Forum Replies Created
-
Naučne činjenice u Kur´anu: Nastanak kiše
Pitanje nastanka kiše je za čovjeka dugo vremena predstavljalo tajnu. Međutim, nakon otkrivanja zračnih radara, došlo se do saznanja o stadijima kroz koje kiša prolazi u toku nastanka. Prema ovome, kiša nastaje prolazeći kroz tri stadija: prvo se uz pomoć vjetra sa Zemlje podiže ˝repromaterijal˝, potom se formiraju oblaci i na kraju dolazi do formiranja kišnih kapi. Činjenice koje su, u vezi sa nastankom kiše, iznesene u Kur´anu upravo govore o ovim stadijima. O pitanju nastanka kiše u jednom kur´anskom ajetu kaže se slijedeće:˝Allah je taj koji vjetrove šalje, pa oni oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On hoće, rasprostire i na komade dijeli, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada, i kada je On na one robove Svoje na koje želi prolije, oni se odjednom radošću ispune.˝ (Ar-Rum, 48)
Sada se zadržimo na ova tri stadija koja su navedena u Kur´anu:
I. STADIJ: ˝Allah je taj koji vjetrove šalje…˝
Bezbroj balončića koji nastaju pjenušanjem mora i okeana konstantno u vidu vodenih zehri odskaču iznad površine. Ove solju bogate zehre se, uz pomoć vjetra, potom prenose u atmosferske visine. Ovi sićušni komadi, zvani ˝aerosol˝, uz pomoć jednog mehanizma, zvanog ˝vodena zamka˝, ovdje dolaze u dodir sa vodenom parom koja je također došla s mora. Okupljanjem oko ovih aerosola, vodena para se zgušnjava i pretvara u vodene kapi.
II. STADIJ: ˝…pa oni oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On hoće, rasprostire i na komade dijeli… ˝ Uz pomoć vodene pare koncentrirane oko solnih kristala ili sićušnih praškica nastaju oblaci. Zbog toga što su veoma male (presjeka od 0.01 do 0.02 mm) vodene kapljice u oblacima ostaju viseći i šireći se nebom. Na taj način se nebo prekriva oblacima.
III. STADIJ: ˝…pa ti vidiš kišu kako iz njih pada…˝ Sitne vodene kapljice okupljene oko solnih kristala ili sićušnih praškica, daljnjim zgušnjavanjem formiraju kišne kapi. Na taj način kišne kapi postaju teže od zraka i, odvajajući se od oblaka, počinju se u vidu kiše spuštati na zemlju. Kao što se iz priloženog da zaključiti, sva tri stadija nastanka kiše sadržana su u navedenom ajetu. Stadiji su, povrh svega, izneseni tačnim redoslijedom. Kao I mnoge druge prirodne pojave, tako je i nastanak kiše Allah iznio na najispravniji način i to čovjeku saopćio putem Kur´ana još prije 14 stoljeća, dakle mnogo ranije no što će to nauka otkriti. Vezano za nastanak kiše, u drugom kur´anskom ajetu se navode slijedeće činjenice: ˝Zar ne vidiš da Allah razgoni oblake, a onda ih spaja i jedne nad drugima gomila, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada; On s neba, iz oblaka veličine brda, spušta grad, pa njime koga hoće pogodi, a koga hoće poštedi – bljesak munje Njegove gotovo da oduzme vid.˝ (An-Nur, 43)
Naučnici koji su se bavili istraživanjem vrsta oblaka suočili su se sa veoma zbunjujućim rezultatima vezanim za proces nastanka kiše. Kišni oblaci se formiraju i oblikuju u jednom utvrđenom sistemu i stupnjima.
aučno objašnjenje stupnjeva formiranja jednog od kišnih oblaka cumulominbus glasi:
1.STEPEN, razgonjenje: Oblaci se uz pomoć vjetra guraju, odnosno razgone sa svojih mjesta.
2. STEPEN, spajanje: Ovi mali oblaci (cumulus), koji se razgone od strane vjetra, spajaju se na mjestu do kojeg su dogurani i tako formiraju novi i veliki oblak.
3. STEPEN, gomilanje: Nakon spajanja malih oblaka, u novoformiranom velikom oblaku dolazi do porasta energije potiska koja ga vuče gore. Energija u centru oblaka je jača u odnosu na energiju po rubnim dijelovima. Ova energija potiska u centru, koja ga vuče prema gore, čini da se oblak razvija uvisinu. Šireći se prema gore, oblaci se na taj način gomilaju jedan na drugi. To biva povodom da se trup ovog uvis naraslog oblaka ispruži prema hladnijim dijelovima atmosfere. Tako se u ovom hladnom okruženju atmosfere ledene i vodene kapi počinju povećavati. Nakon što prođu kroz sve ove stepene i nakon što dobiju težinu toliku da na nju ne može utjecati energija koja ih vuče prema gore, ledene i vodene kapi u vidu kiše i grada počinju iz oblaka da se spuštaju na zemlju.
Ne smije se gubiti iz vida da su detalje u vezi s formiranjem, građom i funkcijom oblaka meteorolozi uspjeli nedavno otkriti i to zahvaljujući suvremenoj tehnici (avion, satelit, kompjuter i sl.) koja im je bila na raspolaganju. Allah nam, pak, ove detalje iznosi u Kur´anu, koji je objavljen prije 1400 godina, u periodu kada to nijedan čovjek nije mogao znati.
Naučne činjenice u Kur´anu: Nastanak kiše
Pitanje nastanka kiše je za čovjeka dugo vremena predstavljalo tajnu. Međutim, nakon otkrivanja zračnih radara, došlo se do saznanja o stadijima kroz koje kiša prolazi u toku nastanka. Prema ovome, kiša nastaje prolazeći kroz tri stadija: prvo se uz pomoć vjetra sa Zemlje podiže ˝repromaterijal˝, potom se formiraju oblaci i na kraju dolazi do formiranja kišnih kapi. Činjenice koje su, u vezi sa nastankom kiše, iznesene u Kur´anu upravo govore o ovim stadijima. O pitanju nastanka kiše u jednom kur´anskom ajetu kaže se slijedeće:˝Allah je taj koji vjetrove šalje, pa oni oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On hoće, rasprostire i na komade dijeli, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada, i kada je On na one robove Svoje na koje želi prolije, oni se odjednom radošću ispune.˝ (Ar-Rum, 48)
Sada se zadržimo na ova tri stadija koja su navedena u Kur´anu:
I. STADIJ: ˝Allah je taj koji vjetrove šalje…˝
Bezbroj balončića koji nastaju pjenušanjem mora i okeana konstantno u vidu vodenih zehri odskaču iznad površine. Ove solju bogate zehre se, uz pomoć vjetra, potom prenose u atmosferske visine. Ovi sićušni komadi, zvani ˝aerosol˝, uz pomoć jednog mehanizma, zvanog ˝vodena zamka˝, ovdje dolaze u dodir sa vodenom parom koja je također došla s mora. Okupljanjem oko ovih aerosola, vodena para se zgušnjava i pretvara u vodene kapi.
II. STADIJ: ˝…pa oni oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On hoće, rasprostire i na komade dijeli… ˝ Uz pomoć vodene pare koncentrirane oko solnih kristala ili sićušnih praškica nastaju oblaci. Zbog toga što su veoma male (presjeka od 0.01 do 0.02 mm) vodene kapljice u oblacima ostaju viseći i šireći se nebom. Na taj način se nebo prekriva oblacima.
III. STADIJ: ˝…pa ti vidiš kišu kako iz njih pada…˝ Sitne vodene kapljice okupljene oko solnih kristala ili sićušnih praškica, daljnjim zgušnjavanjem formiraju kišne kapi. Na taj način kišne kapi postaju teže od zraka i, odvajajući se od oblaka, počinju se u vidu kiše spuštati na zemlju. Kao što se iz priloženog da zaključiti, sva tri stadija nastanka kiše sadržana su u navedenom ajetu. Stadiji su, povrh svega, izneseni tačnim redoslijedom. Kao I mnoge druge prirodne pojave, tako je i nastanak kiše Allah iznio na najispravniji način i to čovjeku saopćio putem Kur´ana još prije 14 stoljeća, dakle mnogo ranije no što će to nauka otkriti. Vezano za nastanak kiše, u drugom kur´anskom ajetu se navode slijedeće činjenice: ˝Zar ne vidiš da Allah razgoni oblake, a onda ih spaja i jedne nad drugima gomila, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada; On s neba, iz oblaka veličine brda, spušta grad, pa njime koga hoće pogodi, a koga hoće poštedi – bljesak munje Njegove gotovo da oduzme vid.˝ (An-Nur, 43)
Naučnici koji su se bavili istraživanjem vrsta oblaka suočili su se sa veoma zbunjujućim rezultatima vezanim za proces nastanka kiše. Kišni oblaci se formiraju i oblikuju u jednom utvrđenom sistemu i stupnjima.
aučno objašnjenje stupnjeva formiranja jednog od kišnih oblaka cumulominbus glasi:
1.STEPEN, razgonjenje: Oblaci se uz pomoć vjetra guraju, odnosno razgone sa svojih mjesta.
2. STEPEN, spajanje: Ovi mali oblaci (cumulus), koji se razgone od strane vjetra, spajaju se na mjestu do kojeg su dogurani i tako formiraju novi i veliki oblak.
3. STEPEN, gomilanje: Nakon spajanja malih oblaka, u novoformiranom velikom oblaku dolazi do porasta energije potiska koja ga vuče gore. Energija u centru oblaka je jača u odnosu na energiju po rubnim dijelovima. Ova energija potiska u centru, koja ga vuče prema gore, čini da se oblak razvija uvisinu. Šireći se prema gore, oblaci se na taj način gomilaju jedan na drugi. To biva povodom da se trup ovog uvis naraslog oblaka ispruži prema hladnijim dijelovima atmosfere. Tako se u ovom hladnom okruženju atmosfere ledene i vodene kapi počinju povećavati. Nakon što prođu kroz sve ove stepene i nakon što dobiju težinu toliku da na nju ne može utjecati energija koja ih vuče prema gore, ledene i vodene kapi u vidu kiše i grada počinju iz oblaka da se spuštaju na zemlju.
Ne smije se gubiti iz vida da su detalje u vezi s formiranjem, građom i funkcijom oblaka meteorolozi uspjeli nedavno otkriti i to zahvaljujući suvremenoj tehnici (avion, satelit, kompjuter i sl.) koja im je bila na raspolaganju. Allah nam, pak, ove detalje iznosi u Kur´anu, koji je objavljen prije 1400 godina, u periodu kada to nijedan čovjek nije mogao znati.
Hvala Allahu, rahat sam što sam se rodio kao muslimanZanimljivosti
Hvala Allahu, rahat sam što sam se rodio kao musliman.Adnan Ćatić, alias Felix Šturm, svjetski prvak u WBA kategiriji rođen je 31.1.1979.g u Leverkuzenu gdje živi do danas. U svojoj jedanaestoj godini počinje trenirati boks. Prve mečeve u boksu imao je u rodnom gradu 1991.g. Titulu prvaka Nejmačke osvojio je 1995., potom 1996. titulu prvaka Evrope. Prvog januara 2001. godine profesionalno se… počinje baviti ovim sportom. Posao i treninzi ga odvode nekoliko godina u Hamburg. Titulu prvaka svijeta u srednjoj kategoriji prvi put je osvojio 2003.g. Nakon što je izgubio ovu prestižnu krunu, ponovo je vraća 2006. godine u svoj posjed. Ovu titulu ponovo vraća 28 aprila 2007.g. a nedavno je po sedmi put odbranio naslov prvaka svijeta. Nakon tog meča Adnan je došao u Blagaj, za koji smatra da je najljepši grad na svijetu da provede ovogodišnji odmor i ovogodišnji mubarek mjesec ramazan. Adnan Ćatić za Preporod govori o tome šta za njega znači vjera, o Srebrenici, o svojim uzorima i načinu postizanja uspjeha.
Ovogodišnji ramazan provešćete u Blagaju gdje posljednjih godina gradite porodičnu kuću?
Adnan Ćatić: Jedan dio ramazana provešću, akobogda, u Blagaju, a jedan dio u Leverkuzenu zbog ugovora, a i babo mi se vratio u Njemačku pa ne bih želio da cijeli ramazan provede sam.
Kada ste se prvi put susreli sa postom i od kada postite? Kako doživljavate to blagoslovljeno vrijeme mjeseca ramazana?
Adnan Ćatić: Teško se mogu sjetiti od kada počinje moje sjećanje na ramazan. Prvi put sam počeo postiti, po jedan ili nekoliko dana, kada sam imao 13 ili 14 godina, ali moja sjećanja na ovaj mjesec počinu znatno ranije zbog atmosfere u mojoj kući. Dakle, od samog rođenja. Nažalost, neke dane proteklih ramazana nisam mogao postiti u njihovo vrijeme zbog teških i napornih treninga i obaveza prema boksu. Pred mečeve imam po dva treninga u jednom danu. Ali ove zadnje ramazane u cijelosti postim. Ove godine imat ću priliku da bez ikakvih pritisaka i ikakvih drugih obaveza provedem ramazan u krugu svoje porodice ovdje u Blagaju i u Njemačkoj. A ramazan i doživljaj ramazana teško je objasniti riječima, on se doživljava dušom. Allah dž.š. je naredio to vrijeme da provedemo u postu i to se mora. To je posebno vrijeme. To je vrijeme kada se čisti duša, kada se čisti tijelo. Teško je opisati šta se dešava s dušom i našim mislima. U mjesecu ramazanu je i noć Lejletu-l-kadra. To je ze mene poseban dan. Vrlo je teško opisati šta se sve dešava u nama s ramazanom. Vaši preci vode porijeklo iz jednog malog hercegovačkog sela Žulja, koje je poznato po svojoj odanosti vjeri.
Da li je vaša vjera priostekla iz tog miljea?
Adnan Ćatić: Mene je rahmetli majka sa šest godina upisala u mekteb kao svoju obavezu. Nažalost, u svijetu je postao trend da je islam tradicija. Kod nas to nikad nije bila tradicija jer vjera je vjera. Tako su mene moja majka i moj babo naučili da je vjera cijeli život, od prvog dana kada se čovjek rodi do zadnjeg dana života. A život je kratak period. Vjera je tu da se pripremimo za drugi, vječni svijet. Ovim vrijednostima me od ranog djetinjstva rahmetli majka učila i zato me vodila u mekteb. I hvala Allahu, rahat sam da sam se rodio kao musliman. I ja ću svoju djecu, akobogda, tome naučiti, kako bi trebalo biti musliman, šta piše u Kur’anu i kako slijediti Muhammeda a.s., da znaju šta je halal, šta je haram. Meni je to uvijek bilo važno u životu, i ja mislim da moj uspjeh ne bi bio potpun bez vjere u Allaha dž.š. Na ovom svijetu se ništa ne dešava bez Allahove volje, ne dešava se ništa što On neće. Dobro ili loše koje se događa ne može se dogoditi bez Njegovog emra. Od ranog djetinjstva sam to naučio i ja u to čvrsto vjerujem i tako će biti do posljednjeg dana, akobogda!
Ipak, čini se da ste dosljedno prihvatili način vjerovanja vaših roditelja, više već način vjerovanja kakav danas susrećemo u evropskim ambijenitima!
Adnan Ćatić: Naravno, tako su me učili majka i babo i ja sam s tim zadovoljan. Ja mislim da je najbitnije da roditelji svojoj djeci usade ljubav prema vjeri u srca njihova od prvog dana. Meni je moja rahmetli majka usadila ljubav prema vjeri i ja sam uvijek ponosan na to. Nikada nisam krio ni ko sam ni šta sam, šta volim, kako živim, prema kojem vjerozakonu živim. Nije samo bitno da se nauči ko si i šta si već kako i po kojim se pravilima živi. Vidimo dosta primjera ljudi koji su naučili i ko su i odakle su, koji su naučili da treba postiti i klanjati, petkom otići na džumu, ali ne žive po tim pravilima, po pravilima naše vjere. Ja se od prvog dana trudim da budem dobar čovjek i dobar musliman, jer ja mislim da nije toliko važno šta si naučio već šta od vjere primjenjuješ i kako živiš.
Koliko vremena danas možete posvetiti čitanju islamske literature, s obzirom na vaše obaveze?
Adnan Ćatić: Postoje periodi u mom životu kad imam manje vremena za čitanje, a postoje i periodi kada se mogu više posvetiti knjizi. Kad imam naporne treninge, naravno puno manje čitam ali uvijek se trudim da nađem vrijeme i za knjigu, za nova saznanja. Već nekoliko godina u svoji rukama čvrsto i nepokolebljivo držite krunu svjetskog prvaka u WBA kategoriji.
Čega ste se sve morali odreći i koliko je teško biti na samom vrhu a pri tome, da tako kažem, ostati potpuno normalan čovjek?
Adnan Ćatić: Prije svega ja mislim da je najvažnije imati čistu dušu, pa bilo šta drugo da ti se desi bit će potpuno normalno. I ništa se pri tome neće promijeniti bio prvak svijeta ili bio šta drugo. Ja sam vrlo rano zavolio svoju vjeru, hvala Bogu, postio i počeo klanjati, a kad sam postao prvak svijeta meni je to samo pomoglo, ojačalo karakter da budem dobar čovjek, da budem još bolji sportista i da još više dam u sportu koji sam izabrao. I što god uspijem u životu, uspijevam uz pomoć svoje vjere. Vi ste danas i jedan od najboljih ambasadora BiH u svijetu.
Kako su naši mediji prenijeli, često ste u društvu sa Šumaherom, Podolskim i drugim poznati svjetskim sportistima. Kako oni gledaju na Bosnu i Hercegovinu, i na vaš odnos prema BiH?
Adnan Ćatić: Ja mislim da imaju vrlo pozitivnu sliku o Bosni i Hercegovini. Neki ljudi na zapadu još misle da je i dan-danas rat u Bosni i Hercegovini, a za to smo mi sami malo krivi jer se ne trudimo da prenosimo i stvaramo lijepa mišljenja. Naravno ima dosta ljudi koji na dosljedan i kvalitetan način reprezentuju Bosnu i Hercegovinu. Osim mene tu su još i Vedad Ibišević, Edin Džeko, Sergej Barbarez koji svojim odnosom prema poslu, prema vrhunskom sportu zapravo govore i o nama. Oni su isto tako dobri ambasadori, jer ja mislim da se cijela Njemačka pita ko su ti momci, šta rade. Naš je veliki plus to što ti momci nisu gladni već su ispunjeni željom da uspiju i zato treniraju dan-noć da postignu što bolje rezultate. Njih ne bije taj glas da ako malo uspiju odmah dobiju ili platu ili posao ili da preko štele ostvare lagodan život. Ja se zato nadam da će za desetak godina njemačka javnost shvatati Bosnu da je to regija gdje momci žele postići što bolje rezultate i gdje žive za sport. Vi ste već objavili knjigu, svojevrsni priručnik mladim sportistima kako da treniraju ako žele doći do uspjeha.
Ima li interesa da ova knjiga bude prevedena na bosanski jezik?
Adnan Ćatić: Koliko ja znam, trenutno nema. Moram se raspitati da bih saznao odgovor na vaše pitanje, trenutna situacija je takva da je objavljena na Njemačkom, i cijeli tiraž je prodan, ali ja ću se, akobogda, potruditi da je prevedem na bosanski kako bi svi mladi momci koji se žele baviti ovim sportom mogli okoristiti. Kad je prevedemo na naš jezik, vidjeću da je postavimo na internet kako bi bila dostupna svima koji žele znati kako se ja pripremam, treniram i kako ja živim.
U posljednjem meču na svom pojasu nosili ste natpis „SREBRENICA“. Šta to za vas znači?
Adnan Ćatić: To je dan koji se ne smije nikada zaboraviti. Jedanaestog jula 1995.g. se desio strašan genocid u Srebrenici. To se pretežno zaboravilo i pretežno „izbrisalo“ iz glava ljudi. Ima i drugih primjera kao što je 11. septembar, kada je poginulo preko 2 000 ljudi, i na ovu godišnjicu se uvijek u pravilu nešto dešava. Na žalost nakon deset godina o Srebrenici se, makar ono što sam ja vidio na glavnim njemačkim kanalima, kao što su RTL, ZDF i neki drugi, o tome nije ništa pričalo, nijedne godine. Po mom mišljenju mediji bi trebali prikazati na taj datum interwyue, dokumentarnu građu, vodeće njemačke novine bi trebale više o tome pisati jer se to nikada ne smije zaboraviti, kako se genocid više nigdje i nikome ne bi desio. Zato je ta moja poruka „SREBRENICA“ kako bih podsjetio svijet šta se desilo, jer moju posljednju borbu gledalo je milione gledalaca u Evropi, Americi, Africi, Aziji, Kini, Japanu na primjer. Tom porukom, ja mislim, podstakao sam ljude na razmišljanje šta se desilo 11.jula 1995.godine u Srebrenici. Akoboga, ja s tim neću nikada prestati, ja ću o Srebrenici pričati i govoriti tamo gdje budem išao i onako kako ja znam. Mislim da postoji mnogo ljudi koji ne smiju ili neće da pričaju o Srebrenici ili misle da je to politika. To za mene nije politika jer mnogo ljudi je izgubilo život u Srebrenici.
Jeli vam taj natpis na pojasu bio teret ili dodatna motivacija?
Adnan Ćatić: Srebrenica je za mene bila dodatna motivacija u mom životu. Kolizije između natpisa i meča nije bilo, jer boks je boks i ja mu prilazim profesionalno, a natpisom sam samo htio da podsjetim ljude koji gledaju meč da Srebrenica ne smije biti zaboravljena, jer mnogo ljudi smatra da se o tome ne smije pričati.
Svaki čovjek u životu ima uzore, po nekoliko njih, u različitim sferama života. Ko su vaši uzori u vjeri, moralu, sportu?
Adnan Ćatić: Moji uzori u životu su bili moja rahmetli majka i moj babo kako je živio, kako je za nas radio i kako se za nas borio da imamo normalan život. On je u Njemačkoj radilo teške poslove, babo je radio na baušteli, svaki dan nosio malter, građevinski materijal i uvijek smo pošteno i časno živjeli onako kako nas islam tome uči. Postoji li ključ uspjeha u sportu.
Šta biste preporučili mladima, kako do vrhunskih rezultata. Adnan Ćatić: Trebaju se truditi, vježbati i biti strpljivi jer bez sabura se malo šta može postići. Neki ljudi i pored toga nikad ne postignu vrhunske rezultate, ali se uče saburu što je jako dobro jer život je kratak, mnogima težak, ali ako imaju vjere i sabura znaju da je on kratak i da postoji vječnost za koju se treba boriti i saburom spremati.
Na kraju ovog razgovora želim vas zamoliti za vašu ramazansku poruku čitaocima Preporoda.
Adnan Ćatić: Želim vašim čitaocima da provedu ugodne ramazanske dane u dinu, miru i rahatluku, da ne zaboravljaju ko su, šta su i da žive prema načelima naše vjere i da što radosniji dočekaju Ramazanski bajram.
Preporod
http://www.n-um.com
Žao mi je što uhapsiše ”Ratka”Piše: Harmin Suljić
Žao mi je što uhapsiše ”Ratka’‘.
Ime mu je tako mirnodopsko. Imao je lijepe namjere. I on, i Rašo, i Plavka, i Momo, i Slobo, i svi oni su samo mirnodopski Srbi. Imali su lijepe namjere da istrijebe sve ono što nije srpsko. Žao mi je što Slobo umrije a ne dočeka pravdu. Žao mi je što Plavka iz zatvora izađe a da pravda uopće nije narušila njene krvoločne namjere, pa ona ni dan-danas ne žali za onim što su uradili ona i njena svita. Njoj je samo žao što manji bh. entitet nije ustvari prostrt na više od 50.000 kvadratnih kilometara. Žao joj je što nisu završili posao u Bijeljini, Zvorniku, Sarajevu, Tuzli i drugim bh. gradovima.Žao joj je što je Ratko imao dva srčana i tri moždana udara, a i meni je žao što je ostao normalan pa će mu se sada kobajagi suditi na sudu (ne)pravde. Sudu gdje se zločin nagrađuje, a ljubav prema domovini kažnjava, gdje se zločin poistovjećuje sa odbranom.
Žao mi je što se sudi, a neće se presuditi ni Rašku. Isto kao ni Momi. Oni njima tepaju. Pružaju im utočište u zatvorima, dok se branitelji ove države drže više od dvije godine zatočeni u kojekakvim centrima za strance kao tobože iz straha za sigurnost ove države i državljana.
Žao mi je što naši bočnjački političari još nisu uspjeli da završe ni onoliko koliko je predškolska nastava političkih nauka. Žao mi je što ovaj narod nema ko da zastupa, u bilo kojem smislu, vjerskom, ekonomskom, političkom ili bilo kojem drugom.
Žao mi je što će ovi ”dobri ljudi” odležati samo po nekoliko godina zatvora i time biti nagrađeni za hiljade žrtava koje su poklali i pobili vojnici pod njihovom komandom.
Žao mi je što ne postoji ovosvjetski sud koji brzo sudi, kao što je u kratkom vremenu presudio Sadamu Huseinu. Žao mi je što nećemo biti počašćeni da vidimo snimke kao što smo gledali snimke na kojima se Sadamu stavlja omča.
Žao mi je što nismo vidjeli omču oko vrata Plavšićke, Krajišnika, Miloševića, a niti ćemo je vidjeti na vratu Radovana Karadžića ili Ratka Mladića.
Žao mi je što se ta omča stalno steže oko naših vratova. I što se muslimani stalno povezuju sa zločinima, i što se po našim zemljama prolijeva naša krv. Krv šehidska i nije zaman prosuta.
Ali, nije mi žao jedne stvari, a to je da će svi oni koji su klali, palili, pljačkali i silovali doći pred jedini Sud pravde na Sudnjem danu. Ondje gdje Sudija neće biti emotivno vezan za zlikovce, gdje neće biti moguće tražiti pravnike i advokate i lažirati dokaze.
Na Sudu gdje neće biti moguće progovoriti osim ako se ne dobije dopuštenje, gdje neće biti uvrede i psovke, kao što to koristi Šešelj. Tamo sigurno neće biti nagrađeni. Tamo će biti zapisano i veliko i malo svako slovo doslovce.
Neće biti nagrađeni ovi zlikovci koje kada vidim na našim ekranima osjećam gađenje i vonj rakije i luka. Neće biti nagrađeni kao što su nagrađeni isplaćivanjem 5 miliona eura nagrade za ubistvo 200.000 muslimana, za silovanje 50.000 žena, protjerivanje 1.000.000 ljudi sa njihovih ognjišta… i da ne nabrajam više zlodjela za koje znaju i ptice na granama.
Ali, neka znaju i oni i onī koji ih nagrađuju da ni to neće potrajati vječno. Doći će trenutak kada će se svima vama suditi i – tada mi neće biti žao.
http://www.minber.ba
Zanimljivosti[b]
Savjet braci: “Kako utjesiti suprugu kada je tuzna”[/b]
Zagrljaj je nekad djelotvorniji od lijeka Kad smo neraspoloženi ili tužni, čvrst zagrljaj dobro dođe, a stručnjaci kažu da ova pojava ima i naučnu osnovu. Naime, utešni zagrljaji i dodiri zaista pomažu i smanjuju bol. Švedski naučnici tvrde da bol koja nastane kad se koža zagrije do temperature kad osetimo neprijatnost može da se umanji ako bolno mjesto nežno protrljamo mekanom četkicom. To objašnjava zašto roditelji instinktivno grle i ljube dijete kad padne. Čak i utešna ruka na ramenu u trenucima krize ima dejstva. Naučnici su takođe utvrdili da je naša koža prepuna nervnih vlakana koja se pokreću kad nas neko grli, mazi ili nježno dodiruje. Oni tad odašilju informacije u dio mozga zadužen za osećanja i stvara se osećaj zadovoljstva. Upravo aktivacija ovih „vlakana zadovoljstva“ ili C vlakana zaustavlja druga vlakna da raznose poruke o bolu u mozak. Profesor Francis McGlone iz firme Unilever koji je otkrio C vlakna kaže da zagrljaji i njega tijela i lica poput češljanja kose imaju veoma važnu ulogu u stvaranju osjećaja zadovoljstva. „Ako gledate nekoga ko mazi i grli drugu osobu ili majku koja grli dijete, imajte na umu da su ti pokreti rezultat aktiviranja C vlakana i oni su osnova odgoja i njegovanja. Svima bi nam dobro došlo više zagrljaja i nježnih dodira. Jedno istraživanje je dokazalo da pacijenti bolje podnose loše vijesti ako ih ljekar pritom dodirne“, rekao je profesor McGlone.
