubejde, ja sam zavedena tobom, moje srce izgara od ljubavi prema tebi, i ti znaš šta ja hoću od tebe, pa ispuni moju želju.” – reče ona.
– “Upitat ću te nešto”, reče on, “pa ako mi iskreno odgovoriš razmislit ću o tvojoj ponudi.”
– “Tako mi Allaha, sve što me upitaš iskreno ću ti odgovoriti.” – reče ona.

– “Reci mi kada bi melek smrti došao da ti uzme dušu dali bi voljela da sam ti ispunio tvoju želju?”
– “Ne, tako mi Allaha.” – odgovori ona.
– “Iskreno si odgovorila.” – reče on.

– Reci mi, da si sada spuštena u kabur, i da si u iščekivanju kaburska patnje, da li bi voljela da sam ti ispunio tvoju želju?”
– “Ne, tako mi Allaha.” – odgovori ona.
– “Iskreno si odgovorila.” – reče.

– “Reci mi, kada bude podjela knjiga na Sudnjem danu, a ti ne znaš u koju ruku ćeš je dobiti – u lijevu ili u desnu, da li bi voljela da sam ti ispunio tvoju želju?”
– “Ne, tako mi Allaha.” – odgovori ona.
– “Iskreno si odgovorila.” – ponovo će on.

– “Reci mi, kada budeš prelazila preko sirat ćuprije, i budeš u neizvjesnosti da li ćeš uspjeti ili ne, da li bi onda voljela da sam ti ispunio želju?”
– “Ne, tako mi Allaha.” – odgovori ona.
– “Iskreno si odgovorila.” – ponovo će Ubejd.

– “Reci mi, kada dođeš do vage na kojoj će se vagati djela, i budeš u neizvjesnosti da li će prevagnuti tvoja dobra ili loša djela, da li bi tada voljela da sam ti ispunio želju.”
– “Ne, tako mi Allaha.” – odgovori ona.
– “Iskreno si odgovorila.” – reče on.

– “Reci mi, kada staneš pred Allahom polagati račune, da li bi voljela da kod sebe imaš to djelo koje sada tražiš!”
– “Ne, tako mi Allaha.” – odgovori ona.
– “Iskreno si odgovorila.” – reče.

Zatim joj se obrati riječima:
– “Boj se Allaha, o robinjo Svevišnjeg i Moćnog, Allah je Taj koji je prema tebi neizmjerno dobar, i koji te mnogim blagodatima obdari.” – zatim ustade i ode.
Ona, došavši kući, muž je upita:
– “Šta si uradila sa Ubejdom?!”
Ona mu odgovori:
– “Ti si propalica, i ja sam propalica, i svi smo mi propalice, samo je Ubejd onaj iskreni.”

Nakon toga ova žena se iskreno pokajala, te se okrenula iskrenom obožavanju i robovanju Allahu, dž.š., putem namaza, posta, skromnosti, a njen muž bi govorio:
– “Šta mi uradi Ubejd?! Pokvari mi ženu; svaku noć mi je bila kao nevjesta, a sad mi je postala asketa…

[emira-tekija]

in reply to: samo za sestre koje su u vjeri #14046

ISLAMSKI BRAK..SAVJETI..

Bračna zajednica je oaza u kojoj svoj duševni mir i sreću nalaze i muškarac i žena, stoga je neophodno uložiti maksimum napora kako bi se ova bračna oaza zaštitila i sačuvala, a u tome će supružnicima pomoći i savjeti nekih psihologa i ljudi koji su se okušali u bračnim vodama…

1. Odsutnost od žene na kratko vrijeme jača bračnu vezu, dok dugo odsustvo narušava tu vezu.
2. Muškarac mora da upozna narav svoje supruge, kako bi je ispravno razumio i prema njoj se odnosio na ispravan način.
3. Ne dozvoliti da svađa i razilaženje među supružnicima potraju do sljedećeg dana.
4. Ne spominjati iskustva iz prijašnjih brakova, koja se odnose na prethodnu ženu ili muža.
5. Prođi se mašte o idealnom braku, nego živi na svoj način i ne očekuj u braku nadnaravna čuda.
6. Koristi svaku priliku da svojoj supruzi kažeš da je voliš.
7. Uvijek budi nasmijan i vedrog lica, i bori se da te ne savladaju problemi i tuga.
8. Čuvaj se toga da stalno komentarom popratiš ženine postupke, bili mali ili veliki.
9. Uvijek raspravljajte o što manjem broju problema i ne dozvolite da se oni uvećaju, pokušaj riješiti problem prije nego ti se izmakne kontroli.
10. Prema ljubomori, sumnjama i spletkama neprijatelja odnosi se mudro i pametno, bez ikakvih predrasuda ili optužbi.
11. Usadi sigurnost u svoj život i život svoga saputnika, budi siguran u njega i dokaži mu da si njime zadovoljan.
12. Nije dovoljno da se oženiš odgovarajućom osobom pa da ti brak bude sretan, i ti moraš biti odgovarajuća osoba.
13. Čistoća je pola imana i ona je dokaz ljubavi.
14. Odrekni se nekih stvari koje su sastavni dio tvoje ličnosti, kako bi kroz život lijepo uživao u osobina koje voliš kod svoga saputnika.
15. Vodi brigu o životu voljene osobe kao što vodiš o sebi i želi joj ono što želiš sebi.
16. Obostrano davanje i uzimanje poklona… nemoj biti osoba koja mnogo traži a malo daje ili sve uzima a ništa ne poklanja.
17. Muškarac želi da njegova žena bude posebna supruga, koja se lijepo ponaša u svakoj prilici, koja mu iskazuje ljubav, pazi ga i tješi, dok žena želi da njen muž bude jaka ličnost na koju će se oslanjati, koji je u stanju ispuniti njene potrebe i da je sigurna da je ona posljednja žena u njegovom životu.
18. U životu ne optužuj voljenu osobu za svaki problem koji se dogodi.
19. Živi svoj dan i ne razmišljaj o sutrašnjim problemima koji se još nisu desili, i živi shodno svojim mogućnostima.
20. Na tebi je, o čovječe, da dobro shvatiš vrijednost bračne zajednice, a ona je čvrsto obećanje, tako hiljadu puta razmisli prije negoli doneseš neku odluku, nakon koje čovjeku kajanje neće biti od koristi.
21. U braku se ne oslanjaj samo na ljubav, koja je važan i neophodan faktor za očuvanje bračne zajednice.
22. U životu budi uzor voljenoj osobi, pusti neka tvoji postupci govore o tvojoj ličnosti.
23. Nikako ne dozvoli rodbini i komšijama da se miješaju u tvoj bračni život, nego svaki problem pokušaj riješiti sam, shodno svojim mogućnostima.
24. Nemoj žuriti sa ispravljanjem pogrešaka svoga saputnika, jer postoje određene navike za čije je promjene potrebno mnogo vremena.
25. Brak treba prihvatiti sa svim odgovornostima koje sa sobom nosi, potpuno smirena srca i sa zadovoljstvom duše.
26. Pokušaj ostaviti sve ono što vodi ka razilaženju u bračnoj zajednici.
27. Pomaži svojoj supruzi u svakodnevnim poslovima, tako ćete se još više zbližiti.
28. Pruži svojoj supruzi priliku da slobodno iskaže svoja osjećanja, i ne ismijavaj njene sposobnosti.
29. Materijalna prava se moraju poštivati i ne smiju se olahko shvaćati, jer su ona glavni razlog razilaženja među supružnicima.
30. Čuvaj se prijateljica koje se upliću u tvoj privatni život pod plaštom savjetovanja i usmjeravanja.
31. Dokaži svome mužu da je on prava osoba, pokaži da si njime ponosna i zadovoljna njegovom ličnošću.
32. Postavi sebi sljedeća pitanja kako bi spoznao/la vrijednosti svoga bračnog druga i kako biste na taj uspješno riješili svoje probleme:
– Šta je to što plijeni srce svakog od vas kod njegovog bračnog druga?
– Koje su to aktivnosti u kojima osjećate posebno zadovoljstvo?
– Šta radi svako od vas kako bi privukao pažnju svoga supružnika?
– Šta očekuješ od voljene osobe kako bi osjetio da te zaista voli?
– Koji su vam zajednički snovi u budućnosti?
33. Prilikom međusobnih svađa, čuvaj se da ne koristiš riječi koje će rasrditi tvoga muža.
34. Razmjenjujte poklone… voljet ćete se… neka to bude životni moto u svim odgovarajućim prilikama (veselje i sreća).
35. Pametna je ona supruga koja odabere odgovarajuće vrijeme kako bi od svoga muža zatražila ono što je potrebno njoj i njenoj djeci, isto tako treba odabrati odgovarajuće vrijeme kako bi ukazala na neke od propusta svoga muža, ali u većini slučajeva to nije odgovarajuće vrijeme… stoga, razmisli više puta.
36. Ne zapostavljaj ženu… ne zapostavljaj muža… dogovaranje je bitna stvar u bračnoj zajednici… svaki od supružnika treba da osjeća da je bitan u planiranju života i da nije zapostavljen.
37. Ne bježi iz kuće kada se pojave problemi, jer bježanje od problema nije rješenje, ne smeta da se čovjek malo smiri, a zatim vrati na rješavanje problema.
38. Ne gušiti svoga muža mnoštvom pitanja koja se ne tiču tebe i ne pokušavaj doći do njegovih tajni koje ti ne želi otkriti, u tom slučaju muž će napustiti kuću i otići na neko drugo mjesto kako bi se odmorio!
39. Ako si od onih žena koje su zaposlene, ne zaboravi da je kuća za tebe najveća obaveza, te pokušaj da uskladiš porodične i poslovne obaveze.
40. Ne uzrujavaj se kada ti u goste dođe muževa rodbina, nego ih lijepo dočekaj i ugosti, jer ako tako postupiš, muž će to primijetiti i cijenit će tvoj trud.
41. Lijepo se odnosi prema svekrvi i oslovljavaj je najljepšim imenima koje voli, shodno običajima, i nemoj se sa njom svađati, u njenom prisustvu spominji svoga muža samo po dobru.
42. Konstantno razilaženje u mišljenju vodi ka razilaženju srca, nekada podrži mišljenje svoga muža iako se ne slažeš s njim… pokoravaj se mužu u onome što je dobro.
43. Smiraj koji je mužu potreban u kući možeš postići tako što ćeš smiriti djecu, dajući im da se igraju sklapanjem kockica, crtanjem itd.
44. Djeca su tvoja velika blagodat, zato nemoj ih učiniti nesrećom zapostavljajući njihov odgoj… neka ti ona budu preča od svega.
45. Budi pomagač svome mužu u ibadetu… traži onaj svijet onako kao što tražiš dunjaluk.
46. Rasipništvo narušava bračni život, uništava Allahove blagodati, a Allah ne voli rasipnike.
47. Imati sretan brak ne znači imati život bez problema, naprotiv to znači sposobnost rješavanja tih problema, kako ne bi utjecali na vezu između tebe i tvoga muža.
48. Dobro pazi da se ne svađaš sa mužem u prisustvu djece, nemoj dizati svoj glas kada su oni tu, jer djeca prvo uče iz primjera i oponašanja, zatim svi problemi se urezuju u njihovu svijest, što može imati loše posljedice po dijete.
49. Čitaj o razvoju i odnosu prema djeci, kako bi se prema njima odnosila što bolje, ostavljajući ono što može loše utjecati na njihov razvoj.
50. Nemoj dopustiti bilo kome da se miješa u tvoj bračni život… nemoj svoje tajne kazivati rodbini niti prijateljima.

Tekst je preuzet sa Islamskog portala,ali vrijedi procitat..

EsselamAlejkum..

[emira-tekija]

in reply to: samo za sestre koje su u vjeri #14045

ajbolja i najgora zarada

Jednog mudraca su upitali:
“Koja je zarada najbolja?” On je odgovorio: “Najbolje je dunjalucku zaradu traziti i zaradjivati na halal nacin, kako bi covjek mogao podmiriti svoje potrebe i ispravno ibadet obavljati, a od onoga sto mu pretekne obezbijediti sebi opskrbu na Sudnjem danu. Najbolja ahiretska zarada je korisno znanje po kojem se radi i koje se drugima prenosi, dobro djelo koje ces naci na Sudnjem danu i lijep sunnet koji ozivis.” Zatim su ga upitali: “A koja je najgora zarada?” Odgovorio je: “Najgori vid zarade na dunjaluku je haram imetak koji si stekao i potrosio u grijehu i ostavio nasljednicima koji se nece pokoravati Allahu, dz.s.Najgora ahiretska zarada je necije pravo koje si zanemario iz zavisti, grijeh koji si ustrajno cinio i los obicaj koji si ozivio i u praksi na nepravedan nacin sprovodio.”

[emira-tekija]

in reply to: samo za sestre koje su u vjeri #14044

Jednog dana Alija ibn Ebi Talib je upitao svoga sina Hasana:

„Sine moj, sta je pravi pogodak?“

Rekao je:“otkloniti lose dobrim.“

„A sta je cast?“

Rece: „Ljubaznost prema porodici i podnosenju uvreda.“

„A sta je tolerancija?“

Rece: „Ulaganje truda u lahkoci i poteskoci.“

„Ko je taj koji ce sam sebe proklinjati?“

„Osoba koja cuva imetak a trosi cast.“

„Sta je kukavicluk?“

Rece: „Kukavicluk je iskazivati bijes nad prijateljem a pokazivati naklonost prema neprijatelju.“

„Sta je bogatstvo?“

Rece:“Bogatstvo je zadovoljstvo duse sa onim sto ti je Allah propisao pa makar izgledalo i malo.“

„Sta je blagost?“

„Savladati srdzbu i imati kontrolu nad sobom.“

„Sta je cvrstina?“

Hasan rece:“Tezina iskusenja i spor sa najdrazimosobama.“

„Sta je ponizenje?“

Hasan rece: „Strah kod prvog udara nedaca.“

„Sta je pretjeranost u govoru?“

„Govor o onome sto te se ne tice:“

„Sta je ponos?“

Rece: „Ponos je da das kad si siromasan i da oprostis kad mozes kazniti.“

„Sta je ispravnost?“

Rece: „Prolazak lijepom a napustanje ruznog.“

„sta je gaflet ( nemarnost )?“

Rece: „Napustanje dzamija i pokornost grijesniku.“

[emira-tekija]

in reply to: samo za sestre koje su u vjeri #14043

11.07.2009.
Ne boj se, sine!

Ponosna je majka što si mrtav, što nisi ubica, što majka krvnika rodila nije, što sam danas veća, i jača, snažnija, i ponosnija, no ti, Mrčo, što si. Ja nemam sina, al’ obraz imam, nemaš ni ti više sina, Mrčo, a nemaš ni obraza.

Kako ti je ime Slobodanova majko? Kako ti je ime Ratkova majko, Nenadova, Radovanova, Brankova? Nije ti ime Ruža, jer ruža miriše i od ruže je izdanak ruža. Jagoda ti nije ime, ni Dunja, ni Malina, jer sve tri mirišu i daju slatke plodove za djecu našu. Nije ti ime ni Mila, jer njeno dijete milo mora biti. Kobra, otrovnica, ne možeš biti, jer ona ujeda, ubija, samo kada se brani. Ja sam ti dala ime Mrča, jer Mrča moraš biti. Samo tvoja utroba zla, mračna, jadna i čemerna, pogana i otrovna može nositi i roditi dijete, pogan ljudsku, koja ubija i uživa u vonju krvi. Ta pogan tvoja, ta bijeda ljudska, sin tvoj, Mrčo, ubio je mog sina, nevino dijete moje.
Oči majki trebaju gledati svijet, cvijet, stasanje djece svoje i njihove djece, a ne ubijanje i sliku užasnu, kada nesoj ubija i muči. Pucala je lubina moja, gorjela utroba moja, krvave suze u očima mojim, dok sam gledala dijete moje kako mučki, kukavički ubija pogan tvoja. Imao je samo šesnaest godina, tek nastao na svijet. Nevin, mlad kao rosa, ni brada mu nije uspjela porasti, sem nešto ko mahovina, što me golicalo kada me zadnji put grlio.
Pred očima mojim padalo je moje dijete dok ga je sin tvoj, Mrčo, hijena ljudska, nogama po glavi udarao. Udarao nesoj ljudski djecu našu, sinove naše, ljubavi naše, cvijeće bosansko. Nijemo usnama šapućem, slici govorim: “Ne boj se, sine! Majka je s tobom i Allah je s tobom. On sve vidi i sve čuje”. Nije bilo mog sina strah, ni glasa pustio nije, ni klečao, nije ni jecao, ni molio nije. Nemoćan bio, a mnogo jači i viši i ponosniji od tvog gada sina. Tvoj sin, Mrčo, jadan, mali, pucao u svezane ruke, u kosu plavu, majicu plavu obojio bojom crvenom i ništa više.

“Zašto, majko, ja odoh, a htio sam puno? Da te pazim i mazim, kao ti mene što si. Mašinu da ti kupim, haljine da ti pere. Da ti još mnogo čime život uljepšam. Rahat da mi budeš”.
“Ne brini, sine, mogu ja i ovako. Rano moja, radosti majkina. Ko će majku u mezar spustiti, nišane praviti, Fatihu proučiti? Ne boj se, sine, tu je majka! Ne bojte se, liljani, naši! Cvijeće mirisno, djeco naša! Ne boj se, sine, Džennetu se pokloni, tamo svega ima, nagrada hiljadu. Baščama džennetskim, sine, ti ćeš da šetaš. Mirisi cvijeća, rane će vidati tvoje. Hurije džennetske kolo će ti igrati. Majku svoju čekat ćeš i dočekati pod drvetom hrume radostan i sretan. Sad si gazija bosanski, moj dični heroj i ponos moj.”
“Ne bojim se ja, majko, ne bojim smrti”, nečujno šapću drhtave usne. Plavi čuperak na čelo pada, mirisno od čistog znoja.
Šta li sada misliš, ljepoto moja, dok smrti u oči gledaš, dok tvoje tijelo ka zemlji pada. Da li je puno boljelo, sine? Da li si čuo psa da laje, ugledao stado svoje, čuo frule zove? Da li su breze šuštale, sine, one što je babo sadio kada si se rodio? Da li je smrt hladna poput izvora našeg, što iznad kuće klokoće tiho, ili slatka kao ona trešnja što si se na nju peo, jeo i gađao drugove svoje? Je li mirisna kao trava čaira naših? Ne boj se, sine Fatihu uči, Allahu se moli.
“Majko, mene je ipak, malo strah”, miču hladne usne plavog laneta mog. “Ne boli, sine, ne boli ništa. Ko pčela kada ubode. Ne boj se, gazijo, dova je moja sa tobom, sine. Melek je tu, glavu nasloni na njegove ruke. Hurije će te napojiti sine. Džennetske ptice oko tebe pozdravljaju umiranje tvoje. Ljepše je tamo, nego ovamo, kune ti se majka. Ne boj se, oči, moje, rahmetullah!
Boli sine, boli majku. Šehade učim šapatom svojim. Bože dragi, Tvoji smo robovi. Ti nas prihvati, nauči, sabura daj! Oči da sačuvamo, da gledam zlotvoru kraj. Da gledam kaznu Tvoju za dušmana mog. Pameti mi daj da pamtim zlikovce naše. Da nađem kosti moje, da grije majka u krilu svome zavežljaj mali. Da nosi majka u zemlju hladu, suzama da zalijem bosiok mladi, što će nići iz taze mezara. Fatihu da učim djetetu svome, sinovima našim, djeci bezgrješnoj. Pameti mi daj, Allahu moj dragi, da mogu ići i kleti. Milovaću pogledom svojim mjesta gdje raste cvijeće naše iz krvi i patnje bosanske. Bože mili, neću da umirem. Hoću da gledam zlotvora nešeg, da se trese, znoji i muči. Da gledam gada, kako je mali, sitan, pogan bez puške i sile. Bože mili, Ti si moćan, Jedini naš Sudija i Svjedok. Za zlo ne kopaš oči kada mi to želimo nego kada boli. Zlotvori crni biju i kolju, pale i mrze. Silu njihovu Ti slamaš polahko.
Da li si znala šta dojiš, Mrčo, pogan ljudsku, zlotvora crnog? Je li tvoje mlijeko čemerno bilo, ko guje ljute, pa mozak pomutilo jadu tvome? Je li i on pionir bio, je li pjevao pjesme cvijetu, zemlji i nebu? Je li pravio kitice za praznike tvoje? Da li je poslušan bio, komšiji pomagao, a sad ubija? Zar nisi vidjela tu pogan svoju, kako bazdi na vonj, na rakiju brlju i krv usirenu, što kapa sa pogane dlake?
Ne boj se, sine, tu je majka! Radost si moja bio! Rodila te u kući u maju kada sve miriše. Plač tvoj bio je nagrada za muke moje. Kako si samo dojiti znao, a babo tvoj se smijao i govorio: “Biće to heroj babin, Bosanac pravi”. Pa prvi zubić kao u zečića sa čuperkom plavim, radosti moja. Pa prvi koraci tvoji livadama našim. Unio si radost u kuću našu. Strepjela ti majka kada si vreo bio, masirala te, ljuljala, liječila, brinula. Noćima bez sna. Zar je gajila majka janje za dželata, za tvog sina, Mrčo? Ponosna majka bila, u školu vodila za ruku prvaka. Stezala me znojava ruka. Strah ga od učitelja bilo. Od smrti ga strah nije bilo, Mrčo, vidjela si. Gordo je hodao i gord mrtav u travi bio ispod nogu tvog poganog sina.
Ne boj se, sine! Ponosna je majka što si mrtav, što nisi ubica, što majka krvnika rodila nije, što sam danas veća, i jača, snažnija, i ponosnija, no ti, Mrčo, što si. Ja nemam sina, al’ obraz imam, nemaš ni ti više sina, Mrčo, a nemaš ni obraza.
Ne boj se sine, sokole moj, mirisa tijela tvoga majka se sjeća, ruku drhtavih, što nježno grle, smiješka na obrazu tvom.
Ne boj se, sine, doći će majka uspavanke da ti pjeva, u krilu da te grije. Odavno, Mrčo, ja nemam sina, nemaš ga ni ti. Danas ja imam sina, ponos je moj, ovaj mezar svježi, kosti skupljene u mahramu malehnu. Ja znam mjesto mezara dragog, a gdje će znaš li biti Jadova raka? Danas, Mrčo, ja nisam sama. Vrele suze liju niz lice moje i sunce kroz suze sija, ponos je moj. Vidiš li, Mrčo, čemera tvog? Danas su sa mnom sve dobre majke iz svijeta cijelog. Pljuju tebe i tvoje tijelo i utrobu tvoju.
Danas sam ja kao brdo jaka, u ovom šarenom parku šehidskom, mirisnom. Bosiok dragi nježno miriše, uz tihi šapat sina mog milog.
“Evo sam, majko, ja ovdje dolje, spokojno ležim i spavam. Slagala nisi, sve je džennetsko lijepo, nestvarno. Šerbeta pijem, baščama šetam, krila me nose, hurije hlade, Božja je pravda, milost naša. Ne plači majko, suza me davi, Fatihu uči, to mi prija i sladi”…
Spavaj mirno, voljeno moje, evo došlo svijeta pola da ispjeva pjesmu ponosnu, da obiđe krvavu Bosnu. Evo svima sija osmijeh s lica. Živa je, sine, i živjeće zauvijek moja, tvoja i naša Rogatica

[Author]

Posts