Forum Replies Created
-
AuthorPosts
-
in reply to: Al i ovo treba da se zna #36997in reply to: Al i ovo treba da se zna #36828
Majka koja je izgubila muza i 6 sinova
Naziji Beganović iz Durakovića kod Đulića/Zvornik, rođenoj 1944.
godine, četnički zlikovci su ubili muža Mustafu, rođen 1936. godine i
sinove Muriza 1963, Beriza 1966, Idriza 1967, Feriza 1969, Ramu 1971 i
Fahrudina 1973.
Po broju žrtava iz najbliže familije, šestoro sinova i muž, Nazija je doživjela najveću tragediju u našoj državi.
Sve druge riječi osim njenih su potpuno nepotrebne.„Sve je počelo od momenta kada su nam četnici naredili da se svi, iz
petnaestak sela, skupimo u Klisu, odakle su nas 1. juna 1992. godine
zlikovci sve skupa sproveli do Bijelog Potoka kod Đulića. Tu su nas
razdvojili. Na desnoj strani su bile žene, a na lijevoj muškarci, njih
668. Muškarce su potom povezali, natovarili na kamione i odvezli u
pravcu Zvornika. Tu sam posljednji put vidjela mojih šest sinova i
muža. Iako mi se srce tog momenta bilo okamenilo, ipak sam se potajno
nadala da se neće desiti najgore. Neko je tada pitao četnike kuda vode
naše muškarce, a oni su odgovorili da ih vode na razmjenu. Od tada, do
danas, ni o jednom od mojih sinova i muža ništa nisam saznala. Niko
nije rekao da ih je vidio niti da je nešto o njima čuo. Više od 10
godina vladao je nekakav tajac. Nada da je neko do njih preživio bila
je sve manja. Tek prošle godine saznadoh da su mi u masovnoj grobnici
Crhi Vrh kod Glumine pronađeni sinovi Idriz i Muriz i muž Mustafa, čije
su kosti kasnije ukopane u šehidsko mezarje u Memićima. Sada odem do
njihovih kabura, dugo ostanem, isplačem se. Nada se da će pronaći kosti
i ostale četvorice sinova: Beriza, Feriza, Ram i Fahrudina. Nada da je
bar neko preživio skoro je presahla.“
„U početku su mi dolazili na san,a li poslije nikako. Sve sam
pokušavala ne bih li ih sanjala, ali uzalud. Ne mogu da spavam. Ako i
zaspim, to bude do ponoći. Probudim se i sve do svanuća razmišljam,
tugujem, ne znam šta da činim. Kada odem na mezarje, ne mogu se
odvojiti od njihovih kabura“
„Najveća želja mi je da nađem kosti preostale četvorice sinova. Bojim
se da nisu izgorjele, jer sam čula da su četnici neke naše muškarce
zatvarali u ciglanu. Bojim se da ih voda nije odnijela. Znam da nisu
živi. Želja mi je da nađem njihove kosti, da ih ukopam i nad kaburima
proučim za njihove duše. Unam da su mi mučili djecu. Stalno mi je na
umu kakve su im bile smrti, kakvi su bili njihovi posljednji
ovodunjalučki trenuci, da li im je bila na umu majka.“IstocnaBosna.com
in reply to: Al i ovo treba da se zna #36843Majka koja je izgubila muza i 6 sinova
Naziji Beganović iz Durakovića kod Đulića/Zvornik, rođenoj 1944.
godine, četnički zlikovci su ubili muža Mustafu, rođen 1936. godine i
sinove Muriza 1963, Beriza 1966, Idriza 1967, Feriza 1969, Ramu 1971 i
Fahrudina 1973.
Po broju žrtava iz najbliže familije, šestoro sinova i muž, Nazija je doživjela najveću tragediju u našoj državi.
Sve druge riječi osim njenih su potpuno nepotrebne.„Sve je počelo od momenta kada su nam četnici naredili da se svi, iz
petnaestak sela, skupimo u Klisu, odakle su nas 1. juna 1992. godine
zlikovci sve skupa sproveli do Bijelog Potoka kod Đulića. Tu su nas
razdvojili. Na desnoj strani su bile žene, a na lijevoj muškarci, njih
668. Muškarce su potom povezali, natovarili na kamione i odvezli u
pravcu Zvornika. Tu sam posljednji put vidjela mojih šest sinova i
muža. Iako mi se srce tog momenta bilo okamenilo, ipak sam se potajno
nadala da se neće desiti najgore. Neko je tada pitao četnike kuda vode
naše muškarce, a oni su odgovorili da ih vode na razmjenu. Od tada, do
danas, ni o jednom od mojih sinova i muža ništa nisam saznala. Niko
nije rekao da ih je vidio niti da je nešto o njima čuo. Više od 10
godina vladao je nekakav tajac. Nada da je neko do njih preživio bila
je sve manja. Tek prošle godine saznadoh da su mi u masovnoj grobnici
Crhi Vrh kod Glumine pronađeni sinovi Idriz i Muriz i muž Mustafa, čije
su kosti kasnije ukopane u šehidsko mezarje u Memićima. Sada odem do
njihovih kabura, dugo ostanem, isplačem se. Nada se da će pronaći kosti
i ostale četvorice sinova: Beriza, Feriza, Ram i Fahrudina. Nada da je
bar neko preživio skoro je presahla.“
„U početku su mi dolazili na san,a li poslije nikako. Sve sam
pokušavala ne bih li ih sanjala, ali uzalud. Ne mogu da spavam. Ako i
zaspim, to bude do ponoći. Probudim se i sve do svanuća razmišljam,
tugujem, ne znam šta da činim. Kada odem na mezarje, ne mogu se
odvojiti od njihovih kabura“
„Najveća želja mi je da nađem kosti preostale četvorice sinova. Bojim
se da nisu izgorjele, jer sam čula da su četnici neke naše muškarce
zatvarali u ciglanu. Bojim se da ih voda nije odnijela. Znam da nisu
živi. Želja mi je da nađem njihove kosti, da ih ukopam i nad kaburima
proučim za njihove duše. Unam da su mi mučili djecu. Stalno mi je na
umu kakve su im bile smrti, kakvi su bili njihovi posljednji
ovodunjalučki trenuci, da li im je bila na umu majka.“IstocnaBosna.com
in reply to: Zdravlje:najvece bogatstvo o kome se malo brine. #36685BiH |Objavljeno 06.02.2012. u 20:34 Podijeli29 Vodeći akupunkturolog u regionu
Dervišević: Akupunktura čini čuda u liječenju bolova u leđima
Bosna i Hercegovina je prije rata bila regionalni centar za akupunkturu, a danas je malo ljekara koji se bave akupunkturom i koji su za nju zainteresirani, kaže za portal Sarajevo-x.com doktor Edvin Dervišević, jedan od vodećih akupunkturologa u ovom dijelu svijeta.
Piše: A. DžaferovićEdvin DerviševićDoktora Derviševića je naš poziv zatekao u Brčkom gdje se, kako sam kaže, odmara u snijegom prekrivenom rodnom gradu u društvu prijatelja i rodbine. Inače, godinama živi i radi u Sloveniji i šef je Katedre za medicinu sporta na Fakultetu za sport Univerziteta u Ljubljani te jedan od najpriznatijih akupunkturologa u regionu.BiH bila vodeći regionalni centar za akupunkturu
Za akupunkturu se zainteresirao prije 25 godina kada je tokom jednog studijskog putovanja u Kinu vidio da se radi o drugačijem načinu liječenja, za koje lijekovi nisu potrebni.
Nakon završenih postdiplomskih studija na Univerzitetu u Zagrebu, otišao je na usavršavanje u Šri Lanku, a zatim u Peking. Godine 1989. otvorio je Republički zavod za akupunkturu Bosne i Hercegovine u Sarajevu te kliniku u Mostaru gdje je radilo 14 profesora iz Kine i oko 20 naših ljekara i fizioterapeuta.
“Mi smo bili vodeći regionalni centar za akupunkturu u bivšoj Jugoslaviji i zakonski je to bilo dobro riješeno, ali počeo je rat. Republički zavod je bio prvi privatni zavod u bivšoj Jugoslaviji koji je vodio računa o akupunkturi u cijeloj BiH. Nažalost, danas se akupunktura u BiH vrlo malo primjenjuje i vrlo je malo ljekara zainteresirano za akupunkturu, što je fenomen”, kaže Dervišević.
Liječi oboljenja za koje klasična medicina nema rješenja
Doktor Dervišević posljednjih 12 godina vodi škole akupunkture u Sloveniji i Hrvatskoj i kroz njih je također primijetio malu zainteresiranost bh. ljekara za drevnu kinesku medicinu.
Unatoč uvriježenom mišljenju, akupunktura nije alternativna medicina, jer ju je Svjetska zdravstvena organizacija 1979. godine priznala kao službenu metodu liječenja i preporučila liječenje akupunkturom za 70 bolesti.
Dervišević kaže da prema naučnim otkrićima akupunktura čini čuda tamo gdje klasična medicina nema rješenja.
“Koristi se u liječenju sinusitisa, rinitisa, alergijskog rinitisa, bolova u vratu, ramenima, koljenu, gležnju, kod cervikobrahijalnog sindroma, lumbaga, gastritisa, opstipacije, zatim za astme, spastični bronhitis, noćno mokrenje, primarni sterilitet, za hemipareze. Posebno efikasna je u liječenju svih vrsta glavobolja i migrena, bolesti kod kojih klasična medicina nema uspjeha, a naučno je dokazano da je kod bolova u leđima učinkovitija od vih svi vidova fizikalne medicine”, pojašnjava Dervišević
in reply to: Zdravlje:najvece bogatstvo o kome se malo brine. #36690BiH |Objavljeno 06.02.2012. u 20:34 Podijeli29 Vodeći akupunkturolog u regionu
Dervišević: Akupunktura čini čuda u liječenju bolova u leđima
Bosna i Hercegovina je prije rata bila regionalni centar za akupunkturu, a danas je malo ljekara koji se bave akupunkturom i koji su za nju zainteresirani, kaže za portal Sarajevo-x.com doktor Edvin Dervišević, jedan od vodećih akupunkturologa u ovom dijelu svijeta.
Piše: A. DžaferovićEdvin DerviševićDoktora Derviševića je naš poziv zatekao u Brčkom gdje se, kako sam kaže, odmara u snijegom prekrivenom rodnom gradu u društvu prijatelja i rodbine. Inače, godinama živi i radi u Sloveniji i šef je Katedre za medicinu sporta na Fakultetu za sport Univerziteta u Ljubljani te jedan od najpriznatijih akupunkturologa u regionu.BiH bila vodeći regionalni centar za akupunkturu
Za akupunkturu se zainteresirao prije 25 godina kada je tokom jednog studijskog putovanja u Kinu vidio da se radi o drugačijem načinu liječenja, za koje lijekovi nisu potrebni.
Nakon završenih postdiplomskih studija na Univerzitetu u Zagrebu, otišao je na usavršavanje u Šri Lanku, a zatim u Peking. Godine 1989. otvorio je Republički zavod za akupunkturu Bosne i Hercegovine u Sarajevu te kliniku u Mostaru gdje je radilo 14 profesora iz Kine i oko 20 naših ljekara i fizioterapeuta.
“Mi smo bili vodeći regionalni centar za akupunkturu u bivšoj Jugoslaviji i zakonski je to bilo dobro riješeno, ali počeo je rat. Republički zavod je bio prvi privatni zavod u bivšoj Jugoslaviji koji je vodio računa o akupunkturi u cijeloj BiH. Nažalost, danas se akupunktura u BiH vrlo malo primjenjuje i vrlo je malo ljekara zainteresirano za akupunkturu, što je fenomen”, kaže Dervišević.
Liječi oboljenja za koje klasična medicina nema rješenja
Doktor Dervišević posljednjih 12 godina vodi škole akupunkture u Sloveniji i Hrvatskoj i kroz njih je također primijetio malu zainteresiranost bh. ljekara za drevnu kinesku medicinu.
Unatoč uvriježenom mišljenju, akupunktura nije alternativna medicina, jer ju je Svjetska zdravstvena organizacija 1979. godine priznala kao službenu metodu liječenja i preporučila liječenje akupunkturom za 70 bolesti.
Dervišević kaže da prema naučnim otkrićima akupunktura čini čuda tamo gdje klasična medicina nema rješenja.
“Koristi se u liječenju sinusitisa, rinitisa, alergijskog rinitisa, bolova u vratu, ramenima, koljenu, gležnju, kod cervikobrahijalnog sindroma, lumbaga, gastritisa, opstipacije, zatim za astme, spastični bronhitis, noćno mokrenje, primarni sterilitet, za hemipareze. Posebno efikasna je u liječenju svih vrsta glavobolja i migrena, bolesti kod kojih klasična medicina nema uspjeha, a naučno je dokazano da je kod bolova u leđima učinkovitija od vih svi vidova fizikalne medicine”, pojašnjava Dervišević
in reply to: Al i ovo treba da se zna #36552in reply to: Al i ovo treba da se zna #36558in reply to: Razne Islamske teme #36433STA JE NAJBOLJE UČITI ZA UMRLU RODBINU
Pitanje:
Esselamu alejkum. Htio bi vas pitati u vezi roditelja,nena,džeda i braće koji su preselili na onaj vječni i bolji svijet. Kao što vam je veoma dobro poznato da je u Bosni tokom mjeseca Ramazana prisutna praksa da se plaća imamima da se prouči Jasin ili se dijele lepine da bi korist imale osobe koje su preselile itd. Ja bih vas želio upitati šta je najbolje učiniti za roditelje ili drugu rodbinu koji su preselili a da od toga oni imaju korist?
Ako su to dove možete li mi navesti koje su to dove? Da vas Allah nagradi za vaš trud.Odgovor:
Alejkumusselam.
Što se tiče učenja Kur’ana uopćeno ili učenja Jasina, Fatihe, hatme i slično, za duše umrlih, najbolje je postupiti onako kako je po tom pitanju radio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i kako su radili ashabi i prve generacije ovog Ummeta. Naime, nije prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti ashaba, ridvanullahi alejhim, da su učili Kur’an uopćeno, niti pridavali hatme, učili Jasine, Fatihu i slično i poklanjali nagradu tog učenja umrlom. I oni su imali umrlih kojima su mogli učiti Kur’an, pa da je u tome bio hajr ne bi ih mi u tome pretekli. Sa druge strane, poklanjanje hatme i učenje Jasina za dušu umrlog nema osnova u vjerodostojnom sunnetu. A još ako se od toga napravi vjera, odnosno da se sva vjerska aktivnost svede na učenje ili plaćanje učenja Kur’ana umrlim, kao što je praksa kod mnogih muslimana, pa se tome još doda šerijatski sporno plaćanje hodžama, učačima i sličnim samo učenje Kur’ana za dušu umrlih, onda se dolazi do zaključka da je ova praksa učenja Kur’ana za duše umrlih koja je uveliko raširena kod nas velika devijacija i iskrivljenje u praktikovanju vjere, jer Kur’an nije objavljen mrtvima nego živima. Od apsurda po ovom pitanju je i to da učači Jasina za duže umrlih uče ajet u istoj suri koji je dokaz da je Kur’an objavljen kao opmena živima a ne mrtvima. Kaže Uzvišeni: “To je samo Opomena i Kur’an jasni, da opomene onog ko je živ, i obistini Riječ protiv nevjernika” (Jasin, 69-70).Šta koristi umrlim od djela živih je pitanje koje zaslužuje da se konstantno ponavlja, pa u tom kontekstu slijedi tekst koji je već objavljen.
Oko učenja Kur’ana umrlim učenjaci imaju podijeljeno mišljenje da li uopće sevap i nagrada učenja Kur’ana kada se pokloni umrlim stiže njima, tj. da li im koristi, a složni su da učenje Kur’ana umrlim nije bila praksa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti ashaba, radijallahu anhum.
Naime, nema razilaženja među učenjacima Ehli sunneta da umrli imaju koristi od djela živih u dvije stvari.
Prva – ono što je umrli uzrokovao tokom svoga života pa mu teče nagrada nakon njegove smrti, a u ovo ulaze troje: trajna sadaka (tj. uvakufljena džamija i slično), dobro dijete koje dovi svome roditelju i znanje od kojeg se koriste ljudi. Ove tri stvari su spomenute u hadisu kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu (1631): “Kada umre sin Ademov prekida mu se djelo osim u trome: trajnoj sadaci, dobrom djetetu koje mu dovi i znanju od kojeg se koriste oni poslije njega”. Druga stvar: dobra djela koja čine drugi ljudi za umrlog, tj. sa nijetom da umrlom stigne nagrada tih djela, od tih stvari su: dova muslimana za umrlog, činjenje istigfara umrlom (traženje oprosta od grijeha), udjeljivanje sadake za njega i obavljanje Hadždža za njega. Za ove četiri stvari su došli šerijatski tekstovi Kur’ana i sunneta koji potvrđuju da umrli ima koristi od njih ako ih živi učini za njega. Oko posta za umrlog postoji razilaženje među učenjacima, a ispravno je da umrli od toga ima koristi kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu koje bilježe Buharija (1952) i Muslim (1147): “Ko umre a ostao je dužan post neka posti za njega njegov velij (dijete)”.
Vjerovatno je do sada pisalo o ovom pitanju al nije lose stalno ponavljati,kako nebbi postala obaveza ili cak nedo Bog sunnet(estakfirulah).
Najvecu korist imaju roditelji od lijepo odgojene djece kad se drze Islama klanjaju,i kod god se mole Allahu zatrze od Svevisnjeg oprost svojim roditeljima i ostaloj rodbini pa i svim muminima i muminkama koji su preselili sa Dinom i Immanom na Ahiret.
in reply to: Razne Islamske teme #36448STA JE NAJBOLJE UČITI ZA UMRLU RODBINU
Pitanje:
Esselamu alejkum. Htio bi vas pitati u vezi roditelja,nena,džeda i braće koji su preselili na onaj vječni i bolji svijet. Kao što vam je veoma dobro poznato da je u Bosni tokom mjeseca Ramazana prisutna praksa da se plaća imamima da se prouči Jasin ili se dijele lepine da bi korist imale osobe koje su preselile itd. Ja bih vas želio upitati šta je najbolje učiniti za roditelje ili drugu rodbinu koji su preselili a da od toga oni imaju korist?
Ako su to dove možete li mi navesti koje su to dove? Da vas Allah nagradi za vaš trud.Odgovor:
Alejkumusselam.
Što se tiče učenja Kur’ana uopćeno ili učenja Jasina, Fatihe, hatme i slično, za duše umrlih, najbolje je postupiti onako kako je po tom pitanju radio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i kako su radili ashabi i prve generacije ovog Ummeta. Naime, nije prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti ashaba, ridvanullahi alejhim, da su učili Kur’an uopćeno, niti pridavali hatme, učili Jasine, Fatihu i slično i poklanjali nagradu tog učenja umrlom. I oni su imali umrlih kojima su mogli učiti Kur’an, pa da je u tome bio hajr ne bi ih mi u tome pretekli. Sa druge strane, poklanjanje hatme i učenje Jasina za dušu umrlog nema osnova u vjerodostojnom sunnetu. A još ako se od toga napravi vjera, odnosno da se sva vjerska aktivnost svede na učenje ili plaćanje učenja Kur’ana umrlim, kao što je praksa kod mnogih muslimana, pa se tome još doda šerijatski sporno plaćanje hodžama, učačima i sličnim samo učenje Kur’ana za dušu umrlih, onda se dolazi do zaključka da je ova praksa učenja Kur’ana za duše umrlih koja je uveliko raširena kod nas velika devijacija i iskrivljenje u praktikovanju vjere, jer Kur’an nije objavljen mrtvima nego živima. Od apsurda po ovom pitanju je i to da učači Jasina za duže umrlih uče ajet u istoj suri koji je dokaz da je Kur’an objavljen kao opmena živima a ne mrtvima. Kaže Uzvišeni: “To je samo Opomena i Kur’an jasni, da opomene onog ko je živ, i obistini Riječ protiv nevjernika” (Jasin, 69-70).Šta koristi umrlim od djela živih je pitanje koje zaslužuje da se konstantno ponavlja, pa u tom kontekstu slijedi tekst koji je već objavljen.
Oko učenja Kur’ana umrlim učenjaci imaju podijeljeno mišljenje da li uopće sevap i nagrada učenja Kur’ana kada se pokloni umrlim stiže njima, tj. da li im koristi, a složni su da učenje Kur’ana umrlim nije bila praksa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti ashaba, radijallahu anhum.
Naime, nema razilaženja među učenjacima Ehli sunneta da umrli imaju koristi od djela živih u dvije stvari.
Prva – ono što je umrli uzrokovao tokom svoga života pa mu teče nagrada nakon njegove smrti, a u ovo ulaze troje: trajna sadaka (tj. uvakufljena džamija i slično), dobro dijete koje dovi svome roditelju i znanje od kojeg se koriste ljudi. Ove tri stvari su spomenute u hadisu kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu (1631): “Kada umre sin Ademov prekida mu se djelo osim u trome: trajnoj sadaci, dobrom djetetu koje mu dovi i znanju od kojeg se koriste oni poslije njega”. Druga stvar: dobra djela koja čine drugi ljudi za umrlog, tj. sa nijetom da umrlom stigne nagrada tih djela, od tih stvari su: dova muslimana za umrlog, činjenje istigfara umrlom (traženje oprosta od grijeha), udjeljivanje sadake za njega i obavljanje Hadždža za njega. Za ove četiri stvari su došli šerijatski tekstovi Kur’ana i sunneta koji potvrđuju da umrli ima koristi od njih ako ih živi učini za njega. Oko posta za umrlog postoji razilaženje među učenjacima, a ispravno je da umrli od toga ima koristi kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu koje bilježe Buharija (1952) i Muslim (1147): “Ko umre a ostao je dužan post neka posti za njega njegov velij (dijete)”.
Vjerovatno je do sada pisalo o ovom pitanju al nije lose stalno ponavljati,kako nebbi postala obaveza ili cak nedo Bog sunnet(estakfirulah).
Najvecu korist imaju roditelji od lijepo odgojene djece kad se drze Islama klanjaju,i kod god se mole Allahu zatrze od Svevisnjeg oprost svojim roditeljima i ostaloj rodbini pa i svim muminima i muminkama koji su preselili sa Dinom i Immanom na Ahiret.
in reply to: Nasi zerzevati #36375[url=http://imageshack.us/photo/my-images/36/slikesabajramskogsijela.jpg/]
Ovo je ona Bajramska jabukovaca recept made in Naza,al i Hadz ima zasluga svakako BUJRUM:
in reply to: Nasi zerzevati #36385[url=http://imageshack.us/photo/my-images/36/slikesabajramskogsijela.jpg/]
Ovo je ona Bajramska jabukovaca recept made in Naza,al i Hadz ima zasluga svakako BUJRUM:
in reply to: Nasi zerzevati #36373[url=http://imageshack.us/photo/my-images/440/lenniispracajkonzulaiti.jpg/]
Evo jedna ne svakidasnja slika masaAllah jesmo ozidali
in reply to: Nasi zerzevati #36383[url=http://imageshack.us/photo/my-images/440/lenniispracajkonzulaiti.jpg/]
Evo jedna ne svakidasnja slika masaAllah jesmo ozidali
-
AuthorPosts
