[Dedo]

in reply to: Krvava Cuprija na Drini. #17066

[Dedo]

in reply to: Krvava Cuprija na Drini. #17054

[Dedo]

in reply to: Krvava Cuprija na Drini. #17065

[Dedo]

in reply to: Krvava Cuprija na Drini. #17001

[Dedo]

in reply to: Zepa – Ratni dnevnik #16999

Dobili smo pedeset tona brašna i tonu ili dvije nafte za trinaest četnika. Pomalo mi je neshvatljivo da se na takav način razmjenjuju ratni zarobljenici, ali možda je to i dobro jer je hrane sve manje. Danas sam baš donio sljedovanje koje se podijelilo za sve pripadnike koji su bili od prvog dana u oružanim snagama Žepe. Podijeljeno je po sedamnaest kilograma po vojniku, tako da smo i ja i Babo dobili sljedovanje, dok je bilo i mnogo negodovanja onih koji nisu bili priključeni našim jedinicama, pa nisu dobili brašno. Kad treba braniti sve, ne idu svi. Mnogi se pravdaju time što nemaju oružje, dok mnogi bez oružja idu gdje treba i gdje ne treba. Oružje se može pozajmiti ili biti pri ruci za bilo koju drugu pomoć. Sedmog augusta bilo je jedanaest ranjenih ljudi, što u borbama, što od granatiranja, a ovih dana se priča o uhvaćenom četničkom razgovoru putem veze u kojem se spominju nova dejstva u pravcu Žepe. Moguće je da će napraviti odmazdu. Vjerujem da im je Žepa bila poraz koji su teško podnijeli.
Da li zbog toga ili slučajno, to ne znam, ali nam je zakazana smotra koja će se održati sutra 14. augusta na Brezovoj Ravni. Smotra našeg drugog odreda neće biti samo običan skup, biće to dan kada ćemo ”položiti zakletvu”, kada ćemo imati prisustvo komandanta prvog odreda Avdu Palića koji je veoma cijenjen među vojskom i stanovništvom. Tako nam je preneseno: zakletva, nova zaduženja, novi planovi odbrane, novo upoznavanje situacije itd. Ovih dana moja jedinica je već na određenom zadatku. Kontrolišemo rejon Tesla (Bokšanica) na zbornom mjestu Široko Točilo. Odatle polazimo i tu se vraćamo, odatle se spajamo sa istočnim i sa zapadnim krajevima planine Bokšanice.
Radio Sarajevo pored dramatične situacije u samom Sarajevu i uopće cijeloj BiH, izvještava kako je poginuo američki reporter ABC televizije, Dejvid Kaplan, ako sam dobro zapamtio. Nema nikakvih pomaka na političkim poljima. Rat je sve žešći i krvaviji. Svakodnevno gine na desetine ljudi, mnogo više je ranjenih. Razaraju Srbi i ubijaju, muče, ne birajući ciljeve i sredstva.
Amidža, da li je tebe iko mučio? Da li si bio maltretiran? Ako jesi, ko su bili ti idioti, piši nam. Već danima moje zabilješke redam na papir, a obraćam se tebi. Vidim ih kao pismo koje ćeš jednog dana čitati, a možda mene neće biti. Sve drugo više traje, osim života ljudi i leptira. Papir duže traje. Uspomene duže traju, mada blijede i stare. Ne mogu da se pomirim sa najgorom pretpostavkom da nisi među živima, jer niko i nikad od toliko izbjeglih iz Rogatice ne reče da je čuo da je vaša grupa likvidirana. Stoga živim sa ljepšom pretpostavkom i nadam se.

Nastavice se

[Dedo]

in reply to: Krvava Cuprija na Drini. #16934

[Dedo]

in reply to: Krvava Cuprija na Drini. #16933

[Dedo]

in reply to: Zepa – Ratni dnevnik #16931

Treće pismo

Osvojili smo bazu JNA u Han – Pijesku
Četvrtak je, 13. august 1992. god.

Amidža!
Život u prethodnih jedanaest dana je bio više nego složen. Jaka granatiranja, ranjeni, bombardovanja, veće prisustvo gladi, zasjede i pored svega toga radovi na poljima. Narod se priprema za jesenje berbe, žetve, naravno ko ima šta, jer ova godina nam nije nikako naklonjena. Žepa je bila poznata po svom plodnom tlu, po uzgoju žitarica, raznog voća i povrća, dok ove godine, stariji ljudi govore, kako je sve katastrofalno izdalo. Kakve nas sve nedaće očekuju, šta smo sve kadri doživjeti, pretrpjeti, kakva zla spoznati, znat će samo oni koji budu doživjeli kraj rata, ako ga postoji. Nedostatak hrane, oružja i opreme vjerovatno je natjerao neke grupe da prošle sedmice naprave podvig, ako se tako može reći. Nekoliko manjih grupa OS Žepe, zajedno sa grupama iz prognanih dijelova Vlasenice i Srebrenice, osvojili su čuvenu bazu bivše JNA koji se nalazi u neposrednoj blizini Han – Pijeska. Tom prilikom su zarobili trinaest srpskih vojnika, njihovo oružje, preostalo oružje i municiju do koje se došlo i neke protivavionske rakete.
Ponovo je Sinan Ćesko u svom stilu rasturio sva minska polja oko objekta, zarobili su sve straže i ušli u jedan dio objekta. Zbog manjkavosti ljudstva nisu mogli ostati i ovladati objektom te su se povukli sa plijenom. Desilo se to 7. augusta, da bi se dva dana poslije uspostavila veza sa srpskim vojvodama i u selu Rijeke razgovaralo o razmjeni. Nije mi poznato na koji način se došlo do ideje da se traži brašno i gorivo za zarobljene četnike, ali je tako urađeno.

Nastavice se

[Dedo]

in reply to: Zepa – Ratni dnevnik #16930

U pripremi ovoga Dnevnika za štampu odlučio sam se da ova pisma hronološki rasporedim u cijeli tekst, onim dakle redom kako su nastajala, iako sam ih prvobitno odvajao kao zasebne cjeline, baš kao pisma Amidži (op. Aut.)

[Dedo]

in reply to: Zepa – Ratni dnevnik #16929

Prvo pismo

Amidža, obećah da ću ti pisati o nama. Nadam se da si još uvijek živ i da ću saznati tvoju adresu, a pisma ćemo nekako doturiti. Čujemo da su mnogi iz BiH u inostranstvu, neki koji su bili zarobljeni, znaš veze rade, radioamateri, poruke preko radija i slično. Srbi ih eksploatisali kao posljednje smeće i poslali u tuđinu. Čiste nam Bosnu na razne načine, jer ne mogu sve da pobiju ili se prave dobri u određenim trenucima.

Drugo pismo

Predvodnik izbjeglica ostao je bez noge

Adžo danas je nedjelja, 2. august 1992. god.
Izbjeglice i dalje dolaze. Današnja grupa prošla je preko Babljaka, unatoč četničkim zasjedama i minama koje su danas onesposobile čovjeka kojem su mnogi dužni život. Muaz Divović, koji je sa svojim bratom i ostalim komšijama žrtvovao vlastiti život, danima prevodeći prognanike od Rogatice kroz četničke zasjede i minska polja do Žepe, danas je na Babljaku ostao bez noge. Izgleda da su preostali iz područja Prodole ovih dana prognani, a dobar dio njih došao je u Žepu. Muaz je smješten u ratnu bolnicu u Žepi, gdje će mu se pružiti kakva-takva stručna medicinska pomoć, iako se nema ni osnovnih medicinskih sredstava.
Pitam se puno puta da li si ti Adžo možda ranjavan, bolestan? Da li iko brine o tebi? Kakve tretmane imaš i zebeš li za svim što ti nedostaje?

Nastavice se

[Dedo]

in reply to: Zepa – Ratni dnevnik #16910

Također, koriste se i za punjenje raznih baterija, tako što elektromotore pokreće voda. Svoje patente je prvi postavio Ibro Zimić, čuveni automehaničar iz Živaljevića (Borika). Ponekad i ponekome on i naplati za punjenje baterija koje služe za radioprijemnike. Redovno se pune i baterije koje pokreću našu amatersku radiostanicu, Fadila Heljića, kojom se javnost u BiH i svijetu izvještava o stanju u Žepi, putem BiH Radija.
Po dolasku kući, našao sam svoje kako kupe sijeno na livadi. Granate padaju istovremeno svuda okolo, pa se pitam koliko je život uistinu surov i proklet, koliko novih iskušenja donosi svaki dan. Od brašna koje sam donio majka je otišla napraviti ručak, dok sam se ja pridružio Đedi, Neni i Babi, koji su potražili hlad ispod obližnje trešnje da bi se odmorili. Pričao sam im šta se dešava u vodenici, kako se narod već pati, da se čeka dugo vremena kako bi se došlo na red da se samelje žito,dok granate padaju blizu vodenice.
Đedo nije mogao a da ne počne na glas razmišljati o Edhemu, razumljivo i nadasve tužno, kako za njega tako i za nas. Da li je bila slučajnost da je Đedo odabrao onu trešnju pod čijim hladom se odmarasmo. Bila je to draga trešnja amidži Edhemu i kad god bi kosio, obavezno bi išao pod njenu krošnju, sređivao bi kosu, ručao i odmarao se u dubokom hladu. Baš tako. Da su nekadašnja vremena, ovih bi dana Edo bio sa nama. Boljelo je to sve nas, ali Đedu posebno. Svakim danom bi spominjao neke detalje, raspitivao se i nije krio da mu je Edo bio najdraže dijete, pored ostalo troje. Bio mu je najmlađi, sve je posvećivao baš njemu, zato već dugo godina i mene zove Edo. Drag sam mu i ja, a i podsjećao bih ga po nečemu na Edu.
Pita se đedo Salih, kao i uvijek, gdje bi Edo mogao biti, kako mu je, da li ga muče, ima li da jede i kako mu je bez njegove porodice, da li se sikira za nama, za Žepom. Sigurno je Edo čuo šta se u Žepi dešavalo, ili da li možda zna da smo živi, jer samo nam još fali on i njegova porodica. Udara nekim štapom po zemlji, kune Srbe koji ga porobiše ni kriva ni dužna. Nije čak ni pištolj imao, nije volio oružje i šta im je kriv. Spominje Đedo po ko zna koji put neke Srbe. Želio bi da može popričati s njima, da mu nađu Edu, da se kazne Srbi koji ga odvedoše ko zna gdje. Odvedoše ga, pa nije tu, pod trešnjom u Žepi. Nije htio ponovo da ruča, jer kad ga ovako uhvati čežnja i nostalgija nije mu ni do čega. Tad ga svi ostavimo na miru, suosjećamo s njim i pokušavamo ga vratiti u pribranost, utješiti ga.
Lično me dirnulo sve što danas vidjeh, saznadoh i možda po prvi put shvatam da i meni briga o Edi nadmašuje sve one od ranije. Nedostaje mi kao nikad i on i njegova djeca. Da li strina Nermina čeka u redu za šaku brašna, da li živi od nečije milostinje? Kolika je njena tuga i žalost, koliko joj nedostaje Edo. Pis’o sam već dugo hronologiju zbivanja oko nas, onoliko koliko sam mogao saznati. Gorku istinu u kojoj još trajemo. Pisah na razne papiriće, prazne listove, nemam ljudski ni sveske, nema se gdje kupiti, mrsko mi tražiti od ljudi, a toliko sam ih ostavio u Rogatici. Želim da imam dobru svesku u koju bih pisao duga pisma mom Amidži. Valjda ćemo nekad saznati adresu, poslao bih mu to da čita, da nas ne zaboravi. Jak mi je predosjećaj da je živ. Neko je Neni razgrtao grah i vidješe ga živa. Dobro, pa to su samo gatanja, ali ponekad se ispostavi da znaju. Nadamo se da će ga neko spasiti. Imao je dosta Srba za prijatelje, a ustvari, pitam se od kada postoje zatvori za nedužne? Osim logora! A logori su opet nešto drugo!? U Rogatici nije ubijen! Kad je ubijeno više od stotinu žitelja u nekoliko mahala njega nisu ubili. Tako se saznalo, odveden je dalje! I to je sve. Odlučih da moje dnevnike, hronologiju, memoare, ne znam ni šta više pišem, da ih posvetim Edi.
Osjećam da ću tako lakše podnijeti to što podnosim, da ću nekad imati možda i priliku da pošaljem Adži da čita, da sazna za naše patnje, da nas ne zaboravi ako bi izginuli, da spozna koliko nam nedostaje i da ga još uvijek čekamo1.

Nastavice se

[Dedo]

in reply to: Krvava Cuprija na Drini. #16909

[Dedo]

in reply to: Historija Bosne i Hercegovine #16878

Dosta dugo se smatralo da su Bosnjaci Slavenskog porijekla,sto se sada ispostavilo da su Ilirskog porijekla,a to je potvrdzeno
sa DNA analizama da stvarno pripadamo ilirskim plemenima koji su prvi bili na prostoru danasnje BiH poslije Gota,i Kelta i kozna koga jos prije njih.Danasnja Bosna nosi naziv jos iz davnog vremena kada su se germanska plemena seljakala u potrazi za boljim podrucjima i prostorom za zivot. Stigli su u dolinu rijeke Bosne (danasnje)i tako su se lijepo osjecali da su toj zemlji dali ime Bosni sto znaci na staro germanskom lijepo.Sto se tice vjerskih previranja dosta tacno je opisano sta je sve nase predke desavalo zbog neposlusnosti Vatikanu.Istocna crkva je tek kasnije nadoknadila takodze velike masakre u svim genocidnim pohodima u ostvarenju velikosrpskih ideja. Sto se tice uleme i oni su se oglusili o svoj narod,jer su drzali monopol nad znanjem kao da su oni svu pamet svijeta posisali. Ucili su narod da citira ajete
(recenice)iz Kurana,neznajuci sta znaci a kao oni koji su to znali smatrali su sebe vecima od ostalog stanovnistva.

U pojedinom opredjeljenju i vodzenju naroda odlucivali su licno oni(ulema).Nebi se moglo reci da su bili uspjesni kod donosenja tih odluka sto se je poslije i vidjelo.
Kada su dobili sansu da se stave na jednu ili na drugu stranu
umjesto da svoj narod organizuju oni pristupaju Pavelicu,dok su njihovi sinovi bili sigurni, sinovi narodnih masa su i do 20.000 dnevno mobilisani od tadasnje NDH i slati na sve strane
pa cak i kao SS trupe na Ruski front.Isto se ponovilo i u ovom ratu,svi su bili od Beca do Londonajer da su nedo Bog bili u BiH moli su biti ranjeni,pa i poginuti.
Ostalo je stanovnistvo (nejac) kompet nezasticena i tada krecu cetnici na istocnu Bosnu,kolju komsije sve sto him dodze pod ruku.
Jedan primjer: Dok Kosoriceva soldateska kolje u Foci uplakana ulema se zali Pavelicu sta se radi u istocnoj Bosni,odgovora nejma ni zastite.
U isto vrijeme Pavelic vrsi prepiske sa Drazom Mihajlovicem da se sto vise Muslimana pobije u istocnoj Bosni.
Postoje pouzdani podatci da se i tada smisljeno radilo na unistenju Bosnjackog bica isto kao i u zadnjoj agresiji.

Kada su Muslimani uvidjeli sami sta se radi tek tada pocinju pristupati masovnije u partizane. Ddok su i tu platili ceh svoga postojanja vise nego drugi.Primjer sa Rogatickog kraja je oslobodzenje dozivio jedan Narodni heroj iz muslimanskog naroda, ali je devet mrtvih nosilo tu titulu.
Kod nasih komsija je zavrsetak rata docekalo devet zivih i jedan mrtav,sta vam govore ovi podatci.Ako neko u ovo nevjeruje mogu vam to podkovati i imenima.Posebno vam mogu reci skoro svi zivi heroji gdje su bili do aprila 45 godine.

Poslije rata su se vodila sudzenja nekakvim bukatorima iz muslimanskog korpusa nazvani ustase,takodje uspijesno osudzeni
od smrtne kazne do dugogodisnjih robijanja.
Jedan slucaj: kada je podnio tuzbu jedan musliman protiv dva prvoborca iz Rogatice da su njih dvojica dosli u selo Vragolove i otjerali 62 odrasla muskarca vecinom famelijarna u Gorazde i predali ih na klanje taj isti je bio zatvoren za klevetu i lazno optuzivanje tako da je bio preko krova izbavljen i emigrirao za Ameriku.

Ovo govori sve sto se sudbina ponovo poigrala sa muslimanima
nakon pedeset godina,mislim da su i danas intelektualci i ulema zakazali jer su spavali.Gdje je na vrijeme prpremljen otpor gdje je ulema i inteligencija znala sta se sprema to nije osvojeno iako smo bili slabo naoruzani.

Neka nam posluzi samo jedno selo koje se zove Nocajevici kojem njive granice sa Sejkovicima,pa su ipak uspjeli opostati na tom podneblju. Srebrnica ili Zepa su takodze dokaz,a sto ih je poslije politika prodala to oni jadni nisu krivi.

Sto se toce dalje historije BiH ja mislim da to vide i ptice na grani,sve se svodi da se podijeli na buljuke i da nasa ulema ponovo pocne voditi politiku. Moj narode tesko tebi, i ovu politiku je do sada ulema izaminala.Neka se samo zamisle,kome ce prodavati pamet kad nam ostane Gaza,
Jordanska dolina i Golanska visoravan.Umjesto da ujedinjuju bosnjacki politicki korpus oni sami nisu jedinstveni.
Dali postoje igdje na dunjaluku dva muslimana da misle isto???

[Dedo]

in reply to: Krvava Cuprija na Drini. #16835

[Dedo]

in reply to: Krvava Cuprija na Drini. #16834

[Author]

Posts