Majkina prica
Hele nadjoh ja opet svoj dom, po ko zna koji put u zadnjih godinu dana.
A mama mi je kasnije pricala:
Napali su zlotvori, pogan cetnicka tog 19 juna Gracanicu.
Dosta naroda je vec bilo izbjeglo ali dosta je bilo i ostalo kod svojih kuca.
Prije Gracanice napali su Tekiju i spalili je do temelja.
Pofatali su i pobili tu u prvi mah nekoliko starijih osoba.
Basca Devle i Fatime Skaljusa je bila zarasla i tu je nesto mladje raje naslo spas:
Delije, Teskeredzici…..
Cetnici nisu smjeli uci nego su samo bacili nekolke rucne bombe.
Bilo je povrijedjenih od kojih je najgore proso Nedim Teskeredzic kog je dofatilo u oko.
Mislim da su mu ostale trajne posledice…..
Moji babo i mama su bili kuci.
Kad su navalili cetnici babo je reko mami da bjezi a da ce on ostati.
Imo je kod sebe pistolj.
Njegovu lovacku pusku je sa sobom ponio moj brat Caje jos kad je otiso sa rajom u pravcu Ljuna, Hrida, neznam tacno.
Uglavnom ni do danas danile nisam sazno kod koga je ostala ta puska kad se Caje vratio u Rogaticu…..
Sve je gorelo i moju mamu su stigli i zarobili cetnici.
U prvi mah su je zatvorili sa drugim zenama u kucu Asima Zagorice.
Muskarce su odmah ubijali iako su to bili starci.
Poslije nekog vremena su cetnici zene poveli prema crkvi.
Prolazeci pored nasih kuca mama je vidjela da gore i zapomagala govoreci da joj je muz osto u kuci.
Cetnik se prodero govoreci:
Cut bre zeno spasavaj svoju glavu.
Pricala mi je da su to po njenom misljenju bili srbijanci.
A ja sam joj govorio:
Svejedno mama ono pas, a ono mu brat.
Bile su zatvorene kod crkve nekolko dana.
Kasnije su autobusima prebacene za Zepu i Olovo.
Ona je zahvaljujuci Lubardi zavrsila u Olovu a kasnije eto kod Visokog.
Lubarda ju je, kao dobru konu, istjero iz onog autobusa sto je otiso za Zepu…..
Nasi su ih smjestili u Donje Mostre, u skolu, kod Visokog.
Pricala je da nisu oskudijevali ni u cemu i da im je dobri Visocki narod donosio svasta, a mnogi su i uzimali napaceni Istocno Bosanski narod i vodili kod sebe kuci i tu ih privremeno smijestali.
Vjerovatno razmisljajuci puno o tome sta je sa nama, onako napacena, mama je dozivjela mozdani udar.
Prebacena je u Zenicu u bolnicu.
Danima nije dolazila sebi i bila je u komi.
Medjutim kada je dovezena u bolnicu tu se zadesio i nas komsija dr. Bajro Torlak.
Bajro i Kava su isli skupa u osnovnu i cesto su ucili skupa kod nas tako da je Bajro volio nasu mamu ko i svoju.
Brino se Bajro o mami najbolje sto moze i cinio sve da je vrati u zivot.
I to mu je uspjelo.
Poslije nekoliko dana mama je pocela dolaziti sebi.
Pricala mi je kad se budila ko kroz maglu je vidila Bajru ali je mislila da je to Bajrin brat dr Aziz Torlak.
Njih dvojica i lice dosta.
Ranije je bila cula da je Aziz zarobljen u Foci u bolnici gdje je i radio kao hirurg.
Cula je bila i da je ubijen.
To je vjerovatno i tacno jer se za njega ni do danas danile nista nezna.
Vidjevsi ko kroz maglu Bajru a misleci da je Aziz, pocela je misliti da je preselila na Ahiret.
Dobrom Bajri je trebalo dosta truda i vremena dok je je razuvjerio.
Brino se i vise nego je trebalo o njoj dok nije trebala napustiti bolnicu.
Na svu srecu nije bilo posledica.
Mama se vratila u izbjeglicki centar.
Tu je saznala da je doso jedan mladi par koji ima dvoje male djece da “usvoji” jednu staricu.
I tako su je ti dobri ljudi odveli sebi u Dobrinju Visocku…..:)
