Forum Replies Created
-
AuthorPosts
-
Odlazak vladara – hafiza Kur’ana…
Jučer je u državnom udaru u Egiptu vojska nasilno svrgnula egipatskog predsjednika Muhameda Mursija, prvog egipatskog vladara izabranog voljom naroda i jedinog državnika u svijetu koji ima titulu hafiza, onoga koji je memorisao napamet kompletan Kur’an, Allahovu posljednju objavu čovječanstvu, državnika koji je svoje govore započinjao i završavao sa ajetima Kur’ana, klanjao u džamiji sve dnevne namaze, okupljao oko sebe učenjake i predvodio ih u džematu, jeo sa sirotinjom i suosjećao sa istom… Uistinu ovo je bolna vijest.
Uz Siriju koja jeca u nepravdi i mukama i sve ostale rane islamskoga ummeta, ovaj vojni prevrat u najmnogoljudnijoj arapskoj zemlji, te hapšenja i progon islamista koja su uslijedila teško pada svakom muslimanu koji praktikuje svoju vjeru i ne stidi se iste. I pored osobnih iskušenja koja svako od nas ima, a koja nekada znaju biti izuzetno teška, vjernika boli i stanje njegove braće muslimana, bilo gdje da se nalaze, jer su dio jednoga tijela, kako nas je obavjestio plemeniti, koji ne govori po hiru svome, od oca i majke draži, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem.
U gradu u kome leži tijelo najboljeg koji je zemljom hodio, voljenog nam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, trenutno boravi moj prijatelj i kolega sa studija, koji je i član redakcije portala Minber. Došao je posjetiti grad u kojem smo zajedno učili Allahovu plemenitu vjeru i u kojem boravim posljednje dvije decenije svoga života. On je „ljepotici, Medina što se zove“, kako ju je u svojoj poeziji opjevao, došao u pohode, sa svojom čestitom porodicom, nakon deset godina. Kažu dobri Medinjani da onaj ko zavoli tu ljepoticu i ona njega zavoli, pa mu pošalje poziv da joj dođe, a nekima i da u njenoj utrobi i kosti ostave. U današnjem razgovoru sa njim, u ovome najmilijem nam gradu, dogovorili smo da napišem nešto vezano za temu vojnog udara u Egiptu koji nas je sve juče zaprepastio.
Ne mogu da predvidim šta će se u narednom periodu odvijati na pozornici Misra, zemlje koju njeni stanovnici nazivaju „Ummu-dun’ja“, a koja ima veoma burnu povijest. Ono što u ovih pola sata, koliko imam vremena da napišem nešto vezao za ovu goruću temu, mogu učiniti jesu smjernice kako musliman treba da prihvati ovu vijest i kako da se prema njoj ophodi.
Allah je propisao vječitu borbu između upute i zablude, između dobra i zla, istine i laži, i ta borba će neprestano trajati do Sudnjega dana. Ponekada potvore zasjene istinu, kratkotrajno, (a zar nije sve na dunjaluku kratkog vijeka?) da bi onome kome je nepravda učinjena Uzvišeni, iz Svoje mudrosti, podigao deredže i oprostio grijehe. Ovo što se desilo jučer u Egiptu Allahova je odredba i mi je trebamo prihvatiti. Ne znači da trebamo ustukniti u borbi za pravdu, ali moramo se predati Njegovome određenju i biti sa njime zadovoljni, jer uistinu ne znamo gdje je za nas hajr.
Navešću vam primjer Jakuba, alejhis-selam, koji je izgubio sina Jusufa. Tako mi Allaha, ne znam da ima šta bolnije od toga da ti neko odvede dijete protiv tvoje volje. Molio je dobri i uplakani Jakub svoga Allaha da mu vrati sina, ali je odsustvo Jusufovo potrajalo godinama. Zatim je Allah odredio da izgubi još jednog sina kako bi mu ih oba vratio. Zar nije gubljenje Benjamina nakon Jusufa bolan i težak udarac za očevo već ranjeno srce? Ali u tome je bila Božija mudrost, koju mi ljudi nismo u stanju u datom momentu dokučiti. Bilo je potrebno da izgubi i drugog sina, kako bi mu Allah vratio oba. Mnogobrojni su slični primjeri, ali ću se zadovoljiti sa ovim navedenim. Tako i ovo što se dešava trenutno u Egiptu može na dugoročnom planu da bude dobro po muslimane.
Ono što su učinili našem bratu Muhamedu Mursiju, legitimnom vladaru Egipta, veliki je zulum i teška nepravda. Allah, Gospodar svjetova, nikome nepravdu ne čini ni koliko jedan trun, niti manje od toga i učinio je zulum zabranjenim među svojim stvorenjima, te se obavezao da će osvetiti i pomoći onoga kome se čini nepravda.
Od samog početka Mursijevog dolaska na vlast nisu mu dali mira. Cijelu proteklu godinu su ga ismijavali u sredstvima informisanja i servirali laži i potvore o njemu, kako bi kreirali loše raspoloženje u masama spram njega i onih koji žele da svoj javni i privatni život usklade sa propisima Allahovog zakona. Kada se nezadovoljstvo raširilo, a neredi uzeli maha, pod mentorstvom onih koji su dužni da ga spriječe, izvršili su državni udar i do ovoga momenta legitimno izabranog predsjednika svoje zemlje drže pritvorenog.
Od jučer se uz državni udar i nasilno svrgnuće predsjednika vojnim putem, te poništenje legalno usvojenog ustava, dešavaju i druge nemile pojave poput hapšenja braće muslimana, napastovanja žena na trgu „Tahrir“, gašenja svih islamskih televizijskih kanala i mnogo drugih nečasnih djela. One koji se vesele ovoj novonastaloj situaciji možemo podijeliti na nekoliko grupacija:
Prva skupina su ljudi koji žele rušenje i zatiranje šerijata u Egiptu. Među njima su članovi sekularističkih stranaka, egipatski Kopti, velik broj oficira u policiji i vojsci, neki od sudija iz staroga režima, novinari koji šire laži i zavode mase, dosta tajkuna koji su bogatstva stekli za vrijeme vladavine Mubaraka i drugi. Njima ćemo poručiti da Allah uistinu vidi njihove spletke, mržnju i zlobu, te da će ih stići Allahova pravda.
Druga skupina su ljudi koji žive van Egipta, ali se raduju nepravdi i neredu koji je obuhvatio Egipat, te preziru one koji se vjere drže, a nalazimo ih u likovima mnogih uticajnih ličnosti duž Arapskog zaljeva, pa i šire. Šokantna je bila čestitka i radost dvije arapske i sunijske zemlje prije nego je novi prijelazni predsjednik, kojeg je vojska instalirala, i položio zakletvu. Svjedoci smo da se u zadnje vrijeme formira rafidijski polumjesec čije je ishodište u Iranu, kao nasljedniku nekadašnje safavidske države, a koji se širi u dva pravca; prvi: preko Iraka, Sirije, i Libanona, a drugi: preko istočne Arabije, Bahrejna i drugih zaljevskih zemalja, pa sve do Husijuna u Jemenu. Ne znam kako ti beduini mogu biti sigurni za svoja naftna bogatstva od propasti i od šiitskog obruča koji se oko njih steže kao Allahova kazna. Njima bih poručio: „Radujte se pobjedi zablude nad onima koji sagaraju za islam u Misru, ali neka znate da vam neće osmjeh krasiti lice dugo, jer Allahova pravda će stići i vas.“
Treća skupina su ljudi koji su plaćeni da prave nerede po ulicama egipatskih gradova i koji služe bivšem režimu, koji prodaju vjeru za večeru i koji su pakleni alat za sprovođenje ulične torture u rukama Mursijevih rušitelja. Oni će služiti svakoga onoga ko im plati više.
Četvrta skupina su ljudi koji su u osnovi dobri i pošteni, ali su izmanipulirani i ispran im je mozak od strane prve skupine. Oni se sada raduju, ali će i sami uskoro vidjeti pogubnost onoga čemu su rukama pljeskali. Molim Allaha za njihovu uputu.
Poruka za one koji su tužni zbog svega što se desilo jučer u Egiptu je da ne napuštaju put kojim koračaju, put da’ve, žrtvovanja za islam, put dobra i put koji sigurno vodi do prosperiteta na oba svijeta; na ovome prolaznom, a i na drugom, vječnom, u koji čvrsto vjerujemo i koji je za nas mnogo bitniji od ovog prolaznog. Allah iskušava svoje robove shodno njihovom imanu da bi ih očistio i stepene im podigao. Onome ko ima čvrstinu u vjeri iskušenja bivaju uvećana, a onome u koga je vjera slabašna i „tanka“ bude olakšano. Strpimo se, jer onaj ko je Jakubu vratio sina u stanju je i nama vratiti ponos i vladara kakvog želimo, a koji će nam po Allahovoj vječitoj pravdi suditi.
U Medini, 04.07.2013. (Piše: JD)
http://www.minber.ba/index.php/islamske-teme/aktuelno/17176-odlazak-vladara-hafiza-kur-anain reply to: Zdravlje:najvece bogatstvo o kome se malo brine. #41355Islamski koncept energije i ishrane
Dr. Džemil Kudsi Duvejk specijalista je za ishranu porijeklom iz Palestine on je, polazeći od razmišljanja da se u Kur’anu nalazi odgovor na svako pitanje, otkrio potpuno novi pristup liječenju uzimanjem hrane po kur’anskom receptu..
Duvejk je napisao opširnu enciklopediju pod naslovom “Islamski koncept energije i ishrane” koja se sastoji od 7.000 stranica. Nadamo se da će ovo djelo ugledati svjetlo dana i na našem jeziku, a u ovom prikazu pokušat ćemo da, u kratkim crtama, damo prikaz ovog vrijednog otkrića koje najbolje govori kako se naš odnos prema Kur’anu definitivno mora mijenjati. Kur’anski recept za ishranu najbolji lijek za sve bolesti
Autor ove enciklopedije počeo je svoje istraživanje od ajeta u kojima se govori da je u Kur’anu odgovor na sva pitanja, da je Allahovo, dž.š., znanje sveobuhvatno i da u Kur’anu ništa nije propušteno. Allah, dž.š., kaže:
“Kur’an nije izmišljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objašnjava sve, i putokaz je i milost naroda koji vjeruje.” (Jusuf, 111.)“Zašto da pored Allaha tražim drugog sudiju, kad vam On objavljuje Knjigu potanko? Oni kojima smo Mi dali Knjigu dobro znaju da Kur’an objavljuje Gospodar tvoj istinito, zato ti ne sumnjaj nikako!” (El-En’am, 114.)
Zatim je dr. Duvejk pošao od kur’anskih ajeta u kojima se govori da je Kur’an lijek:
“Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima.”(El-Isra’, 82.)
“…koji me je stvorio i na pravi put uputio, i koji me hrani i poji, i koji me, kad se razbolim, liječi.”(Eš-Šuara’, 80.)“O ljudi, već vam je stigla poruka od Gospodara vašeg i lijek za vaša srca i uputstvo i milost vjernicima.” (Junus, 57.)
“Zar jezik tuđ, a onaj kome se objavljuje Arap?” – Reci: “On je vjernicima uputstvo i lijek.” (Fussilet, 44.)
Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Liječite se! Zaista Allah, dž.š., nije dao nijednu bolest a da za nju nije dao i lijek. To znaju oni kojima je dato znanje, a mnogi i ne znaju.” (Prenosi Ahmed)Allah, dž.š., takođe, u Kur’anu kaže: “Mi sve s mjerom stvaramo.” (El-Kamer, 49.)
“Onaj kome pripada vlast na nebesima i na Zemlji, koji nema djeteta, koji u vlasti nema ortaka i koji je sve stvorio i svemu mjeru odredio!” (El-Furkan, 2.)
“I Mjesecu smo odredili položaj; i on se uvijek ponovo kreće kao stari savijeni palmin prut.” (Ja-sin, 39.)
“I Sunce se kreće do svoje određene granice, to je odredba Silnoga i Sveznajućeg.” (Ja-sin, 38.)
Kur’an pridaje veliku važnost mjeri (mikdaru) u svemu: “On ih je sva zapamtio i tačno izbrojio”(Merjem, 94.) “On zna broj svega što postoji.” (El-Džin, 28.)
Tako je Allah, dž.š., odredio da se riječ mjesec u Kur’anu spomene 12 puta, tačno onoliko puta koliki je broj mjeseci u godini. Riječ dan u Kur’anu je spomenuta 365 puta, riječ namazi (u množini) pet puta, riječ azm (odlučnost) pet puta, tačno onoliko puta koliki je broj posebno odabranih poslanika kojima je dat azm… Mnogo je takvih primjera u Kur’anu. Dr. Duvejk dalje kaže:
Izdvojio sam sva ajeta u Kur’anu koja govore o jelu (ekele, taime) i piću. Ustanovio sam da se termin jesti u Kur’anu navodi 109 puta, od toga sam izdvojio haram jela koja se spominju 19 puta i dobio broj 90.
Zatim sam naveo sve vrste hrane koje su spomenute u Kur’anu i koliko se koja vrsta puta spominje, i nakon duže analize došao do fantastičnog otkrića.
Broj 90 predstavlja broj zalogaja koji bi svako od nas trebalo da unese u svoj organizam svakoga dana da bi organizam normalno funkcionisao. 90 zalogaja treba da se sastoji od svih vrsta hrane koje se u Kur’anu spominju, svaka vrsta u onolikom broju zalogaja koliko se puta spominje. Tako se meso, npr., spominje četiri puta. Jedan zalogaj teži dvadeset do dvadeset i pet grama, što znači da bi svakoga dana trebalo pojesti 100 grama mesa, nimalo manje niti više. Zatim ostale vrste hrane, tačno onoliko koliko je po ovom kur’anskom receptu određeno.Zatim sam podijelio jednu veliku ploču na 240 kvadratića, zato što se Kur’an dijeli na 30 džuzova, svaki džuz na dva hizba, svaki hizb na četiri četvrtine, i sva ajete o jednoj vrsti hrane prepisao u kvadratić u kome se ona prvi put spominje. Tako sam dobio šest obroka sa tačnim spiskom hrane, što bi značilo da bi najidealnije bilo da svako od nas jede šest puta dnevno manje obroke. Putem te šeme došao sam do preciznih podataka šta treba jesti ujutro, šta na podne, i šta uveče. Ujutro dolazi u obzir lakša hrana, a na podne teža, kao što je grah i meso, a uveče samo troje: hurma, grožđe i nar.
U Kur’anu postoje i opća pravila kojih se treba pridržavati u ishrani:
U Kur’anu se uvijek spominje jelo pa onda piće, što znači da bi obrok trebalo početi jelom, a završiti pićem.
Vrlo je interesantno da se u Kur’anu uvijek meso životinja iz mora spominje prije mesa kopnenih životinja, što jasno ukazuje na činjenicu da je za naš organizam daleko važnije riblje meso, nego meso kopnenih životinja. Savremena medicina nas obavještava da riblje meso sadrži nezasićene masnoće koje rastapaju zasićene masnoće u našem tijelu i sprečava višak masnoće u krvi i začepljenje krvnih sudova, što direktno uzrokuje srčane i moždane udare. Medicina tvrdi da bi omjer zasićenih masnoća (omega 6) napram nezasićenim masnoćama (omega 3) trebalo da bude četiri naprama jedan, a da je taj odnos, usljed neispravne ishrane, danas dvadeset naprama jedan. Interesantno je da maslinovo ulje, koje se posebno spominje u Kur’anu sadrži upravo nezasićene masnoće (omega 3).Dr. Duvejk, u svojoj opširnoj enciklopediji, pojasnio je još mnoga pravila od kojih ističem sljedeća:
Nakon mlijeka obavezno popiti sirće.
Med uzimati obavezno nakon sirćeta.
Uvijek jesti hurme nakon grožđa, a ne obratno.
Nar obavezno treba da bude zadnje što jedemo.
Ukiseljeno mlijeko bolje je nego slatko.
Med i mlijeko ne jesti zajedno.Poslanik, s.a.v.s., praktikovao je kao piće koristiti nebiz (turšija), koji je pravio tako što bi nasuo čiste vode u posudu a zatim u nju ubacio šaku suhih grožđica, ili hurmi, ili badema i sl. i nakon 12 do 48 sati, kada počne vrenje, koristio to kao sok. Danas je u medicini poznato da se na takav način formiraju posebne vrste bakterija koje su neophodne za pravilno funkcionisanje probavnog sistema. Trebalo bi da te bakterije čovjek svakodnevno unosi u organizam, jer su veoma važne za regulisanje metabolizma. Te bakterije sadrži i tečni jogurt. Interesantno je kako smo, zapostavljajući taj sunnet Poslanikov, s.a.v.s., a koristeći gazirane sokove koji su danas najjeftinija roba, došli u situaciju da svojim novcem plaćamo ono što škodi našem organizmu.
Važno je istaći da je dr. Duvejk svoju teoriju liječenja i očuvanja zdravlja korištenjem kur’anskog recepta ishrane i praktično potvrdio.
Spomenuti način ishrane uveo je za 200 bolesnika koji su bolovali od neizlječivih bolesti fizičke i psihičke naravi. Nakon samo dvadeset i jedan dan dobio je nevjerovatne rezultate. Procenat potpuno izliječenih bio je veći od 90 posto, a svi ostali bolesnici osjetili su znatno poboljšanje. Među pacijentima je bilo i dijabetičara, reumatičara, onih koji su imali problema sa zglobovima i jetrom, ili su bolovali od raka i slično. Trenutno dr. Duvejk radi na tome da svoj eksperiment potvrdi na deset hiljada pacijenata i da se dužim korištenjem takve terapije pokaže da su potpuno izlječeni, kako bi njegovo otkriće bilo i medicinski priznato i prihvaćeno.
Spomenutim projektom je, takođe, praktično dokazano da se, pored jačanja imuniteta organizma, poboljšava i ponašanje pacijenata. Njihovo psihičko stanje veoma brzo se normalizuje.
Između ostalog, ovisnici o duhanu za samo 21 dan tretmana veoma lahko postaju nepušači, jer njihov organizam, jednostavno, odbija da primi sve što je neprirodno i štetno.Dr. Duvejk nas, pored ostalog, uči kako da pravimo prirodno sirće, obrano kiselo mlijeko, te kako da koristimo pšenično zrnevlje sa ljuskom i slično.
Najvažnije u svemu je da nas primjer dr. Duvejka uči kako treba da se odnosimo prema Kur’anu i na koji način da ga izučavamo. On poziva muslimane, stručnjake za razne oblasti, da pristupe izučavanju Kur’ana s aspekta svoje struke i da otkriju kur’ansku formulu najboljeg riješenja za svaku oblast.
Nadam se da ćemo u spomenutom primjeru naći mnogo šta što ćemo moći primijeniti u svome načinu ishrane i da će to biti dovoljan podstrek za svakog od nas, da napravimo istinski zaokret u svome životu i da Kur’anu damo mjesto koje mu pripada, jer ćemo, samo na takav način, doći do rješenja za sve probleme, te pripremiti konkretne projekte za izlazak iz krize u kojoj se nalazimo.
Autor: Dr. Zuhdija AdilovićSkrivena opasnost bosanskih ljepota
http://3.bp.blogspot.com/-bzsAEeTKBQM/T9NY6o_gSEI/AAAAAAAAA2s/PyqT2zal-QQ/s1600/ajvatovica.jpg
Opasne novotarije koje su se uvukle u naš narodOvo ljeto donijelo je pravu ”poplavu” turista širom Bosne i Hercegovine (čitaj ”Federacije BiH“), uglavnom Kuvajćana koji su došli da posjete bratsku zemlju i bratski narod po vjeri. Zaista su Kuvajćani divan i čudan narod i o njima bi se moglo svašta napisati, ali to možda nekom drugom prilikom. Ovoga puta ćemo pisati o još čudnijem bosanskom narodu, o dobrom bošnjačkom čovjeku ovih prostora, tvrdoglavom i dobroćudnom insanu koji, eto, usljed svoga neznanja o mnogo čemu, u životu uporno tapka u mjestu. Vozeći jednu arapsku porodicu koja je došla da obiđe mnoge…
prirodne ljepote ove naše zemlje, obišao sam razne destinacije koje uistinu čovjeka ostavljaju bez daha. Iako sam odrastao u zemlji bosanskoj i imao priliku da posjetim skoro sva ta mjesta i prije, tek ovoga ljeta sam ih doživio kao istinsku blagodat i počast od Allaha, jer se nisam mogao načuditi divljenju i čuđenju mojih gostiju koji su na sve te prirodne ljepote izvora, rijeka, šuma i planina, pored kojih mi inače prolazimo kao pored kante za otpatke, ostajali zadivljeni Allahovim stvaranjem. Trebao je da neko dođe izdaleka kako bih ja progledao i spoznao Allahove blagodati kojima nas obasipa, a na kojima Mu jako malo zahvaljujemo.
Ovo je njima bio džennet na Zemlji: Plava travnička voda, Plivska jezera, vodopadi Jajce i Kravice, Prokoško jezero, izvori rijeka Bosne i Bune, olimpijske ljepotice Igman, Vlašić i Bjelašnica, izvor na Husremovcu koji izvire bukvalno iz zemlje prema gore… mogu samo da zamišljam kakav se film odvija u njihovim glavama dok mi na slabom engleskom pokušavaju objasniti da je kod njih samo pustinja, pijesak, prašina, vjetrovi, kamen… nigdje ni traga od rijeka, izvora, zelenila, drveća… Allahu moj, Tebi hvala na svim blagodatima, oprosti nama Svojim grješnim i nezahvalnim robovima.
Idući putem prema gradu Jajcu, od starog vezirskog grada Travnika u kojem sam sa stare travničke tvrđave ponosno svojim gostima pokazivao sve travničke ljepotice – džamije koje su zagrlile ovu lijepu čaršiju i dominirale nad njom, naiđosmo na živopisno malo mjesto po imenu Turbe. Moj saputnik, onako po inerciji me priupita za ime ovog mjesta. Hm, tu me stavi na sto muka, moj arapski je više nego loš, a njegov engleski je prosječan ali nedovoljan za detaljnije pojašnjenje ove riječi po kojoj dotično mjesto nosi ime. Ali ubrzo sam pronašao rješenje kako da mu objasnim ime mjesta, a to mi je olakšalo turbe nekog čovjeka koje nam je dolazilo u susret sa lijeve strane ceste. Pa ovo mjesto i jeste dobilo ime po tom dotičnom turbetu koje je općepoznato u cijeloj BiH. Ali tek sada nije ništa bilo jasno mojim gostima, gledali su me u čuđenju.
Nakon što sam im na tečnom arapsko-engleskom (ručnom) jeziku objasnio da je mjesto koje upravo gledamo pored puta ustvari kabur nekog čovjeka (ne znam kojeg), a oko kojeg su podigli malu kućicu smatrajući dotičnog mejta (mrtvaca) svetim, jedna gospođa mi je uveliko olakšala posao objašnjavanja imenice ”turbe” tako što je prišla dotičnom turbetu i ubacila nešto sitnog novca te uputila ”fatihu” ili neku drugu molitvu sa podignutim rukama prema kaburu.
E, tek tad je nastala prava zbrka… Ja sam konačno uspio da svojim gostima objasnim da je ovaj mali gradić nazvan upravo po tom mjestu i događaju (ubacivanje novčića u turbe), ali njih više nije interesovao naziv mjesta, već čin koji su upravo vidjeli. Gospođa sa zadnjeg sjedišta moga auta (supruga od gospodina pored mene) usplahireno me upitala: ”Ali, mister zar ovo nije širk (nevjerstvo)?“
”Da, očigledno da jeste, ali…”, pokušao sam koliko-toliko da nepoznavanjem vjere i propisa opravdam postupak ove Bošnjakinje koja je ubacila novac i uputila dovu mrtvacu u kaburu, međutim, moja gošća me prekinula riječima: ”Halalite, mister, ali kako je moguće da se ovdje u Bosni ne zna za to da su ovakva mjesta (turbeta) zabranjena islamom i da nemaju nikakve veze sa našom vjerom? Da li postoje zvanične islamske institucije koje upozoravaju ljude na to i podučavaju ih na ono ispravno?“
Sa ovim pitanjima dovela me je u pat-poziciju, na trenutak sam ostao bez riječi, pokušavajući da dadnem odgovor, prvo sebi, a zatim i njima. ”Vidite jednu stvar, gospođo…“, pokušao sam da budem pametan, ali onda sam shvatio da ću pravdajući onu ženu, ali i sve odgovorne, upasti u jedan labirint iz kojeg se neću moći izvući. Zatim sam zašutio. U tom trenutku progovorio je njen suprug, moj suvozač: “Dragi brate, da li ti je poznat hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem kaže svojim drugovima: ‘Znajte da su oni koji su bili prije vas na kaburima svojih vjerovjesnika i dobrih ljudi pravili hramove (turbeta). A ja vama to, uistinu, zabranjujem”, a zatim je nastavio:
“Također, brate moj, vjerujem da ti je dobro poznato da je zabranjeno upućivati dovu (molitvu) nekom drugom osim Allahu, ili uzimati nekog kao posrednika između svoje dove i Allaha. To je strogo zabranjeno i činjenje toga je nevjerstvo. Ove ljude bi trebalo tome podučiti jer oni to sada rade možda iz neznanja, ali je tebi i odgovornim u islamskim institucijama dužnost da ljude upozoravaju na to i da ih poduče ispravnim postupcima. To je vaš emanet.“
Ove njegove riječi odzvanjale su mi u glavi poput grmljavine. Zaista, na kome je najveća odgovornost zbog svih ovih novotarija koje se čine u našoj zemlji i istovremeno ne nailaze na osudu vjerske zajednice i učenih ljudi, već naprotiv, nerijetko budu podržane od strane istih i prikazane kao nešto što je pozitivno i dio vjere islama?! Pokušao sam da nađem neko blijedo opravdanje pred svojim gostima, ali onda sam shvatio koliko je to ustvari uzelo maha i koliko se nažalost uvuklo među naš narod…
Nastavili smo put prema Donjem Vakufu, šuteći, svako sa svojim mislima. Moj suvozač je zikrio, tihim glasom, jedva čujno, činio je istigfar, neprestano… ova tišina je potrajala sve do Donjeg Vakufa, male čaršije kroz koju je tekao prelijepi Vrbas. Na samom ulazu u grad zatekla nas je velika gužva, kolone ljudi, auta, sirene, zastave. Pomislih da je u pitanju svadbena kolona, ali ubrzo se uvjerih da nije tako… Čekaj, čekaj, ma nije valjda! Jao, izgleda da jeste… Pogledah na datum na satu, kad ono 24. juni… AJVATOVICA…. Ovo je bio vrhunac svega… Obli me hladan znoj, naglo zakočih, jer me suvozač upozori da ću udariti u auto ispred nas. Moji gosti primijetiše da se nešto neuobičajeno dešava sa mnom. Osjetih njihove upitne poglede na sebi.
”Nešto se desilo, mister?“, upita me moj suvozač.
”Ne, ustvari da, ovaj, ne znam na šta misliš?”, rekoh mu zbunjeno.
”Mislim na ovu gužvu i tvoju reakciju na nju, nekako mi djeluješ uzrujano?”, reče on.
”Ma nešto sam se zamislio, a i vruće je, nemam koncentracije…“, odgovorih mu.
”Velika gužva za ovako mali gradić, zar ne?“, nastavi on.
”Da, kao da je cijeli grad izašao na ulice“, prokomentarisah ja.
”Da nije možda neki praznik danas ili tako slično?“, bio je uporan moj sagovornik.Opet sam se našao u nezavidnoj poziciji, trebalo je da sada svome gostu odgovorim o kakvom se ustvari prazniku radi i kuda toliki svijet sumanuto juri, veseo i razdragan, učeći tekbire i noseći zastave na kojima je harfovima ispisan šehadet.
Kako da mu sada objasnim cijelu situaciju i dešavanja, pogotovo kada nam je sporazumijevanje bilo otežano usljed nepoznavanja jezika. Ali onda mi na pamet pade jedan sjajan tekst napisan od strane jednog našeg uvaženog profesora koji ću citirati ovdje:
”…Kao što se istina i zabluda ne mogu nikada sresti na sredini puta, tako isto se ne mogu sresti i spojiti islam koji je Allah objavio i novotarije koje su ljudi protokom vremena uvodili i pripisivali islamu. Nažalost, i pored jasnih Allahovih i Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, upozorenja na opasnost i pogubnost novotarija, neki ljudi koji islamu pripadaju su, iz samo njima poznatih razloga, pokušali u čisto i nepatvoreno islamsko učenje i vjerovanje ubaciti različite vidove novotarija koje se u potpunosti kose sa islamom.
Eklatantan primjer takvih novotarija su i tzv. dovišta u Bosni i Hercegovini koja su vremenom postala neodvojivi dio bošnjačko-islamske tradicije. I da stvar bude još gora, ta dovišta se svake godine, početkom proljeća pa do kraja ljeta, zavisno o kojem se dovištu radi, organiziraju pod pokroviteljstvom Islamske zajednice u BiH iako takvi običaji nemaju utemeljenje u islamu i nisu poznati nigdje drugo u islamskom svijetu.
Dovišta nikla na paganskim svetištima
U našim krajevima postoje mnoga mjesta koja se smatraju odabranim i blagoslovljenim i poznata su kao dovišta poput: Ajvatovice kod Prusca, zatim Karići kod Vareša, Divič kod Zvornika, Buna u Blagaju kod Mostara, Dobre vode kod Foče, Brateljevićka pećina kod Kladnja itd.
Ako kažemo da su ta dovišta novotarija i da nemaju uporišta u islamu, kako su onda nastala i zašto su uvedena u praksu bosanskih muslimana!? Prije svega treba reći da je na temelju historijskih činjenica i podataka utvrđeno da se većina spomenutih i nespomenutih dovišta u Bosni i Hercegovini nalazi na mjestima nekadašnjih bogumilskih hiža. Naime, poznato je da Crkva bosanska nije imala sakralnih objekata i odlučno je zabranjivala njihovu gradnju. Umjesto toga izabirana su mjesta u prirodi na otvorenom – po nekim tvrdnjama to su bila stara paganska svetišta. Ova mjesta su se još zvala i crkvišta.
Po svemu sudeći, bogumilsko stanovništvo koje je primilo islam, zadržalo je sjećanje na ta mjesta pretvorivši ih u tzv. dovišta. Dove pod otvorenim nebom održavale su se u tačno određene dane u godini koji nisu bili vezani za hidžretski kalendar. Dove su u pravilu održavane utorkom, pa ih je narod još zvao i dove ’utorkovače’. Ono što je sa akaidskog stanovišta potpuno pogrešno i nedopustivo, jer predstavlja udar na temelje islamskog vjerovanja, a na što rijetki pojedinci iz krovne vjerske institucije Bošnjaka skreću pažnju, jeste činjenica da većina onih koji posjećuju ova mjesta vjeruju da je ibadet u njima bolji od ibadeta na drugim mjestima, vjeruju naprimjer da kamenje na Ajvatovici krije u sebi čudotvornu moć, da liječi mnoge bolesti i da se na tom mjestu dova sigurno prima.
Da stvar nije nimalo bezazlena svjedoči i to što ljude koji posjećuju Ajvatovicu nazivaju hodočasnicima, a termin hodočasnik u arapskom jeziku ima samo jedno značenje – hadžija. Zato nije čudo što je Ajvatovica u narodu poznata i kao ‘Mala Ćaba’. Indolentan odnos i prešućivanje takvih pojava od strane Islamske zajednice u najmanju ruku je zabrinjavajući, jer to znači prešućivanje opasnog sujevjerja koje je samo po sebi jedan vid neoprostivog grijeha – širka.
Osim toga, predstavnicima Islamske zajednice poznato je, kako smo već kazali, da mnogi historijski izvori, koji su vjerovatno i najbliži istini, govore da su sva dovišta u Bosni i Hercegovini samo naslijeđe paganske tradicije obojene islamom i islamskom terminologijom i da su nikla na najobičnijim narodnim predanjima i legendama. Tako mnogi historičari kažu da je naprimjer Ajvaz-dedo bio bogumil, zapravo, jedan od čelnika Crkve bosanske. U svom poznatom djelu ‘Historija bosanskih bogumila’, Salih Jalimam tvrdi da je historijski utvrđeno da je Ajvaz-dedo bio bogumil zbog molitve na starobogumilskoj hiži, i zbog naziva ‘dedo’, jer su najviši bogumilski dostojanstvenici imali titulu ‘did, djed’. Što se tiče Djevojačke pećine, ona je uz Ajvatovicu najveće dovište u BiH, a za nju je također vezana legenda o djevojci čiji se mezar nalazi na uzvišenju na kraju pećine. U narodu važi uvjerenje da umivanje vodom koja curi niz zidove pećine donosi zdravlje…“.
Da, to je to, imao sam adekvatno pojašnjenje i odgovor za svoje goste, ali prevesti to na arapski ili engleski jezik bilo je jako zahtjevno u datoj situaciji, tako da sam odustao od te ideje… Svakako ne bi pola stvari shvatili… jer ljudi koji dolaze iz jedne konzervativne islamske sredine i naiđu na ovakve stvari, uglavnom teško nalaze razumijevanje za činjenje dotičnih postupaka, pa sam zarad veće koristi izbjegao opširan i detaljan odgovor o zatečenom stanju.
Ali ono što sam tog trenutka također shvatio jeste to da je ovo pojašnjenje ustvari potrebnije svima nama ovdje u Bosni, puno više nego mojim gostima i da je na svima nama zaista velika odgovornost i emanet da svoje dobre i čudne Bošnjake upoznamo sa svim ovim opasnim stvarima koje mogu biti pogubne za našu vjeru, a koje su se duboko uvukle među nas. A na našem dobrom čovjeku jeste da savjet prihvati i da se kloni ovakvih i sličnih novotarija koje mu se vješto serviraju iz ovih ili onih interesa.
O dobri moj čovječe, ti koji želiš Allahovu milost i oprost, obrazuj se i uči o svojoj vjeri, kako ne bi izgubio i dunjaluk i ahiret. Izvucimo pouku i poruku, te ne dozvolimo da budemo žrtve raznih dogmi i ubleha. Iskreno se nadamo da će učene i odgovorne osobe, kako u zvaničnim islamskim institucijama, tako i pojedinci koji djeluju na da’vetskom polju, u budućnosti upozoravati i javno govoriti o ovim stvarima, jer narod sluša njih, narod se povodi za njima i zato je najveća odgovornost upravo na njima.
O Allahu moj, oprosti nama i narodu našem sve ono što učinimo iz neznanja ili iz nehata, jer Ti si od milostivih Najmilostiviji. Ti voliš praštati i mnogo praštaš. O Živi, o Vječni… Amin!
Redakcija web-portala NUM
T U R S K A
Turska je ekonomski isuviše jaka da bi joj “dopustili” da postoji i mora se kroz inscenirane proteste šačice uniziti i prisiliti da se poda međunarodnim zločincima koji kamatama jednako ubijaju kao što su agresori to činili granatama. Turska prije Erdogana je imala 60-tak milijardi duga kod MMF-a, danas nema nikakvog. Turska je prije Erdogana imala 3000 USD prihoda per capita, danas je taj prihod 11.600 USD. Nekada je GDP bio 330 milijardi USD, danas je 1076 milijardi USD. O ulaganjima u zdravstvo (nekad 4.5 danas 16 milijardi) i obrazovanje (više od 30 milijardi danas) ne mora se ni govoriti. I ćoravim je jasno da ovako jaka i stabilna Turska smeta MMF-u, Bilderberg grupi i njihovim poslušnicima koji pokušavaju ekonomski porobiti cijeli svijet i njime vladati. Turska jeste demokratija – posebno u odnosu na tebi drage vajate. Kod njih nisu protesti radi problema i gušenja u jadu kao kod nas već zbog inostrane “injekcije”. Yalan bagro zapadnjačka!in reply to: Razne Islamske teme #41258Tefsir: Ibn Kesir
“Reci: ‘Tražim zaštitu Gospodara ljudi, /1/ Vladara ljudi, /2/ Boga ljudi, /3/ od zla šejtana – koji nanosi zle misli pa se skrije, /4/ koji zle misli unosi u srca ljudi /5/ “od džinova i od ljudi.'” /6/
Ovdje su istaknuta tri svojstva Uzvišenog Gospodara: gospodstvo /rububijjet/, vlast /el-mulk/ i Božanstvenost /el-uluhijjet/. On je dakle Gospodar, Vladar i Bog svega što postoji – Sve što je stvoreno pripada Njemu i Njegovi su robovi. On naređuje onima koji traže zaštitu od zla šejtana – napasnika, koji nabacuje zle misli da je traže od /725/ onoga koji je opisan gore navedenim svojstvima, jer nema nijednog čovjeka, a da nema svoga šejtana koji mu uljepšava grijehe i na njih ga navodi. U vjerodostojnom hadisu stoji: /726/
“Nema niko od vas a da nema svoga druga /šejtana/.” Rekli su: “Ni ti, Allahov Poslaniče!” “Ni ja”, odgovorio je, samo što me Allah pomogao pa sam ga savladao, te mi naređuje samo dobro.” U vjerodostojnom hadisu koji navode Muslim u svome i Buharija u svome Sahihu, od Enesa se prenose riječi Allahovog Poslanika u kojima je rekao: /727/”Šejtan po čovjekovom tijelu kruži kao krv.” Imam Ahmed preko Ebu-Temime navodi opis pratioca Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i kaže: /728/ “Magarac na kome je jahao Allahov Poslanik, s.a.v.s., jednom prilikom je posrnuo, pa sam rekao: “Propao šejtan!” Na to je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Ne govori: ‘Propao je šejtan’, jer kad to kažeš on je još veći”, dodavši: “Ja sam ga svojom snagom savladao. Kad kažeš: ‘U ime Allaha’, on se smanji i postane sitan kao mušica.” Ovaj hadis bilježi samo Ahmed,a lanac prenosilaca dobar je i jak.
U ovom hadisu aludira se na to kad god se srce sjeti Allaha, dž.š., šejtan biva pobijeđen i ponižen, a ako se ne spomene Allah, dž.š., šejtan pobijedi i biva veći. Seid bin Džubejr prenosi od Ibn-Abbasa da je u vezi sa riječima ”…koji nanosi zle misli, a potom se sakrije”, rekao: ”Šejtan čuči (i vreba) na ljudskom srcu i ako čovjek zaboravi i nemaran je od sjećanja na Allaha, dž.š., šejtan mu nanosi zle misli, a ono se sjeti (i spomene) Allaha, dž.š., on se skrije. El-Mu‘temir bin Sulejman prenosi od svog oca da je rekao: ”Rečeno je da šejtan koji nanosi zle misli, radi to sa ljudskim srcem kada je čovjek u stanju tuge ali i radosti, a ako čovjek spomene Allaha, dž. š., tada šejtan nestane i skrije se. Allahove riječi: ”…koji zle misli unosi u srca ljudi (i džina).” Ovdje riječ označava i ljude i džine. Ibn-Džerir kaže: ”Za džine je u Kur‘anu upotrijebljen izraz (ljudi od džina) i nije nikakvo čudo što se riječ odnosi i na njih.” Riječi Uzvišenog: ”…od džina i od ljudi”, jačaju stav da se riječ upotrebljava i za ljude i za džine. Postoji mišljenje da se riječi odnose na onoga koji nanosi ružne misli pa bio on od ljudi – šejtana ili od džinskih šejtana. Kao što kaže Uzvišeni: ”Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u vidu ljudi i džinova koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih obmanuli.” (El-En‘am) Kao što prenosi Imam Ahmed od Ebu-Zerra koji je rekao: /729/
”Došao sam Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., a bio je u džamiji, pa mi je rekao: ‘O Ebu-Zerre, jesi li klanjao?’ Rekoh: ‘Nisam.’ On reče: ‘Ustani I klanjaj.'” Ebu-Zerr dalje kazuje, pa kaže: ”Ustao sam pa klanjao, a zatim sam sjeo, a Poslanik ponovo reče: ‘O Ebu-Zerre, traži od Allaha zaštitu od zla ljudi-šejtana, i zla džina-šejtana.’ Ja sam ga upitao: ‘O Allahov Poslaniče, zar i među ljudima ima šejtana?’, a On reče: ‘Da.’” Imam Ahmed sa svojim lancem prenosilaca prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: /730/ ”Došao je neki čovjek kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa mu je rekao: ‘O Allahov Poslaniče, ja u sebi zamišljam neke stvari, a draže mi je da padnem sa neba nego da to i spomenem.’ Poslanik reče: ‘Allahu ekber (Allah je najveći), Allahu ekber, elhamdu lillah (hvala Allahu) koji je šejtanske spletke sveo na nanošenje loših misli.’” Hadis bilježe Ebu-Davud i Et-Tirmizi.Sirijska vojska (asadova) zlostavlja Muslimane. POGLEDAJ
Zasto televizije ovo ne prikazuju ???
P O G L E D A J ! ! !
https://www.facebook.com/photo.php?v=193566970794528&set=vb.264251830316567&type=2&theaterin reply to: Razne Islamske teme #41198Bugari druge vjere uznemiravaju i napadaju Muslimane dok obavljaju namaz(
https://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=Nky63GJ8drE#!//https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcSvWPqSmBzqzuWddNRmyPT0DvTlq1ilpLhf12cwgrChfWS7xGhX[/img]
(12)
Palestinska organizacija u Damasku, PFLP-GC (Narodni Front za Oslobođenje Palestine – Glavno Zapovjedništvo), počeo je s formiranjem borbenih jedinica s ciljem preuzimanje kontrole nad teritorijem koji se nalazi pod okupacijom Izraela, konkretno s ciljem zauzimanja Golanske Visoravni. Do ove aktivnosti dolazi nakon što su sirijski predsjednik Bashar al-Assad, kao i libanonski Hezbollah, rekli da će podržati takve operacije. Ovo “odobrenje” pak dolazi kao reakcija na izraelske zračne napade.
Ovo bi mogao biti značajan razvoj situacije – nakon gotovo 40 godina tišine na izraelsko-sirijskoj granici, PFLP-GC je sada potvrdio kako su operacije u pripremi. Skupina je bila najaktivnija za vrijeme 70-ih i 80-ih godina, no i danas imaju snažan utjecaj među Palestincima u Siriji i Libanonu.
Organizacija je nastala 1968. nakon odvajanja od marksističke revolucionarne PFLP. Nakon odvajanja, PFLP-GC su bili uključeni u nekoliko terorističkih napada kao što je napad na školski autobus u Avivimu (12 mrtvih, 9 djece), bombaški napad u putničkom zrakoplovu Swissair let 330 koji je letio iz Zuricha za Tel Aviv (svi mrtvi, 47 osoba), napad u Kiryat Shmoni (18 mrtvih) itd. Od 80-ih godina do danas nije bilo većih djelovanja, no informacije govore kako se u Siriji aktivno bore protiv pobunjenika na strani Assada i sirijske vojske.
Utemeljitelj organizacije, Ahmed Jibril, koji je glavni sekretar PFLP-GC-a i danas, uvijek je tvrdio kako se Palestina može osloboditi jedino vojnim putem. Očito je kako je PFLP-GC čekao na ovakav trenutak kada će dobiti snažniju potporu sirijskih vlasti, ali i Hezbollaha, da nastave sa svojim djelovanjem protiv izraelske okupacije.
“Vodstvo PFLP-GC-a objavljuje kako će formirati brigade za oslobođenje okupiranog teritorija, ponajprije okupiranog Golana”, stoji u izjavi organizacije koja je objavljena ovog petka. “Vodstvo Narodnog Fronta otvara vrata svim stanovnicima Sirije da postanu dobrovoljci te se pridruže u formaciju otpora”, navodi se.
Bashar Assad, kao i Hafez Assad prije njega, održali su mir na granici unatoč tome što su Sirija i Izrael i dalje formalno u ratu. Imajući u vidu sada ovu mobilizaciju PFLP-GC-a, iz izraelske perspektive moraju se zapitati – da li im se napad na Damask zaista isplatio? Jer taj potez izgleda kao da Izrael namjerno želi dovesti sukob na teritorij koji drži pod okupacijom.
Izraelski cilj vjerojatno je bio izazvati direktnu reakciju sirijske vojske, što bi pak vrlo lako dovelo i do šire konfrontacije kao i do ulaska stranih trupa, u prvom redu američkih. Iz Damaska su očito procijenili da ih se želi “uvući” u takvu zamku te su odbili reagirati, no, aktivacija PFLP-GC-a zapravo i jest odgovor, samo drugačije vrste.
in reply to: Islamski video #41176 -
AuthorPosts
