[pasa]

in reply to: Svijet #40872

“Prljavi” Harry u lovu na afganistanske muslimane

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Uzvišeni Allah objavio je u Kur’anu: Kada im se kaže: “Ne remetite red na zemlji!” – odgovaraju: “Mi samo red uspostavljamo!” Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne opažaju. (El-Bekare, 11.-12.); Ni rodbinstvo ni sporazum, kada je vjernik u pitanju, ne poštuju, i sve granice zla prekoračuju. (Et-Tevba, 10.) Prije nekoliko dana svi svjetski mediji objavili su ekskluzivnu vijest o tome kako je kontroverzni član engleske kraljevske porodice, 28–godišnji princ Harry, boravio u Afganistanu i to u ulozi vikend-ratnika, demonstrirajući svoju ”hrabrost” na taj način što je iz vojnog helikoptera ubijao afganistanske civile, a pod sumnjom da su to bili talibani. Tako je ”prljavi” Harry cijelom svijetu otkrio, osim što uživa u pijančenju i orgijanju, da mu je poseban užitak odlazak u lov na muslimansku sirotinju i nejač.

Bh. medijima je bitnije ubijanja pasa lutalica od ubijanja muslimana

U vezi sa zločinačkim poduhvatom povampirenog i fašizmom zadojenog princa Harriya, želimo skrenuti pažnju na nekoliko bitnih stvari. Prvo, bh. mediji su vrlo malo prostora i pažnje posvetili Harriyevom krvavom izletu u Afganistan i skoro niko od njih nije osudio taj zločinački čin. Doduše, takav postupak bh. medija (ovdje prije svega mislimo na većinu bošnjačkih medija, jer nas ne iznenađuje antiislamska propaganda srpsko-hrvatskih medija) i ne čudi, jer je ubijanje muslimana diljem zemaljske kugle, u našem vremenu toliko uobičajeno da to i nije neka vijest i novost, osim što je novost da je i mlađahni princ Harry učestvovao u misiji snaga NATO-a u južnoj afganistanskoj pokrajini Helmand u lovu na muslimane. Danas je svaka vijest o ubijanju muslimana i broju muslimanskih žrtava, samo puki statistički podatak i ništa više. Zbog toga bh. mediji daleko više prostora i pažnje posvećuju, naprimjer, ubistvima pasa lutalica, iako je zbog te pošasti i napasti život u bh. gradovima postao prava mora, posebno školarcima, ili pak ”ilegalnim” dženazama u G. Maoči, zbog kojih vlasnici i urednici jeftine bulevarske štampe šalju čitave istraživačke timove da ispitaju takve slučajeve i od toga prave aferu kojom bi se, kako sugeriraju, moralo pozabaviti i državno pravosuđe. Međutim, da je kojim slučajem, neki arapski princ preko vikenda obilazio europske zemlje, čije vojske učestvuju u agresiji na muslimanske države, da ubija kršćane i druge nemuslimane, ili čak da je taj princ došao u Europu da ubija pse lutalice, a ne ljude, onda bi to bila vijest koja bi punila stupce bh. štampe i to bi bio još jedan poziv na uzbunu i ustanak protiv islama i muslimana. Ovako, ujeo vuk magarca.

Dakle, glavni razlog medijske šutnje i indiferentnosti u slučaju ubice princa Harriya, je to što se radi o ubijanju muslimana, a kako će bh. mediji pisati protiv toga, kad su oni prethodnica antiislamske kampanje i kad njihova hajka i medijska krusifikacija muslimana i muslimanskih vođa ne prestaje. Pored svih zala i štete koju su nanijeli našoj državi i bošnjačkom narodu, iako svakodnevno bulazne o ekonomskoj krizi i općem siromaštvu, bh. mediji su svojom otrovnom antiislamskom propagandom, lažima i disimulacijama direktni krivci što potencijalni investitori iz islamsko-arapskog svijeta, kao i iz Turske, ne žele da ulažu svoj novac u privredne projekte u Bosni i Hercegovini, i što njihove milijarde eura odlaze u Srbiju i Hrvatsku, umjesto u našu zemlju.

”Mi ubijamo da spasimo život!”

Druga stvar koju želimo spomenuti jeste činjenica da su zapadni mediji prenijeli tu vijest kao svojevrsnu atrakciju, i popularnost princa Harriya je, nakon njegovog krvavog pira u Afganistanu, na Zapadu porasla. To najbolje govori o sveopćoj moralnoj krizi i hipokriziji Zapadnog društva i porastu fašizma, rasizma, ksenofobije i islamofobije u tom društvu. Jer, princ Harry se nije hvalio kako je glumio manekena u Afganistanu, nego se hvalio svojom turističkom misijom ubijanja muslimanske sirotinje. Tim činom on je uradio dvije stvari: ubijanjem golorukih muslimanskih civila dokazivao je svoju muškost, viteštvo i hrabrost i promovirao je fašističku ideju sadržanu u podloj krilatici američkog predsjednika Obame, koja ga je i proslavila i zbog koje se okitio Nobelovim laureatom: ”Mi ubijamo da spasimo život!” Upravo se tako izrazio princ Harry kada je u svom odgovoru, na pitanje da li je ubijao ”pobunjenike” u Afganistanu, rekao: ”Da, pucamo kada moramo. Uzimamo život kako bi spasili život!” Suštinska poruka ovih riječi ”pijanog šakala”, kako su ga s pravom nazvali muslimani Afganistana, skoro je identična poruci Obaminog nesuvislog i licemjernog govora nakon što je dobio Nobelovu nagradu, u kojem je, između ostaloga, rekao: ”Mi ne možemo tolerirati svijet u kojem se nuklearno oružje proširilo na više zemalja tako da užas nuklearnog holokausta prijeti životima miliona ljudi….. Svi moramo dati sve od sebe da se završe sukobi koji su prouzročili toliko boli i nevolja u toku proteklih godina….. Ja sam vođa zemlje koja je na sebe preuzela odgovornost okončanja rata i koja ulaže maksimum truda da se suoči s nemilosrdnim neprijateljem koji izravno ugrožava američki narod i naše saveznike.”

Iz riječi i jednog i drugog ”princa” izbija cinizam i podlost, ali i osjećaj dominacije i supremacije koji američke predsjednike i engleske prinčeve čini tako arogantnim i oholim. Na osnovu ovakve retorike, podle politike i zlodjela koja čine u ime te politike, može se slobodno konstatirati da nikada niko nije na takav način dehumanizirao i obezvrijedio ljudski život i dostojanstvo niti je koristio svirepije metode torture, zlostavljanja i obmanivanja kao što to čini judeo-kršćanski inkvizitorski savez predvođen Amerikom, Engleskom i Izraelom.

Ta, ko je započeo krvave osvajačke ratove po muslimanskim državama, ko to ruši i uništava materijalna i kulturna dobra, ko to čini genocid i prolijeva nedužnu ljudsku krv širom islamskog svijeta, ko je prouzročio toliki bol, patnju i nevolje, ako to nije upravo Amerika, Engleska i njihovo nedonošće Izrael?! Kakav je to slobodni, moderni, demokratski svijet u kojem teku potoci ljudske krvi, u kojem se nemilice gazi ljudski život, čast i dostojanstvo?! Kakvi su to ”prinčevi” i ”vitezovi” demokratije koji se hvale da po muslimanskim zemljama love muslimane kao lavove po Africi?! U ime kojeg života ubijaju nevine ljude? Da li možda u ime istog onog života u ime kojeg su Englezi i Amerikanci u potpunosti istrijebili Indijance u Americi i Aboridžane u Australiji, u ime kojeg su Izraelci ubili i prognali milione Palestinaca sa njihovih ognjišta i uništili državu Palestinu, u ime kojeg su Amerikanci opustošili Irak i Afganistan i pobili stotine hiljada nedužnih civila i od tih muslimanskih država načinili veliko groblje? Odgovor je: Da!, u ime takvog ”života” fašističko-imperijalistički profil ljudi, kakav je princ Harry, kojima je jedini cilj osvajanje i dominacija, ubija muslimane i priprema nove pokolje i nova stratišta.

Zbog toga valja ustvrditi da je samo jedna jedina rečenica iz Obaminog govora istinita, ona u kojoj kaže da će oni ”uložiti maksimum truda da se suoče sa nemilosrdnim neprijateljem”. Jer, da bi osvajali i dominirali, moraju izmisliti sebi neprijatelja. Danas su to, po službenoj ocjeni Wašingtona, Londona, Tel Aviva i drugih zapadnih centara moći, islam i muslimani. Međutim, da bi opravdali svoj zločin, genocid i posijano zlo po svijetu, nije dovoljno samo imati neprijatelja nad kojim se to sve čini, već je potrebno neprijatelja, odnosno žrtvu okriviti za svirepi zločin nad njom. A muslimani, koji su danas žrtva judeo-kršćanskog terora, po ocjeni njihovih dželata, krivi su jer im je vjera nasilna, militantna, jer podržava terorizam, i jer se ne znaju i ne mogu uklopiti u moderne, demokratske i slobodarske tokove života koje kreira spomenuti savez. Treba li uopće napominjati da se istom retorikom i istim fašističko-imperijalističkim principima koristi i Francuska u okupaciji Malija, u kojoj su se probudili stari osvajački apetiti i ono što čine u Maliju samo je nastavak sveopćeg krstaškog rata protiv islama i muslimana. Zbog svega toga, tvrde vođe modernog demokratskog poretka, milionske muslimanske žrtve na putu do uspostave demokratije, ”slobode”, ”mira” i ”prosperiteta” u muslimanskim državama, imaju se smatrati samo kolateralnom štetom i ništa više.

Profil princa Harriya (lisičiji karakter i fašističko-rasisitička ideologija) i njemu sličnih ”prinčeva” demokratije, koji ubjeđuju muslimane da im žele dobro i sreću, čak i kada ih ubijaju, najbolje je opisao egipatski pjesnik Ahmed Ševket u svojim alegorijskim stihovima, rekavši:

Jedanput se pojavila lukava lija u odori misionara savjetnika

Da u vjeru poziva i da izgrdi svakog nevjernika.

Skrušeno je lija govorila: Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova!

O ljudi, Allahu se pokajte, On je utočište iskrenih robova!

Nikada više ptice i ostalu perad ne uznemiravajte

I u svojim dunjalučkim zahtjevima ne pretjerujte

Skromni budite!

I da nam sabahski ezan prouči, odmah pijetla pozovite!

Lijin izaslanik se hitro pred pijetlom obreo

Da će uspjet u svom zadatku, iskreno se nadao.

Al’ mu je odlučni pijetlov odgovor sve nade raspršio.

Slušaj me dobro, o, zabluđivaču upućenih!

Prenesi lisici od mene i od mojih predaka davnih

I od svih onih koji su završili u stomacima sličnih zlikovaca

A zaista je najbolji govor, govor iskusnih znalaca:

Kobnu će grešku napravit svako onaj

ko makar na trenutak pomisli da lisica nije varalica.

Protiv vas će se okupiti narodi kao gladni ljudi oko sofre

I na kraju, treća stvar koju želimo spomenuti u ovoj hutbi, jeste da, na žalost, veliki broj muslimana još uvijek nasjeda na ovu neprijateljsku, lisičiju propagandu, na psiho-politički rat i ubjeđivanje muslimana da će im sa dolaskom okupatorske armade biti bolje, i onda pomažu muslimanskim dželatima u ostvarivanju njihovih fašističko-imperijalističkih ciljeva. A kakvo im dobro donose oni koji ubijaju da bi zaštitili život, najbolje znaju muslimani Iraka i Afganistana, čiji život je pretvoren u džehennem onog dana kada su Amerikanci demokratskim i slobodarskim tenkovima okupirali njihove države. To se posebno odnosi na marionetske vlade u muslimanskim državama uz čiju pomoć su Amerikanci u Iraku i Afganistanu, Rusi u Čečeniji, Francuzi u Maliju, za kratko vrijeme ubili stotine hiljada muslimana. Sve to govori da je naše stanje još uvijek onakvo kako ga je opisao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: ”Doći će vrijeme kada će se protiv vas okupiti narodi kao što se gladni ljudi okupljaju oko sofre.” Ashabi su upitali: ”Allahov Poslaniče, hoće li se to desiti zbog toga što će tada muslimana biti malo?” Odgovorio je: ”Naprotiv, vi ćete tada biti mnogobrojni, ali ćete biti poput mulja kojeg bujica nosi. Allah će iz srca vaših neprijatelja odstraniti strah, a u vaša srca će ubaciti ‘vehn’. ”A šta je to vehn”, upitali su? Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: ”Ljubav prema dunjaluku i strah od smrti.” (Ahmed)

Poruka ovog hadisa je potpuno jasna. Nećete biti potlačeni i poniženi zbog malobrojnosti. Naprotiv, bit će vas tada milijarda i pet stotina miliona, ali će vam šačica cionista napasti i ukrasti biser islama, Mesdžidul-Aksa koji se nalazi u srcu muslimanskog svijeta. Oko tog dragulja, sa svih strana su muslimani, i to milioni muslimana, ali će i pored toga cionisti, bez većih poteškoća, uzeti taj dragulj i komadati ga kako hoće. Amerika će vam otkidati i ”jesti” komad po komad Iraka i Afganistana, Indija će vam ”pojesti” Kašmir, Rusija, Čečeniju i ostale muslimanske zakavkaske republike, i nimalo se neće bojati vašeg broja. Svejedno će im biti da li im rekli da vas ima milijardu i pet stotina miliona, ili im rekli da vas ima svega nekoliko stotina. Oni će s prezirom i podsmijehom gledati i na vaš broj, i na vaše bogatstvo, i na vaše naoružanje, i na sredstva informiranja, i na vašu tehnologiju. Zašto? Zato što ćete biti poput mulja kojeg bujica nosi i baca ga sad na desnu, sad na lijevu stranu, da bi se na kraju, kada se bujica smiri, taj raznovrsni, mnogobrojni, ali bezvrijedni mulj (lišće, grane, kese) našao uz obalu, po vrbacima, čekajući da na krilima prvog vjetra nestane bez traga.

Pa, zar mogu išta bolje očekivati oni koji su okrenuli glavu od Allahove Knjige, od izvora ponosa, snage, napretka i sreće, i koji su, gradeći prolazni dunjaluk, srušili ahiret koji je vječan, da bi na kraju izgubili i dunjaluk i ahiret.

Saff br. 333

[pasa]

in reply to: Al i ovo treba da se zna #40781

Antiislamska vatra Avazovih zmajeva

Piše: Ramiz Hodžić

U Bosni i Hercegovini ima mnogo onih koji su uvijek spremni učestvovati u širenju mržnje prema islamu i muslimanima. Njihovi motivi su različiti, međutim posljedice su uvijek iste. Nakon svakog takvog islamofobičnog divljanja povećava se mržnja prema islamu i muslimanima u Bosni i Hercegovini. Do sada je bila praksa da su predvodnici sprovođenja islamofobičnih kampanja u našoj zemlji, uglavnom, bili mediji koji zastupaju velikosrpske i velikohrvatske interese u Bosni i Hercegovini. S vremena na vrijeme tu kampanju je predvodila Federalna televizija, kojom su tada upravljali aktivisti SDP- a, kao što je Bakir Hadžiomerović.

U posljednje vrijeme na čelo islamofobičnog stroja stavio se Dnevni avaz sa svojim stvarnim vlasnikom Fahrudinom Radončićem, aktuelnim ministrom sigurnosti Bosne i Hercegovine. Ovih dana Dnevni avaz je pokrenuo sramnju kampanju izmišljanja laži o opasnoj i monstruoznoj vehabijskoj zajednice u Bosni i Hercegovini. Izmišljaju se afere koje nemaju veze sa istinom. O ovoj temi se piše na način koji ne ostavlja ravnodušnim nikoga u Bosni i Hercegovini. Takav primjer je izmišljanje afere čiji naslov glasi “vehabija djevojci polomio noge i isjekao genitalije“. Autor ovakvih konstrukcija imao je jasan cilj, tj. on je za jedan navodni zločin optužio sve muslimane koje neko, po svojim mjerilima kategorizacije, svrsta u vehabije, iako ti ljudi nemaju nikakve veze sa istim slučajem. Avazu nije važno da se traga za istinom i da se procesuira počinilac. Njima je cilj širenja mržnje prema ciljanoj grupi muslimana. Nažalost, možemo reći da su uspjeli u svojim nakanama. Prvo što se dogodilo nakon što je Avaz lansirao spomenutu lažnu informaciju bila je ekspresna reakcija srpskih i hrvatskih medija i , naravno, Slobodne Bosne koja ne zna izdati kada treba krenuti u pohod na islam. Nakon širenja Avazove vijesti o „ vehabijskom lomljenju djevojačkih nogu i isjecanja genitalija“ uslijedili su komentari čitalaca na internet stranicama spomenutih medija. Prema komentarima čitaoca moglo se vidjeti kako je Avaz uspio usmjeriti kampanju u željenom smjeru. Skoro niko u komentarima nije optuživao osobu koja je optužena za navodno djelo, uglavno se pozivalo na klanje, ubijanje i masovno istrebljenje. Naravno, bilo je dosta komentara u kojima se ističe da je islam kriv za sve. Zanimljo je istaknuti i činjenicu da nijedan medij nije brisao uvredljive komentare. Avaz, Nezavisne novine, Slobodna Bosna i drugi puštali su da čitaoci vrijeđaju koliko i kako hoće. Nažalost, urednici i vlasnici Avazovog portala dopuštaju pisanje uvredljivih komentara na račun islama i muslimana, ali zato ne može proći nijedan komentar u kojem se na ružan način piše o Fahrudinu Radončiću. Pored spomenutog teksta iz Avazovog nebodera proteklih dana objavljeno je još mnogo tekstova u kojima se za sve optužuju islamisti i vehabije.

Kao što smo istakli na početku, sa Avazom u ovoj kampanji širenja laži o opasnim islamistima kordinirano djeluje Fahrudin Radončić kao ministar sigurnosti. Radončić ne propušta ni jednu priliku da javnost upozori na opasnost od vehabija, islamista, Iranaca i drugih muslimana koje se njemu ne sviđaju. Radončić danas nastupa kao što je nekada radio Dževad Galijašević. Pogledajmo kako Radončić izmišlja i straši građane Bosne i Hercegovine nekakvim opasnim islamističkim nosačima broda. „To nije nikakva tajna. Mi smo ovdje tokom rata imali iranske generale koji su dolazili, došle su i vehabije. Neke zemlje su ovdje, da ih ne konkretiziram, ostavile svoje obavještajne službe, infrastrukturu i one sežu od određenih vrhova pojedinih političkih stranaka do medija. Neko možda mašta da od BiH može napraviti nosač aviona jedne rigidne ideologije, ne islama, ja sam musliman, vjerujte, ja sam dobar musliman i dobar Bošnjak, nego nečega potpuno suprotnog tome. Nismo mi slučajno donijeli odluku o restriktivnim mjerama na Vijeću ministara prema Iranu.“

Nevedeno pisanje Dnevnog avaza i djelovanje Fahrudina Radončić ima posebnu težinu. Ministar Radončić koristi svoju poziciju u vlasti za političke obračune. Nažalost, njegovi politički obračuni i izmišljanje islamske opasnosti u Bosni i Hercegovini dragocjen su poklon snagama koje aktivno djeluju protiv islama i Bošnjaka muslimana u Bosni i Hercegovini. Nadamo se da će postati svjestan štete koju čini.

Posebnost pisanja Dnevnog avaza nalazi se u činjenici što bosanskohercegovačka javnost ovaj list doživljava kao bošnjački mediji. Shodno tome, kada Avaz pokrene neku islamofobičnu kampanju to automatski otvori sva vrata na koja hukom ulaze svi koji žele da se obračunavaju sa islamom. Tada se pisanje Avaza uzima kao dokaz, iako su te informacije jedna velika laž.

Ne znamo hoće li se Avaz i Fahrudin Radončić dozvati pameti i prestati sa širenjem straha od islama. Ne znamo to jer nam nisu poznati njihovi stvarni razlozi za stavljanje na čelo islamofoba u BiH. Nažalost, kako sada stvari stoje možemo očekivati da će Avazov zmaj nastaviti sa bljuvanjem vatre na islam i muslimane. Priznajemo Zmaj je za sada veoma moćan, ima jaku vatru, prži na daljinu. Ali, svemu dođe kraj, ničija nije do zore gorila pa neće ni tvoja Zmaju!

Hronologija Avazovog beščašća

Naslov: MUP TK i UKC Tuzla demantovali pisanje Dnevnog avaza

Istina i laži o navodnom zlostavljanju u Dubnici kod Kalesije: Prvo je Dnevni avaz objavio vijest da je vehabija E. A. M. u Dubnici kod Kalesije zlostavljao Amelu B. i da je “djevojci polomio noge i isjekao genitalije“.

Kako Avaz piše: “Nju je, dalje saznajemo, zlostavljao pripadnik vehabijske zajednice iz Dubnice, kojeg je prethodno upoznala putem interneta. Premlaćivana je, polomljene su joj obje noge, ošišana joj je kosa, a pripadnik vehabijske zajednice, s kojim je djevojka navodno ostala i trudna, nanio joj je povrede genitalija oštrim predmetom, zbog čega joj je izvršen abortus. Djevojka je nakon užasa kroz koji je prošla prvobitno bila smještena u bolnicu u Sarajevu, da bi nakon toga kolima Hitne medicinske pomoći dovezena u Univerzitetski klinički centar Tuzla. Informacije o teškim povredama “Avazu” su potvrđene iz dobro obaviještenih izvora UKC-a Tuzla.

– Djevojka je dovezena u UKC Tuzla, gdje joj je urađen abortus i ostali zahvati na ženskim organima. Nakon što je danas (petak, op. a.) izašla iz kome, isti dan je prebačena na Kliniku za psihijatrijske bolesti. Trenutno se oporavlja na ovoj klinici, gdje prolazi kroz teške faze poremećaja ličnosti – tvrdi naš sagovornik blizak UKC-u Tuzla.”

Vijest su potom preuzeli bezmalo svi mediji. Posebno su se naslađivali mediji koji jedva čekaju da objave vijest u kojem se po lošem spominju muslimani, a vehabije naročito. Slobodna Bosna je čak i naslovnu stranicu posvetila ovome događaju. Pisalo se sve i svašta. Slobodna Bosna se čudila i pitala zašto E. A. M. nije uhapšen.
A onda je krenula druga strana priče. Prvo su neki kalesijski i tuzlanski portali objavili vijest da u Dubnici kod Kalesije, gdje pripadnici selefijske grupe imaju svoj mesdžid, nije bilo nikakvog zlostavljanja.

– Odgovorno vam tvrdim da se to nije desilo ovdje i da takav ne živi s nama. Ovdje nije bilo nikakvog zlostavljanja. Mi se svi dobro poznajemo. Ko god hoće da nas upozna, bujrum neka dođe kod nas u mesdžid, neka bude naš gost koliko hoće, lijepo ćemo ga ugostiti, ponuditi čajem i zajedno ćemo učiti o islamu. Ovo je još jedan u nizu napada na nas, citirali su Samira Šehića, pripadnika ove zajednice.

Samir Šehić tvrdi da je to samo jošjedan od medijskih nasrtaja na njega i “braću”.

– Tako su njihovi mediji pisali, ali to nema nikakve veze sa istinom. Moj komšinica, Srpkinja, kada je išla u Bijeljinu da sa svojima proslavi Božić, meni je ostavila ključ od kuće…Mi pozivamo sve ljude u islam, a naš poslanik Muhammed, a.s., u jednom hadisu kaže: “Najpotpuniji vjernici među vama su oni najboljeg vladanja, a najbolji od vas su oni koji su najbolji prema svojim ženama.“, pričao je Šehić za http://www.kalesijske-novine.com.

Istog dana i Radio televizija Tuzlanskog kantona je, pozivajući se na saopštenje iz MUP TK, objavila da vijest o zlostavljanju djevojke i o tome kako joj je vehabija isjekao genitalije nije tačna.

“Iz MUP-a TK kantona tvrde da, ukoliko se uistinu desilo onako kako je u novinama opisano prema tvrdnjama nezvaničnih izvora, zlostavljač bi već bio u pritvoru. Sumnjivo je i to što se detalji ne podudaraju u svim izvještajima. Naprimjer, dok su pojedini mediji pisali da se stravičan zločin desio kod Zenice, drugi su pisali da se to desilo u Dubnici kod Kalesije. Također dok neki govore da je njena majka znala da je djevojka zlostavljana, drugi kažu da nije znala. Iz MUP-a Tuzlanskog kantona tvrde da zlostavljanje nije ni prijavljeno”, objavila je RTV TK-a. Iza toga je tuzlanski bportal.ba, pozivajući se na Službu za informisanje Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla, objavio potpuno suprotnu priču od one koja je objavljena u Avazu.

– U saopćenju za javnost, kako je navedeno, povodom pisanja medija i interesa javnosti za slučaj pacijentice A.B., iz UKC Tuzla navodi se da “pri pregledu pacijentice nisu konstatovane povrede koje bi ukazivale na nasilje nad pacijenticom”. U prvobitnim medijskim izvještajima, koje se danas demantirali iz UKC-a Tuzla, navodilo se da je Amela B. “imala prelome obje noge i isječene genitalije”.

-Pacijentica A.B. nalazi se na liječenju u Klinici za psihijatriju Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla. Dana, 26.01.2013. godine iz Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, u pratnji medicinskog osoblja, pacijentica A.B. premještena je u Univerzitetski klinički centar Tuzla i primljena na Kliniku za anestezijologiju i reanimatologiju. Pri pregledu pacijentice nisu konstatovane povrede koje bi ukazivale na nasilje nad pacijenticom i zbog toga, a u skladu sa procedurama koje se sprovode u Ustanovi, nije postojala osnova za prijavljivanje slučaja nadležnom Ministarstvu unutarnjih poslova Tuzlanskog kantona, zvanično je saopćeno iz Univerzitetsko-kliničkog centra Tuzla, objavio je bportal.ba.

Saznali smo i da spominjani E. A. M. nije iz Dubnice, nego je iz Gornjih Rainaca kod Kalesije. I njegove komšije tvrde da nema ni jedan posto istine u onome što se pisalo.

Iako su i MUP TK i JU UKC Tuzla demantovali pisanje Dnevnog avaza, Slobodne Bosne i drugih medija, nanesena je ogromna šteta osobama koje su spominjane i optuživane.

I Avaz i SB su nedavno objavili i tekstove o nelegalnim i nezakonitim dženazama u Gornjoj Maoči u kojima su kao glavnog krivca optuživali Nusreta Imamovića. Neki tvrde da je sve ovo medijska priprema za novu akciju hapšenja muslimana sa bradama kakva je bila akcija “Svjetlost” u Gornjoj Maoči. Ministar sigurnosti Fahrudin Radončić zna da je njegov prethodnik Sadik Ahmetović postao omražen među mnogim muslimanima zbog akcije “Svjetlost” pa bi njemu i najviše odgovaralo ocrnjivaje i medijsko linčovanje Nusreta Imamovića i onih koji ga uzimaju za svoga šejha.
http://www.minber.ba

[pasa]

in reply to: Islamski video #40727

[pasa]

in reply to: Ratni zlocini #40700

Tuzno je i to da sute i ne govore mnogi koji su vidjeli svojim ocima ubijanja i tacno su vidjeli ko je od cetnika ubijao nase najmilije. Nece da pricaju. Mozda im je tesko vracati se i buditi stare rane . Tesko je to.
Ali molim ih neka skupe hrabrost i neka napisu to sto znaju. Zbog onih ubijenih i zbog njihovih porodica
Bice svima lakse. Sigurno.
A pozivam i Srbe koji znaju nama vrijedne informacije da nam kazu.
Ako vjeruju u prevdu i u Boga
Hvala

[pasa]

in reply to: Al i ovo treba da se zna #40644

[b]Ničije Sarajevo
[/b]
Piše: mr. Semir Imamović

Naša stranka, koju vodi tzv. Denis Gratz, plasirala je još jednu kompleksašku ideju – da gradonačelnik Sarajeva postane Jakob Finci. Ideja je u skladu sa činjenicom da se tzv. Denis Gratz do prije nekoliko godina zvao muslimanskim imenom, a onda se postidio svoga porijekla, pa je predjenuo ime u stranjsko, da evropskije zvuči. I džaba što je predjenuo ime, kad se evo uz njegovo novo, stranjsko ime, uvijek provlači taj podatak da se zvao Šaban, Sadik, Mustafa ili nekako drukčije. I ova kandidatura Jakoba Fincija je u skladu sa ovim kompleksima, u stilu – zašto da gradonačelnik Sarajeva bude neko sa bosanskim imenom, makar i Stjepan Kljuić, kad je evropskije da to bude Jakob Finci?! Po istoj logici je Haris Silajdžić svojevremeno za ministra vanjskih poslova postavio Svena Alkalaja – samo zato jer je Jevrej – računajući da će na taj način našoj zemlji, a i sebi, priskrbiti neke poene. Sarajevski kompleksaši tako računaju da će Sarajevo više biti evropska metropola ako na čelu Grada bude jedan Jevrej. Čine to u ime navodne jednakosti tih par stotina Jevreja u BiH, a zapravo vrše diskriminaciju svih ostalih građana, koji ispadoše manje vrijedni. U protivnom, neko bi morao objasniti – a zašto baš Jakob Finci?! Čime je to on – a ako ne baš time što je Jevrej – „zadužio“ sve nas pa da pristanemo da bude gradonačelnik naše metropole?!

Što se tiče Jakoba Fincija, tog predratnog činovnika u nekoj firmi, ovaj problem je više nego očit. On je u svojoj poratnoj karijeri nabrao makar desetak važnih funkcija. U neko doba je bio prvi čovjek Agencije za državnu službu i Regulatorne agencije za komunikacije, dvije ponajvažnije agencije u državi. Niko tada nije pitao za sekularizam kad je židovski sveštenik bio odjenom na više državnih pozicija. Kao da u našoj zemlji nema sposobnih ljudi!? Ali, i tada, kao i sada, po srijedi su bili kompleksi manje vrijednosti, na osnovu kojih se mislilo da je postavljanje Jevreja na čelnu poziciju nešto što godi Americi i Zapadu, pa će nas bolje pripaziti ako mi posvjedočimo da smo manje vrijedniji od drugih.

Tako je i tzv. Denis Gratz, čim je predjenuo ime i prestao biti musliman, postao faktor, kolumnista, gost u raznim tv emisijama, i sl. A tako bi i Sarajevo, ako za gradonačelnika postavi Fincija, postalo više evropsko, a manje muslimansko. Zapravo važno je da nije muslimansko, a čije će biti nakon toga, sasvim je nevažno. Zato je projekat „Fincija za gradonačelnika“ zapravo projekat unižavanja muslimana u Sarajevu! Krajnji cilj je od Sarajeva stvoriti tzv. distrikt, kako bi Bošnjaci izgubili svoju metropolu, a Srbi i Hrvati dočekali „pad Sarajeva“. Postavljanje Fincija za gradonačelnika treba da javnost obikne na to da je Sarajevo – ničije. A Jakob Finci je najpodesnija ličnost za to, jer su mu bliži Srbi, nego Bošnjaci. Sjećamo se kako je prije sedam-osam godina na Krugu 99 promovirao opasnu ideju o raspisivanju referenduma o ustavnim promjenama, a čime bi se ostvario pravni okvir za derogiranje Referenduma iz 1992. i za otcjepljenje Republike Srpske.

Krug 99 se sada stavio u službu Fincijeve kampanje za gradonačelnika, što znači da Sarajevom opet pušu beogradski i izraelski vjetrovi. Nikada se taj navodni Sarajlija nije pridružio Sarajlijama u brojnim protestima protiv izraelskog genocida u Palestini. A kad se zna za javne i tajne veze Izraela i Republike Srpske, i kad se uvide te veze sa Jakobom Fincijem, onda je potpuno jasno da iza ove kandidature Jakoba Fincija za gradonačelnika Sarajeva stoje (veliko)srpski i izraelski interesi. Bio bi to izraelski gradonačelnik Sarajeva, jer je cilj i Izraela i Republike Srpske da u Sarajevu, kao i u Jerusalemu, muslimani postanu podstanari. A mi Bošnjaci, koliko god se odricali islama, svoje povijesti, svog vjerskog, kulturnog i nacionalnog identiteta, i koliko god se pokušali dodvoriti Zapadu i našim istočnim i zapadnim ”komšijama”, nećemo dobiti njihovu naklonost, neće nas prestati gledati kao ljude drugog reda, kao strani (azijatski) faktor koji ovim prostorima nikako ne pripada (ko ne vjeruje u ove tvrdnje neka malo prosurfa srpskim i hrvatskim portalima i forumima), ili kako ih je davno opisao moderni utemeljitelj genocida nad Bošnjacima, Ivo Andrić, kao ”stenoviti zid između Bosne i zapadnog sveta, koji će islam potom još više proširiti i podići do takve moći da se i danas još, premda se odavno raspao, oseća, njegovo delovanje kao mračna linija razdvajanja koju nije moguće preći bez napora i opasnosti.” (Andrićeva doktorska disertacija, str. 39).
http://www.minber.ba

[pasa]

in reply to: Islamski video #40628

Emotivno – Povratnica u Islam iz Zagreba

http://www.youtube.com/watch?v=n_TmUmgWPEM

[pasa]

in reply to: Ratni zlocini #40609

Na obnovljenom suđenju za zločine počinjene na Korićanskim stijenama, Tužilaštvo BiH je u završnoj riječi zatražilo da Zoran Babić, Milorad Škrbić, Dušan Janković i Željko Stojnić budu proglašeni krivima.

Tužiteljica Slavica Terzić je rekla da je van sumnje dokazano da su bivši pripadnici prijedorske policije počinili zločin koji im je stavljen na teret, dok je Odbrana Babića i Škrbića navela da Tužilaštvo nije dokazalo svoje tvrdnje.

“Prihvatili su i željeli ispunjenje cilja – ubistvo ljudi”, rekla je tužiteljica.

Prema optužnici, Babić, Škrbić i Stojnić bili su pripadnici Interventnog voda prijedorske policije, a Janković komandir redovne stanice.

Nepravomoćnom presudom, Janković je osuđen na 27, Babić i Škrbić na po 22, a Stojnić na 15 godina zatvora. Apelaciono vijeće je ukinulo ovu presudu i naložilo održavanje novog suđenja.

Terzić se drugog dana iznošenja završnih riječi osvrnula na ulogu Jankovića i Stojnića u pratnji konvoja sa bošnjačkim civilima koji se 21. augusta 1992. kretao iz Prijedora prema planini Vlašić, gdje je izdvojeno oko 200 muškaraca i strijeljano na Korićanskim stijenama.

Tužiteljica Terzić je rekla da svjedocima Luki Ignjatoviću i Vitomiru Lakiću treba vjerovati kada su kazali da je Janković imao ulogu organizatora, te da su ga vidjeli na mjestu razdvajanja muškaraca.

Terzić je rekla da je većina pratilaca konvoja prije polaska znala da će neki civili biti ubijeni.

“Svi pratioci su najkasnije na mjestu razdvajanja saznali da će biti počinjena ubistva i to im odatle postaje zajednički cilj”, kazala je ona.

Govoreći u ulozi optuženog Stojnića, tužiteljica je navela da su saglasni iskazi svjedoka koji su ga vidjeli na mjestu zločina.

Braniteljica Slavica Bajić je u završnoj riječi navela da se svjedocima Optužbe koji su rekli da su Babića vidjeli u pratnji konvoja ne može vjerovati, posebno ne iskazima Gordana Đurića i Damira Ivankovića, koji su kazali da je bio na mjestu strijeljanja.

“Ivankovićevo svjedočenje je nepouzdano, jer je sklon mijenjanju iskaza i ne može se osloniti na svoje sjećanje”, rekla je ona. Bajić je kazala da treba pokloniti vjeru iskazu Ljubiše Četića, koji je tokom svjedočenja nabrojao neke pripadnike Interventnog voda koji su bili na mjestu ubistava, ali ne i Babića.

Optuženi je u kratkom obraćanju rekao da iskazi Đurića i Ivankovića lažni. Đurić, Ivanković i Četić su nakon priznanja krivice osuđeni.

Branilac Slobodan Perić je kazao da Škrbić jeste bio u pratnji konvoja, ali da nije bio na mjestu strijeljanja niti je pljačkao civile.

Analizirajući dokaze, on je rekao da je Škrbić bio sa civilima kod pokvarenog autobusa za vrijeme ubistava, te je s njima ostao do narednog dana, kada su kamionima prevezeni na teritoriju pod kontrolom Armije BiH (ABiH).

Naveo je da je Škrbić zaštitio te civile kada su došle uniformisane osobe.

“Nisam nikog ubio niti pljačkao. Ja sam spasio ljude iz tog autobusa”, kazao je optuženi Škrbić.

Jankovićeva Odbrana će završnu riječ iznijeti 24. januara.

ISPOVJEST PREŽIVELOG S KORIĆANSKIH STIJENA (IME I PREZIME POZNATI HAŠKOM TRIBUNALU):
U našem selu Čarakovo rat je počeo krajem maja 1992. Četnik Drago Tintor je dolazio s kombijem, s njim je dolazio i jedan Mićo Jurišić, kad bi njih vidjeli svi smo bježali. Oni su ubijali naše susjede, a i oni su nam susjedi. Navečer su dolazili, ubijali, palili, krali. Imali su maskirne uniforme, a imali su uniforme JOS-a. Svi Srbi u mjestu su bili naoružani, čak i djeca od 14 godina. Provodili su čišćenje i ubijali i našu djecu. Djeca su ubijana! Uzmu najmlađe dijete i govore: “Ukoliko ne predate zlato, ubit ćemo ga!” Žene su davale sve što su imale! Mi muški smo se krili po šumama i potajno bi nam žene donosile hranu.

Od 23. maja je tako bilo. Sve dok nam nisu žene odveli mi smo bili u šumi. Žene su odvedene u logor Trnopolje i mi smo se mogli ili predati ili se izvlačiti prema Bihaću. Jedna grupa je pokušala proboj, ali je bila dočekana. Sve su imali pripremljeno i znali su kud se krećemo. U našoj grupi na Žegeru kod sela Čarakovo u blizini Prijedora, bilo je 200 ljudi. Imali smo nešto brašna i tu se hranili, ali je svako za sebe morao donijeti odluku što će napraviti. Nas nekoliko je krenulo na rizik, uspjeli smo proći most i barikadu ali kad smo došli u centar Prijedora pokupili su nas i odveli.

Prvo smo bili u Keratermu, tamo su nas tukli tri sata, to je bilo krajem sedmog mjeseca. Odatle su nas prebacili za Trnopolje. U Trnopolju je bilo oko 30 policajaca što su nas tukli, bilo je oko 11 sati navečer, tortura je trajala oko tri sata, dok nije došao komandant logora Slobodan Kuruzović sa svoja tri sina koji su oficiri srpske vojske i počeo nas on ispitivati, nakon što je istjerao policajce. Nisu imali oznake, nisam mogao raspoznati šta su po činu, samo znam da su bili majorovi sinovi. Major Kuruzović je bio komadant logora Trnopolje. Kad je došla strana ekipa nismo smjeli govoriti, jer su oni iza njihovih leđa prijetili.

Smrt je majstor iz Trnopolja: Logoraši koji su verovali da će preživeti
Photo: Stock
Dana, 21. kolovoza pet autobusa je došlo po nas. Spremili smo stvari i svi smo htjeli ići, bilo nas je oko 4 000. Svi nismo mogli, potrpali su nas, jedva smo disali. Jedan autobus je bio pun žena i djece. Prvo zaustavljanje bilo je u Kozarcu, gdje su nam se pridružili kamioni i tri šlepera sa izbjeglicama. Konvoj je krenuo prema Banja Luci. Pred Banja Lukom je ovaj koji je bio vođa autobusa rekao da mu predamo sve zlato, novce, sve što imamo, jer rekao je da će nas Srbi na barikadama sve pobit ako nam nešto nađu. Skinuo je punu jednu vrećicu zlata, srpskih novaca, sve što smo imali dali smo.

Znali smo da idemo prema Travniku. Taj major Kuruzović nam je dao garanciju da nam se ništa neće dogoditi i da će nas preuzeti naša vojska i prebaciti dalje prema Splitu. Kada smo došli u Skender Vakuf nismo stajali ni pet minuta. Zaustavili smo se zbog toga što su prepuni autobusi prokuhavali i da bi sačekali kamione sa civilima, bilo ih je i po 300 u jednom.

Kad smo krenuli iz Skendera naređeno je da svi legnemo na dno autobusa. Skrenuli smo sa glavnog puta kroz šume i nismo se vozili ni 10 minuta kad smo se ponovo zaustavili. Vikali su: “Svi dole glave, ovo je prva borbena linija!” Tu smo stajali oko sat vremena. Vođa puta i vozač su izišli, došao je unutra jedan vojnik i pitao: “Ima li rakije?” Srpska vojska, sa oznakama SAO Krajina, prolazila je kamionima, psovali su, lupali rukama i nogama po autobusu, a mi se nismo smjeli ni pomaknuti, ležali smo licem okrenuti prema podu autobusa…. Po akcentu smo znali da nisu iz Bosne.

Vozili smo se preko nekih livada, neko je malo uspio podići glavu, vidjeti kuda idemo. Kad smo došli u kanjon Ugra, onda su rekli da možemo ustati i podići glavu. Vidio sam da smo prešli rijeku preko drvenog mosta i bojali smo se da most ne pukne. Rekli su nam nakon što smo prošli most, da možemo uzeti boce i natočiti vode, izišlo je par ljudi. Mi koji smo ostali šutili smo i sjedili. Ušlo je pet četnika i naredili nam da svi iziđemo van iz autobusa i da se postrojimo. Izišli smo noseći svak svoje stvari. Iskrcali su još ljudi iz kamiona, isto tako, i rekli nam: “Nemate se šta bojati! Idete na razmjenu za naše.” Bilo nas je oko 250 postrojenih. Bila su dva autobusa prazna i ulazili smo unutra, tjerani i zbijani, da nas što više stane. Po pet ljudi je ležalo jedni na drugima. Morali smo ponovo leći na pod kao i prije. Nakon pola sata vožnje smo se vozili uzbrdo, po makadamu, kamioni su odjednom prešli na drugu stranu puta i stali na ivici kanjona. Motori su se ugasili, čuli smo da drugi kamioni i autobusi kraj nas prolaze. I policijski auto je nastavio put. Ostao je s nama Darko Mrđa, naš komšija, kapetan iz sela Tukova. On je sa sobom imao 11 ljudi s kojima je on stalno. E, onda je počeo masakr!

Izvodili su po jednog iz autobusa i čulo se samo kako pištolj opali. Bilo je oko pet sati popodne. Bili smo na mjestu zvano Korićanske stijene. To sam saznao tek kasnije, u Jajcu, kad sam nekim ljudima opisivao mjesto na kojem smo stajali. Oni koji znaju taj teren su mi rekli ime mjesta. To je na Vlašiću, 20 kilometara od Travnika, 18 kilometara od mjesta Smetovi, gdje se iskrcavaju oni koje predaju našoj vojsci.

Prvo su izveli jednog čovjeka, čuo se pucanj, ubili su ga! Onda drugog, trećeg,… a onda su izvodili po dva čovjeka. Vodili su ih samo pet metara iza autobusa. Nisam vidio ništa dok nisam izveden, samo sam čuo pucanje. Svima je bilo jasno šta se događa. Tu je već i počela panika. Neki su se pomaknuli, a ovaj četnik je vikao: “Pomakne li se još neko sve ću vas pobiti iz autobusa!”

Ubrzo su naredili da izlazimo po trojica. Izvedu trojicu i čuješ kratki rafal ili pištolj. Najčešće se čuo samo pištolj. Pištoljem je najviše ubijano. Iz pištolja je ubijao Darko Mrđa. Na glavi je imao crvenu beretku i oznaku “Srpske krajine”. On je ubijao!

Kad je došao red na mene, udario me kundakom i rekao: “Povedi još dvojicu sa sobom.” Kad se toga prisjetim… Prije toga je izveden moj stariji brat i njegov mlađi sin, a u autobusu su ostali još njegov stariji sin i moj mlađi brat. Dok smo ležali u autobusu ja sam bratu šaptao da pokušamo bježati pa šta bude. On nije bio spreman za bjeg i ostao je ležati ukočen i preplašen. Prvo su izvodili na prednja vrata, do sredine autobusa, a onda su otvorili zadnja vrata i izvlačili ljude. Prije nego sam izišao u autobusu je ostalo još samo pet-šest ljudi.

Ja sam izlazeći gurnuo vojnika rukom u stranu. Malo sam ga smeo. Imao je pištolj u ruci. Meni je do ivice puta trebalo tri metra, da skočim u provaliju za koju nisam znao ni kakva je ni kolika je. Pucao je za mnom. Provalija je bila duboka tridesetak metara. Padao sam. Pao sam na neko drvo i ostao viseći. On je nekomu vikao da me ubio. “Mogu te ja ubiti!” – govorio je jedan od četnika. “Ja sam njega ubio!” – odgovorio je. Ispalio je tri metka za mnom. Tek kad sam pao pitao sam se da li me je pogodio? Imao sam ozljedu ruke. Pravio sam se mrtav i samo sam skliznuo na zemlju. Mogao sam sve vidjeti. Ljude dovode, oni stoje, streljaju ili onda ih dvojica uzimaju za noge i bacaju u jamu. Jedan je pao pet metara od mene. Kanjon je bio dubok najmanje 400 metara! To je kanjon Ugra! Kanjon je pust, samo stijenje, na tom mjestu gdje sam ja skočio bilo je po koje drvo. Imao sam sreće da nisam pao na to drvo i ja bih bio mrtav.

Rijeka je uska dva metra ali je duboka, sa brzacima i izgledalo je da tuda čovjek živ ne može proć. Čovjeku kojeg su bacili pukla je glava. Točno mi je na prsa pao njegov mozak! Skinuo sam ga laganim potezom ruke, da četnici ne primjete da sam živ. Još sam neko vrijeme gledao šta su radili. U međuvremenu su se vratili oni kamioni koji su odvezli žene i djecu iz našeg konvoja. Po četnike je došlo nekakav auto kojim su otišli.

Tada sam primjetio jednog ranjenog momka. Prišao sam mu, krvario je iz noge. Visio je o nekoj grani oko 20 metara od mene. Uspio sam mu zaustaviti krvarenje, previo sa ga njegovom majicom. Ja nisam imao majicu. [b]Nakon što sam ga previo začuli su se pucnji sa druge strane brda. To su bili Srbi, mještani, koji žive tu. Sve su gledali. Kad su vidjeli da ima živih, otišli su, uzeli puške i počeli pucat.
[/b]

Prijedorski monstrum: Darko Mrđa u Hagu

Taj momak mi je rekao: “Bježi! Spašavaj se!” I ja sam se spustio do rijeke. Rijeka je bila hladna, ali sam se u njoj krio i nisam imao kud jer sam predhodno vidio četiri baklje kako se spuštaju prema kanjonu. Već je bio sumrak. Znao sam da neće ući u vodu i ići za mnom, ali sam od straha, čitavu noć bježao niz rijeku. Dva dana i dvije noći nisam izlazio iz vode. Padao sam niz vodopade. Brzaci su me nosili. Samo bi se navečer malo izvlačio iz vode i uhvatio za stijene, jer su me već grčevi hvatali. Kad sam naišao na drugu rijeku krenuo sam uzvodno, opet uz rijeku, izbjegavajući obližnji put. Mislim da su mi kasnije rekli da se rijeka zove Ilonjska. Nakon pola dana sam došao do puta. Vidio sam kuće tako da više nisam mogao ići rijekom. Čuo sam i topovsku paljbu po mjestu prema kojem sam se kretao. Mislim da su to položaji koje drže Hrvati. Prebacio sam se u šumu i probijao se izbjegavajući njihove patrole. Jednom su me primjetili i ganjali me da me uhvate živog.

Na svakih 50 metara sam nailazio na vojnike. Našao sam karnister i ponio ga sobom jer mi je trebao za vodu. Slučajno su me primjetili dvojica vojnika. Pitali su: “Kud ćeš tamo?” Sjedili su. Imali su kape s kokardama, obrijani, fino sređeni u maskirnim uniformama. Rekao sam: “Idem po vodu!” -“Eto imaš tu potok, natoči.” -“Ne, ne! Idem dolje na rijeku” – rekao sam. -“Dobro hajde, ali ovuda se vrati.” Tako sam ih izbjegao. Ali nakon 50 metara čuo sam kako netko viče: “Stoj!” Nisam smio stati. Počeo sam bježati. Noć je padala. Pucao je za mnom. Granate su okolo padale. Oni su pucali iz tenkova na mene, vjerojatno na naše položaje. Izišao sam na neku livadu. Bilo je nešto oko 15 km, čistina sama. Trebalo je to proći. Išao sam nekim rovovima u kojima sam nalazio konzerve, ali nisam imao otvarača da otvorim. A gladan sam bio! Dugo sam se provlačio, nailazio sam i na napuštene tenkove, zolje, i na njih što pucaju, piju i pjevaju! Slavili su nešto! Neka slava je bila. Bio je 27. ili 28. kolovoza. Rovovi i tenkovi su taj dan bili napušteni. Nakon toga sam kroz neku šumu išao tri dana, dok nisam vidio dole grad. Bliže meni, ispred grada je bilo jedno muslimansko selo. Došao sam u selo i mještani su me prihvatili, okupali i hranili. Deset dana su me držali samog u sobi da se odmorim. Nakon toga sam prebačen u Jajce pa u Travnik. Ovaj iskaz spreman sam ponoviti na svakom Međunarodnom sudu (u Zagrebu, 1992).

[pasa]

in reply to: Razne Islamske teme #40598

Klanjanje dženaze osobi koja nije obavljala namaz?
Pitanje: Kako postupiti kad ti neko preseli iz porodice ko nije klanjao i ko je bio vrlo daleko od islama? Ako mu odem na dženazu, plašim se grijeha prema Allahu, a ako ne odem onda se napravi u familiji i selu velika fitna i razdor.

Odgovorio: Kako postupiti u spomenutoj situaciji ovisi od stvarnog stanja i okolnosti:
Ako je umrla osoba toliko daleko od islama da je njeno nevjerstvo očigledno i poznato, nije joj dozvoljeno klanjati dženazu, jer je Uzvišeni Allah rekao: „I nijednom od njih, kad umre, nemoj molitvu obavljati, niti sahrani njegovoj prisustvovati, jer oni u Allaha i Njegova Poslanika ne vjeruju i kao nevjernici oni umiru.“ (Et-Tevba, 84) Uz to, sastavni dio dženaze je dova, a za nevjernika nije dozvoljeno tražiti oprosta, kao što na to upućuje ajet: „Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprosta za mnogobošce, makar im bili i rod najbliži, kad im je jasno da će oni stanovnici u Džehennemu biti.“ (Et-Tevba, 113)
Ako se pak, pripisuje islamu, ali ostavlja namaz poričući njegovu obavezu, isto tako je nevjernik i ne smije mu se klanjati dženaza, osim ako se radi o osobi koja nije mogla saznati istinu o ovom pitanju (Pogledati: El-Mugni, 3/351).
A ako se ubraja u muslimane a ostavlja namaz iz nemara, onda po pitanju nevjerstva takve osobe učenjaci imaju različita mišljenja. Većina učenjaka je stanovišta da takva osoba ne izlazi iz islama nego se tretira velikim griješnikom i prema tome ima statut muslimana te joj se klanja dženaza, zakopava se u muslimanskom mezarju, nasljeđuje se i sl. Po drugom mišljenju ostavljač namaza iz nemara je nevjernik. Ovo mišljenje je potkrepljeno jasnim šerijatskim dokazima, poput hadisa: “Između čovjeka i širka i nevjerstva je ostavljanje namaza.” (Muslim, br. 116.), tj. ono što spriječava čovjeka da ne bude nevjernik je namaz, pa kada ga ostavi nestaje prepreke između njega i širka i nevjerstva. Prema ovom mišljenju takvom nije dozvoljeno klanjati dženazu.
Pored toga, ispravno je raditi po slabijem mišljenju ukoliko rad po preferirajućem mišljenju uzrokuje negativne i neželjene posljedice. To znači, ako prevladava mišljenje da će odbijanje klanjanja dženaze osobi koja ne klanja iz nemara izazvati neželjene posljedice, poput svađe, nereda i kidanja rodbinskih veza, onda je preče klanjati joj dženazu. Uzvišeni Allah najbolje zna.

Odgovorio: Mr. Hakija Kanurić
izvor : minber.ba

[pasa]

in reply to: Dnevnik Ratka Mladica #40533

Mladić: Želim u bolnicu da mirno umrem
ČETVRTAK, 10 SIJEČANJ

RATKO MLADIĆ
Optuženi Ratko Mladić požalio se u četvrtak sudijama Haškog tribunala da se “vrlo loše osjeća” i zatražio je da bude prebačen u bolnicu na liječenje.
Pošto ga je predsjedavajući sudija Alphons Orie upitao znači li to da želi da se vrati u pritvor i da se odriče svog prava da prisustvuje suđenju, general Mladić (69), kome Tribunal sudi po optužnici za genocid i druge zločine nad Muslimanima i Hrvatima tokom rata u BiH, odlučio je da ostane u sudnici.
Suđenje Mladiću nastavljeno je posle tronedjeljne praznične pauze, ali je tokom prve pauze, poslije jednog sata saslušavanja vještaka optužbe za snajpere Patrick van der Weijdena, odbrana prenijela sudijama da se Mladić ne osjeća dobro i da želi da se vrati u pritvor i prilegne.
Sudija Orie potom je u sudnici optuženog pitao da li je to tačno, a Mladić je odgovorio:
“Ja se zdravstveno vrlo loše osjećam i meni treba bolnica i liječenje. Oslabio sam u posljednjih 10-15 dana, nemam apetit…Ja ovo ne mogu izdržat’. Bolje da idem tamo da legnem, da umirem, nego ovdje da slušam budalaštine NATO propagande”.
Uz upozorenje da ne komentariše iskaz svjedoka, sudija Ori pitao je Mladića da li se tokom posljednjih desetak dana požalio ljekarima u pritvoru da se ne oseća dobro, na šta je optuženi odgovorio da je pritvorskom ljekaru Paulusu Falkeu rekao da mu je je “hitno potrebna bolnica i sistematski pregled”.
“Izgubio sam pet kilograma, posljednjih 10 dana sam ležao u krevetu najviše, pa ako to nije dovoljno…”, rekao je Mladić, govoreći usporeno i otežano.
Upitan od predsjedavajućeg sudija da li se odriče ili ne prava da bude prisutan u sudnici, kako bi proces mogao biti nastavljen u njegovom odsustvu, Mladić je uzvratio:
“Ja ću pokušati da sjedim ovde u ovoj stolici, pa makar u njoj i umro…Ne odričem se prava da se do posljednjeg trenutka branim od NATO laži i vašeg nazovi suda. Vi niste sud, vi ste korumpirana grupa…”

[pasa]

in reply to: Razne Islamske teme #40448

http://www.n-um.com/files/images/sirk.jpg
Pošto se bliži najveći kršćanski praznik/blagdan, tzv. Božić, želio bih da ukažem na neke činjenice, tačnije na jedan drugi pristup u viđenju ovog problema, tj. čestitanja nemuslimanskih praznika. Mnogi muslimani – i pored jasnih kur’ansko-sunnetskih zabrana čestitanja nemuslimanskih praznika i zabrana koje su izrekli ispravni učenjaci – i dalje u ime navodne tolerancije čestitaju ovaj praznik, ne znajući da time nanose štetu i sebi i onima kojima čestitaju…

Na samom početku želim istaći da kršćanima ne čestitam ovaj praznik jer sam iskren i želim im dobro. Dakle, prema kršćanima se ophodim u duhu najveće tolerancije koju je prema njima iskazao islam. Nemam ništa protiv kršćana, čak štaviše želim im više dobra nego što im žele oni koji im čestitaju Božić, a najveće je dobro Allahova uputa, tj. vjera islam. Dakle, moje nečestitanje Božića motivirano je željom da im ukažem na najveće dobro. Čestitanje Božića je licemjerno, jer svaki musliman je svjestan da nijedna osoba koja smatra da postoji više bogova ili da Bog ima sina nikada neće ući u Džennet.

Znači, svaki musliman koji čestita Božić svjestan je da je taj kršćanin u zabludi zbog svog pogrešnog vjerovanja u trojstvo, ali mu i pored toga čestita na toj njegovoj zabludi. Musliman koji kršćaninu uistinu želi sve najbolje, iskreno će mu ukazati na pogrešnost kršćanskog vjerovanja. Kao ilustrativan primjer za to možemo zamisliti da imamo nekog dragog prijatelja kojeg gledamo kako se kreće prema rubu provalije i sekunde ga dijele od strovaljivanja u bezdan. U ovom slučaju svaki normalan čovjek upozorio bi svog prijatelja na provaliju koju on ne vidi iz nekih razloga.

Dakle, iskren čovjek potrudio bi se da upozori i spasi svoga prijatelja, a ne bi rekao: “Ja ga volim, ali hajde, neka se strovali”. Da, postoje i ono koji bi postupili ovako: izrazili verbalno ljubav, ali ne bi ništa poduzeli i mirno bi gledali kako se njihov prijatelj strovaljuje u bezdan – tako bi postupili licemjeri. Situacija je ista i u slučaju čestitanja Božića: Kako da nekom kršćaninu čestitam Božić i zaželim mu sve najbolje, a u dubini duše smatram da će on biti stanovnik Vatre?

Kakav sam ja to dobronamjernik ako smatram da ćeš ići u Vatru zbog svoga širka – pripisivanja sudruga jednom Bogu – a u isto vrijeme ti upućujem čestitku za taj širk i kao želim sve najbolje?! Ne, ne! Moje nečestitanje Božića kršćanima pokazuje moju plemenitost i dobre namjere koje nemaju i ne pokazuju oni koji im čestitaju Božić. Zašto i kako? Ako ja smatram da će kršćanin ići u Vatru zbog svoga vjerovanja u Sveto trojstvo ili vjerovanja da je Isa, alejhis-selam, Bog ili Božiji sin, onda ne čestitajući mu Božić ja pokazujem da mu stvarno želim dobro, tj. da želim da ga spasim od Vatre.

Uzvišeni Allah u Kur’anu jasno kaže: “Nevjernici su oni koji govore: ‘Bog je – Mesih, sin Merjemin!’” (5:72), a nevjernici idu u vječnu Vatru.
izvor : http://www.n-um.com

[pasa]

in reply to: Al i ovo treba da se zna #40434

U 44 zemlje svijeta, s više od 1,3 milijarde ljudi, zakonska regulativa nalaže da prehrambeni artikli moraju imati halal certifikat. U osnovi, on jamči da proizvod ne sadržava sastojke koji su zabranjeni za muslimane, poput alkohola ili svinjetine, ali propisuje i način prehrane i klanja životinja, skladištenje i cjelokupnu pripremu prehrambenih artikala. Praktički to znači da tvornica alkoholnim sredstvima ne smije dezinficirati pogon, a u proizvodnji veliku pažnju treba posvetiti aditivima u kojima ponekad ima tvari koje su zabranjene za muslimane.

[pasa]

in reply to: Muderris – Hutbe #40433

Za sve one koji kazu : “Ja sam dobar u dusi ” dobro je da procitaju ovu hutbu a pogotovo da razmisle o ajetima :
Nama se objavljuje da će sigurno stići kazna onoga koji zaniječe i glavu okrene.
A u ajetima 37. – 39. Sure En-Naziat, stoji:
فَأَمَّا مَن طَغَى(37) وَآثَرَ الْحَيَاةَ الدُّنْيَا(38) فَإِنَّ الْجَحِيمَ هِيَ الْمَأْوَى(39)
A onome ko je obijestan bio(37) i život na ovom svijetu više volio,(38) džehennem će prebivalište postati sigurno.(39)
A u 31. i 32. ajetu Sure El-Kijame, stoji:
فَلا صَدَّقَ وَلا صَلَّى(31) وَلَكِن كَذَّبَ وَتَوَلَّى(32)
Nije vjerovao, niti je namaz obavljao,(31) već je poricao i leđa okretao.(32)

[pasa]

in reply to: Svijet #40420

U SAD-u, je jedan naoružani luđak opet priredio pokolj. U jednoj školi je ubio 26 ljudi, uključujući 20 djece. Cijeli svijet tuguje s Amerikancima, a američki predsjednik Barack Obama održao je emocionalni govor, zahtijevao posljedice i prolio lažne suze.

Nije bitno gdje se masakri dogodode, smrt nevinih uvijek je tužna. U ovom slučaju, masakr se dogodio u jednoj školi u Connecticutu. Žrtve su djeca i nastavnici. Ubojica je do sada važio kao “neupadljiv”. Mnoga pitanja su još uvijek otvorena. Nije jasno kako je ovaj čovjek uprkos strogom nadzoru u školi ikako mogao ući naoružan u školu. U medijima se ovaj čovjek još uvijek naziva “revolveraš”. Budući da nema muslimansku pozadinu pojam “terorist” je vjerojatno neprimjereno.
Ubrzo nakon masakra, predsjednik Obama održao je govor upućen američkom narodu. U tom govoru, Obama je bio vrlo emotivan. Uvijek i nanovo bi zašutio nekoliko sekundi dok bi suze tekle niz lice. Predsjednik je izrazio žaljenje, jer su većina žrtava bila djeca. “Ta djeca su imala cijelu budućnost ispred sebe, rođendane, mature, vjenčanja i vlastitu djecu”, rekao je Obama. Kao otac, on je također osjetio bol roditelja.
Širom svijeta su ovi snimci su prikazani i dojam se stvorio kako “emocionalan i ljudski” može biti ovaj predsjednik. U isto vrijeme, međutim, Obamini dronovi nastavljaju ubijati nevinu djecu u Afganistanu, Pakistanu i Jemenu. Je li to možda ova djeca nisu imala budućnost pred sobom? Ne bi li i oni željeli slaviti svoje rođendane ili jednog dana čak i imati vlastitu djecu? Hoće li se ta djeca ikada računati kao žrtve? Ili oni nisu jednako vrijedni jer oni nisu američki državljani? U stvari, među žrtvama ima i američkih građana, naime jedan čovjek i njegov šesnaestogodišnji sin.
U međuvremenu, više od 3.000 ljudi je ubijeno od strane napada dronovima. Osamdeset posto njih su nevini ljudi koji nisu imali nikakve veze s teroristima ili drugim CIA-inim izumima. Mnogi od njih su djeca. Nijednom predsjednik nije čak ni izrazio sućut zbog ovih civilnih žrtava. Nijednom nije predsjednik čak ni prolio jednu jedinu suzu i nijednom nije govorio u tom pogledu o “roditeljskim osjećajima”. Umjesto toga, on je i dalje nastavio sasvim lično potpisivati odobrenje za svakih dronski napad i to tolerira da njegova vlada i njegova obavještajna služba svakog mrtvog dječaka preko devetnaest godina starosti klasificiraju kao “naoružanog borca”.
U tom smislu smo navikli na licemjerje Baracka Obame. Kada su izraelske snage prije nekoliko sedmica napale Pojas Gaze, Obama je opravdao izraelski odgovor i rekao da bilo koja država na svijetu ne bi tolerisala da bude neprestano raketirana. Očigledno da američki predsjednik nije računao zemlje koje su mete njegovih dronova. Možda on samo misli da spomenute zemlje u tom pogledu imaju “opušteni stav” i da će to sve “izkulirati”.
Pokolj u SAD-u je treći takve vrste u ovoj godini. Uvijek i nanovo se obećavaju akcije i posljedice, ali do sada se ništa nije uradilo. Tu ni mnogi prosvjednici okupljeni ispred Bijele kuće neće promijeniti ništa, jer lobiranje industrije oružja u SAD-u je jako i utjecajno. Udruženja poput National Rifle Association (NRA- nacionalna puškovna asocijacija) je oduvijek bila od najvećih sponzora kampanje američkih izbora. Zbog toga im se uvijek nakon izbora prepušta da rade što hoće.
NRA smatra pravo na posjedovanje oružja kao kulturno dobro Sjedinjenih Američkih Državai ne želi tu nikakvih promijena. Mnogi Amerikanci podržavaju ovaj stav i time doprinose da se 30.000 ljudi godišnje u SAD-u ubijen streljačkim oružjem. Time, dakle, svake godine više američkih građana bude ubijeno u vlastitoj zemlji, nego u vojnim akcijama van zemlje.
Od 1964 se desio 31 ovakav pokolj u Sjedinjenim Američkim Državama. Svaki put neposredno nakon njih se govorilo o predstojećoj reformi politike posjedovanja oružja. Te reforme su se još davno trebale desiti, ali nisu. Tako će zasigurno i dalje ostati. Obamine krokodilske suze također tu ništa neće moći.
Izvor: Emran Feroz’s Blog
http://www.IslamBosna.ba

[pasa]

in reply to: Al i ovo treba da se zna #40387

Merkator i mesari Nerici
Danas sam isao u kupovinu u Merkator u Sarajevu. Prisao sam za frizider gdje se nalazi svjeze meso, te upitao momka koji tu radi odakle ( iz koje mesare, odnosno klaonice) je meso. On je za trenutak zastao pa je rekao da je meso iz Rogatice , mesara Vizion. Pitao sam ga da li ima teletine ili govedine koje je iz neke druge mesare. On meni odgovara : „ svo meso je iz mesare Vizion“ i dodao je da nekada bude i iz drugih mesara mesa.

Ja ovo nisam pitao bez razloga vec sto sam nekoliko dana prije toga vidio kamion sa natpisom navedene masare iz Rogatice kako ulazi u Merkator na teretni dostavni ulaz. Pa sam dugo danima razmisljao kako to mi meso jedemo? Pitamo li mi prodavaca odakle je meso, kada je doslo i ko ga i kako kolje? Pa se pitam kakvi smo mi muslimani da ne razmisljamo o Allahovim naredbama koje se ticu jela i pica ?
Molim Allaha Gospodara da nam ukaze na pravi put da nam oprosti grijehe, da nam kaze istinu koju cemo prihvatiti i po tome zivjeti.

[b]Uzvišeni Allah kaže:
“Zabranjuje vam se krv,strv i svinjsko meso i ono što je zaklano u necije drugo ime,a ne u Allahovo,i ono što je udavljeno i ubijeno,i što je strmoglavljeno i rogom ubodeno,ili od zvijeri naceto,osim ako ste ga preklali (prije nego što je životinja umrla usljed navedenih uzroka).”(Sura El-Ma`ide,3)[/b]

U cije ime Nerici kolju zivotinje i dali ih uopste kolju ili ubijaju?

Uz sve to sjetim se i svjedocenja Šefika Hurke koji je bio zarobljen i zlostavljan u Rogatici.

Prema kazivanju Šefika: Krsmanović i Perković su naizmjenično tukli njega i njegovog oca, te ga je Krsmanović natjerao da pojede nekoliko metaka. Potom je Kušić, sjeća se svjedok, naredio da ga Danko Nerić izvede iz garaže.

“Odveo me je iza garaže i okrenuo pušku u mene. Ja sam drhtao. Došao je Rajko i rekao: ‘Pričaj!’ Tu sam počeo da plačem i govorim da nisam imao pušku. Ja sam tada smrt vidio, to je najteži trenutak”, kazao je svjedok, dodavši da je potom vraćen u garažu, gdje su ga nastavili maltretirati.
Zaštićeni svjedok RM-81 na suđenju Ratku Mladiću svjedoči o hapšenjima, prebijanjima, ubijanju i silovanju ljudi koji su nakon zauzimanja Rogatice u maju 1992. godine zatočeni školi “Veljko Vlahović”
Tužiteljica je ukazala da su srpske snage po preuzimanju vlasti uništile obje džamije u Rogatici (Čaršijska i Arnaudija). U rušenju Arnaudije je, po riječima svjedoka, učestvovao srpski vojnik po imenu Danko Nerić. Nosio je sivo-maslinastu uniformu bivše JNA sa crveno-bijelim trakama pričvršćenim za epolete.
[b]E to je taj Neric od koga mi kupujemo meso!
[/b]

[pasa]

in reply to: Islamski video #40304

http://www.youtube.com/watch?feature=player_detailpage&v=jaE6KrLIoPI

[Author]

Posts