Viewing 15 posts - 46 through 60 (of 86 total)
  • Author
    Posts
  • pasa
    Participant
      Post count: 295

      Džennet – kuća vječnog užitka

      Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

      Muslimani i muslimanke su stalno zaokupljeni mišlju o džennetu. Oni klanjaju da bi postigli Allahovo zadovoljstvo i nastanili džennet, poste u najvrućim danima tražeći džennetsku nagradu, ulažu ogrmni trud i čine mnoga dobra djela, s ciljem da ‘’kupe’’ džennetske perivoje. Iskreno se nadaju da će na Sudnjem danu – Danu tuge i kajanja, kada svi ljudi budu okupljeni na jednom mjestu i kada će njihova jedina dova biti: ‘’Gospodaru, spasi, spasi’’, kada će se ljudi razdvojiti u samo dvije skupine, skupinu sretnika i skupinu nesretnika -, njihova imena biti će pročitana u skupini sretnika i da će džennet biti njihovo konačno prebivalište.

      Put do dženneta je popločan teškoćama i iskušenjima

      Prenosi se od Enesa r.a. da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘’Džennet je prekriven poteškoćama i iskušenjima, a džehennem strastima.’’ (Muslim)

      To znači da put do dženneta nije lahak, već je popločan tegobama, iskušenjima, bolom, tugom, suzama, žrtvom i odricanjem. To nije put ispunjen prolaznim užicima, strastima i slastima dunjalučkim. Zbog toga, onaj ko želi džennet nastaniti, mora sebe pripremiti za sve vrste dunjalučkih iskušenja i mora uspješno savladati sve prepreke koje stoje na putu do dženneta.

      Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘’Kad je Allah stvorio džennet poslao je meleka Džibrila u džennet i rekao mu: ‘’Idi pogledaj šta sam sve pripremio u džennetu za one koji ga nastane.’’ Melek Džibril je otišao i vidio sve džennetske užitke i blagodati, pa kad se vratio, rekao je: ‘’Tako mi Tvoje Uzvišenosti, neće niko čuti za džennet i njegove ljepote, a da neće ući u njega.’’ Nakon toga Allah je pokrio džennet i put do njega, iskušenjima i poteškoćama, i poslao je Džibrila da ponovo vidi džennet. Nakon što je Džibril vidio da je put do dženneta popločan iskušenjima i nedaćama, kad se vratio rekao je: ‘’Tako mi Tvoje Uzvišenosti, bojim se da niko od ljudi neće ući u džennet.’’ (Ebu Davud i Tirmizi)

      Možda se džennet može uporediti sa ogromnim voćnjakom punim ukusnog i raznovrsnog voća i izvorske vode. Međutim, taj voćnjak je ograđen velikim debelim zidom, a pored toga, čuva ga mnoštvo opasnih pasa čuvara, tako da onaj ko želi da uđe u voćnjak i kuša ukusne plodove, mora mnogo truda uložiti kako bi sve prepreke savladao. Slična je situacija i sa džennetom. Ne može uživati u njegovim plodovima osim onaj ko je dobio bitku protiv šejtana, protiv svoga nefsa i niskih strasti, ko je bio strpljiv i postojan na istini. Džennet je cijena za koju je Allah od vjernika kupio živote i imetke njihove, objavivši: ‘’Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za džennet koji će im dati – oni će se na Allahovu putu boriti, pa ubijati i ginuti. On im je to zbilja obećao u Tevratu i Indžilu i Kur’anu -, a ko od Allaha dosljednije ispunjava obećanje Svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s Njim ugovorili, i to je veliki uspjeh.’’ (Et-Tevba, 111.) Na osnovu ovog ajeta razumijemo riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je kazao: ‘’Zar ne, Allahova roba je skupa. Zar ne, Allahova roba je džennet.’’ (Tirmizi)

      Džennetske blagodati

      Džennet je vječno prebivalište vjernika, u njemu nema tuge, žalosti, očaja, niti bilo kakvih iskušenja. Njegovi užici ne prestaju niti se radost u njemu smanjuje. O tome govore sljedeći ajeti: ‘’Bokovi njihovi se postelja lišavaju i oni se Gospodaru svome iz straha i želje klanjaju, a dio od onoga što im Mi dajemo udjeljuju. I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju.’’ (Es-Sedžde, 16-17.) Primjećujemo kako je ‘’skrivena nagrada’’ u džennetu, koju ljudi ne mogu ni zamisliti, povezana sa ‘’skrivenim’’ noćnim namazom i sedždom u tmini noći, i kako je strah vjernika od Allaha, koji ih podiže iz postelja da klanjaju namaz, povezan sa potpunom sigurnošću i smirajem u džennetu.

      Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: ‘’Allah je rekao: ‘’Pripremio sam Mojim dobrim robovima, ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo i što čovjeku ne može ni naumpasti.’’ (Buharija i Muslim)

      Također se prenosi od Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘’U džennetu postoji stablo ispod kojeg konjanik putuje sto godina. Ako hoćete učite ajet: ‘’I u hladovini postranoj.’’ (El-Vakia’, 30.) U drugoj predaji, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘’Mjesto u džennetu koje je kolik bič, bolje je od dunjaluka i svega što je na njemu. Jedan jutarnji ili većernji izlazak u brobu na Allahovom putu, bolji je od dunjaluka i svega što je na njemu.’’ (Buharija)

      Sa’d ibn Ebi Vekas prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘’Kada bi se stanovnik dženneta pojavio na dunjaluku i pokazao svoju zlatnu narukvicu, njen sjaj bi zasjenio sunčevu svjetlost kao što sunce zasjeni sjaj zvijezda.’’ (Tirmizi)

      Bera ibn Azib prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na poklon dobio svileni ogrtač, pa su ga ashabi dodirivali i divili se njegovoj nježnosti. Nakon toga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘’Divite se ovom svilenom ogrtaču?! Tako mi Allaha, maramice Sa’d ibn Muaza u džennetu, bolje su i nježnije.’’ (Buharija i Muslim) Komentirajući ovaj hadis, Ibnul-Kajjim je, između ostaloga, rekao: ‘’Nije čudo što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovdje spomenuo upravo Sa’d ibn Muaza, jer on je među ensarijama bio ono što je Ebu Bekr bio među muhadžirima. Zbog njegove smrti zatresao se Allahov Arš, on se u ime Allaha nije bojao ničijeg prijekora, život je okončao kao šehid, dao je prednost Allahovom zadovoljstvu i zadovoljstvu Njegovog Poslanika, nad zadovoljstvom svog plemena, porodice i saveznika, njegova presuda izdajničkim židovskim plemenima nakon bitke na Hendeku, bila je u skladu sa presudom koju je Allah objavio Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, melek Džibril je lično obavijestio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o Sa’dovoj smrti, tako da će s pravom njegove maramice za brisanje ruku u džennetu, biti bolje i ljepše od svilenih vladarskih ogrtača na dunjaluku.’’ A mi na ovo dodajemo: ‘’Nije čudo što je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, za svog života vidio i druge ashabe u džennetu, poput Omera r.a. i Bilala r.a., o čemu svjedoče i sljedeće predaje. Naime, Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘’U snu mi je pokazan džennet i onda sam pored jednog dvorca vidio ženu koja se abdestila, pa sam je upitao: ‘’Čiji je ovo dvorac?’’ Ona je odgovorila: ‘’Ovo je dvorac Omera ibn Hattaba.’’ Omere, ja sam se tada sjetio tvoje ljubomore, pa sam se okrenuo i otišao.’’ (Buharija i Muslim)

      U drugoj predaji stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao Bilala r.a.: ‘’Obavijesti me o tvom najboljem djelu u koje polažeš najviše nade, jer ja sam čuo tvoje korake u džennetu?’’ Bilal je odgovorio: ‘’Allahov Poslaniče ja ne znam neko posebno djelo u koje bih mogao polagati nadu osim što poslije svakog abdesta klanjam dva rekata dobrovoljnog namaza.’’ (Buharija i Muslim)

      Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio nas je također da u džennetu nema spavanja, jer bi san prekinuo vječni užitak džennetlijama. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘’San je brat smrti, stanovnici dženneta neće spavati.’’ (Silsiletus-sahiha)

      Ibnul-Kajjim o džennetu

      Inspirisan kur’ansko-hadiskim kazivanjima o džennetu, Ibnul Kajjim el-Dževzi, u svojoj knjizi Hadil-ervah, ovako je opisao džennet i njegove blagodati:

      ‘’Kako smrtni čovjek da zamisli kuću koju je Allah svojom rukom stvorio i ukrasio, i učinio je vječnim boravištem onima koji su zaslužili Njegovu ljubav, zatim je ispunio rahmetom i Svojim zadovoljstvom, a ulazak u džennet opisao kao najveći uspjeh?!

      No, ako pitaš o zemlji džennetskoj, znaj da je to misk i šafran, a ako pitaš za džennetski strop, pa, njegov strop je arš Allaha, Milostivog. A o njegovim ciglama ako pitaš, znaj da su one od srebra i zlata, isto kao i grane na njegovim stablima, a plodovi njegovi su nježniji od pjene, a slađi od meda. Ako pitaš za njegove rijeke, znaj da džennetom teku rijeke od mlijeka koje nikada ne mjenja svoj okus i koje se ne kvari, i rijeke od vina koje je ukusno onima koji ga piju, i rijeke od čistog meda. Za hranu i piće džennetsko ako pitaš, pa to je voće raznovrsno i meso ptičije koje ti duša zaželi, a njegovi napitci su: tesnim, zendžebil i kanfor. Njegovo posuđe i njegove čaše su od zlata i srebra, a ipak prozirne kao da su od stakla.

      O džennetskim kapijama i njihovoj širini ako pitaš, znaj da konjanik na brzom atu, četrdeset godina putuje s jednog na drugi kraj kapije, al’ će doći dan kad će na tim kapijama biti velika stiska i gužva. I znaj da hladovinu džennetsku, konjanik ne može preći za stotinu godina.

      Ako pitaš o prostranstvu džennetskom, znaj da će onaj ko bude imao najmanji posjed u džennetu, hiljadu godina obilaziti svoj posjed: dvorce, palaće, bašće i vrtove, i opet ih neće moći obići.

      Ako pitaš o džennetskim šatorima, znaj da je dužina jednog šatora od šupljeg bisera šezdeset milja, a u dvorcima i palačama džennetskim su sobe sve jedne iznad drugih, a ispod njih teku džennetske rijeke. Za odjeću džennetsku ako pitaš, onda znaj da je to svila i zlato, a postelje u džennetu su od kadife, prostrte na uzvišenim mjestima. Lica stanovnika dženneta će biti blistava kao mjesec u uštapu, svi će imat po trideset i tri godine, a visina njihova biće kao visina praoca im Adema a.s. Oni će slušati pjesme koje će im svojim milozvućnim glasovima pjevati njihove supruge-hurije, od kojih je, što se stvorenja tiče, veličanstveniji samo govor meleka i Allahovih poslanika, a najveličanstvenji govor koji će džennetlije čuti, je govor Gospodara svjetova.

      Posluga stanovnika dženneta bit će mladići čija mladost ne prolazi, a kad ih pogledaš izgledaju kao da su biser prosuti.

      Ako pitaš o nevjestama i suprugama stanovnika dženneta, znaj da su to djevice čijim venama teku sokovi vječne mladosti, a osmjeh poput sunca blista na njihovim svijetlim licima i obrazima. Kad dočeka svog voljenog, pa šta reći o susretu dva čedna i nevina bića, dva prekrasna cvijeta čistom ljubavlju opijena. O kako će samo medene riječi, džennetska ljepotica upućivati svom voljenom, sve dok mu u zagrljaj ne padne, a šta tek reći o tom zagrljaju dviju zaljubljenih mladih grana koje su svoje ‘’ruke’’- mladice, obavile i ispreplele jedna oko druge. Njen voljeni će svoj odraz vidjeti na njenim obrazima kao u ogledalu, kao što će vidjeti srž potkoljenica njezinih. Kad bi se džennetska ljepotica na dunjaluku pojavila, svojim mirisom bi ispunila prostor između nebesa i Zemlje, sunčeva svjetlost bi ugasla pred njenom svjeltošću, kao što ugasne svjetlost zvijezda pred sunčevim svjetlom. Mahrama na glavi džennetskih ljepotica je vrijednija od dunjaluka i svega što je na njemu, one su potpuno čiste i čedne, nikakvih fizioloških potreba neće imati, njihova odjeća se nikada neće pohabati niti će njihova ljepota ikada proći i nestati. One su simbol vjernosti i odanosti, stidne i oborenih pogleda, osim svojih muževa nikada nikog neće ni pogledati. Prije toga nije je dodirnuo ni čovjek ni džin, a kada se pojavi u dvorcu svoga muža, cijeli dvorac će obasjati svojom svjetlošću.

      Ako pitaš o njihovim zjenicama, pa to je najljepše crno na čistom bijelom. Njihov stas je vitkiji od najvitkijih grana, grudi su im poput dva zrela, nabrekla nara, a koža im je kao safir i merdžani. Ako pitaš o njihovom ahlaku, pa one su hajratun-hisan, djeve koje su kod sebe sakupile ljepotu i dobrotu, fizičku i duhovnu ljepotu, one su radost za oči i smiraj za dušu. A ako pitaš o danu jevmul-mezid – danu viška i dodatne nagrade za džennetlije, znaj da se on odnosi na viđenje Allahovog lica koje će džennetlije vidjeti kao što se vidi sunce usred dana i mjesec u uštapu.

      O, sreće i radosti za one koji će gledati u Allahovo lice, i velike li nesreće i tuge za one kojima će taj užitak uskraćen biti.’’

      Da li je džennet već stvoren?

      Spominjući Muhammedovo, sallallahu alejhi ve sellem, noćno putovanje i uzdignuće na nebo, Allah dž.š. u Kur’anu je rekao: ‘’On ga je i drugi put vidio, kod Sidretu-l-munteha’a kod kojeg je džennetsko prebivalište.’’ (En-Nedžm, 13-15.) Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je na svom noćnom putovanju vidio Sidretul-munteha i kod nje je vidio džennet, kako stoji u predaji koju su zabilježili Buharija i Muslim od Enesa r.a. Taj hadis završava se Poslanikovim riječima: ‘’Zatim me je Džibril poveo dok nismo došli do Sidretul-muntehaa koju je prekrivalo nešto za što ni sam ne znam šta je. Zatim sam ušao u džennet kad ono njegov svod od bisera, a njegova zemlja od miska.’’

      Sljedeći hadis je također dokaz da je džennet već stvoren. Naime, Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘’Kada se mrtvac položi u kabur, on čuje bat koraka onih koji se vraćaju kući sa njegove dženaze. Pa, ako je bio vjernik, njegov namaz će biti pored njegove glave, post s desne, a zekat s lijeve strane, dok će mnogobrojne nafile i ostala dobra djela biti kod njegovih nogu. Kada se melek, koji je zadužen da kažnjava u kaburu one koji su to zaslužili, približi vjerniku od njegove glave, njegov namaz će reći: ‘’Nemaš ti pristupa njemu.’’ To isto će reći i njegov post, zekat i ostala dobra djela i dobrovoljni ibadeti. Zatim će mu biti naređeno da sjedne, pa će biti upitan: ‘’Šta kažeš o čovjeku koji vam je poslan?’’ On će odgovoriti: ‘’Sačekajte da klanjam namaz, pa ću vam odgovoriti.’’ Meleki će reći: ‘’Nemaš ti više potrebu da klanjaš, već nam reci šta kažeš o čovjeku koji vam je poslan?’’ Odgovorit će: ‘’On je Muhammed, i ja vjerujem da je on posljednji Allahov poslanik i da ga je Allah poslao sa istinom.’’ Zatim će mu biti rečeno: ‘’S tim si živio, na tome si umro i na tome ćeš biti proživljen.’’ Onda će mu se otvoriti vrata dženneta i reći će mu se: ‘’Ovo je tvoje mjesto i ono što ti je Allah obećao u njemu.’’ Nakon toga će se povećati njegova sreća i čežnja za džennetom. Zatim će mu se otvoriti vrata džehennema i reći će se: ‘’Ovo bi bilo tvoje mjesto da si bio nepokoran Allahu.’’ Nakon toga kabur će mu se proširti sedamdeset stopa i biće ispunjen nurom, a njegova duša će se vratiti u džennet u pticu koja je zakačena o dženentsko stablo ispod Arša. U tom smislu su riječi Allahove: ‘’Allah će vjernike postojanom riječju učvrstiti i na ovom i na onom svijetu, a nevjernike će u zabludi ostaviti; Allah radi što hoće.’’ (Ibrahim, 27.) A kada nevjernik bude položen u kabur, on pored svoje glave, niti bilo s koje strane, neće imati nikakvu zaštitu. Nakon toga biće mu naređeno da sjedne, pa će biti upitan o Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, a on će odgovoriti: ‘’Ne znam ništa osim ono što su ljudi pričali o tome.’’ Tada će mu biti rečeno: ‘’Sa time si živio, na tome si umro i na tome ćeš biti proživljen. Onda će mu se otvoriti vrata džehennemska i biće mu rečeno: ‘’Ovo je tvoje mjesto i ono što ti je Allah u njemu pripremio. Njemu će se tada povećati tuga i nesreća. Zatim će mu biti otvorena džennetska vrata i reći ćemu se: ‘’Ovo bi bilo tvoje mjesto da si bio pokoran Allahu.’’ Nakon toga kabur će mu se stjesniti toliko da će dijelovi tjela prelaziti s jedne na drugu stranu. ‘’ (Sahih et-tergib vet-terhib)

      Gdje se nalazi džennet?

      Citirani ajet iz sure En-Nedžm, aludira na to da se džennet nalazi kod Sidretul-muntehaa, a potvrđeno je da se Sidretul-munteha nalazi iznad nebesa. Ibnul-Kajjim El-Dževzijje u djelu Hadil-ervah, spominje predaju od Ibn Abasa koji je rekao da se džennet nalazi iznad sedmog neba, a Allah će učiniti da na Sudnjem danu bude gdje on to bude htio, a džehennem je ispod sedmog sloja zemlje. Osim toga, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘’U džennetu postoji stotinu deredža (stepeni) koje je Allah pripremio za mudžahide na Njegovom putu. Između svake deredže je razdaljina koliko između nebesa i zemlje. Pa, kada tražite od Allaha, onda tražite džennet Firdevs, jer je to središnji i najuzvišeniji džennet, iznad kojeg je Allahov Arš ispod kojeg izviru džennetske rijeke.’’

      Najniži i najviši stepen u džennetu

      Od Ebu Hurejre r.a. prenosi se da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘’Musa a.s. je upitao Allaha dž.š.: ‘’Gospodaru, ko će imati najniži stepen u džennetu?’’ Allah mu je objavio: ‘’To je čovjek koji će doći pred džennet nakon što sve džennetlije uđu u džennet, pa će mu biti rečeno: ‘’Uđi u džennet!’’ On će odgovoriti: ‘’Gospodaru, kako da uđem kad su svi ljudi ušli i zauzeli ono što im pripada?!’’ Allah će mu onda reći: ‘’Jesi li zadovoljan da imaš u džennetu onoliko koliko je imao jedan od dunjalučkih kraljeva?’’ Odgovorit će: ‘’Jesam Gospodaru!’’ Onda će mu Allah reći: ‘’Tebi pripada četiri puta toliko.’’ Čovjek će reći: ‘’Zadovoljan sam Gospodaru!’’ Allah će mu opet reći: ‘’Tebi pripada deset puta toliko, ti ćeš u džennetu imat sve što tvoje oko vidi i duša poželi.’’ On će odgovoriti: ‘’Zadovoljan sam Gospodaru!’’ nakon toga, Musa a.s. je upitao: ‘’A ko će onda imati najveći stepen u džennetu?’’ Allah dž.š. mu je objavi: ‘’To su oni kojima sam ja nagradu svojom rukom pripremio, a pripremio sam im ono što oko nije vidjelo, niti uho čulo i što čovjeku ne može ni naumpasti.’’ (Muslim)

      Šehidima i učačima Kur’ana pripadaju visoki stepeni u džennetu

      Poslanik, sallallahu alejhi ve selelm, obavijestio nas je da će šehidi biti među onima koji će dostići visoke stepene u džennetu, kada je rekao: ‘’Najbolji šehidi su oni koji su se borili na Allahovom putu u prvim borbenim redovima i nisu ustuknuli niti su se povlačili dok nisu poginuli. Oni će uživati u soboma na najuzvišenijem mjestu u džennetu. Njima će se Gospodar nasmijati (dok se budu hrabro borili), a kome se Allah nasmije, taj neće polagati račun na Sudnjem danu.’’ (Buharija i Muslim)

      Prenosi se od Ebu Hurejre da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘’Na Sudnjem danu doći će učač Kur’ana, pa će Kur’an reći: ‘’Gospodaru, ukrasi ga!’’ Nakon toga Allah će narediti da mu se na glavu stavi kruna časti. Onda će Kur’an reći: ‘’Gospodaru, povećaj mu ukras i počast!’’ Nakon toga Allah će narediti da se zaogrne ogrtačem časti. Onda će Kur’an reči: ‘’Gospodaru, budu zadovoljan s njim!’’ Nakon toga biće mu rečeno: ‘’Uči i penji se prema džennetskim visinama, i za svaki proučeni ajet imat ćeš sevab i nagradu.’’ (Sahihul-džami’)

      El-Vesile je najveći stepen u džennetu

      To je stepen koji će imati Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. U tom smislu je i hadis u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘’Kada čujete muezina da uči ezan, ponavljajte za njim riječi koje on izgovara, nakon toga donesite na mene salavat, jer ko na mene donese jedan salavat, Allah na njega donese deset salavata. Zatim tražite za mene el-vesile od Allaha. To je stepen u džennetu koji će imati jedan Allahov rob, a ja se nadam da sam ja taj. Onaj ko bude za mene tražio el-vesile, biće mu dozvoljen moj šefa’at.’’ (Muslim) Taj stepen zove se el-vesile, jer je nabliži Allahovom Aršu i to je stepen koji čovjeka najviše približava Allahu.

      Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘’Među stanovnicima dženneta biće i onih kojima će se povećati stepeni u džennetu, pa će takav reći: ‘’Gospodaru, odakle meni ovo?’’ Allah će mu reći: ‘’To je posljedica dove tvoje djece za tebe.’’ (Sahihul-džami’)

      Kako god vjernici mole Allaha da ih svojom milošću uvede u džennet, tako isto i džennet moli Allaha da ga napuni Njegovim odabranim robovima.

      U hadisu koji su zabilježili Tirmizi i Ibn Madže od Enesa r.a., stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘’Ko tri puta zatraži džennet od Allaha, džennet rekne: ‘’Gospodaru uvedi ga u džennet!’’ A ko tri puta zatraži utočište od džehennema, tada džehennem kaže: ‘’Gospodaru, zaštiti ga od džehennema!’’ U drugoj predaji stoji: ‘’Koji god vjernik sedam puta na dan zatraži utočište kod Allaha od džehennemske vatre, džehennem rekne: ‘’Gospodaru, Tvoj rob te moli da ga spasiš od mene, pa ga spasi!’’ Koji god vjernik sedam puta na dan moli Allaha za džennet, džennet rekne: ‘’Gospodaru, Tvoj rob te moli da ga nagradiš džennetom, pa ga uvedi u džennet!’’ (Silsiletus-sahiha)

      Autor: Muhamed Nasirudin El-Uvejd

      Saff, br. 300.
      http://www.minber.ba

      pasa
      Participant
        Post count: 295

        ‘Iskoristi [b]pet stvari prije drugih pet: mladost prije starosti, zdravlje prije bolesti, bogatstvo prije siromaštva, slobodno vrijeme prije zauzetosti i život prije smrti.”[/b]

        Iskoristi svoje vrijeme prije nego što bude kasno’
        Preveo: Erdin Mehić

        O MLADIĆU! Da li si ikada razmišljao o čovjeku koji hoda pogrbljenih leða, čija je kosa obijelila od starosti, čija je snaga iščezla zbog starosti? Jesi li razmišljao o čovjeku koji obavlja namaz s poteškoćom, jede i pije s poteškoćom, obavlja nuždu s poteškoćom, a svemu ovome uzrok je starost.

        Da li si ikada razmišljao o svome stanju?

        Zar ovaj starac nije bio kao i ti? O mladiću! Sve je iskusio i prošao u životu, sve ono što ti sad proživljavaš, igrao se i zabavljao, i mislio je da ta zabava i uživanja nikada neće proći, mislio je da njegovoj snazi nema kraja i da će uvijek biti jak i nesavladiv.

        Ali, prevario se – došla mu je starost, a njegovo tijelo oslabilo, njegovu snagu zamijenila je bolest, slabost i nemoć. Njegovo uživanje, radost i zabavu zamijenila je tuga i žalost za propuštenom mladošću koju je proveo u igri i zabavi. On bi bio najsretniji kada bi mogao ponovo vratiti svoju mladost, pa da je provede u pokornosti Allahu, Gospodaru svih svjetova.

        O MLADIćU! Znaj da je svaki novi dan dio tvog života i da svaki dan doðe sinu Ademovom, alejhis-sellam, govoreći: ”O sine Ademov! Ja sam tvoj novi dan i bit ću svjedok tvojih djela, zato me iskoristi, jer doista ti se više neću vratiti do Sudnjeg dana.”

        Doista, kada čovjek ostari, on ostatak svog života provede u tuzi i kajanju za propuštenom mladošću. Zašto? Zato jer bi obavljao namaz, postio bi, ali ne može zbog svoje starosti ili ako može, to obavlja s poteškoćom.

        O MLADIĆU! Čuvaj se duge nade!

        Možda ćeš reći: Preda mnom je život, zatražit ću oprosta u budućnosti, ili ćeš reći: Neka, ima vremena, ili: Zatražit ću oprost u tridesetoj godini života, ili četrdesetoj ili malo kasnije. čovjek u ovim godinama većinom se dobro osjeća, osjeća se zdravim i jakim. U ovim godinama čovjek može spojiti dvije stvari, a to su zdravlje i ibadet. Allah, dželle šanuhu, je milostiv i On prašta grijehe, i On će oprostiti Svome robu kada to zatraži od Njega, bilo to u tridesetoj ili šezdesetoj ili sedamdesetoj godini života.

        O MLADIĆU! Da li se ikad zapitaš ko ti garantuje da ćeš doživjeti tridesetu ili četrdesetu godinu života? O mladiću, ko ti garantuje da ćeš sutra živjeti na ovom dunjaluku i biti sa svojim najbližim?

        O MLADIĆU, zar ne znaš da smrt dolazi iznenada i neočekivano, i da će te ljudi spustiti u kabur, kao što su i druge spustili, i da ćeš postati jedan od stanovnika kabura.

        Da li stanovnici kabura mogu tražiti oprost, da li su uživali u tome što su odgaðali traženje oprosta? Da li imaju koristi od toga što su svoje vrijeme ili život provodili u igri, zabavi i nepokornosti Allahu, subhanehu ve te’ala?

        Da li su doživjeli te godine života koje su željeli, da li su doživjeli te godine u kojima su htjeli da se pokaju?

        O mladiću, zašto odugovlačiš sa traženjem oprosta od Allaha, subhanehu ve te’ala, i sa pokornošću Allahu, Gospodaru svih svjetova, i zašto si nemaran prema tome, a znaš da smrt dolazi iznenada, i samo Allah zna kad će ti smrt doći.

        Kaže Allah, subhanehu ve te’ala: ”I svi se Allahu pokajte, o vjernici, dabiste bili spašeni.” (NUR, 31.)

        Kaže Ibn el-Dževzi: ”Svaki čovjek treba da se sprema za smrt i da se ne zavarava mladošću i zdravljem misleći da mu smrt neće doći dok je mladić i dok je zdrav, a kada danas pogledamo, vidjet ćemo da više omladina umire nego starci.”

        O MLADIĆU, pa i ako doživiš četrdesetu godinu života, ko ti garantuje da ćeš biti jak, sposoban da obavljaš ibadet i veličaš svoga Gospodara.

        Ko ti garantuje da te neće kakva bolest zadesiti u dvadesetoj ili tridesetoj godini života pa da te ta bolest baci u postelju, pa da svoju mladost i snagu zamijeniš sa bolesničkim krevetom, ali znaj da je tada kasno! O mladiću, ko ti garantuje da te neće zadesiti kakva nevolja ili nesreća u dvadesetoj ili tridesetoj godini života koja će uzrokovati da ostaneš nepokretan do kraja svoga života!

        Mnoge od nas šejtan zavarava sa odgaðanjem pokajanja, a odgaðanje pokajanja Allahu je poput mora koje je beskrajno pa tako mnoge ljude stigne smrt, a nisu se uspjeli pokajati svome Gospodaru, a tome svemu uzrok je odgaðanje pokajanja Allahu, subhanehu ve te’ala.

        Mnogi ljudi kažu da će se pokajati. I tako prolaze dani, godine, a kod njih se stvara odbojnost i nemarnost prema pokajanju.

        O mladiću! Odgaðanje tevbe nema granice niti kraja i odgaðanje nikad ne prestaje sve dotle dok čovjek ne bude spušten u kabur.

        O mladiću, čuvaj se odgaðanja tevbe i nemoj se oslanjati na Allahov oprost i Allahovu milost, jer kako god je Allah milostiv i Onaj Koji prašta, tako isto je i Onaj Koji žestoko kažnjava. Kao što kaže Allah, subhanehu ve te’ala, u Svojoj plemenitoj Knjizi: ”Odmazda Gospodara tvoga će, zaista, užasna biti.”(Al-Burudž, 12.)

        Dva razloga vode ljude do opuštenosti pa misle da je Allah milostiv i Onaj Koji samo prašta, zaboravljajući da je i Onaj Koji kažnjava, a to su:

        1. odgađanje tevbe, tj. pokajanja Allahu, subhanehu ve te’ala,
        2. nada u Allahovu milost (oni koji su grijeh učinili govore da je Gospodar milostiv, a zaboravili su da je i Onaj Koji kažnjava).

        Prenosi se od Ebu Hurejre da je Božiji Poslanik rekao: ”Sedam vrsta ljudi bit će u Allahovom hladu, kada drugog hlada neće biti. Jedan od njih će biti mladić koji je odrastao u pokornosti Allahu, subhanehu ve te’ala.”

        O mladiću, pa zar ne želiš da budeš u Allahovom hladu kada drugog hlada ne bude, zar ne želiš da ti knjiga bude data u tvoju desnu ruku, zar ne želiš da uživaš u blagodatima koje će vječno trajati!

        Prenosi se od Ibn Abbasa da je Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, rekao: ‘‘Iskoristi pet stvari prije drugih pet: mladost prije starosti, zdravlje prije bolesti, bogatstvo prije siromaštva, slobodno vrijeme prije zauzetosti i život prije smrti.”

        O mladiću, ti se nalaziš u vremenu kada si zdrav, mlad, imaš mnogo vremena na raspolaganju, ali to vrijeme možda provodiš u beskorisnim stvarima.

        Spomenut ću hadis u kojem kaže Božiji Poslanik, s.a.v.s.: ”Dvije su blagodati koje ljudi zanemaruju, a to su zdravlje i slobodno vrijeme.”

        Kaže Abdullah ibn Mes’ud, neka je Allah zadovoljan sa njim: ”Doista mi je mrzak čovjek koji je besposlen, ne radi ni za dunjaluk ni za ahiret.”

        Rekao je Ebu Jezid: ’’Doistasunoćiidaniimetakvjernika, pasatimimetkomzaraðujeDžennetiliDžehennem.”

        Rekao je Ibrahim ibn Šejban: ”Ko bude čuvao i vodio brigu o svom vremenu, Allah će sačuvati njegovu vjeru i njegov dunjaluk.”

        [b]O MLADIĆU!

        1. Znaj da su tvoje godine glavni imetak!
        2. Neka tvoje društvo bude ono koje će te upućivati na dobro, a kloni se društva koje te vodi ka zlu i stvarima sa kojima Allah, s.v.t., nije zadovoljan!
        3. Čuvaj svoj namaz, jer doista je namaz put uspjeha i vodi čovjeka ka Džennetu, i ne dozvoli sebi da prespavaš sabah-namaz!
        4. Požuri ka mesdžidu kada čuješ ezan jer Allah je iznad svega!
        5. Što više posti, jer je to doista lijek za mladića i udaljava ga od raznih prohtjeva koji ga vode ka grijehu!
        6. Podstiči sebe da što više udjeljuješ svoj imetak na Allahovom putu jer doista to sprečava da čovjeka zadese belaji i nedaće!
        7. Ne dozvoli da ti proðe dan a da nisi naučio nešto napamet iz Kur’ana, jer kaže Poslanik, s.a.v.s., da su najbolji oni koji nauče Kur’an pa podučavaju druge!
        8. Veličaj svoga Gospodara što više!
        9. Budi uvijek spreman da pomogneš svome bratu u islamu!
        10. Obiði bolesnika kada si u mogućnosti i prisustvuj dženazama, jer ova navedena djela povećavaju vjerovanje (iman) u Allaha, s.v.t., i podsjećaju nas na ahiret.
        [/b]
        izvor : http://www.minber.ba

        pasa
        Participant
          Post count: 295

          ‘Iskoristi [b]pet stvari prije drugih pet: mladost prije starosti, zdravlje prije bolesti, bogatstvo prije siromaštva, slobodno vrijeme prije zauzetosti i život prije smrti.”[/b]

          Iskoristi svoje vrijeme prije nego što bude kasno’
          Preveo: Erdin Mehić

          O MLADIĆU! Da li si ikada razmišljao o čovjeku koji hoda pogrbljenih leða, čija je kosa obijelila od starosti, čija je snaga iščezla zbog starosti? Jesi li razmišljao o čovjeku koji obavlja namaz s poteškoćom, jede i pije s poteškoćom, obavlja nuždu s poteškoćom, a svemu ovome uzrok je starost.

          Da li si ikada razmišljao o svome stanju?

          Zar ovaj starac nije bio kao i ti? O mladiću! Sve je iskusio i prošao u životu, sve ono što ti sad proživljavaš, igrao se i zabavljao, i mislio je da ta zabava i uživanja nikada neće proći, mislio je da njegovoj snazi nema kraja i da će uvijek biti jak i nesavladiv.

          Ali, prevario se – došla mu je starost, a njegovo tijelo oslabilo, njegovu snagu zamijenila je bolest, slabost i nemoć. Njegovo uživanje, radost i zabavu zamijenila je tuga i žalost za propuštenom mladošću koju je proveo u igri i zabavi. On bi bio najsretniji kada bi mogao ponovo vratiti svoju mladost, pa da je provede u pokornosti Allahu, Gospodaru svih svjetova.

          O MLADIćU! Znaj da je svaki novi dan dio tvog života i da svaki dan doðe sinu Ademovom, alejhis-sellam, govoreći: ”O sine Ademov! Ja sam tvoj novi dan i bit ću svjedok tvojih djela, zato me iskoristi, jer doista ti se više neću vratiti do Sudnjeg dana.”

          Doista, kada čovjek ostari, on ostatak svog života provede u tuzi i kajanju za propuštenom mladošću. Zašto? Zato jer bi obavljao namaz, postio bi, ali ne može zbog svoje starosti ili ako može, to obavlja s poteškoćom.

          O MLADIĆU! Čuvaj se duge nade!

          Možda ćeš reći: Preda mnom je život, zatražit ću oprosta u budućnosti, ili ćeš reći: Neka, ima vremena, ili: Zatražit ću oprost u tridesetoj godini života, ili četrdesetoj ili malo kasnije. čovjek u ovim godinama većinom se dobro osjeća, osjeća se zdravim i jakim. U ovim godinama čovjek može spojiti dvije stvari, a to su zdravlje i ibadet. Allah, dželle šanuhu, je milostiv i On prašta grijehe, i On će oprostiti Svome robu kada to zatraži od Njega, bilo to u tridesetoj ili šezdesetoj ili sedamdesetoj godini života.

          O MLADIĆU! Da li se ikad zapitaš ko ti garantuje da ćeš doživjeti tridesetu ili četrdesetu godinu života? O mladiću, ko ti garantuje da ćeš sutra živjeti na ovom dunjaluku i biti sa svojim najbližim?

          O MLADIĆU, zar ne znaš da smrt dolazi iznenada i neočekivano, i da će te ljudi spustiti u kabur, kao što su i druge spustili, i da ćeš postati jedan od stanovnika kabura.

          Da li stanovnici kabura mogu tražiti oprost, da li su uživali u tome što su odgaðali traženje oprosta? Da li imaju koristi od toga što su svoje vrijeme ili život provodili u igri, zabavi i nepokornosti Allahu, subhanehu ve te’ala?

          Da li su doživjeli te godine života koje su željeli, da li su doživjeli te godine u kojima su htjeli da se pokaju?

          O mladiću, zašto odugovlačiš sa traženjem oprosta od Allaha, subhanehu ve te’ala, i sa pokornošću Allahu, Gospodaru svih svjetova, i zašto si nemaran prema tome, a znaš da smrt dolazi iznenada, i samo Allah zna kad će ti smrt doći.

          Kaže Allah, subhanehu ve te’ala: ”I svi se Allahu pokajte, o vjernici, dabiste bili spašeni.” (NUR, 31.)

          Kaže Ibn el-Dževzi: ”Svaki čovjek treba da se sprema za smrt i da se ne zavarava mladošću i zdravljem misleći da mu smrt neće doći dok je mladić i dok je zdrav, a kada danas pogledamo, vidjet ćemo da više omladina umire nego starci.”

          O MLADIĆU, pa i ako doživiš četrdesetu godinu života, ko ti garantuje da ćeš biti jak, sposoban da obavljaš ibadet i veličaš svoga Gospodara.

          Ko ti garantuje da te neće kakva bolest zadesiti u dvadesetoj ili tridesetoj godini života pa da te ta bolest baci u postelju, pa da svoju mladost i snagu zamijeniš sa bolesničkim krevetom, ali znaj da je tada kasno! O mladiću, ko ti garantuje da te neće zadesiti kakva nevolja ili nesreća u dvadesetoj ili tridesetoj godini života koja će uzrokovati da ostaneš nepokretan do kraja svoga života!

          Mnoge od nas šejtan zavarava sa odgaðanjem pokajanja, a odgaðanje pokajanja Allahu je poput mora koje je beskrajno pa tako mnoge ljude stigne smrt, a nisu se uspjeli pokajati svome Gospodaru, a tome svemu uzrok je odgaðanje pokajanja Allahu, subhanehu ve te’ala.

          Mnogi ljudi kažu da će se pokajati. I tako prolaze dani, godine, a kod njih se stvara odbojnost i nemarnost prema pokajanju.

          O mladiću! Odgaðanje tevbe nema granice niti kraja i odgaðanje nikad ne prestaje sve dotle dok čovjek ne bude spušten u kabur.

          O mladiću, čuvaj se odgaðanja tevbe i nemoj se oslanjati na Allahov oprost i Allahovu milost, jer kako god je Allah milostiv i Onaj Koji prašta, tako isto je i Onaj Koji žestoko kažnjava. Kao što kaže Allah, subhanehu ve te’ala, u Svojoj plemenitoj Knjizi: ”Odmazda Gospodara tvoga će, zaista, užasna biti.”(Al-Burudž, 12.)

          Dva razloga vode ljude do opuštenosti pa misle da je Allah milostiv i Onaj Koji samo prašta, zaboravljajući da je i Onaj Koji kažnjava, a to su:

          1. odgađanje tevbe, tj. pokajanja Allahu, subhanehu ve te’ala,
          2. nada u Allahovu milost (oni koji su grijeh učinili govore da je Gospodar milostiv, a zaboravili su da je i Onaj Koji kažnjava).

          Prenosi se od Ebu Hurejre da je Božiji Poslanik rekao: ”Sedam vrsta ljudi bit će u Allahovom hladu, kada drugog hlada neće biti. Jedan od njih će biti mladić koji je odrastao u pokornosti Allahu, subhanehu ve te’ala.”

          O mladiću, pa zar ne želiš da budeš u Allahovom hladu kada drugog hlada ne bude, zar ne želiš da ti knjiga bude data u tvoju desnu ruku, zar ne želiš da uživaš u blagodatima koje će vječno trajati!

          Prenosi se od Ibn Abbasa da je Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, rekao: ‘‘Iskoristi pet stvari prije drugih pet: mladost prije starosti, zdravlje prije bolesti, bogatstvo prije siromaštva, slobodno vrijeme prije zauzetosti i život prije smrti.”

          O mladiću, ti se nalaziš u vremenu kada si zdrav, mlad, imaš mnogo vremena na raspolaganju, ali to vrijeme možda provodiš u beskorisnim stvarima.

          Spomenut ću hadis u kojem kaže Božiji Poslanik, s.a.v.s.: ”Dvije su blagodati koje ljudi zanemaruju, a to su zdravlje i slobodno vrijeme.”

          Kaže Abdullah ibn Mes’ud, neka je Allah zadovoljan sa njim: ”Doista mi je mrzak čovjek koji je besposlen, ne radi ni za dunjaluk ni za ahiret.”

          Rekao je Ebu Jezid: ’’Doistasunoćiidaniimetakvjernika, pasatimimetkomzaraðujeDžennetiliDžehennem.”

          Rekao je Ibrahim ibn Šejban: ”Ko bude čuvao i vodio brigu o svom vremenu, Allah će sačuvati njegovu vjeru i njegov dunjaluk.”

          [b]O MLADIĆU!

          1. Znaj da su tvoje godine glavni imetak!
          2. Neka tvoje društvo bude ono koje će te upućivati na dobro, a kloni se društva koje te vodi ka zlu i stvarima sa kojima Allah, s.v.t., nije zadovoljan!
          3. Čuvaj svoj namaz, jer doista je namaz put uspjeha i vodi čovjeka ka Džennetu, i ne dozvoli sebi da prespavaš sabah-namaz!
          4. Požuri ka mesdžidu kada čuješ ezan jer Allah je iznad svega!
          5. Što više posti, jer je to doista lijek za mladića i udaljava ga od raznih prohtjeva koji ga vode ka grijehu!
          6. Podstiči sebe da što više udjeljuješ svoj imetak na Allahovom putu jer doista to sprečava da čovjeka zadese belaji i nedaće!
          7. Ne dozvoli da ti proðe dan a da nisi naučio nešto napamet iz Kur’ana, jer kaže Poslanik, s.a.v.s., da su najbolji oni koji nauče Kur’an pa podučavaju druge!
          8. Veličaj svoga Gospodara što više!
          9. Budi uvijek spreman da pomogneš svome bratu u islamu!
          10. Obiði bolesnika kada si u mogućnosti i prisustvuj dženazama, jer ova navedena djela povećavaju vjerovanje (iman) u Allaha, s.v.t., i podsjećaju nas na ahiret.
          [/b]
          izvor : http://www.minber.ba

          pasa
          Participant
            Post count: 295

            Da li je obavezan namaz za svakoga muslimana ?
            Dokazi o obaveznosti namaza

            Jako puno dokaza nas upucuje na obaveznost namaza, a mi cemo izdvojiti samo neke:

            Dokazi iz Kur’ana Casnog

            1) Uzviseni je rekao:
            Namaz obavljajte i zekat dajite” (Prijevod znacenja Kur’ana, El-Bekara: 43)
            2) I kaze Uzviseni:
            Vjernicima je propisano da namaz obavljaju u odredjeno vrijeme” (Prijevod znacenja Kur’ana, En-Nisa’: 103)
            3) Uzviseni Allah kaze:
            A naredjeno im je da samo Allaha obozavaju, da mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da namaz obavljaju, i da zekat udjeljuju; a to je ispravna vjeradijallahu anhu” (Prijevod znacenja Kur’ana El-Bejjine:5)

            Kada procitam ajet ispod, razmisljam o ljudima koji ce doci pred Allaha i koji ce reci da nisu namaz obavljali i zato su u Dzehennemu ( ja se jezim od straha , i molim Allaha da ne budem od tih )
            [b]“Šta vas je u Sekar dovelo?” “Nismo” – reći će – “bili od onih koji su namaz obavljali i od onih koji su siromahe
            hranili, i u besposlice smo se sa besposlenjacima upuštali, i Sudnji dan smo poricali, sve dok nam smrt nije doŠla.” [/b](Prijevod znacenja Kur’ana El-Muddessir 42-47)
            Pogledajte kratak video :

            pasa
            Participant
              Post count: 295

              Da li je obavezan namaz za svakoga muslimana ?
              Dokazi o obaveznosti namaza

              Jako puno dokaza nas upucuje na obaveznost namaza, a mi cemo izdvojiti samo neke:

              Dokazi iz Kur’ana Casnog

              1) Uzviseni je rekao:
              Namaz obavljajte i zekat dajite” (Prijevod znacenja Kur’ana, El-Bekara: 43)
              2) I kaze Uzviseni:
              Vjernicima je propisano da namaz obavljaju u odredjeno vrijeme” (Prijevod znacenja Kur’ana, En-Nisa’: 103)
              3) Uzviseni Allah kaze:
              A naredjeno im je da samo Allaha obozavaju, da mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da namaz obavljaju, i da zekat udjeljuju; a to je ispravna vjeradijallahu anhu” (Prijevod znacenja Kur’ana El-Bejjine:5)

              Kada procitam ajet ispod, razmisljam o ljudima koji ce doci pred Allaha i koji ce reci da nisu namaz obavljali i zato su u Dzehennemu ( ja se jezim od straha , i molim Allaha da ne budem od tih )
              [b]“Šta vas je u Sekar dovelo?” “Nismo” – reći će – “bili od onih koji su namaz obavljali i od onih koji su siromahe
              hranili, i u besposlice smo se sa besposlenjacima upuštali, i Sudnji dan smo poricali, sve dok nam smrt nije doŠla.” [/b](Prijevod znacenja Kur’ana El-Muddessir 42-47)
              Pogledajte kratak video :

              Dedo
              Participant
                Post count: 1243

                STA JE NAJBOLJE UČITI ZA UMRLU RODBINU

                Pitanje:
                Esselamu alejkum. Htio bi vas pitati u vezi roditelja,nena,džeda i braće koji su preselili na onaj vječni i bolji svijet. Kao što vam je veoma dobro poznato da je u Bosni tokom mjeseca Ramazana prisutna praksa da se plaća imamima da se prouči Jasin ili se dijele lepine da bi korist imale osobe koje su preselile itd. Ja bih vas želio upitati šta je najbolje učiniti za roditelje ili drugu rodbinu koji su preselili a da od toga oni imaju korist?
                Ako su to dove možete li mi navesti koje su to dove? Da vas Allah nagradi za vaš trud.

                Odgovor:
                Alejkumusselam.
                Što se tiče učenja Kur’ana uopćeno ili učenja Jasina, Fatihe, hatme i slično, za duše umrlih, najbolje je postupiti onako kako je po tom pitanju radio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i kako su radili ashabi i prve generacije ovog Ummeta. Naime, nije prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti ashaba, ridvanullahi alejhim, da su učili Kur’an uopćeno, niti pridavali hatme, učili Jasine, Fatihu i slično i poklanjali nagradu tog učenja umrlom. I oni su imali umrlih kojima su mogli učiti Kur’an, pa da je u tome bio hajr ne bi ih mi u tome pretekli. Sa druge strane, poklanjanje hatme i učenje Jasina za dušu umrlog nema osnova u vjerodostojnom sunnetu. A još ako se od toga napravi vjera, odnosno da se sva vjerska aktivnost svede na učenje ili plaćanje učenja Kur’ana umrlim, kao što je praksa kod mnogih muslimana, pa se tome još doda šerijatski sporno plaćanje hodžama, učačima i sličnim samo učenje Kur’ana za dušu umrlih, onda se dolazi do zaključka da je ova praksa učenja Kur’ana za duše umrlih koja je uveliko raširena kod nas velika devijacija i iskrivljenje u praktikovanju vjere, jer Kur’an nije objavljen mrtvima nego živima. Od apsurda po ovom pitanju je i to da učači Jasina za duže umrlih uče ajet u istoj suri koji je dokaz da je Kur’an objavljen kao opmena živima a ne mrtvima. Kaže Uzvišeni: “To je samo Opomena i Kur’an jasni, da opomene onog ko je živ, i obistini Riječ protiv nevjernika” (Jasin, 69-70).

                Šta koristi umrlim od djela živih je pitanje koje zaslužuje da se konstantno ponavlja, pa u tom kontekstu slijedi tekst koji je već objavljen.

                Oko učenja Kur’ana umrlim učenjaci imaju podijeljeno mišljenje da li uopće sevap i nagrada učenja Kur’ana kada se pokloni umrlim stiže njima, tj. da li im koristi, a složni su da učenje Kur’ana umrlim nije bila praksa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti ashaba, radijallahu anhum.

                Naime, nema razilaženja među učenjacima Ehli sunneta da umrli imaju koristi od djela živih u dvije stvari.

                Prva – ono što je umrli uzrokovao tokom svoga života pa mu teče nagrada nakon njegove smrti, a u ovo ulaze troje: trajna sadaka (tj. uvakufljena džamija i slično), dobro dijete koje dovi svome roditelju i znanje od kojeg se koriste ljudi. Ove tri stvari su spomenute u hadisu kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu (1631): “Kada umre sin Ademov prekida mu se djelo osim u trome: trajnoj sadaci, dobrom djetetu koje mu dovi i znanju od kojeg se koriste oni poslije njega”. Druga stvar: dobra djela koja čine drugi ljudi za umrlog, tj. sa nijetom da umrlom stigne nagrada tih djela, od tih stvari su: dova muslimana za umrlog, činjenje istigfara umrlom (traženje oprosta od grijeha), udjeljivanje sadake za njega i obavljanje Hadždža za njega. Za ove četiri stvari su došli šerijatski tekstovi Kur’ana i sunneta koji potvrđuju da umrli ima koristi od njih ako ih živi učini za njega. Oko posta za umrlog postoji razilaženje među učenjacima, a ispravno je da umrli od toga ima koristi kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu koje bilježe Buharija (1952) i Muslim (1147): “Ko umre a ostao je dužan post neka posti za njega njegov velij (dijete)”.

                Vjerovatno je do sada pisalo o ovom pitanju al nije lose stalno ponavljati,kako nebbi postala obaveza ili cak nedo Bog sunnet(estakfirulah).

                Najvecu korist imaju roditelji od lijepo odgojene djece kad se drze Islama klanjaju,i kod god se mole Allahu zatrze od Svevisnjeg oprost svojim roditeljima i ostaloj rodbini pa i svim muminima i muminkama koji su preselili sa Dinom i Immanom na Ahiret.

                Dedo
                Participant
                  Post count: 1243

                  STA JE NAJBOLJE UČITI ZA UMRLU RODBINU

                  Pitanje:
                  Esselamu alejkum. Htio bi vas pitati u vezi roditelja,nena,džeda i braće koji su preselili na onaj vječni i bolji svijet. Kao što vam je veoma dobro poznato da je u Bosni tokom mjeseca Ramazana prisutna praksa da se plaća imamima da se prouči Jasin ili se dijele lepine da bi korist imale osobe koje su preselile itd. Ja bih vas želio upitati šta je najbolje učiniti za roditelje ili drugu rodbinu koji su preselili a da od toga oni imaju korist?
                  Ako su to dove možete li mi navesti koje su to dove? Da vas Allah nagradi za vaš trud.

                  Odgovor:
                  Alejkumusselam.
                  Što se tiče učenja Kur’ana uopćeno ili učenja Jasina, Fatihe, hatme i slično, za duše umrlih, najbolje je postupiti onako kako je po tom pitanju radio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i kako su radili ashabi i prve generacije ovog Ummeta. Naime, nije prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti ashaba, ridvanullahi alejhim, da su učili Kur’an uopćeno, niti pridavali hatme, učili Jasine, Fatihu i slično i poklanjali nagradu tog učenja umrlom. I oni su imali umrlih kojima su mogli učiti Kur’an, pa da je u tome bio hajr ne bi ih mi u tome pretekli. Sa druge strane, poklanjanje hatme i učenje Jasina za dušu umrlog nema osnova u vjerodostojnom sunnetu. A još ako se od toga napravi vjera, odnosno da se sva vjerska aktivnost svede na učenje ili plaćanje učenja Kur’ana umrlim, kao što je praksa kod mnogih muslimana, pa se tome još doda šerijatski sporno plaćanje hodžama, učačima i sličnim samo učenje Kur’ana za dušu umrlih, onda se dolazi do zaključka da je ova praksa učenja Kur’ana za duše umrlih koja je uveliko raširena kod nas velika devijacija i iskrivljenje u praktikovanju vjere, jer Kur’an nije objavljen mrtvima nego živima. Od apsurda po ovom pitanju je i to da učači Jasina za duže umrlih uče ajet u istoj suri koji je dokaz da je Kur’an objavljen kao opmena živima a ne mrtvima. Kaže Uzvišeni: “To je samo Opomena i Kur’an jasni, da opomene onog ko je živ, i obistini Riječ protiv nevjernika” (Jasin, 69-70).

                  Šta koristi umrlim od djela živih je pitanje koje zaslužuje da se konstantno ponavlja, pa u tom kontekstu slijedi tekst koji je već objavljen.

                  Oko učenja Kur’ana umrlim učenjaci imaju podijeljeno mišljenje da li uopće sevap i nagrada učenja Kur’ana kada se pokloni umrlim stiže njima, tj. da li im koristi, a složni su da učenje Kur’ana umrlim nije bila praksa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti ashaba, radijallahu anhum.

                  Naime, nema razilaženja među učenjacima Ehli sunneta da umrli imaju koristi od djela živih u dvije stvari.

                  Prva – ono što je umrli uzrokovao tokom svoga života pa mu teče nagrada nakon njegove smrti, a u ovo ulaze troje: trajna sadaka (tj. uvakufljena džamija i slično), dobro dijete koje dovi svome roditelju i znanje od kojeg se koriste ljudi. Ove tri stvari su spomenute u hadisu kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu (1631): “Kada umre sin Ademov prekida mu se djelo osim u trome: trajnoj sadaci, dobrom djetetu koje mu dovi i znanju od kojeg se koriste oni poslije njega”. Druga stvar: dobra djela koja čine drugi ljudi za umrlog, tj. sa nijetom da umrlom stigne nagrada tih djela, od tih stvari su: dova muslimana za umrlog, činjenje istigfara umrlom (traženje oprosta od grijeha), udjeljivanje sadake za njega i obavljanje Hadždža za njega. Za ove četiri stvari su došli šerijatski tekstovi Kur’ana i sunneta koji potvrđuju da umrli ima koristi od njih ako ih živi učini za njega. Oko posta za umrlog postoji razilaženje među učenjacima, a ispravno je da umrli od toga ima koristi kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu koje bilježe Buharija (1952) i Muslim (1147): “Ko umre a ostao je dužan post neka posti za njega njegov velij (dijete)”.

                  Vjerovatno je do sada pisalo o ovom pitanju al nije lose stalno ponavljati,kako nebbi postala obaveza ili cak nedo Bog sunnet(estakfirulah).

                  Najvecu korist imaju roditelji od lijepo odgojene djece kad se drze Islama klanjaju,i kod god se mole Allahu zatrze od Svevisnjeg oprost svojim roditeljima i ostaloj rodbini pa i svim muminima i muminkama koji su preselili sa Dinom i Immanom na Ahiret.

                  pasa
                  Participant
                    Post count: 295

                    11. septembar mi je promjenio zivot
                    [img size=150]http://www.n-um.com/files/images/308387_10150357782744057_103937554056_7982190_121292484_n_0.jpg
                    [/img]

                    Kao i mnoga bosnjacka djeca, provela sam rat u Sarajevu sa porodicom. Zahvaljujuci Uzvisenom Allahu prezivjeli smo mukotrpni i krvavi rat i po zavrsetku istog, otisla sam sa porodicom u Sjedinjene Americke Drzave. Tamo sam se skolovala, zivjela jednim lijepim ili kao sto bi mnogi rekli “ispunjenim, uzbudljivim” dunjaluckim zivotom. Poticem iz porodice koja nije bila pretjerano naklonjena islamu izuzev…

                    onog “tradicionalnog, bosanskog” islama, sto ce reci post u toku Ramazana, obiljezavanje Bajrama i naravno moje muslimansko ime. Kao dijete sam isla u mekteb, bila clan hora ilahija i kasida medjutim, moje zelje i ciljevi u zivotu su bili okrenuti u drugom pravcu. Amerika je bila ostvarenje mojih snova. I bila je, zaista, sve do septembra 11., kada se cijeli svijet u roku jednog dana okrenuo protiv islama i svega i svakoga onoga koji je imao bilo kakve veze s njim.

                    Bila sam na poslu, kada se desio taj kobni, teski dan gdje sam pocela prozivljavati iznova neke emocije i sjecanja iz rata. Ljudi su me opet mrzili i s prezirom gledali, jer sam bila “drugacija” od ostalih! Jedna izjava od strane moje kolegice je probudila strah i istovremeno otkrila moju veliku ljubav i brigu za islam i muslimane. I tako kaze meni zena, koja je inace jevrejka i poznavala me je nekoliko godina: ” Ovi muslimani su pravi teroristi” (uz to je dodala i pokoji “kulturni” izraz da bi mi docarala svoj bijes)! A ja je podsjetim da sam i ja muslimanka a koliko mi je poznato nisam terorista, onda se malo ispravila pa dodala “ovi arapski muslimani”.

                    Osjetila sam jezu i strah, jer ne tako davno ja sam bila gadjana granatama, snajperima i zivjela u strahu samo zato sto sam bila muslimanka. Da ironija bude veca, ljudi me mrze sto sam muslimanka, sto vjerujem u Allaha kao Jedinog Boga i priznajem Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao Posljednjeg Allahovog poslanika, a ja ne znam skoro nista o svojoj vjeri. Pocela sam tragati po internetu razne clanke o islamu i pocela dijeliti na poslu letke kako bih bar malo umanjila njihovu mrznju i promijenila njihove misljenje u pogledu nase vjere i njenih istinskih sljedbenika.

                    Uzaludan je bio pokusaj pravdanja i pojasnjavanja da su takva i slicna djela produkt zlonamjernih, neukih pojedinaca ili grupacija koji zele nasteti islamu. Ne znam da li sam uspjela promijeniti misljenje mnogih na poslu i na fakultetu u tom trenutku, ali su zasigurno imali civiliziran nacin ophodjenja prema meni. Dakle, ni nakon toga nisam se vratila islamu, ali sam se zasigurno pocela vise interesovati i pridrzavati nekih pravila u mojoj vjeri.

                    Vrlo brzo, izgubila sam interesovanje za Ameriku, pa sam se nakratko odselila u Francusku. Koliko god cudno i nevjerovatno zvucalo, tamo pocinju moji dani istine i budjenja…Naime, ovdje zelim istaci Allahovu Milost i Moc(La havle ve la kuvvete illa billah), iako sam bila sama u nepoznatom svijetu, medju, vjerujte kada kazem, totalno bezboznickom, zalutalom, nemoralnom okruzenju, punom svakojake fitne i opasnosti, Uzviseni Allah swt mi se smilovao i pokazao svijet onakvim kakav jeste a ne onakav kakav mi zelimo vidjeti.

                    Da bih vam docarala mjesto u kojem sam zivjela, reci cu da je na cosku moje zgrade bila redovno jedna ili dvije “legalne” prostitutke, nocni klubovi, razni shopovi neprikladnih izloga, a taj isti kvart se smatra kao jedan od “lijepih, sigurnih i pozeljnih” kvartova u gradu gdje pretezno zive intelektualci i porodicni ljudi. Razmislite o ovome i uporedite sa vasim okruzenjem. Da li je ovo normalno i pozeljno okruzenje u kojem bi voljeli odgajati nase porodice?

                    Koliko god nejasno neki momenti u nasem zivotu izgledali, sve se dogadja sa razlogom, jer Allah je Mudar i Sveznajuci, pa tako da samo On zna kako ce najbolje odgojiti i pripremiti svoga roba za Pravi put. Takodjer, iskrena dova i pouzdanje u Jedinog Stvoritelja su kljuc srece i upute. U tom strahu i neskladu vanjskog svijeta, obuzela me neka jeza da sam odmah pala Allahu na sedzdu i zatrazila zastitu od svega sto me okruzivalo. Od tog trenutka namaz mi je bio prva i osnovna stvar u mom zivotu, i zelim reci onima koji ne klanjaju da zamole Allaha da im se smiluje i da im podari namaz, jer je to pocetak svjetlosti na kraju tunela i spas od razocarenja, depresija, raznih ovosvjetskih iskusenja i poteskoca.

                    Nemoj ocekivati promjenu, napredak, srecu i uspjeh u svom zivotu ako ne padas Jedinom Gospodaru, svome Stvoritelju na sedzdu. Iz svog iskustva govorim, da mi je zivot krenuo uzlaznom putanjom, masaAllah, kako sam se iskreno i dusom i tijelom predala svome Gospodaru. Nakon namaza, dolaze i ostale stvari, polahko, jedna po jedna se nizu poput biserne ogrlice. Sada sam elhamdulillah udata, majka dvoje djece, pokrivena i vratila sam se u Bosnu. Ne zalim ni jednu sekundu provedenu na Allahovom putu, jer to je nesto sto se mora osjetiti na kozi, u srcu, u dusi da bi bila ili bio u stanju razumjeti i shvatiti. Mnogi su se ibretili i pitali kako sam mogla napustiti sve te “blagodati” Zapada i vratiti se u ovu Bosnu, u neizvjesnost, jad i cemer.

                    Iako se potpuno slazem da zivot i stanje u nasoj drzavi je porazavajuce i da su ovdje prisutne mnoge fitne kao i na Zapadu, medjutim covjek ne zna gdje je njegova nafaka, gdje mu je bolje, jer i Allah, swt, kaze da su neke stvari naizgled lose a one su zapravo dobre za nas a neke izgledaju dobre a donose nam samo propast. Ovo je moj iskreni savjet i dova svakom citaocu da kada se covjek preda Allahovoj odredbi, pouzda u Njegovu Milost i zrtvuje stvari koje su oprecne prirodnom stanju covjeka, tj. koje su produkt nase maste, strasti i pozude, ali naravno sve to u ime Allaha, onda se mozes nadati uspjehu, sreci, blagostanju i nagradi na oba svijeta.

                    Imaces naravno, i dalje iskusenja i poteskoce u zivotu ali to nije ni prizblizno isto kao kada si zivjela ili zivio u dzahilijetu (neznanju). Kad si u islamu, pridrzavas se Allahovog zakona shodno svojim mogucnostima, jer nije Allah swt nikoga zaduzio iznad njenih/njegovih mogucnosti, sve se lakse podnosi, drugacije posmatra i ono najbitnije nikada vjernik ni vjernica nisu na gubitku! Prije mog povratku islamu, imala sam hvala Allahu mnoge i razne blagodati i mogucnosti ovoga svijeta, medjutim sve blago dunjaluka u najvecim kolicinama i razmjerima se ne moze porediti sa blagodatima koje su dosle sa islamom Allahovom voljom i miloscu, masaAllah.

                    Moj namaz, moj Kur’an, Sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, moj hidzab, moj islamski brak, moja djeca-velikodusni dar od Stvoritelja svjetova-moje prijateljice odnosno sestre u islamu, moje vrijeme u kojem Allah daje bereket, pa shvatis da 1 sat vremena nije kao ranije, vec stignes uraditi svasta nesta, itd, itd, su neprocjenjive blagodati od Jedinog, Uzvisenog, Plemenitog, Milostivog, Mudrog, Sveznajuceg, Velicanstvenog Gospodara, Allaha, dz.s.

                    Molim Allaha da mi oprosti ako sam negdje nesvjesno pogrijesila, da mi ocisti nijjet, upise ovo kao moje dobro djelo, da se citaoci okoriste ovim tekstom i da Allah swt uputi i ujedini ummet Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem, da nas zastiti od dunjaluckih smutnji i neprijatelja islama, amin. Elhamdullilahi Rabbil alemin.

                    Sestra u islamu

                    http://www.n-um.com

                    pasa
                    Participant
                      Post count: 295

                      11. septembar mi je promjenio zivot
                      [img size=150]http://www.n-um.com/files/images/308387_10150357782744057_103937554056_7982190_121292484_n_0.jpg
                      [/img]

                      Kao i mnoga bosnjacka djeca, provela sam rat u Sarajevu sa porodicom. Zahvaljujuci Uzvisenom Allahu prezivjeli smo mukotrpni i krvavi rat i po zavrsetku istog, otisla sam sa porodicom u Sjedinjene Americke Drzave. Tamo sam se skolovala, zivjela jednim lijepim ili kao sto bi mnogi rekli “ispunjenim, uzbudljivim” dunjaluckim zivotom. Poticem iz porodice koja nije bila pretjerano naklonjena islamu izuzev…

                      onog “tradicionalnog, bosanskog” islama, sto ce reci post u toku Ramazana, obiljezavanje Bajrama i naravno moje muslimansko ime. Kao dijete sam isla u mekteb, bila clan hora ilahija i kasida medjutim, moje zelje i ciljevi u zivotu su bili okrenuti u drugom pravcu. Amerika je bila ostvarenje mojih snova. I bila je, zaista, sve do septembra 11., kada se cijeli svijet u roku jednog dana okrenuo protiv islama i svega i svakoga onoga koji je imao bilo kakve veze s njim.

                      Bila sam na poslu, kada se desio taj kobni, teski dan gdje sam pocela prozivljavati iznova neke emocije i sjecanja iz rata. Ljudi su me opet mrzili i s prezirom gledali, jer sam bila “drugacija” od ostalih! Jedna izjava od strane moje kolegice je probudila strah i istovremeno otkrila moju veliku ljubav i brigu za islam i muslimane. I tako kaze meni zena, koja je inace jevrejka i poznavala me je nekoliko godina: ” Ovi muslimani su pravi teroristi” (uz to je dodala i pokoji “kulturni” izraz da bi mi docarala svoj bijes)! A ja je podsjetim da sam i ja muslimanka a koliko mi je poznato nisam terorista, onda se malo ispravila pa dodala “ovi arapski muslimani”.

                      Osjetila sam jezu i strah, jer ne tako davno ja sam bila gadjana granatama, snajperima i zivjela u strahu samo zato sto sam bila muslimanka. Da ironija bude veca, ljudi me mrze sto sam muslimanka, sto vjerujem u Allaha kao Jedinog Boga i priznajem Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao Posljednjeg Allahovog poslanika, a ja ne znam skoro nista o svojoj vjeri. Pocela sam tragati po internetu razne clanke o islamu i pocela dijeliti na poslu letke kako bih bar malo umanjila njihovu mrznju i promijenila njihove misljenje u pogledu nase vjere i njenih istinskih sljedbenika.

                      Uzaludan je bio pokusaj pravdanja i pojasnjavanja da su takva i slicna djela produkt zlonamjernih, neukih pojedinaca ili grupacija koji zele nasteti islamu. Ne znam da li sam uspjela promijeniti misljenje mnogih na poslu i na fakultetu u tom trenutku, ali su zasigurno imali civiliziran nacin ophodjenja prema meni. Dakle, ni nakon toga nisam se vratila islamu, ali sam se zasigurno pocela vise interesovati i pridrzavati nekih pravila u mojoj vjeri.

                      Vrlo brzo, izgubila sam interesovanje za Ameriku, pa sam se nakratko odselila u Francusku. Koliko god cudno i nevjerovatno zvucalo, tamo pocinju moji dani istine i budjenja…Naime, ovdje zelim istaci Allahovu Milost i Moc(La havle ve la kuvvete illa billah), iako sam bila sama u nepoznatom svijetu, medju, vjerujte kada kazem, totalno bezboznickom, zalutalom, nemoralnom okruzenju, punom svakojake fitne i opasnosti, Uzviseni Allah swt mi se smilovao i pokazao svijet onakvim kakav jeste a ne onakav kakav mi zelimo vidjeti.

                      Da bih vam docarala mjesto u kojem sam zivjela, reci cu da je na cosku moje zgrade bila redovno jedna ili dvije “legalne” prostitutke, nocni klubovi, razni shopovi neprikladnih izloga, a taj isti kvart se smatra kao jedan od “lijepih, sigurnih i pozeljnih” kvartova u gradu gdje pretezno zive intelektualci i porodicni ljudi. Razmislite o ovome i uporedite sa vasim okruzenjem. Da li je ovo normalno i pozeljno okruzenje u kojem bi voljeli odgajati nase porodice?

                      Koliko god nejasno neki momenti u nasem zivotu izgledali, sve se dogadja sa razlogom, jer Allah je Mudar i Sveznajuci, pa tako da samo On zna kako ce najbolje odgojiti i pripremiti svoga roba za Pravi put. Takodjer, iskrena dova i pouzdanje u Jedinog Stvoritelja su kljuc srece i upute. U tom strahu i neskladu vanjskog svijeta, obuzela me neka jeza da sam odmah pala Allahu na sedzdu i zatrazila zastitu od svega sto me okruzivalo. Od tog trenutka namaz mi je bio prva i osnovna stvar u mom zivotu, i zelim reci onima koji ne klanjaju da zamole Allaha da im se smiluje i da im podari namaz, jer je to pocetak svjetlosti na kraju tunela i spas od razocarenja, depresija, raznih ovosvjetskih iskusenja i poteskoca.

                      Nemoj ocekivati promjenu, napredak, srecu i uspjeh u svom zivotu ako ne padas Jedinom Gospodaru, svome Stvoritelju na sedzdu. Iz svog iskustva govorim, da mi je zivot krenuo uzlaznom putanjom, masaAllah, kako sam se iskreno i dusom i tijelom predala svome Gospodaru. Nakon namaza, dolaze i ostale stvari, polahko, jedna po jedna se nizu poput biserne ogrlice. Sada sam elhamdulillah udata, majka dvoje djece, pokrivena i vratila sam se u Bosnu. Ne zalim ni jednu sekundu provedenu na Allahovom putu, jer to je nesto sto se mora osjetiti na kozi, u srcu, u dusi da bi bila ili bio u stanju razumjeti i shvatiti. Mnogi su se ibretili i pitali kako sam mogla napustiti sve te “blagodati” Zapada i vratiti se u ovu Bosnu, u neizvjesnost, jad i cemer.

                      Iako se potpuno slazem da zivot i stanje u nasoj drzavi je porazavajuce i da su ovdje prisutne mnoge fitne kao i na Zapadu, medjutim covjek ne zna gdje je njegova nafaka, gdje mu je bolje, jer i Allah, swt, kaze da su neke stvari naizgled lose a one su zapravo dobre za nas a neke izgledaju dobre a donose nam samo propast. Ovo je moj iskreni savjet i dova svakom citaocu da kada se covjek preda Allahovoj odredbi, pouzda u Njegovu Milost i zrtvuje stvari koje su oprecne prirodnom stanju covjeka, tj. koje su produkt nase maste, strasti i pozude, ali naravno sve to u ime Allaha, onda se mozes nadati uspjehu, sreci, blagostanju i nagradi na oba svijeta.

                      Imaces naravno, i dalje iskusenja i poteskoce u zivotu ali to nije ni prizblizno isto kao kada si zivjela ili zivio u dzahilijetu (neznanju). Kad si u islamu, pridrzavas se Allahovog zakona shodno svojim mogucnostima, jer nije Allah swt nikoga zaduzio iznad njenih/njegovih mogucnosti, sve se lakse podnosi, drugacije posmatra i ono najbitnije nikada vjernik ni vjernica nisu na gubitku! Prije mog povratku islamu, imala sam hvala Allahu mnoge i razne blagodati i mogucnosti ovoga svijeta, medjutim sve blago dunjaluka u najvecim kolicinama i razmjerima se ne moze porediti sa blagodatima koje su dosle sa islamom Allahovom voljom i miloscu, masaAllah.

                      Moj namaz, moj Kur’an, Sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, moj hidzab, moj islamski brak, moja djeca-velikodusni dar od Stvoritelja svjetova-moje prijateljice odnosno sestre u islamu, moje vrijeme u kojem Allah daje bereket, pa shvatis da 1 sat vremena nije kao ranije, vec stignes uraditi svasta nesta, itd, itd, su neprocjenjive blagodati od Jedinog, Uzvisenog, Plemenitog, Milostivog, Mudrog, Sveznajuceg, Velicanstvenog Gospodara, Allaha, dz.s.

                      Molim Allaha da mi oprosti ako sam negdje nesvjesno pogrijesila, da mi ocisti nijjet, upise ovo kao moje dobro djelo, da se citaoci okoriste ovim tekstom i da Allah swt uputi i ujedini ummet Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem, da nas zastiti od dunjaluckih smutnji i neprijatelja islama, amin. Elhamdullilahi Rabbil alemin.

                      Sestra u islamu

                      http://www.n-um.com

                      Dervis
                      Participant
                        Post count: 104

                        Amin!!!Allahu Ekber!!!

                        Dervis
                        Participant
                          Post count: 104

                          Amin!!!Allahu Ekber!!!

                          pasa
                          Participant
                            Post count: 295

                            [b]Aid el‐Karni
                            [/b]

                            O Allahu!
                            “Njemu se mole oni koji su na nebesima i na Zemlji; svakog časa On se zanima nečim.” (Er‐Rahman, 29)
                            Kada se mora uznemire, valovi nasrnu, oluje nastupe, ljudi na lađi uzviknu: “O Allahu!”
                            Kada se vodič deva u pustinji izgubi, kad putnici skrenu sa staze i karavana zaluta, svi oni dozivaju: “O Allahu!”
                            Kada se desi nesreća, nastupi očaj, jad zavlada, čovjek sav slomljen zavapi: “O Allahu!”
                            Kada se kapije pred prosjacima zatvore i tama prekrije njihova lica, oni poviču: “O Allahu!”
                            Kad nestane staza i puteva, kad zgasnu nade, ljudi dozivaju:
                            “O Allahu!”
                            Kada ti zemlja postane tijesna, i duša se sva skupi, zajecaj: “O Allahu!”
                            “Sjetih Te se kad nedaća crna ko noć me sažgala, Kad prašnjavi čador prekrio je lice vremena. Tvoje ime izgovorih, duša mi zajeca, I svaka je briga najednom nestala.”
                            Do Allaha dopire lijepa riječ, iskrena dova, istinski uzdah, nevina suza i bolna patnja. Njemu zorom u dovi pružamo dlanove, ruke širimo šta god nam je potrebno, Njega oči pogledaju kad udes nas pregazi i Njemu molitve šaljemo kad nesreće nastupe. Njegovo ime zazivamo, njime dove i pjesme počinjemo. Sjećanje na Njega srca nam smiruje, duše uspoko‐java, unosi mir u osjećanja, razboritost povećava i u nama čvrsto uvjerenje, jekin, postojanim čini, Allah je blag prema robovima Svojim.
                            Allah, ime najljepše, sazdano od slova krasotnih, najiskrenija i najvrednija riječ: “Znaš li da ime Njegovo ima iko!” (Merjem, 65)
                            Allah, najveće bogatstvo, vječnost, pomoć i snaga, uzvi‐šenost, moć i mudrost:
                            “Ko će imati vlast
                            toga dana?” ‐ “Allah, Jedini i Svemoćni!” (El‐Mu’min, 16)
                            Allah! To ime označava blagost i brigu, pomoć i potporu, ljubav i dobrotu:”Od Allaha je svaka blagodat koju uživate.” (An‐Nahl, 53)
                            “Koliko god svetih riječi o Tvome veličanstvu da skladamo, Da si uzvišeniji, uvijek saznamo. I sva značenja, Gospodaru, s Tobom postaju more beskrajno.”
                            Gospodaru naš, našu bol zamjeni utjehom, tugu radošću, a strah sigurnošću. Gospodaru naš, neka jekin zgasne požudu srca, neka rijeka imana utrne žar duše. Bože, umornim očima podari siguran san, nemirnim dušama spokoj i obraduj ih skorom pobjedom. Bože, neka Tvoj nur prosvijetli izgubljene oči, neka zalutali nađu Tvoj put, a izgubljeni Tvoju uputu.
                            Gospodaru naš, neka istinska zora Tvoje svjetlosti odagna šejtanska šaputanja, neka Istina prevlada zlo u nama i neka Tvoja vojska odbrane skrši sve spletke šejtanske. Bože, sačuvaj nas od tuge i brige, a iz naših duša odagnaj nemir. Samo se Tebe bojimo, Tebi robujemo, na Tebe se oslanjamo i od Tebe svaku pomoć tražimo. Ti si naš Gospodar i Zaštitnik, pa divnog li Gospodar i Pomagača.

                            iz knjige :Ne tuguj, autor :Aid el‐Karni

                            pasa
                            Participant
                              Post count: 295

                              [b]Aid el‐Karni
                              [/b]

                              O Allahu!
                              “Njemu se mole oni koji su na nebesima i na Zemlji; svakog časa On se zanima nečim.” (Er‐Rahman, 29)
                              Kada se mora uznemire, valovi nasrnu, oluje nastupe, ljudi na lađi uzviknu: “O Allahu!”
                              Kada se vodič deva u pustinji izgubi, kad putnici skrenu sa staze i karavana zaluta, svi oni dozivaju: “O Allahu!”
                              Kada se desi nesreća, nastupi očaj, jad zavlada, čovjek sav slomljen zavapi: “O Allahu!”
                              Kada se kapije pred prosjacima zatvore i tama prekrije njihova lica, oni poviču: “O Allahu!”
                              Kad nestane staza i puteva, kad zgasnu nade, ljudi dozivaju:
                              “O Allahu!”
                              Kada ti zemlja postane tijesna, i duša se sva skupi, zajecaj: “O Allahu!”
                              “Sjetih Te se kad nedaća crna ko noć me sažgala, Kad prašnjavi čador prekrio je lice vremena. Tvoje ime izgovorih, duša mi zajeca, I svaka je briga najednom nestala.”
                              Do Allaha dopire lijepa riječ, iskrena dova, istinski uzdah, nevina suza i bolna patnja. Njemu zorom u dovi pružamo dlanove, ruke širimo šta god nam je potrebno, Njega oči pogledaju kad udes nas pregazi i Njemu molitve šaljemo kad nesreće nastupe. Njegovo ime zazivamo, njime dove i pjesme počinjemo. Sjećanje na Njega srca nam smiruje, duše uspoko‐java, unosi mir u osjećanja, razboritost povećava i u nama čvrsto uvjerenje, jekin, postojanim čini, Allah je blag prema robovima Svojim.
                              Allah, ime najljepše, sazdano od slova krasotnih, najiskrenija i najvrednija riječ: “Znaš li da ime Njegovo ima iko!” (Merjem, 65)
                              Allah, najveće bogatstvo, vječnost, pomoć i snaga, uzvi‐šenost, moć i mudrost:
                              “Ko će imati vlast
                              toga dana?” ‐ “Allah, Jedini i Svemoćni!” (El‐Mu’min, 16)
                              Allah! To ime označava blagost i brigu, pomoć i potporu, ljubav i dobrotu:”Od Allaha je svaka blagodat koju uživate.” (An‐Nahl, 53)
                              “Koliko god svetih riječi o Tvome veličanstvu da skladamo, Da si uzvišeniji, uvijek saznamo. I sva značenja, Gospodaru, s Tobom postaju more beskrajno.”
                              Gospodaru naš, našu bol zamjeni utjehom, tugu radošću, a strah sigurnošću. Gospodaru naš, neka jekin zgasne požudu srca, neka rijeka imana utrne žar duše. Bože, umornim očima podari siguran san, nemirnim dušama spokoj i obraduj ih skorom pobjedom. Bože, neka Tvoj nur prosvijetli izgubljene oči, neka zalutali nađu Tvoj put, a izgubljeni Tvoju uputu.
                              Gospodaru naš, neka istinska zora Tvoje svjetlosti odagna šejtanska šaputanja, neka Istina prevlada zlo u nama i neka Tvoja vojska odbrane skrši sve spletke šejtanske. Bože, sačuvaj nas od tuge i brige, a iz naših duša odagnaj nemir. Samo se Tebe bojimo, Tebi robujemo, na Tebe se oslanjamo i od Tebe svaku pomoć tražimo. Ti si naš Gospodar i Zaštitnik, pa divnog li Gospodar i Pomagača.

                              iz knjige :Ne tuguj, autor :Aid el‐Karni

                              Dervis
                              Participant
                                Post count: 104

                                El-Džahiz u svojoj knjizi “El-Bejan vet-Tebjin” prenosi da je Eban ibn Tegallub prošao pored neke žene koja je savjetovala svoga sina pri njegovom polasku na put: “Čuvaj se prenošenja tuđih riječi, jer one siju zlobu u duši.
                                Ne dozvoli drugima da prema tebi usmjere svoje ‘strijele’, jer svaka gađana meta ne prođe neoštećena. Uvijek uzmi sebe kao primjer, ono što ti je drago da drugi čine prema tebi i ti možeš činiti drugima, a što ti je mrsko – ostavi i kloni se toga. Ko bude opčinjen ljubavlju prema zlu koje nosi, on je kao vjetar koji donosi nevrijeme.

                                Ako nekoga savjetuješ, savjetuj plemenitog, jer samo će plemeniti prihvatiti tvoj savjet. Čuvaj se pokvarenjaka, jer su oni okorjeli kao stijene koje ne pucaju. I čuvaj se izdaje, jer je to najpokvareniji postupak koji čovjek može uraditi. Ispunjavaj preuzete obaveze, jer je u tome napredak. Imetak obilno udjeljuj, ali vjeru ni za što ne daj. Kome je data darežljivost i blagost, pronašao je sigurno utočište i ogrnuo se najljepšom odjećom.”

                                Izvor: “Riznica mudrosti muslimanskih velikana”

                                Sva zahvala pripada samo ALLAHU dž.š.

                                Mahsuz Selam!!!
                                Derviš

                                Dervis
                                Participant
                                  Post count: 104

                                  El-Džahiz u svojoj knjizi “El-Bejan vet-Tebjin” prenosi da je Eban ibn Tegallub prošao pored neke žene koja je savjetovala svoga sina pri njegovom polasku na put: “Čuvaj se prenošenja tuđih riječi, jer one siju zlobu u duši.
                                  Ne dozvoli drugima da prema tebi usmjere svoje ‘strijele’, jer svaka gađana meta ne prođe neoštećena. Uvijek uzmi sebe kao primjer, ono što ti je drago da drugi čine prema tebi i ti možeš činiti drugima, a što ti je mrsko – ostavi i kloni se toga. Ko bude opčinjen ljubavlju prema zlu koje nosi, on je kao vjetar koji donosi nevrijeme.

                                  Ako nekoga savjetuješ, savjetuj plemenitog, jer samo će plemeniti prihvatiti tvoj savjet. Čuvaj se pokvarenjaka, jer su oni okorjeli kao stijene koje ne pucaju. I čuvaj se izdaje, jer je to najpokvareniji postupak koji čovjek može uraditi. Ispunjavaj preuzete obaveze, jer je u tome napredak. Imetak obilno udjeljuj, ali vjeru ni za što ne daj. Kome je data darežljivost i blagost, pronašao je sigurno utočište i ogrnuo se najljepšom odjećom.”

                                  Izvor: “Riznica mudrosti muslimanskih velikana”

                                  Sva zahvala pripada samo ALLAHU dž.š.

                                  Mahsuz Selam!!!
                                  Derviš

                                Viewing 15 posts - 46 through 60 (of 86 total)
                                • You must be logged in to reply to this topic.