Forum Replies Created
-
–
Moje suzeMnogome je zagonetka,
što u mene nema suza,
što se nikad ne rasplače –
obijesna moja Muza?A ja ne znam što bih plako,
kad napretek suza ima?!
Jer je rekbi plač prirođen
svima novim pjesnicima.Ta i meni katkad udes
u pohode tugu spremi,
i u njenoj prisutnosti
moja Muza zanijemi.Moje suze nijesu voda,
što ih puki slučaj mami;
moje suze – to su moje
zdrave duše, dragi kami.Samo onda proliju se
niz obraze tamno blijede,
kad se stoput kroz koprenu
čiste svijesti procijede.Moje suze rijetko teku,
al kad teku onda prže;
moje lice, dušu peku
od magijskog ognja brže.Ko ih ne zna cijeniti,
drzovit je – Bog mu prosti!
Jer su suze Bekri-Mirzi
prijeki mehlem u žalosti.Safvet-beg Bašagić
–
16 godina od operacije „Laufer“Srijeda, 17 DECEMBER 2008
Povodom 18. decembra, dana kada se navršava 16 godina od operacije „Laufer“, Udruženje veterana rata, Zelenih beretki i Patriotske lige BPK Goražde uradilo je dokumentarni film koji podsjeća na još jednu herojsku bitku pripadnika Armije RBiH iz opkoljenog Goražda.
Toga dana 1992. započeto je oslobađanje okupirane fočanske teritorije u sklopu koje su jedinice Armije RBiH prvi put forsirale ledenu Drinu. – Cilj operacije bilo je oslobađanje privremeno okupirane teritorije općine Foča, jer smo imali mnogo izbjeglica iz Foče.
Teritorija koju smo tada kontrolisali bila je mala i stav Operativne grupe je bio da taj pravac uzmemo kao prioritetan – kaže Abduselam Sijerčić Pelam, predsjednik Udruženja i učesnik bitke. Zebina šuma, najutvrđenija tačka agresorskog prstena prema Goraždu, oslobođena je za nekoliko sati.
– Jedinice IBOG-a nisu imale dovoljno snaga da taj prostor kontrolišu, pa smo sa Generalštabom i komandantom Seferom Halilovićem dogovorili da nam se priključe jedna ili dvije brigade koje su bile formirane od naših ljudi sa ovih prostora i dijela Sandžaklija iz Sarajeva.
Dobili smo čvrsta obećanja da će se to i desiti. Međutim, iz nama tada neshvatljivih razloga, izostala jepomoć tako da smo četiri dana bili prinuđeni da trpimo silno granatiranje, da dozvolimo da se četnici pregrupišu, dovedu svježe snage iz Hercegovine i Crne Gore i da nas primoraju da napustimo osvojene položaje. Samo zauzimanje Zebine šume završili smo sa tri poginula, da bi u konačnici imali 46 poginulih boraca – ističe Sijerčić.
Autentični snimci
U filmu koji svjedoči o neviđenom herojstvu drinskih brigada korišteni su autentični ratni snimci, a premijerno bi trebao biti emitiran u programu TV Goražde.(Dnevni Avaz)
/gorazde-x.com/
–
Ko se rodio u Republici Srpskoj skupo će platiti
Četvrtak, 18 Decembar 2008
Zahtjev za dobivanje porezne kartice u našoj zemlji znači da će jedni gubiti vrijeme, a drugi zarađivati. Ko se rodio u Republici Srpskoj skupo će platiti. Rodne listove u ovom entitetu većina općina naplaćuje.
Rekord je oboren u Rogatici. Obični papir A4 formata ovdje košta 10 maraka.
Sve su priznali u telefonskom razgovoru. “Mi znamo da je to možda među najskupljim ovdje u ovom regionu i sigurno će doći do izmjene te odluke o administrativnim taksama. Kod nas je skroman budžet, mi smo do neki dan bili izrazito nerazvijena općina, morale su se pare negdje tražiti. Nismo morali na tome mjestu baš, al eto.”, kaže Miladin Ikonić, v.d. načelnika opće uprava općine Rogatica.
Uvijek je najlakše uzeti od naroda. 10 maraka plaćalo se i u Foči, tvrde Fočaci, a negiraju općinari. “Kod nas je obrazac pola marke i tri marke je izvod, ukoliko nije osoba oslobođena po nekom od osnova koje su propisane zakonom”, kaže Dragica Kulić, načelnica Odjeljenja za opću upravu općine Foča. Da su matični uredi u našoj zemlji povezani, građani bi rodne listove preuzimali u općinama gdje žive, a ne gdje su rođeni. Povezivanje je u fazi implementacije, ali će sve ostati isto, jer onima koji donose zakon ionako drugi idu po rodne listove.
“Uvezivanje je prvenstveno ispunjavanje jednog od uvjeta za uvođenje biometrijskih pasoša. I to je prvenstveno radi provjere podataka između matičnih ureda u fazi izdavanja identifikacionih dokumenata. Da bi se rodni listovi mogli izvaditi u mjestu prebivališta potrebno je donijeti izmjene zakona koje će ovo omogućiti, trenutno to nije moguće u BiH.”, tvrdi Amila Opardija, glasnogovornica Agencije za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka BiH.
U Bosni i Hercegovini mogući su samo apsurdi. Tako i rodni list ima rok trajanja, jer se stariji od šest mjeseci ne mogu koristiti zbog naknadnih upisa u matične knjige. “To može biti usvojenje ili prestanak usvojenja, promjena imena i prezimena djeteta ili roditelja, zaključenje/poništenje ili prestanak braka ili nešto slično.”, kaže glasnogovornica Agencije.
Naknadni upisi mogući su i u roku od šest mjeseci, ali loše navike kod nas niko ne mijenja. Ideja o smanjenju dokumentacije i plaćanju taksi je dobra, ali takve kod nas ne prolaze.
“Mislim da bi to bio pravi put i neki vid brige za građane, a posebno sada ako budemo vodili sve ove poreske kartone. U tom slučaju bi zapravo trebale općine pokazati benevolentnost i izaći u susret građanima svih mogućih taksi, dadžbina itd.”, smatra Slaviša Prorok, iz Centra za promociju civilnog društva.
U svim normalnim zemljama općinske vlasti, kao najbliže građanima, najbrže rješavaju njihove probleme. Kod nas tu blizinu koriste samo za smišljanje novih usluga plaćanja. “Dok je građana, bit će i para” parola je koju poštuju.
(Emir Skenderagić)
/hayat.ba/
–
Tece i tece, tece jedan slap.
Sto u njem znaci moja mala kap?
Gle, jedna duga u vodi se stvara
I sja i drsce u hiljadu sara.
Taj san da bi mogo sjati,
I moja kaplja pomaze ga tkati.D.Cesaric
–
GORAZDEGoražde pristupa Uniji evropskih gradova BiH
Srijeda, 17.decembar 2008.
Generalni sekretar Evropskog pokreta u BiH Predrag Praštalo i počasna predsjednica i suosnivač EP Šeherzada Vakilzadeh susreli su se krajem prošle sedmice sa načelnikom Općine Goražde Muhamedom Ramovićem kako bi razgovarali o priključenju Goražda Uniji evropskih gradova BiH u kojoj su već Zenica, Gračanica, Vitez, Šekovići, Pale i Zvornik.
Cilj EP je osnivanje evropskog lobija u BiH, a osnivanje Unije evropskih gradova prva je faza na tom putu. Prvi ljudi Evropskog pokreta u BiH ponudili su Goraždu da bude jedna od članica Unije evropskih gradova u BiH.
Po riječima generalnog sekretara Predraga Praštala, evropski pokret u BiH nedavno je krenuo u realizaciju projekta formiranja Unije evropskih gradova u BiH s osnovnim ciljem stvaranja proevropskih snaga na približavanju i ulasku u Evropsku uniju.
Planirano je da ova Unija u početku ima 15 gradova iz svih djelova BiH i trenutno je svoj pristanak potvrdilo nekoliko gradova. Načelnik Ramović podržao je ovu ideju i kazao kako je ponosan na činjenicu da je po ocjeni Evropskog pokreta Goražde zaslužilo da bude dio Unije, jer cilj Evropskog pokreta je da Uniju evropskih gradova čine gradovi iz svih dijelova BiH koji ispunjavaju određene kriterije i standarde. Goražde će vrlo rado prihvatiti ovaj poziv – kazao je Ramović.
(Općina Goražde)
/gorazde-x.com/
–
Za ovih svih godina izbivanja iz Bosne, nikada vise nisam zimi bila dolje. A sjecam se dobro hladnih i teskih zima, velikih snjeznih nanosa kojih ovdje nikad nema, mrazeva i niskih temperatura…..Evo nekoliko slika zimske idile zepske okoline sa zepa-online.com
–
Ovoga ljeta turisti iz svih krajeva svijeta obišli su Muzej Sarajeva u Brusa-bezistanu, a u žiži njihovog interesovanja bila je maketa užeg jezgra Baščaršije iz 1878. godine.
– Stranci prvo uoče maketu Baščaršije misleći da je to kompletno Sarajevo. Međutim, kada im objasnim da je to samo najuže, poslovno jezgro čaršije u kojem su se ljudi bavili sa 72 zanata, budu zadivljeni – priča Muamer Šehović, muzejski pedagog.
Na galeriji gdje je postavka iz osmanskog perioda nalazi se veoma značajan dokument, Isa-begova vakufnama iz 1463. godine, prvi zvanični dokument o osnivanju Sarajeva.
– Kod nas je kopija, dok je original u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Ovaj dokument važan je za Sarajevo kao Povelja Kulina bana za BiH. Od 1463. godine Sarajevo se prvi put formira kao urbani centar – objašnjava Šehović.
Također, interesantna je općinska knjiga rođenih iz 1531. godine, potom knjiga s popisom stanovništa iz 1866. Posjetioce privlači i vezirski buzdovan, koji je predstavljao simbol vlasti, a prenosio se nasljedno. Interesantan je podatak da je u 19. stoljeću Sarajevo imalo 156 javnih česmi i 68 vodovoda raznih dužina. Ovdje su izložene drvene i keramičke vodovodne cijevi. Prvi vodovod izgrađen je 1461. godine, saznajemo od Šehovića.
Posjetioci mogu vidjeti i maketu prvog Sebilja iz 18. stoljeća koji je dao izgraditi Mehmed-paša Kukavica. Porušen je 1891. godine, a na njegovo mjesto postavljen je današnji Sebilj.
Ibrik za bozu
– Kao što su danas popularni ćevapi, u osmanskom periodu to je bila boza. Bozadžije su nosile velike ibrike na leđima, imali su pojas s čašama i prodavali bozu. U muzeju se može vidjeti takav ibrik – kazao je Šehović.
Četiri prva gradonačelnika
Mnogi možda i ne znaju ko su bili prvi gradonačelnici. U Muzeju Sarajeva postavljene su njihove slike. Četiri prva gradonačelnika bili su Mustaj-beg Fadilpašić, Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak, Nezir ef. Škaljić i Esad-beg Kulović.
Otvoren svaki radni dan
Muzej je otvoren svaki radni dan od 10 do 16, subotom od 10 do 15 sati, nedjeljom je zatvoren. Ulaznice za odrasle su dvije, a za učenike jedna KM.
sa-c
–
Nekadasnji hotel “Evropa“ koji je sagradjen davne 1882.godine je bio uistinu simbol grada Sarajeva, i za njega me vezu davna nostalgicna sjecanja. Kad sam prije par dana vidjela slike obnovljenog hotela, koji je u minuloj agresiji na nasu zemlju porusen, nemalo sam se iznenadila jer sam, bas zbog bogate kulturne tradicije mislila, da ce obnovljeni hotel dobiti raniji izgled.Evo kako danas izgleda obnovljeni hotel “Evropa” koji je svecano otvoren na 126-tu godisnjicu postojanja 12. 12. 2008g.
–
Licno je pravo svakoga da se registruje gdje hoce, osim na NJIHOVU:laugh: stranicu, tako da to svako treba raditi po osjecaju bez problema.Ali ja ovog Galiba stvarno ne mogu skontati mada ne razbijam mnogo glavu o njega. On je ovaj Zeletov post odmah juce ubacio na forum MIZ-a a da Efendija nikad “a” nije progovorio jos. I poslije toga odmah i Muamerov post iza Zeletovog sa NJIHOVE stranice, isto ni “a” od Efendije.
I onda Galib na forumu MIZ-a pise ovo, da ne POVJERUJESB)
Bez komentara samB)
–
JAJCEProcitao sam negdje, doduse poodavno, kako su cuveni filmski glumci, Kirk Daglas i Gregori Pek ustvari nasi zemljaci. Poslije, jedan moj prijatelj otisao je dalje, pa se nasalio kako je ustvari Carli Caplin Hercegovac odn. Capljinac- Caplin iz Capljine.
I sada ja ovdje na izvoru sumne Plive istinski iskreno povjerovah da je ustvari ovo pravi djevicanski izvor a ne tamo neki film cuvenog rezisera Bergmana snimljen u dalekoj Svedskoj.
Uceniji Turci nekad su govorili da je nasa Bosna srebrena najljepsa i najcarobnija zemlja njihovog mocnog i prostranog carstva, jer gdje god zakopas potece izvor svjeze i hladne vode, a gdje god padne sjeme nikne drvo i na njemu bogat plod.
Za mene su danas, tacnije u srijedu na pazarni dan, najljepsi ukras Jajca, njegovih sokaka i pijaca, zene u zivopisnim narodnim nosnjama. Daleko odavde, cak na sjeveru Evrope, u dalekoj Holandiji, u malom zivopisnom mjestu Sheveningenu opstina, zenama i djevojkama, koje uporno cuvaju narodnu nosnju daje posebnu nagradu, mjesecnu platu.
U ovoj zgradi osnovana je pozne `943-ce godine novinska agencija Tanjug.
Odkako je svijeta i vijeka ispred ratova su isle glasine i haberi. Kako su se borbe rasplamsavale, glasine su se pretvarale u snaznu grmljavinu, koja je vojska jaca, bolja, pravednija, pobjedonosnija. Glasove su nekada nosili putnici, trgovci, uhode, tatari, telali. Mnogo kasnije dosla je stampa, agencije, ratni dopisnici, radio i televizija. O borbama partizana govorio je i pjevao i narod ali od 43-ce godine i agencija Tanjug.U svojim poodmaklim godinama veliki vojvoda bosanski i hercegsplitski Hrvoje Vukcic cesto je poboljevao. Dolazili su vidari i travari sa raznih strana, ali slaba fajda. Jedanput vojvoda zamoli Dubrovcane da mu posalju nekoga od njihovih cuvenih ljekara. Medjutim, lukavi dubrovacki ljekar ne ode pravo u Jajcenego svrati na Vinac I dobro se raspita koja jela I pica vojvoda najvise voli. Rekose mu da uziva u bijelom vinu sa svojih vinograda oko Vinca. Tada ljekar ode u Jajce, dobro pregleda vojvodu i rece mu: Niposto crveno vino! Vojvoda se silno obveseli i dade mu punu saku dukata.
Iz carstva svjetla sidjoh za trenutak u kraljevstvo tame. Citav ovaj hram isklesan je golemom ljudskom mukom u stijeni. Od davnina narod ga zove Katakombe. Povjesnicar pocetkom ovog stoljeca zapisa da ga je narod ovoga kraja zvao i Halvatom.
Da li je ovdje veliki bosanski vojvoda Hrvoje Vukcic pravio sebi kriptu, da li su ovo bile nekada i tamnice u kojima su cvilili suznji…narod se je ovdje sklanjao za vrijeme Omer pasine vojne na Bosnu…za vrijeme Svabina ulaska u ove krajeve bila je i pivnica…?
Ko bi nam odgovorio na sva ova pitanja, povjesnicari, arheolozi, volsebnjaci ili opstenari…
Tama, nesigurnost i nedostatak pisanih spomenika natjeruju me da kazem poput pjesnika Dobrice Cesarica:“Krhko je ljudsko znanje”
Pa ipak jedno znam sigurno. Na ovoj bosanskoj vjetrometini poceo je da se klese krinov cvijet, simbol bosanske drzavnosti i stajao je tako dugo, dugo sve do drugog zasjedanja AVNOJ-a kada je zasijao u svoj svojoj ljepoti velicini i ljudskosti.
( text skinut sa emisije „Hodoljublja Zuke Dzumhura“
reprizirane na BHT1 2006.godine )TREBINJE
Neko mi moze prigovoriti sto brkam dvije rijeke, da Neretva i Trebisnjica nemaju nikakve veze, ali imaju, imaju itekako. Obje imaju carobnu modru boju gustoga hercegovackog neba.
Kad god me u mome zivotu i prikljucenijima, u mojim putovanjima i lutanjima po bijelom svijetu dobrina neka danese na cupriju, na neki most, ne mogu da se ne sjetim Andrica i njegovih misli o mostovima. Tako i danas u ovom casu, u ovo pozno suncano jutro rujna, u gradu Trebinju na modroj rijeci Trebisnjici, na hairli rijeci, kako je od pamtivjeka zove celjad ovog kraja, na Arslanagica mostu,
mislim na rijeci Ive Andrica:
“ Gledan sa strane, njegov
beo i smelo izvijeni luk je izgledao uvek izdvojen i sam, i iznenadjivao
putnika kao neobicna misao, zalutala i uhvacena u krsu i divljini.”Ruski imperatorski diplomata, konzul i carski uhoda Aleksandar Giljferding na svome putu po Hercegovini , proputovao je prije vise od stotinu godina kroz Trebinje, napio se hladne Trebisnjice i u svoj tefter u bisagama ovako zapisao:
Trebinje ili trebinjska tvrdjava obuhvata svega 50 polurazrusenih kuca ciji kamen kao dopuna svojom sivom bojom daje ovim kucama narocito tuzan izgled. Grad opasuje razrusen bedem, sanac ili hendek. Ulice su tako uske da lice na avlije. Van gradskih bedema smjestena je carsija sa oko 70 prljavih ducana. Na ulasku u grad docekao ga je trebinjski mudir hadzibeg Resulbegovic na divnom arapskom hatu pracen mnogobrojnom svitom.Vratio sam u bisage stari Giljferdingov tefter. Nekad bilo, sad se spominjalo.
Ko zna koliko je godina, hiljada godina tekla ovim poljima, ovim kanjonima, koje je sama pravila dok neki rimski vojskovodja ili legionar ili sijedi senator ili obicni bastovan ne izgovori rijec Narona.
Narona, Nerena, Neretva.
( text skinut sa emisije „Hodoljublja Zuke Dzumhura“
reprizirane na BHT1 2006.godine )
