[Dedo]

in reply to: Krvava Cuprija na Drini. #14370

[Dedo]

in reply to: Zepa – Ratni dnevnik #14301

Odlaskom Turaka s područja Bosne i Hercegovine, kao i iz dugih zemalja Balkana, Žepa je ostala na milost i nemilost Srba, odnosno Srbije i Crne Gore. Žepa je prkosila kroz vjekove vremenu i neprijatelju. Palili su je, klali koga su stizali, provocirali od pamtivjeka. Kroz sve golgote koje je Žepa prolazila, ni jedanput nije bila opustošena i totalno zbrisana sa lica zemlje, a njen narod protjeran ili pobijen, sve do posljednjeg rata 1992-1995. god. Za vrijeme vladavine Kraljevine Jugoslavije Žepa je prolazila kroz teške promjene . Dobivajući statut općine 1947. god . Žepa je imala veću teritoriju nego u prijeratnom periodu 1992. god.Ta teritorija je obuhvatala dijelove koje su susjedne općine pripojile sebi, samim tim sasjekli su razvoj žepskog kraja. Mislim da je to bio početak suzbijanja razvoja svih krajeva u kojima su dominirali muslimani. Općina Žepa je obuhvatala područja sela: Gođenji, Brložnik, Stoborani, Podžeplje, Plane, Rijeke, Krivače, koja su pripala općini Han-Pijesak. Oduzelo bi mi puno vremena i možda ne bih pronašao sve potrebne podatke i dokaze koji su bili kao razlozi oduzimanja teritorije općine Žepa. Pošto je Istočna Bosna bila bogata prirodnim izvorima kapitala, kao što su crnogorična šuma koja je bila osnovni izvor privrednih kapitala susjednih općina, te stočarstvo, rude i poljoprivreda. Susjedne općine su dominirale sa upošljavanjem ljudi u drvnoj, metalnoj industriji i rudarstvu. To je bio način da se oduzme jedan dio prirodnog bogatstva općini Žepa. Godine 1958. Žepa iz statusa općine prelazi u mjesnu zajednicu koju pripajaju općini Rogatica. Kao mjesna zajednica Žepa je posjedovala najveću teritoriju u općini Rogatica i jedina gotovo 100%, bila muslimanska. Nikada nam nisu dozvolili jednu osnovnu stvar da komuniciramo sa susjednim općinama, tj. nikada nismo spojeni asfaltnim putem sa Han – Pijeskom, Rogaticom, Vlasenicom i Srebrenicom. Najbliži asfaltni prilaz urađen je desetak kilometara daleko od Žepe, do sela Gođenje, općina Han-Pijesak, te 15-tak kilometara daleko od Žepe na drugoj strani do srpskog sela Sjeversko na Borici. Gdje god je bilo bar nekoliko srpskih kuća, urađen je asfalt. U svim općinskim i drugim strukturama vlasti, dominirali su Srbi

Nastavice se

[Dedo]

in reply to: Zepa – Ratni dnevnik #14300

Žepa je sve do početka rata pripadala općini Rogatica koja je prema popisu iz 1991 . godine imala imala 21.980 stanovnika, nastanjenih u jedanaest mjesnih zajednica. Najveća mjesna zajednica bila je upravo Žepa . Grad Rogatica je brojao 8.920 stanovnika, od toga 5.690 Muslimana, što je činilo 63,7% stanovništva, 2.970 srba ili 33,3% od ukupnog bili su Srbi, a veoma malo je bilo Hrvata. Na teritoriji općine Muslimana je bilo 13.210 ili 60,1%, dok je Srba bilo 8.770 ili 38,1% . Kao što se vidi većinski narod na području općine i grada bili su Bošnjaci Muslimani. Bez obzira na to Srbi su nam uz pomoć Srbije, kao i svuda u BiH, preoteli naš grad.
Žepa je brojala oko 2.400 stanovnika, onih koji su imali stalni boravak u Žepi. Broj Žepljaka je znatno veći u ostalim dijelovima Bosne, jer je veliki broj ljudi po završetku školovanja, odlazio što bismo rekli ,,trbuhom za kruhom”. Broj ljudi koji je stalno boravio u Žepi bio je raspoređen u sljedeće ogranke: Žepa Centar, Stup, Ljubomišlje, Borovac, Vrtače, Laze, Vratar, Ribioc, Slap, Pripečak, Vrelo, Čavčići, Purtići, Štitkov Do, Vinjišta, Vratarsko Polje i Mislovo (jedino srpsko selo koje je brojalo 80 stanovnika). Ogroman broj ljudi je bio privremeno nastanjen u susjednim općinama , a razlog je bio zaposlenje. Mnogi su bili odsutni po pet radnih dana, a vikendom bi dolazili kući. Oni koji su bili privremeno nastanjeni u Rogatici, Višegradu, Han-Pijesku i Sarajevu, i uglavnom su imali svoje kuće po tim gradovima, a navraćali au u Žepu kod roditelja i rodbine. Većinom bi se vraćali u rodni kraj kad bi mladost prošla, život poodmakao, da tu ostare i okončaju život. Ovo dokazuje da je broj Žepljaka bio mnogo veći od broja koji je ustanovljen na popisu stanovništva 1991. god. Većina ljudi koji su živjeli u Žepi zavisili su od drvne industrije, stočarstva i poljoprivrede. Jedni su bili zaposleni u državnim preduzećima, neki su bili zaposleni i uporedo se bavili poljoprivredom, a veliki broj stanovnika je zavisio samo od poljoprivrede i stočarstva. Decenijama je Žepa darivala uspješne ljude BiH

Nastavice se

[Dedo]

in reply to: Krvava Cuprija na Drini. #14277

[Dedo]

in reply to: Krvava Cuprija na Drini. #14276

[Dedo]

in reply to: Zepa – Ratni dnevnik #14195

Prvi maj, a rat
Petak, 1. maj 1992. god.

Sjećanjem na nekadašnji Praznik rada pokušavam osvježiti ove sumorne dane, onako samo za sebe. Pokušavam naći način kojim bi se razbila sva ova tama koja se nadvija, pritiskajući nas mračnim nabojima zla, koje se osjeća sve više, tu iznad naših glava. Cijeli prostor kao da se parča u mozaik koji se ne može više nikada sklopiti i stvara meni neki nepoznati ambijent u kojem se nezaustavljivo gubim. Našao sam se danas sa nekoliko jarana da malo sjednemo, nađemo neku nama dragu temu, tek toliko da se prisjetimo 1. maja. Ali svako sjećanje na nešto što je bilo lijepo razvedri i oblačan dan. Naprotiv, danas je bilo tako lijepo vrijeme. Čisto, prozirno, svježe, pravo proljeće. Livade su okićene u raznorazne cvjetiće. Tek poneki rafal koji bi se začuo sa Borika, Mislova i Babljaka vratio bi nas u stvarnost. Pa zar se baš više ne može normalno živjeti. Spremiš se za nešto lijepo, očekuješ idealan dan, živiš u nadi za bolje sutra, a onda ponovo uznemiravanje. Kao da su na toj strani tamo bolesnici, životinje, ili ni sam ne znam ko. Kao da ih je neko pustio iz kaveza i bježe od svake kontrole. Bježe od svake moralnosti i dobročinstva. Ne znam ni kakvu bi čovjek dao definiciju svih sljedbenika ludog psihijatra Radovana Karadžića. Daju se lahko zavesti, slijede luđake u stopu, kao slijepci, vjeruju u lažnu priču s Kosova polja i ideologiju Gorskog vijenca u kojima se hučkaju* k’o bijesni psi, a da ne govorim o Načertaniju Ilije Garašanina.
Naše malo poslijepodnevno druženje prekinula je vijest o događaju na Lazama. Rekoše da je u Žepu dolazio Juso Ćesko sa nekim porukama od Srba koji su već bili na Lazama. Neki Milisav iz Mislova je kao rekao da Lažani kao i Žepljaci moraju predati oružje kako bi živjeli u miru. Da živimo u miru! Pa da nije njih Srba, niko ne bi bio uznemiren i raseljen. Očigledan dokaz svih zbivanja u BiH, posebno u susjednom Višegradu koji više nego jasno ukazuju ko pravi nerede i ko ne živi u miru. Tek rođena djeca koju majke donose iz Višegrada ne znaju da su uznemirena. Eto danas sam upravo bio u društvu nekih momaka i cura koji se, kako kažu, ne smiju vratiti u Godimilje i u Živaljeviće, jer Srbi prijete i provociraju, a nama šalju recepte ”kako živjeti u miru”. Dok ovo pišem na Jeliku, gdje sam došao odmah po saznanju o Lazama, izašli smo pojačati danjsku kao i noćnu stražu. Nismo mi u izazovu, avanturi i slično. Mi smo valjda samo oni kojima se uskraćuje pravo na život više nego starijima i više osjećamo potrebu da se tome odupremo. Svi su više proživjeli od nas. Neki su već umorni od života i samo bi bistrili politiku koja nas polahko tjera u nestanak. Nisu izgleda ni svjesni šta se događa. Mi se ipak trudimo svojim angažovanjem i prisutnošću da pružimo svima osjećaj zaštićenosti, sigurnosti i na neki način odagnamo strah koji najavljuje razbuktavanje rata. Ne možemo mi spasiti svijet i zaustaviti vrijeme, ali možemo braniti naše pravo na život. Svakodnevno čujemo nove vijesti o stanju u Sarajevu, Goraždu itd. Nema nikakvih pozitivnih promjena i samo je sve gore i zategnutije. Zovu me na partiju remija dok nije mrak i u pravu su, jer sutra je novi dan i nova nafaka.

Nastavice se

[Dedo]

in reply to: Krvava Cuprija na Drini. #14169

[Dedo]

in reply to: Krvava Cuprija na Drini. #14168

[Dedo]

in reply to: Krvava Cuprija na Drini. #14167

[Dedo]

in reply to: Zepa – Ratni dnevnik #14138

Četnici zahtijevaju da JNA uđe u Žepu
Ponedjeljak, 27. april 1992. god.

Boraveći u Žepi, Salim me danas upoznao o nekim detaljima sa pregovora na Sjeverskoj, gdje su prije tri dana išli članovi Građanskog foruma, kao i o aktivnostima koje sprovodi već stvorena Teritorijalna odbrana na nivou cijele Žepe. Reče mi da je iz Rogatice došao i Sabrija Tabaković i da je donio neke radiostanice manjeg dometa i da je ovih dana stigao i doktor Beno Kulovac. Obojica su stigli preko šuma iz Rogatice te su došli preko Babljaka. Malo je ohrabrujuće da u Žepi imamo doktora Nijaza Štitkovca, pa sada i Benu, kao i dobrog bolničara Šabana Kulovca. Sabrija je sa manjom grupom došao preko Babljaka i bio je dragocjen u ovoj situaciji. Sabrija je radio u Rogatici kao neki obavještajac ili vezista u Vojnom odsjeku. Kao dobar stručnjak u svom poslu i nadasve dobar čovjek i patriota, dolazi u pravom trenutku. Salim me još upoznaje da je već formirana Žepska četa (Teritorijalne odbrane općine Višegrad) na čelu sa nekim Hamedom Šetom, te da je imala malu smotru od oko pedesetak pripadnika u Štitarevu. Štitarevo, selo u neposrednoj blizini Žepe, na desnoj obali Drine, postaje i utočište pomenute čete.
Govori se o tome da je Rajko Kušić zahtijevao da JNA nesmetano uđe u Žepu i da se stave pod kontrolu ekstremisti (Patriotska liga), pohvataju i izruče. Nekim informacijama već raspolažu, mada prilično neosnovanim i netačnim, a nepoznato je kako dolaze do njih. Između ostalog tražio je da se preda sve oružje, da mu neko da oružje za koje je dao pare i kupio legalno, a da nas kasnije mrcvare po svom ćejfu. Lovačko oružje kojim se raspolaže u Žepi je izgleda prijeteća opasnost silnoj JNA i kako to da on (Kušić) priča u ime JNA, te da oni moraju ući u Žepu. Šta imaju tražiti ovdje i sa kakvim ciljevima to nisu iznijeli u svom izlaganju. Svoje ciljeve izgleda skrivaju iza JNA, kojom se štite, ali od koga i zbog čega? Izgleda da neće moći sa nama kako su zamislili. Rajko je navodno rekao da ćemo biti obaviješteni o narednim pregovorima u čemu se osjećalo neko zlo. Ultimatumi će sigurno biti još subjektivniji i prohtjevniji, dok ne ispita s kim će imati posla, da bi mogao odigrati na sigurno. Salim mi je dao poruku koju sam dostavio našem predstavniku u Vrataru, Amiru Bajiću, u kojoj se sugeriše na organizovanje na višem stepenu, u svakom zaseoku. Amir me je upoznao detaljnije o aktivnostima koje prethode, a koje će početi već sutra u školi, u Vrataru. Poslao me je još do nekih saradnika sa kojima sam dogovorio sutrašnji sastanak. Neće sve ovo izaći na dobro i po ko zna koji put ponavljam, onako za sebe, dok privodim današnji dan kraju. Babo me zove da se ne udaljavam večeras. Sutra moramo raditi poslove na njivi, a nije mi ni do kakva posla i možda trud bude uzaludan, jer treba načekati da plodovi narastu..

Nastavice se

[Dedo]

in reply to: Krvava Cuprija na Drini. #14129

[Dedo]

in reply to: Krvava Cuprija na Drini. #14128

[Dedo]

in reply to: Zepa – Ratni dnevnik #14117

Tek danas svi znaju šta se uistinu dogodilo. Pored negodovanja zbog njihovog šenlučenja, radovalo nas je to što su donijeli svoje oružje koje je itekako dragocjeno kao i oni. Ipak su zaključili da pripadaju svojoj Žepi i došli su da s nama podijele trenutke neizvjesnosti, koje svi proživljavamo u općoj blokadi kao i stalno provociranje Srba. Bezbroj osoba dolazi da ih pita šta se dešava u Rogatici. Raspitujemo se za svoje bliže, za one koji su se nalazili u Rogatici. Njihova kazivanja se svode na opće muslimansko rasulo i paniku u samom gradu Rogatici i užoj okolini. Kazuju kako su saznali da tamo nema nikakve konkretne organizacije. Sve se svodilo na manje grupe koje se organizuju da pruže otpor ako bude trebalo, te da je to nedovoljno.
Obzirom da grad Rogaticu u većini nastanjuju Muslimani, grad napuštaju Srbi i grupišu se u prigradskim zonama. U strahu Muslimani napuštaju grad, odlazeći u različitim pravcima, dok uporedo s tim narod iz okolnih mjesta: Goražda, Višegrada, Sokoca traži utočište u Rogatici. Govore da svakodnevni prolasci JNA i paravojnih formacija Srba kroz grad, koji idu u pravcu Goražda i Višegrada, stvaraju veću dozu straha kod Rogatičana. JNA sa svojim dobrovoljcima u oklopnim vozilima i kolonama kamiona, prolazeći kroz Rogaticu, obavezno žestoko pucaju i vrijeđaju svojim ponašanjima, stavljajući do znanja Muslimanima kakve su im namjere. Mislim da je opravdan čin sklanjanja nejači na određena mjesta, ali ako grad napuštaju i vojno sposobni onda ni u kom slučaju ne može biti opravdano. Đedo Salih mi reče da su danas članovi Građanskog foruma iz Žepe išli i vratili se sa pregovora koji su održani u Sjeverskoj. Navodno se još nije saznalo o detaljima koji će se predočiti možda sutra. Jedino se zna da je Rajko Kušić bio taj koji je pregovarao u ime srpskog naroda.

Nastavice se

[Dedo]

in reply to: Zepa – Ratni dnevnik #14116

Selman Podžić dolazi u Žepu vozilom JNA
Četvrtak, 23. april 1992. god.

Nova informacija tiče se današnjeg dolaska Selmana Podžića u Žepu vozilom JNA. Razlog njegovog dolaska mi je nepoznat, a čudno je da je još uvijek u redovima JNA koja teroriše Muslimane u BiH. Ovih dana je stvarno nabijena situacija i eskalira svakim satom. Srbi su nam ponovo presjekli struju i telefone. Izgleda da nema ništa od očekivane deblokade Žepe. Ustanove u Žepi još uvijek rade uprkos činjenici da se nalazimo u jednom konfuznom stanju. Priča se da je prethodnih dana u Žepu dolazio komandir milicije iz Vlasenice, neki Fadil Turković, te da je dok smo imali struju i telefone koristio telefon u neke sebi poznate svrhe. Govorio je o teškoj i dramatičnoj situaciji u Vlasenici te da je istu napustio sa svojim istomišljenicima i pristalicama. Govorio je kako je sada na raspolaganju Žepi, ako bi zatrebalo i da je smješten negdje na Radavi (blizu Han-Pijeska) sa nekoliko desetina naoružanih ljudi.

Puškaranje na Bokšanici
Petak, 24. april 1992. god.

Petak je. Đedo se vratio sa džume i priča kako je danas vidio mnogo osoba koje su negativno prokomentarisale sinošnje puškaranje. Sinoć, 23. aprila, oko devet sati, otvorila se pucnjava iz pješadijskog oružja na Tesli (Bokšanica). Neki koji su bili na stražama od Jelika do Lazine uzvratili su nepromišljeno, što nisu smjeli uraditi zbog samog odavanja pozicija. Tek kasnije se saznalo da se radi o ljudima koji su došli iz Rogatice da se spoje sa porodicama koje su tu ostale još od Bajrama. Valjda radosni što su uspjeli proći kroz područja koja kontrolišu Srbi, pucali su kad su ustanovili da su na sigurnom terenu. Radi se o Sinanu Ćeski, Merdanu Kurtiću i Nazifu Zimiću. Ipak, nije opravdan čin šenlučenja bez obzira na to koliko su se radovali. Stvorena je panika u susjednim selima, konstatujući da se radi o Srbima koji su se ”uvukli” duboko prema nama i da spremaju nešto novo. Nekoliko porodica je tog trenutka izmješteno iz kuća u obližnje šumarke i podalje od samog sela.

Nastavice se

[Dedo]

in reply to: Krvava Cuprija na Drini. #14107

[Author]

Posts