[Teva]

in reply to: Bascanstvo (povrtlarstvo) #983

Samo ti vjeruj Purak sta ko kaze.
Ti zaboravljas da je Behar i prije u Rogatici vidio moj jagodnjak ko na dlanu, od svoje kuce pa ti nije kazo.
To on tebe munta da njemu vise ostane.
Ipak cu ja tebi mapu poslati samo polahko.:)

A da si posluso Weba pa da si kopiro to sto si bio napiso, prije nego sto si poslo, ne bi ti propalo…..;)

[Teva]

in reply to: Odmor u Bosni-juli ‘ 07 #967

Petak 13 juli ’07 – Neretva iznad Konjica

Vec ujutro je bilo potoplo sto je znacilo da ce dan biti pravi ljetni.
Izbudili smo sijeldjije, potrpali se u auta i krenuli put Neretve.
Svratili smo na pijacu i u mesaru u Konjicu, po voce i teletinu.
Mada je rostilj u gepeku po nepisanom pravilu na Neretvi uvijek pravimo raznjice.
Zbog vrucine smo ovaj put izabrali mjesto na lijevoj obali u hladovini.
Ko hoce na sunce par metara dalje je osuncana plaza.
Pored vode prijatno a Neretva hladna, pa smo ubacili gajbu i sokove da se hlade.
Djeca su odmah pohrlila sa rekvizitima da se kupaju.
Petak je trinesti pa ih danas drzim vise na oku nego obicno.
U neko doba dere se Belmo da je vidio zmiju.
Vodenjaca i ubili smo je.
Belmo je jedan od sinova mog badje a ima ih jos dvojicu.
Sa nama su jos badzin Alis, nasa Sumeja i sin od badzinog brata.
Najstariji badzin Mume i nas Rusmir nisu posli sa nama…..

Povise nas drustvo mladje raje.
Gledam ih i sjecam se nekadasnjih vremena kad smo se mi bezbrizno kupali “za rijekom”.
Imaju i oni gajbu pive u vodi.
Ali kako dan ide ponestalo im pive i dogovaraju se da dvojica idu u prodavnice.
Najbliza prodavnica je oko 2 kilometra nizvodno.
Prolazeci vise nas vidim nose 10 praznih flasa u gajbi.
Zovnem ih i pitam hoce li da mijenjamo:
Oni nama 10 praznih a mi njima 10 punih.
Stali pa me gledaju, nije im jasno.
Ja se smijem i vicem da se ne zezam, da mislim ozbiljno i zovem ih da ponesu gajbu.
I tako “zamijenimo pune za prazne”, oni se zahvaljuju, a ja velim da sam i ja tako nekad birvaktile tefericijo sa svojom rajom pored Rakitnice u Rogatici.

…..a mi se razbaskarili.
Svako malo prolaze rafting camci, a na svakom desetak raje obucene u spasilacke veste.
Kako je to ove godine sve lijepo organizovano.
Poneki camac stane gore pored mosta i oni hrabriji skacu sa njega.
Cijena po osobi 60 maraka.
Djeca me okupirala da im obecam da ce mo sutra ici na Boracko jezero.
Malo se zezam sa njima i na kraju im obecam.
Sunce je vec bilo zaslo kad smo se poceli pakovati.
Kuci smo jos dugo sjedili za stolom u basci uzivajuci u toploj ljetnoj noci…..

[Teva]

in reply to: Odmor u Bosni-juli ‘ 07 #966

Srijeda 11 juli ’07 – Brdjani kod Konjica

Danas ce biti svjeze i oblacno, hladnije nego juce.
Odlucujemo da odemo kod mog badze i svastike dole kod Konjica.
Kod Hercegovaca, kako ih uvijek zezam.
U stvari i jeste tako jer cim predjes Ivan sedlo pika se Hercegovina.
Obradovali su nam se ko ista.
Volim u Bosni to sto u svako doba mozes otici kome hoces, bez najave.
A u Holandiji se i ove nase Bosnje “poholandezile” pa ako hoces i onome sto zivi u ulici do tvoje na kafu, moras prvo nazvati telefonom da pogleda u “agendu” da nije sta planiro.
Iako je bilo oblacno cijeli dan smo mogli provesti vani.
Uvece je padala kisa i u neko doba smo i zaspali onako povaljani po seciji.
Probudili su me ujutro sa kahvom i za mene cajem.

Cetvrtak 12 juli ’07 – razanj u Brdjanima

Osvano je jos jedan vec dogovoreni dan.
Danas ce biti promjenjivo oblacno i nesto toplije.
Obaveza nama muskima je da skoknemo do Konjica i kupimo janjca za razanj i da se podmirimo.
Naravno krenuli smo sva trojica:
Ja, moj badzo Kemo i njegov burazer Munir.
Malo smo obisli po mesarama i uz zezanciju odabrali janjca.
Dobri poznavaoci a opet se zeznuli, bio malo podebeo.
Bolji bio onaj nekidan sto ga je kupio tetic Mahir.
Popodne dok smo ga pekli zezali smo se da moramo na popravni, biva opet ici kupovati drugi.
Podmirili smo se onako kako su nam gospodje naredile i krenuli nazad.
Dan smo proveli onako kako to i prilici takvim prilikama.

S obzirom da smo nasim dolaskom poremetili planove morali smo se i oduziti.
Taj dan je Kemo trebo da radi na dzamiji sa ostalim komsijama.
Do sada su imali u selu mejtef i odlucili da zajednickim snagama izgrade dzamiju.
Samo materijal treba kupovati a majstori su tu u selu, svako zna nesta raditi.
Jedino za munaru treba “pravi” majstor.
Za svaku pohvalu da selo od mozda 30-ak domacinstava samo sebi gradi dzamiju.
Dzamija pokrivena, malta se iznutra a tu je i “Hadzija” odnekud iz Zapadne Bosne, od Cazina haman, koji treba da zida munaru.
Nemoze bas svako munaru zidati i u Bosni ima samo nekoliko ljudi koji su tom poslu vjesti.
Danas armira temelje sa jos dvojicom svojih pomagaca.
Mi smo dosli sa ponudama, sa tanjirima punim svjezeg pecenja i sa sokovima ohladjenim u studenoj vodi.
I dok oni jedu zezamo se.
Hadzija neki veseljak covjek i kad rekoh da sam Rogaticanin on veli da je zido i munare po Rogatickim mjestima.
Kaze da je bas ovih dana zauzet i munarom u Zivaljevicima.
Dnevno radi po metar munare sa svojim pomagacima i dok se susi onda skokne do drugih mjesta i sve tako ukrug.

Vratili smo se nasem sijelu i nastavili teferic.
U neko doba popodne sam zaspo na livadi, i to me kostalo prehlade stomaka.
Djeca su tu noc imali svoju festu.
Nalozili vatru, razastrli sofru, prostrli cebadi i vrece za spavanje i tefericili cijelu noc.
Ujutro smo ih nasli kako spavaju zasuskani u vrece.
Neka ih jos par sati pa ce mo ih izbuditi jer danas idemo na Neretvu……

[Teva]

in reply to: Odmor u Bosni-juli ‘ 07 #965

Ponedjeljak 9 juli ’07 – ljeskarenje

Bice suncano i vruce.
Za danas nismo planirali puno.
Skoknuti malo do Kiseljaka, u povratku svratiti kod Shkafe na Mostarsko raskrsce da se podmirimo i nazad kuci na ljeskarenje.
Tako i bi.
Citav dan smo proveli sa komsijama u hladovini dole ispod babine kuce.
Debela hladovina ispod vocki sa pogledom na Igmansku cestu.
Tako provedosmo vazdan uz raznorazna cascavanja i besjede.
Svako malo skokne neko kuci i donese nesto za pojesti jal popiti.
Kad je bilo sunce na zalasku popeli smo se gore do kuce i tu docekali vece
A i lijepe li su ove bosanske ljetne veceri…..

Utorak 10 juli ’07 – sijelo u Sarajevu

Vrijeme se promijenilo i bice oblacno i pomalo prohladno.
Veceras ce mo na zajednicku veceru sa rajom sa Rogaticke stranice.
Odlucili smo da i dan provedemo u Sarajevu.
Uobicajena uvertira krug oko vijecnice, pogled cestom prema Rogatici, parkiranje i rucak kod Hodzica.
Do poslijepodne smo lutali ulicama starog grada i sreli dosta poznanika i izmedju ostalih naseg Seleta i Bibija.
Ispricali smo se malo i razisli.
I sad mi zao sto ne svratismo negdje na kahvu da jos koju prelomimo.
Onda smo posli za Hadzice da se spremimo za veceru.
Usput smo svratili kod majstora da vidimo za ograde, balkonsku i za vanjsko stepeniste.
Iduci kuci opet vicem Esmi da je mozda ipak bolje da prvo uradimo fasadu na kuci pa tek onda ograde.
Poslije razgovora koji se nastavio i kod kuce, donosimo odluku.
Samo veliki problem gdje naci pravog majstora koji zna dobro uraditi i izolaciju od stiropola.
Narednih dana ce mo zagledati fasade na novim kucama i u par navrata svratiti i pitati ko im je radio.
Najveci problem sto jos necemo naici na nesto sto ce nas stvarno oduseviti…..

Svratili smo kod Irfe na Otoku jer smo se dogovorili da ce mo skupa sa nasim hanumama na zajednicku veceru sa rajom.
Ostavili smo auto kod zgrade, usli nakratko kod njih i onda taxijem krenuli na carsiju.
Vece smo proveli ugodno, zabavljajuci se i asocirajuci uspomene.
Posebna dragost veceri je ta sto smo se sreli sa rajom od kojih poneke nisam vidio mozda i dvadesetak godina.
Slike govore sve o tome kako smo se lijepo proveli tu vece.
Pri polasku kuci je padala strasna kisa.
Ko da je i nebo plakalo sto se stara raja, poslije ugodno provedene veceri, ponovo rastaje……

[Teva]

in reply to: Odmor u Bosni-juli ‘ 07 #964

Nedjelja 8 juli ’07 – famelijarni teferic

Osvano je i ovaj dugo ocekivani dan da se i ideja od prije neki mjesec provede u djelo.
Jutro suncano sto znaci da ce biti pravo vruc dan.
Valja se opet fatati hladovine.
Dogovorio sam se naime sa Irfom da okupimo fameliju i izadjemo negdje u prirodu i okrenemo janjca.
Ponovo sam postedjen odgovornosti i sav poso pada na Irfu i naseg tetica Mahira iz Vogosce.
Moje je samo da potrpam porodicu i da se nadjem sa Irfom na odredjenom mjestu.
Svratili smo na Alipasino po Dadu, Sandija i Sumeju i poslije kojeg kilometra dosli na dogovoreno mjesto.
Irfo je vec bio stigo i jos moramo sacekati Mahira.
Izasli smo iz auta, poselamili se i poceli pricati.
Tek poslije nekoliko minuta sam primijetio da tetak Ahmo sjedi u autu.
Odmah sam skocio, zagrlio ga i poljubio.
S obzirom da ce se tek poslije ici po tetke, Adilu, Fadilu, Pasu i Djemku mislio sam da ni on nije sad poso.
Medjutim Irfo je imo zadatak i za njega.
Priprema, potpala vatre i poturanje zhari gdje treba.

Tek tad sam sazno da idemo gore iznad Ahatovica na imanje Irfinih bratica i sestrica.
Tu njih dvojica prave vikendicu.
Stigavsi gore primijetim da su radovi u toku, tako i nema neke hladovine, pa me to brine.
Medjutim tu su suncobrani, a neznam da Irfo ima i keca u rukavu.
Pripreme teku uveliko, tetak se zabavio sa omladinom oko raznja, a mi po strani uzivamo na svoj nacin.
Tako nam protice par sati i vrijeme da se ide po tetke.
Tad saznajem da ce se tefericiti na drugom mjestu koje je udaljeno par stotina metara odatle na drugu stranu.
Na imanju Irfe i njegovog badze.

Kad smo stigli tamo odusevio sam se kako je lijepo.
Imanje okruzeno sumarkom sa tri strane, a unutra livada i basca pod vocnjakom.
Debela hladovina, uzivanje maximalno.
Ne mogu da se odvojim od tetki i svako malo se prebacujem od jedne do druge, grleci ih.
Svak uziva na svoj nacin.
Omladina se okupila za dugackim stolom, galame i smiju se.
Nekog su digli na trehu.
Mala djeca trckaraju oko nas trojice tetica, a mi se zabavili sjecenjem pecenja.
Mahir najmladji od nas ali vodi glavnu rijec uz neizbjeznu asistenciju njegove Dine.
Ja je naravno, ko i uvijek, zezam i vicem da ide sa ostalim zenama ali me ona ne benda.
A nas dvoje smo ti uvijek na ratnoj nozi, naravno ne zaozbiljno.
Ko nezna pomislio bi da se stvarno svadjamo.
Ko Sarajka moj brate.

Kad je sofra svima bila postavljena onda smo i nas trojica sjeli za sto, onaj na rasklapanje poljski, i prihvatili se posla.
A uvijek imamo nas trojica o cemu.
I tako cijeli dan, haj, haj, uzivaj.
U kasno popodne smo se poceli razilaziti uz dogovore da ce ovaj teferic preci u tradiciju.
I hoce ako Bog da.

[Teva]

in reply to: Odmor u Bosni-juli ‘ 07 #963

Subota 7 juli ’07 – Sarajevo izlet

Osvanulo je predivno suncano jutro.
Danas ce biti jako vruce ali nema veze drzacemo se hladovine.
Kao sto je vec dogovoreno idemo kod Semse i Jace na kucu, gore u vrh Buca potoka.
Lijep osjecaj kad znam da se ni za sta netrebam brinuti.
Cak ako bude potrebno Esma ce i voziti u povratku.
Ide i Rusko sa nama, a bice i dvoje njihove djece, Dado i mali Sandi tako da ce svako imati drustvo.
Dado je nesto stariji od Ruska a Sandi od Sumeje.
Stigli smo gore oko deset, i Redzepagici nas docekase sa kahvom.
S obzirom da nepijem kahvu ja popih “caj”.
Rusko i Dado uzese slauf da prskaju Sumeju i Sandija.
Ja se nasalih da cu im dati dvajes maraka ako operu obadva auta, a oni se odmah prihvatise posla.
Dan cist pa uzivamo i u pogledu na Sarajevo ispod nas.
Cesto pravimo izlete sa nasim domacinima, pa smo bili skupa izmedju ostalog na Baricama, Jablanickom, Borackom…. a i na moru.

Jedna od rijetkih festi kada ja nisam zaduzen za nabavku i rostilj.
Sema i Jaca su svratili u kupovinu kada su krenuli iz stana iz B faze.
Sema veliki majstor rostilja i jedan od rijetkih kom skidam kapu.
Ima vise strpljenja od mene kada je priprema u toku, i uvijek mi trubi da je najvaznije meso na rostilju okretati sto cesce da zadrzi socnost.
Zna sta ja volim pa je tu i neizbijezna pastrmka izmedju ostalog.
Taj dan se dvaput palio rostilj, a i mi smo se morali popodne prebaciti iza kuce kad je nestalo hladovine.
Sta reci dalje nego da smo se “proveli” taj dan.
Kasno popodne smo se pozdravili i krenuli kuci u Hadzice.
A Sumeja i Sandi ne mogu da se razdvoje, i hoce da i Sumeja spava kod njih na Alipasinom.
Stacemo odmor je, svako ima pravo da mu bude lijepo, i mi se slozismo.
A ja cu ujutro doci po nju, Sandija i Dadu da idemo na famelijarni teferic.

[Teva]

in reply to: Odmor u Bosni-juli ‘ 07 #962

Petak 6 juli ’07 Lukomir

Maglovito jutro, znaci da ce i danas biti suncano.
Metereolozi predvidjaju za Sarajevo 27 stepeni.
Na Bjelasnici koji stepen manje ali nema veze bice dovoljno toplo.
Na kahvi saznajemo od Mute i punca Mumina da oni odustaju od dogovora.
Prvi ima nekakvih obaveza, a drugi hoce na dzumu u Hadzice.
Ja i Zenga se zezamo govoreci da i na Bjelasnici ima nekoliko dzamija i da ce mo u svakom slucaju stici na vrijeme, i da izabere u koju ce mo.
Ne uspijeva nam ali nije nam ni mrsko.
Zenga voli popit pivu pa stavljamo i poljski frizidercic u gepek.
Svratimo u Hadzice kupimo 2 po dva litra, kilu bureka i kilu sirnice.
Kiselo mlijeko nam i ne treba.

Vozili smo asfaltom do poslednjeg sela prema Lukomiru.
Nesta asfalta i sad ima jos 13 kilometara makadama.
Taj dio nas i interesuje kao i sam Lukomir i kanjon Rakitnice ispod njega.
Zenga i jes rodjen u Umoljanima pa ce mi pricati razne legende i dozivljaje iz svog djetinjstva a i ovog zadnjeg rata.
Padom Hadzica su i izbjegli bili na Bjelasnicu.
Ja ga zezam da nisu izbjegli nego se samo vratili na svoje.
I tako smo ti mi tih 13 kilometara makadama putovali pola dana.
Gdje god vidimo lijepo mjesto mi stanemo, izvadimo frizidercic i razastremo sofru.
Samo nismo vodili racuna pa su nam mravi napali pitu, pa smo je morali ostaviti da zvjerke pojedu.
Ali nema veze, jescemo gore u selu.
Milo meni slusati Zengine besjede, a i on vidim ja, voli da se sjeca proslih vremena.
A priroda cista, vazduh mirise ostrinom.
Tisina i samo ponegdje cujes koju pticu i vidis ponekog cobana sa stadom.
Ni ovaca nema puno, veli Zenga, kolko je nekad bilo.
Bijelila se Bjelasnica i ljeti i zimi.
Ljeti ovcama a zimi neprohodnim snijegovima.
Valjda po tome i dobi ime, zakljucujem ja.
Na nekoliko mijesta izvori ciste planinske vode, pa ne propustamo niti jedan.
Prolazimo polahko Dugo polje, a i jes mu neko pravo ime dao.
Okolo gola brda a ono se pruzilo.

Zaustavljamo se pored hair cesme koju su podigli otac hadzi Emin Maslesa i majka hadzi Emina sinovima: Nedzadu, Elminu, Edinu i Mirzi Maslesi i Tresnjo Adisu koji su poginuli u auto udesu dole negdje od Hadzica prema Konjicu.
Boze mili goleme tragedije, tuge i zalosti.

U neko doba popodne ukazuje nam se Lukomir, selo na najvecoj nadmorskoj visini u Bosni nam.
Isto ko da si se vratio sto godina unazad.
Kuce kamene pokrivene shindrom i limovima.
Sokaci kaldrmljeni kamenom.
Iznenadjuju me silni plastovi sijena u polju prije sela i krompirista sa jedro zelenom ciminom.
Primjecujem to i Zenga mi veli da povrce uspijeva dobro.
Nailazimo pored seljana koji rade u poljima i njivama.
Kako naidjemo tako podignu pogled pogledaju nas, poselame rukom, i nastave dalje.
Dosta ih je neobicno obuceno, u starinsku planinsku nosnu.
Prolazimo kroz selo i zaustavljamo se na kraju pred domom.
I da hoces dalje nemere, jer je selo nadneseno nad sami kanjon Rakitnice, dubine nekoliko stotina metara.
Dole u kanjonu imas nesto kao poljane.
Nekad se i to kosilo, veli Zenga.
Najvise me iznenadio natpis na jednom vanjskom klozetu blizu doma, gdje je stajalo da je to “javni wc”.
Naravno da gore u Bosanskim vrletima nema kanalizacije.
Dom ima nekoliko soba i moze se spavati za koju marku, a mozes kod “domarke” naruciti pitu, varivo, kahvu, mlacenicu i sta hoces.
Dok se ti nauzivas prirodnim ljepotama i prelijepim pogledima na nedirnutu prirodu, gore nad kanjonom i iznad sela, rucak bude gotov.
Najveca mi je cast bila sto sam se sliko sa “domarkom”, koja je obucena u staru narodnu nosnju.

I Zenga prica:
Mjestani Lukomira vode porijeklo odnekud iz zapadne Hercegovine.
Vrag ce ga znati kakva ih je nevolja natjerala, ali kada su birvaktile dosli nisu se bili naselili na mjesto gdje je sada selo, nego su pravili kuce u samom kanjona.
Od neke sile su se krili, to je sigurno.
Kaze da u zimskom periodu kad bi se neko zaprti tovarom sijena, znalo je tako puhnuti da bi ga odnijelo skupa sa tovarom dole u kanjon u neizbijeznu smrt.
Vremenom su poceli izlaziti gore na kanjon i praviti kuce, tako da se selo oformilo.

Dan se blizio kraju uz moju konstantaciju da cu iduci put ovdje doci sa porodicom na par dana i obici vise sela, krenuli smo polahko nazad u Hadzice.
Naravno i u povratku smo odmarali
tako da nas je noc ufatila negdje na Igmanu……..

[Teva]

in reply to: Odmor u Bosni-juli ‘ 07 #961

Cetvrtak 5 juli ’07 – Sarajevo i Kiseljak

I jutros sam dobro poranio, prije sedam.
Nisam nikad ni bio neka spavalcina, ali kad sam u Bosni osjecam se svjez, odmoran i uvijek spreman za tutnjaze.
Poslije sinosnje silne kise jutro je svjeze.
Mada je oblacno vidi se da ce sunce progrijati.
Otiso sam na mezarje i ponio trnokop.
Zemlja vlazna pa sam svaki korijen mogo lahko izvaditi.
Malo sam otrijebio i ostale mezareve nasih Rogaticana koji su skupa stradali i ukopani sa mojim bratom.
Malo me boli kad pogledam mezareve Macija i brata mu Ferida koji su bez nisana.
Znam da smo na nasoj Rogatickoj stranici pokrenuli da im se urade sehidski nisani, a ako ne uspije onda ce mo to mi uciniti, ako Bog da.
I to me malo utjesi.

Vratio sam se kuci i ostatak jutra proveo sa svojima
na meraji pred kucom.
Esma je odlucila da danas ostane kod kuce sa babom i majkom.
Ja i Rusko idemo u potragu za patikama.
Trazi neke specificne patike i obisli smo cijelo Sarajevo i nenadjosmo ih.
Platih i moju prvu kaznu ove godine u Bosni.
20 KM oduzimanje prvenstva prolaza, na Skenderiji.
Slazem se da sam pogrijesio i zato je kazna minimalna.
Haman negdje kod Katedrale srecemo naseg Mustafu i babu mu Aliju.
Malo smo promuhabetili i razisli se.
Vidjecemo se opet u utorak na zajednickoj veceri ako Bog da.
Ja i Rusko picimo dalje za Kiseljak.
Ostalo mi jos ono od poslije rata da se “kod njih” moze sve naci.
Na Ruskovo veliko zadovoljstvo i moje olaksanje, bijase tako i nadjosmo patike u onoj velikoj prodavnici na samom raskrscu blizu cesme gdje narod toci kiseljak u kanistere i flase.
Vec je kasno popodne i vratimo se kuci.

U sedam navece, kako sam obeco, stojim pred stanom Gracanicinih roditelja u Hadzicima i pozvonim.
U rukama dvije kese: kafa, secer, sirup, keks, cigare, rahatluk….
Nasi starinski obicaji. Obadvoje mi otvaraju.
Drago njima, drago meni sto se vidimo nakon tolikog vremena.
Jos jednom se potvrdjuje ona da ti se roditelji komsija i jarana obraduju ko rodjenom sinu.
Selamim se sa njima ko sa svojim babom i majkom.
Ulazim selamim se i sa Muazom (Gracanicinim mladjim bratom) i sjedam na kauc uz tutkanje jastucica da se namjestim sto udobnije.
Boze mili kako nas paze ove nase majke.
Pitaju me sto sam sam, gdje mi je hanuma ?
Kazem da ce doci sa mnom sledeci put.
Domalo skontam da sam opet napravio gresku,
nisam doso praznog stomaka,
De kafu, de baklavu, de hurmasicu, de himber, de sok iz tetrapaka,
de jabuku, narandzu….. i jos svako malo:
“Jesil bolan gladan, hoces li sta jesti, eno ima punjenih paprika, pite……”.
A Sabrija ponekad upadne:
“De bona pusti nas da pricamo….”
Taburimo nas dvojica tako prvo rat i ono vrijeme pred sami rat.
Jos nikad u nekoliko sati vremena nisam sazno toliko stvari, o ratu u Rogatici i Bosni, za koje nisam bio ni cuo.
Zahvaljujuci Gracanici, ako Bog da, bice prilike da se cita o tome.
Kasnije ce mo pricati i o dogadjajima i dozivljajima od ranije.
Muaz uglavnom suti i slusa jer nema kad doci od nas dvojice do rijeci….

Boze mili kako uvijek, kad ti je lijepo, vrijeme leti ko ludo.
Dok sam se okreno pola dvanes.
Cetiri i po sata proletise dok rece sta bi.
Jedva me pustise da idem ali sam moro obecati da cu opet doci.
I hocu ako Bog da…….
Napolju ponovo nevrijeme, a sutra u Lukomir na Bjelasnicu…..

[Teva]

in reply to: Odmor u Bosni-juli ‘ 07 #960

Utorak 3. juli ’07 – Sarajevo i Brdzani (Konjic)

Danas ce biti oblacno bez kise, temperatura 30 stepeni.
Sjedimo pred kucom kad dodje Kicho, sin od Mutine sestre.
Pita za Rusmira, da idu igrati turnir u malom fudbalu u dvorani,
kako su se i dogovorili.
Kad mu rekoh da je Rusko u Ahatovicima skroz se rastuzi.
Bijase mi ga zao i odlucim otici po Ruska.
Dok sam otiso i malo se zadrzo sa njima u dvorani bijase vec pola dvanes.

Odatle odem kuci po Esmu, Sumeju i punicu jer smo se dogovorili da budemo u dvanes sati kod strine Zejne u bolnici na Kosevu.
Stigli smo na vrijeme i proveli jedan sat sa njom na klupi pred bolnicom.
Naiso je i doktor Beno pa sam i sa njim prelomio dvijetri.
Nisam ga htio zadrzavati jer je ipak na poslu.
Odatle pravac Brdjani, selo s lijeve strane prije Konjica,
kod badze i svastike.
Sestre se fino izljubise a badze muski pozdravise.
Provedosmo citavo popodne kod njih.
Navratise i badze Keme brat Munir, amidzic im i komsija Zijo.
Tog im amidzica rodila nasa Rogaticka, tacnije Ramovicka iz Seljana.
Ona je poodavno umrla, a ni on nije dugo bio u Seljanima i Rogatici, tako da o tome nismo mogli puno pricati.
Zijo kamiondzija privatnik, veliki saljivdjija,
pa se ismijasmo sto nismo odavno.
Dogovorismo se sa Munirom da okrenemo razanj.
Nismo odredili tacan datum, nego kad mi dodjemo ponovo za koji dan.
Danas smo dosli samo naobdan da se vidimo.
A kako su vrucine eto nas brzo, da provedemo koji dan na Neretvi i na Borackom jezeru.
Kad smo se vratili kuci u Hadzice iskupila se ekipa,
i sijelilo se zadugo pred kucom.

Srijeda 04. juli ’07 – Vitez i Alipasino (Sarajevo)

Jutros sam dobro poranio.
Vrijeme ce biti promjenjivo oblacno sa 33 stepena.
Dok jos svi spavaju otiso sam na mezarje u Vlakovo, bratu i majki.
Unutar mihraba na na mezarima ima korova, i s obzirom da nisam ponio trnokop malo sam pocupo, a drugo jutro cu doci da povadim korijenje.
Tom prilikom sam sliko i mezareve ostalih nasih sugradjana koji su stradali skupa sa mojim bratom, pa cu postaviti i te slike skupa sa ostalim, kad privedem pisanja sa ovog odmora kraju.

Vratio sam se kuci, potrpo ekipu u auto i krenuli smo za Fis Vitez.
Esma misli da ce tamo naci lijepih stvari za kucu.
Medjutim razocarala se jer je uglavnom nekvalitetna roba, kakve ima svuda po pijacama i kod Kineza.
Brze otud nego odvud.
Svratimo kuci da ostavimo punca jer on nece dalje sa nama,
a mi pravac Alipasino, B-faza kod Semse i Jadranke.
Esmine komsije is rata, a sada nasi veliki prijatelji.
Sema taksista i jako snalazljiv covjek.
Imaju stan u B-fazi i prave kucu na samom vrhu Buca potoka.
Kuca pokrivena ali jos nije zavrsena.
Uglavnom prizemlje je nesto opremljeno pa se moze boraviti.
Uvijek nam se jako obraduju.
Zabavljamo se lijepo i vrijeme brzo leti.
Izmedju ostalog pricamo o ponovnom zajednickom odlasku na more.
Neodlucni smo jos da li da uopste idemo, zbog vrucina, a i lijepo nam brate u Bosni, ko kod svoje kuce.
Dogovorismo se za subotu kod njih na kucu, mada je ja zovem vikendica.
Lijepo gore ko ista, a Sarajevo imas ko na dlanu.
U jedanes navece krecemo za Hadzice kuci.
Strahovito nevrijeme i brisaci jedva uspijevaju obrisati silnu kisu.
Vozim skroz polahko i sa Allahovom pomoci stizemo bezbijedno kuci.

[Teva]

in reply to: Odmor u Bosni-juli ‘ 07 #959

Ponedjeljak 02 juli ’07 – Sarajevo

Svanulo je lijepo jutro.
Vec se osjeti da ce danas biti puno vruce.
Metereolozi kazu da ce u Sarajevu biti 34 stepena
Poslije jucasnjeg przenja na koridi danas bih najradije da dan provedemo negdje u hladovini pored vode, ali moj prijedlog se odbija jednoglasno od strane mojih sefica.
Sumeja hoce na Bascarsiju na cevape i svojim golubovima, pozelila i jedne i druge.
Esma hoce u potragu za lusterima za kucu.
Kaze da je doslo vrijeme i da ne moze vise da gleda plafonjerke koje smo donijeli jos ’02 iz Holandije.
Rusmir je jos juce zbriso za Ahatovice, drugom dzedi, amidzi i strinoj.
Dzenis nije sa nama jer je otiso da odmor sa svojom mamom pa ako dodju u Bosnu prikljucice nam se.
Hele i ja dizem ruku i jednoglasno se usvaja odlazak u Sarajevo.
Predlazem da prvo svratimo kod Irfe na Otoku da se definitivno dogovorimo za famelijarni teferic negdje u okolici Sarajeva.

Poslije jutarnjeg rituala pijenja kahve i caja spremni smo za polazak.
Put od Hadzica do Mostarskog sam vidio juce ali opet vise gledam okolo nego u cestu pa me Esma opominje.
Od Mostarskog dalje se formira kolona jer se uveliko radi na nastavku auto puta od Blazuja do Mostarskog, a na Mostarskom ce se odmah poceti graditi kruzni tok.
Kad to bude zavrseno nece vise biti vecih cekanja pri ulasku i izlasku iz grada.
Sa zadovoljstvom gledam vrijedne neimare kako rade.
Prolazimo pored Ilidze pa prema Stupu.
Srce mi voliko i uzbudjen sam.
Taj osjecaj me prati kud god idem po Bosni.
Gledam narod koji hoda na sve strane.
To je nesto sto mi nedostaje na zapadu.
U Holandiji svi kao da bjeze jedni od drugih.
Godinama zivis u jednoj ulici a vecini komsija neznas ni ime.
Mi smo imali srece pa smo izgradili lijepe odnose sa nasim prvim komsijama, pa se i kahva popije ponekad.
Doduse dvajes puta kod nas dok jednom kod njih.
Stariji bracni par, Holandezi, pa smo ih vodili prije tri godine i na odmor u Bosnu.
Da vide da mi ne dolazimo iz dzungle.
Uzivali su Bogami i samo vikali kako je sve lijepo.
Odmah poslije odmora kazu kako bi bilo lijepo jos jednom otici…..

Sve lijepo, svuda novi objekti i dok uzivam u ljepoti Avazove zgrade pogled mi ode na ono sto je trebalo biti staracki dom.
Zapitam se kako to da niko to ne adaptira.
Mora da je kakav spor oko vlasnistva, al hajde i to ce se jednom rijesiti.
Dok stojimo na semaforu cigance nam opra sofersajbu.
Dajem Sumeji marku da mu da.
To je njoj, uzbudljivo i crce od smijeha.
Cesta prema gradu nemoze biti bolja a i kako i ne bi kad je potpuno uradjena nanovo u poslednjih par godina.
Za ne povjerovati koliko se izgradilo za godinu i koliko je sve cistije i urednije.
Narod Bogami lijepo obucen.
Bolje nego na zapadu sto Esma i komentarise.
Zato nakupuje uvijek za sviju polijepu zalihu garderobe.

Tako u pricanju i razgledanju stizemo na Otoku
i parkiramo pred Irfinu zgradu.
Selamimo se na vratima stana i ulazimo.
Drago mi vidjeti moju fameliju.
Tetka mi Fadila sve vise lici na moju rahmetli mamu pa je jos vise privijam uz sebe uz taj moj komentar.
Isti osjecaj ko kad sam se sa mamom sreto, nekad, poslije odvojenosti.
Tetak Ahmo se Bogami dobro drzi koje su godine.
Kahva, serbe, poslastice….i vrijeme leti ko ludo.
Ja i Irfo se dogovorismo o svemu za famelijarni teferic koji ce biti u narednu nedjelju.
Irfo i nas tetic Mahir Husic iz Vogosce ce se pobrinuti da nista ne fali.
Moje je samo da dodjem sa Esmom i djecom na gotovo.
A tetak dobi zadatak da se pobrine oko pecenja bekana.
Djeca ce okretati a on ce dodavati zara gdje treba, onako malo pod butine malo pod plecke……

Vrijeme da idemo dalje prema Bascarsiji jer Sumeja ogladnila a nece nista da jede, cuva se za svojih cevapa.
Krug oko Vijecnice s autom uz moj, svaki put, komentar da se gore ide za Rogaticu i da sam tu uvijek ceko autobus.
Uzdah, parkiranje i pravac “Kod Hodzica” na terasu.
Dok se davimo ukusnom hranom uzivam gledajuci po narodu.
Jede se pa niko ne prica a ja lutam sjecanjima.
Pogledam dole prema “Rocku” i sjecam se vremena kako smo se nekad tu iskupljali pred koncerte, pa pite u “Bosni”, kahve u “Indexu”, Sloge Kaktusa, spavanja kod Drobija u sobici na Kovacima…….

Poslije rucka pravac Sebilj, golubovima.
Sumeja trazi prodavace kukuruza da kupi jednu casu, ali ih nema, zabranili im.
Bio je uvijek medju njima jedan nas sa Strmca pa bi kupi kod njega.
Dajem joj komad lepine i ona trga komadice i baca ih golubovima.
Kad se izcejfila prohodali smo jos do Vjecite, svrati na kolace i nazad prema autu.
Gledali smo na nekoliko mijesta lustere i Esma se razocarala.
Nista po njenom ukusu.
Odatle smo otisli u Robot dole u Rajlovcu.
Velika radnja ali ni tu nema nekog posebnog izbora.
Dan je poodmako i krenemo kuci za Hadzice.
Usput svratimo u samoposlugu “Sidzib” na Mostarskom da se podmirimo.

Kuci se malo osvjezimo i predjemo kod komsije Mute na kahvu.
Divni ljudi, odnekud od Doboja.
Mutin babo rahmetli tu napravio kucu jos davno prije rata.
Trbuhom za kruhom i nastanio se u Hadzicima.
I njihovu kucu su dusmani bili zapalili ali i Muta napravio jos vecu i ljepsu.
I Zenga je preso sa nama a strina Zejna nesta hasta pa je u bolnici na Kosevu.
Dogovorimo se da joj odemo sutra u posjetu, a poslije posjete cemo u
Brdzane kod Konjica, kod mog badze i svastike, onako na par sati da se vidimo.
Jednog badzu imam a kazu da devetorica badza pod jednu repusku stanu i opet im nije tijesno…..

[Teva]

in reply to: Odmor u Bosni-juli ‘ 07 #958

Nedjelja 01 juli ’07 – Rakovicka korida

Kao i obicno usto sam prvi.
Obuko sorc, otiso u wc i onda na balkon.
Protego se dobro, zazmirio i udahno duboko.
Tako osjetim najbolje okus i miris Bosanske have.
Onda nekoliko minuta uzivanja gledajuci u daljinu.
Pravo ispod mene su Hadjici udaljeni samo nekoliko stotina metara.
Vidim ih ko na dlanu.
Dalje idem pogledom prema Mostarskom raskrscu, u pravcu Sarajeva.
Zaustavim se pogledom na ponekoj kuci koje prosle godine nije bilo ili je bila tek zapoceta.
Bosna mi sve ljepsa i izgradjenija.

Sledeci dio mog rituala je silazak pred kucu,
postavljanje stola, stolica i cekanje da ostali ustanu.
Piju se kahva i caj (onaj od ljekovitog bilja sa Bjelasnice),
i dok ostali umacu keks, ja doruckujem.
Naravno na kahvu je preso i Zenga sa svojima,
a tu su i moji punac Mumin i punica Duda.

Tako nam prodje prije podne u muhabetu.
Puno vruce i taj dan ce u Sarajevu biti 32 stepena,
(neznam kolko je to onih Purkovih hata).

Oko podne polazimo na Rakovicku koridu:
Ja, moj punac, Esma i Sumeja.
Ostali nece zbog vrucine.
Nekoliko kilometara i eto nas.
Vozimo se makadamskim putem kroz livade.
Redari nam pokazase gdje da parkiramo.
Puno naroda iako borba bikova pocinje tek u 5 popodne.
Nisam Bogzna ljubitelj tih borbi, ali to ne umanjuje moje uzivanje,
jer sam tu zbog teferica.

Uzivamo u ljepoti snaznih bikova i to me vraca u sjecanje na nekadsnji sajam stoke u Rogatici, na hajvanskoj pijaci.
To mi pobudjuje sjecanja.
Kasnije odlazimo u zabavni dio gdje su lingispiri i ostale dzakonije uglavnom za djecu.
Sumeja je odusevljena i svuda je mozes vidjeti, po raznoraznim atrakcijama.
Cijeli teferic mirise na pecenje.
Po mojoj licnoj procjeni u istom momentu se vrti,
sigurno preko 150 janjaca.
Satori svuda i mi sa zavlacimo pod jedan da se osvezimo studenim sokovima.
Sumeja ispija brzo svoj sok i zove nas da se vratimo atrakcijama.
Kazem joj da ima cijeli dan na raspolaganju.
Muzika tresti na sve strane.
Moras malo glasnije pricati da bi se culo ali nema veze, ne para usi.
Pod jednim satorom pjeva i Hasiba Agic, nasa dobra pjevaljka.

Djaba je oci saraju po narodu trazeci nase Rogaticane.
Prvog srecem starog sumara Agana Zivalja sa vrha Biljinovca.
Jako smo dobri, a bili smo i u ratu u Kaknju cesto skupa.
Poslije srecem bracu Cakarice: Zahida i najmladjeg Mobu.
Meni posebno draga raja iz Novog naselja.
Zahid mi je bio i kolega u TPR-u.
Pitam gdje je srednji buraz i saznajem da je otiso za Ameriku
poslije rata.
Cakarici su bili za vrijeme rata u Fojnici.
Od Mobe saznajem da smo se nas dvojica vidjeli i ’92
na Visegradskom Crnom vrhu.
To sam bio potisno skroz iz sjecanja.
Slikala me Sumeja sa njima.
Oni onako krupni a ja malehan medju njima, iako i ja imam 90-ak kila.
Dok tako muhabetimo prilazi nam Hikmet Roljak i malo kasnije i Zaim iz Satorovica sa sinom.
Fino smo promuhabetili…..

Narod se poredo po strani u iscekivanju pocetka borbi.
Pakleno je vruce i narod sebi pravi hladovinu jasikovim granama.
Narod navija ko da je prava utakmica.
Vec je kasno popodne.
Pregledali smo prvih 5 borbi prije pauze i odlucili da idemo kuci.
Kupili smo pecenja za raju kod kuce i posli prema autu.

Sijelo smo nastavili kod kuce, i tu sam se dogovorio sa Zengom,
puncom Muminom i komsijom Mutom,
da u petak idemo na Bjelasnicu u Lukomir naobdan…….

A sutra zna se: Sarajevo……..

[Teva]

in reply to: Gracanica i ostali dijelovi nase nam Rogatice #891

Slusamo mi tebe Purak bolan, nego nezna niko ko je projektovo most.:blush:

A pored Denisa, Kikanova djeca su jos Amela i Anis (ako sam mu ime dobro zapamtio).
Amela je najstarija a Anis najmladji.
Amela se rodila kad i moj brat Caje ’65-e, i “brat i sestra su po mlijeku”, jer Almasa nemade dovoljno mlijeka pa ih je moja mama DZevahira obadvoje dojila.:kiss:

A dok moj tetic Irfo reda kuce samo da mu kazem da reda u pogresnoj mahali.
Nije RN 35 nego RDz 35 (ragibadzinde35).
Pa onda probaj sloziti kockice pa ces mozda skontati da Teva ne suti ko zaliven……
Imas pravo triput da pogadjas ??????;)

[Teva]

in reply to: Nova stranica #870

Ja evo stigo spolja, smrzo se, ali se raskravih jer meni se ne desava bas cesto da je 10 clanova istovremeno na forumu.:)

Online 10 clanova i 11 Gostiju
Teva Irfan tekija Medeni Mustafa KerimH59 Gracanica Kaza Kemo webmaster purak

[Teva]

in reply to: KAKVA CE ZORA BOSNI SVANUTI – TI ODLUCI #863

PRIJAVIMO SE ZA GLASANJE U BIH

Bh dijaspora ne odustaje od svog prava na svoju domovinu

Svjetski savez dijaspore Bosne i Hercegovine (SSD BiH) apelira na punoljetne gradjane u dijaspori da do 25. marta na e-mail adresu bhizbori2008@gmail.com Ova e-mail adresa je zasticena od spam robota, nije vidljiva ako ste iskljucili JavaScript posalju puno ime i prezime, adresu gdje sada zive (kako bi mogli primiti postu direktno iz BiH), mjesto/grad u kome su zivjeli prije odlaska u dijasporu i kontakt telefon ili e-mail.Tim gradjanima ce Centralna izborna komisija dostaviti formulare za prijavu za glasanje, saopceno je iz SSD BiH.

Iz tog saveza navode da se nista nece promijeniti sjedenjem i komentiranjem svih negativnih stvari u BiH. Jedini nacin da se nesto izmijeni jeste u aktivnom sudjelovanju u izborima, “jer gradjani BiH imaju moc u svojim rukama da odrede pravac buducnosti BiH”.

Gradjani BiH u dijaspori imaju moc da izmijene cijelu strukturu vlade u BiH, a to je upravo razlog zbog cega se i danas borimo za izmjenu clana 17. Zakona o dvojnom drzavljanstvu i zasto se vadjenje CIPS (licne karte) otezava i onemogucava u vecini mjesta u RS-u za gradjane BiH iz dijaspore koji prilikom dolaska u BiH pokusavaju tu kartu izvaditi – stav je bh. dijaspore.

Savez dalje naglasava da bez obzira na cinjenicu sto nijedan njegov zahtjev dosad nije ispunjen nece odustati od svog prava na domovinu. Ujedno se nada da ce jednog dana docekati dostojno postovanje i priznanje da su njegovi clanovi ravnopravni gradjani BiH, da ce imati pravo glasa putem normalnih glasackih procesa (u konzulatima, klubovima i zajednicama u dijaspori itd.) i da ce dozivjeti da imaju i svoje zastupnike, ne samo u volonterskim organizacijama vec direktno u Parlamentu BiH.

Med venlig hilsen/Best regards Tarik Nuhbegovic MSc.
Konsul grausgade 11/1 tv
6000 Kolding
tlf : 22228697

[Teva]

in reply to: S L I K E #840

Rado bih prepravio Pitare da se slike odmah vide ali iz respekta prema Mustafi i ostalim moderatorima ne bih vise da se mijesam u teme tamo gdje nisam moderator.
Jedino sto treba slike smanjiti i kad ih pripremis, zaplavis, pritisnes na Img i posaljes.
Sve je to jednostavno i ako hoces poslacu ti objasnjenje.

[Author]

Posts