Forum Replies Created
-
Ispraćaj i slijeđenje dženaze
Ispraćaj i slijeđenje dženaze, te prisustvo ukopu spada u pritvrđene Sunnete Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U vjerodostojnom hadisu od Ebu Hurejre, radijAllahu anhu, potvrđeno se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Musliman kod muslimana ima pet prava: odvraćanje selama, obilazak bolesnog, slijeđenje dženaze, odaziv na poziv i nazdravljanje kada kihne.”(El-Buhari Feth, 3/356; Muslim Šerh Nevevi, 5/319-320)Od Sevbana, radijAllahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko klanja dženazu njemu pripada jedan kirat, a ko bude prisustvovao ukopu ima dva kirata. Jedan kirat je velik poput Uhuda.”(Sahihu Muslim Šerh Nevevi, 3/16-17)
Musliman je dužan prisustvovati dženazi prilikom njenog ispraćaja i ukopa. Treba se prisjetiti teškoće smrti, uzimati pouke i razmišljati. Treba imati na umu da će oni koji ispraćaju, sutra postati kao i ovaj koji se ispraća. Ovo razmišljanje potiče čovjeka da se samoobračunava, razmatra i razmišlja o svojim stanjima. Ukoliko dobro čini, povećat će ga, a ukoliko čini loše, povratit će se i okrenuti uputi. Ovo razmišljanje i uzimanje pouka je osnovni cilj prisustva dženazama.
U hadisu koji se navodi od Ebu Seida el-Hudrija Vjerovjesnik, salhllahu alejhi ve sellem, kaže: „Obilazite bolesne i slijedite dženaze, jer vas one podsjećaju na Ahiret.”(Ahmed, Ibn Hibban, El-Fethur-Rebbani, 19/162; Sahihu Ibn Hibban, 7/221; Medžmeuz-zevaid, 3/29; Ahkamu dženaiz, 67)
U hadisu se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prilikom praćenja dženaze mnogo šutio, a na njemu se vidjela potištenost i mnogo bi razmišljao.(Vekia i Ibn Mubarek u Zuhdu, Et-Taberani, Es-Sujuti)
El-Fudajl ibn Ijad kaže: „Kada bi se okupili na dženazi, to bi se na njima kasnije primjetilo sljedeća tri dana. Abdullah ibn Mes’ud je vidio nekog čovjeka kako se smije na dženazi, pa je rekao: „Zar se smiješ na dženazi? Nikada više s tobom neću govoriti!””
Učenjaci su prezirali da neko govori na dženazi ili da kaže: ‘Tražite oprosta za vašeg brata’. Abdullah ibn Omer, radijAllahu anhu, je čuo nekog čovjeka kako na dženazi povikuje: „Tražite oprosta za vašeg brata”, pa mu reče. „Neka ti Allah ne oprosti.””
Sufjan ibn Ujejne je upitan o šutnji na dženazi i onome što će doći, pa je rekao: „Prisjeti se stanja na Sudnjem danu.” Potom je proučio ajet:
يَوْمَئِذٍ يَتَّبِعُونَ الدَّاعِيَ لَا عِوَجَ لَهُ ۖ وَخَشَعَتِ الْأَصْوَاتُ لِلرَّحْمَٰنِ فَلَا تَسْمَعُ إِلَّا هَمْسًا
“Toga dana će se oni glasniku odazvati, moraće ga slijediti i pred Milostivim glasovi će se stišati i ti ćeš samo šapat čuti!’ (Ta-Ha, 108)”Katade kaže: „Ebu Ed-Derda je ugledao čovjeka koji se smijao na dženazi, pa je rekao: „Bolje bi bilo da vidiš strahote smrti koje će te zaokupirati od smijeha.””
Ove predaje spominje Es-Sujuti (El-Emru bit-tiba, 253-255), pa kaže: „Ovo je bojazan ovih prethodnika od smrti, a većinu onih koji danas prisustvuju dženazama vidiš kako se zabavljaju i smiju, govoreći o onome što je mrtvi ostavio u nasljedstvo svojim nasljednicima.” (El-Emru bil-ittiba, 255)
Imam En-Nevevi kaže: „Pohvalno je onome koji ide sa dženaze da bude zaokupljen spomenom Allaha i razmišljanjem o onome što će ga zateći u budućnosti, kakav će biti njegov završetak i konačno boravište. Treba znati da je to kraj dunjaluka i put kojim idu njegovi stanovnici. Neka se pripazi, najviše što može, govora o onome od čega nema nikakve koristi. To je vrijeme razmišljanja i zikra u kome je pokuđena nesmotrenost, zabava i zaokupljenost ispraznim pričama. Govor od kojeg nema koristi je zabranjen u svim okolnostima, a kako i ne, posebno u ovoj okolnosti.”
Znaj da je odabrano i ispravno ono na čemu su bili ispravni prethodnici – selefu salih, a to je šutnja kada se ide za dženazom. Ne podiže se glas učenjem zikra i slično.
Mudrost toga je očita, a ogleda se u smirivanju emocija i boljem razmišljanju, što se traži u ovim trenucima. Ovo je istina i nemoj biti obmanut većinom onih koji joj se suprotstavljaju. Ebu Alijj El-Fudajl ibn Ijad je rekao: „Pridržavaj se puteva upute i neće ti naštetiti mali broj onih koji njime idu. Čuvaj se puteva zablude i nekoj biti obmanut mnoštvom onih koji su propali.” (El-Ezkar, 136; Jes’eluneke, 3/41)
Ispraćaj i slijeđenje dženaze
Ispraćaj i slijeđenje dženaze, te prisustvo ukopu spada u pritvrđene Sunnete Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U vjerodostojnom hadisu od Ebu Hurejre, radijAllahu anhu, potvrđeno se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Musliman kod muslimana ima pet prava: odvraćanje selama, obilazak bolesnog, slijeđenje dženaze, odaziv na poziv i nazdravljanje kada kihne.”(El-Buhari Feth, 3/356; Muslim Šerh Nevevi, 5/319-320)Od Sevbana, radijAllahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko klanja dženazu njemu pripada jedan kirat, a ko bude prisustvovao ukopu ima dva kirata. Jedan kirat je velik poput Uhuda.”(Sahihu Muslim Šerh Nevevi, 3/16-17)
Musliman je dužan prisustvovati dženazi prilikom njenog ispraćaja i ukopa. Treba se prisjetiti teškoće smrti, uzimati pouke i razmišljati. Treba imati na umu da će oni koji ispraćaju, sutra postati kao i ovaj koji se ispraća. Ovo razmišljanje potiče čovjeka da se samoobračunava, razmatra i razmišlja o svojim stanjima. Ukoliko dobro čini, povećat će ga, a ukoliko čini loše, povratit će se i okrenuti uputi. Ovo razmišljanje i uzimanje pouka je osnovni cilj prisustva dženazama.
U hadisu koji se navodi od Ebu Seida el-Hudrija Vjerovjesnik, salhllahu alejhi ve sellem, kaže: „Obilazite bolesne i slijedite dženaze, jer vas one podsjećaju na Ahiret.”(Ahmed, Ibn Hibban, El-Fethur-Rebbani, 19/162; Sahihu Ibn Hibban, 7/221; Medžmeuz-zevaid, 3/29; Ahkamu dženaiz, 67)
U hadisu se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prilikom praćenja dženaze mnogo šutio, a na njemu se vidjela potištenost i mnogo bi razmišljao.(Vekia i Ibn Mubarek u Zuhdu, Et-Taberani, Es-Sujuti)
El-Fudajl ibn Ijad kaže: „Kada bi se okupili na dženazi, to bi se na njima kasnije primjetilo sljedeća tri dana. Abdullah ibn Mes’ud je vidio nekog čovjeka kako se smije na dženazi, pa je rekao: „Zar se smiješ na dženazi? Nikada više s tobom neću govoriti!””
Učenjaci su prezirali da neko govori na dženazi ili da kaže: ‘Tražite oprosta za vašeg brata’. Abdullah ibn Omer, radijAllahu anhu, je čuo nekog čovjeka kako na dženazi povikuje: „Tražite oprosta za vašeg brata”, pa mu reče. „Neka ti Allah ne oprosti.””
Sufjan ibn Ujejne je upitan o šutnji na dženazi i onome što će doći, pa je rekao: „Prisjeti se stanja na Sudnjem danu.” Potom je proučio ajet:
يَوْمَئِذٍ يَتَّبِعُونَ الدَّاعِيَ لَا عِوَجَ لَهُ ۖ وَخَشَعَتِ الْأَصْوَاتُ لِلرَّحْمَٰنِ فَلَا تَسْمَعُ إِلَّا هَمْسًا
“Toga dana će se oni glasniku odazvati, moraće ga slijediti i pred Milostivim glasovi će se stišati i ti ćeš samo šapat čuti!’ (Ta-Ha, 108)”Katade kaže: „Ebu Ed-Derda je ugledao čovjeka koji se smijao na dženazi, pa je rekao: „Bolje bi bilo da vidiš strahote smrti koje će te zaokupirati od smijeha.””
Ove predaje spominje Es-Sujuti (El-Emru bit-tiba, 253-255), pa kaže: „Ovo je bojazan ovih prethodnika od smrti, a većinu onih koji danas prisustvuju dženazama vidiš kako se zabavljaju i smiju, govoreći o onome što je mrtvi ostavio u nasljedstvo svojim nasljednicima.” (El-Emru bil-ittiba, 255)
Imam En-Nevevi kaže: „Pohvalno je onome koji ide sa dženaze da bude zaokupljen spomenom Allaha i razmišljanjem o onome što će ga zateći u budućnosti, kakav će biti njegov završetak i konačno boravište. Treba znati da je to kraj dunjaluka i put kojim idu njegovi stanovnici. Neka se pripazi, najviše što može, govora o onome od čega nema nikakve koristi. To je vrijeme razmišljanja i zikra u kome je pokuđena nesmotrenost, zabava i zaokupljenost ispraznim pričama. Govor od kojeg nema koristi je zabranjen u svim okolnostima, a kako i ne, posebno u ovoj okolnosti.”
Znaj da je odabrano i ispravno ono na čemu su bili ispravni prethodnici – selefu salih, a to je šutnja kada se ide za dženazom. Ne podiže se glas učenjem zikra i slično.
Mudrost toga je očita, a ogleda se u smirivanju emocija i boljem razmišljanju, što se traži u ovim trenucima. Ovo je istina i nemoj biti obmanut većinom onih koji joj se suprotstavljaju. Ebu Alijj El-Fudajl ibn Ijad je rekao: „Pridržavaj se puteva upute i neće ti naštetiti mali broj onih koji njime idu. Čuvaj se puteva zablude i nekoj biti obmanut mnoštvom onih koji su propali.” (El-Ezkar, 136; Jes’eluneke, 3/41)
Podsticaj na povećanje truda u ibadetu u deset zadnjih dana mjeseca ramazana
Preveo: Mr. Emir Demir
Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova, koji je naredio da se takmičimo u činjenju dobra, da iskoristimo određena vremena prije nego što nepovratno prođu. Svjedočim da nema drugog istinskog boga osim Allaha Jedinoga, koji nema sudruga u Svome gospodarstvu, božanstvenosti, imenima i osobinama, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik, koji je prednjačio u dobru, neka su Allahov blagoslov i mir na njega, njegovu porodicu i ashabe koji su imali velike odlike i počasti.
A zatim:
O ljudi, bojte se Allaha Uzvišenog i uzmite za pouku brzinu prolaska dana i noći. Znajte da se dani i noći uračunavaju u vaše edžele i da u njima pohranjujete svoja djela. Zato pohranite u njima djela koja će vas obradovati prilikom obračuna na Dan kada će se dobročiniteljima reći:
”Jedite i pijte, radosni za ono što ste u danima minulim zaradili!”[1], a ne pohranjujte u njima ono što će vas ražalostiti i kada će nemarni reći:
”…i reći: Kamo sreće da sam se za ovaj život pripremio!’‘[2]
Znajte, Allahovi robovi, da sada živite u najboljim danima mjeseca ramazana. Već vam je dvadeset dana prošlo i evo vas u zadnjih deset. Ko je dobro činio od početka mjeseca, neka ga i dalje čini, i neka uvišestruči svoje zalaganje u ovoj blagoslovljenoj zadnjoj trećini kako bi postigao još više dobra. Neka dobije vrijednosti ovih dana koji se odlikuju nad prethodnim danima. Ko je prethodno bio nemaran u ovome mjesecu, neka njegov ostatak provede u dobru. Neka se pokaje Allahu zbog svog nemara i nesmotrenosti, pa će mu vjerovatno Allah oprostiti ono što je propustio i dati mu uputu u ostatku ovog mjeseca, jer se na djela gleda prema njihovim završecima.
Allahovi robovi! Ovaj mjesec razlikuje se od drugih mjeseci i pored toga što je čitav život muslimana velika prilika i dragocjenost koja se ne može procijeniti. Međutim, ovaj mjesec je Allah odlikovao posebnim vrijednostima i u njemu propisao djela kojih nema u drugima: naredio je da se posti danju i taj post učinio jednim od temelja islama. Taj post je posebno za Sebe odredio između ostalih djela, jer je rekao: ”Post je Moj i Ja za njega nagrađujem”[3] Uzvišeni Allah odlikovao je post sa dvije velike odlike. Prvo, pripisao ga je Sebi, jer je rekao: ”Post Meni pripada”. Ovo pripisivanje nalaže posebnu počast i vrijednost posta; a druga odlika je da Uzvišeni Allah na Sebe preuzima nagradu za post, a to nalaže veliku i mnogostruku nagradu čiju stvarnu veličinu zna samo Allah.
Uzvišeni Allah propisao je u ovom mjesecu obavljanje namaza u noćima, kao teravih-namaza, zajednički u džamijama, a Poslanik, s.a.v.s. , rekao je: ”Ko bude klanjao za imamom sve dok imam ne završi namaz, imat će nagradu kao da je klanjao cijelu noć.”[4] Također, Poslanik, s.a.v.s., kaže: ”Ko isposti vjerujući i nadajući se nagradi bit će mu oprošteni prijašnji grijesi.”[5] Dakle, vidimo da je vrijeme ovog mjeseca ispunjeno ibadetom, dani postom, a noći namazom. Tako se kod vjernika objedinjuju dvije borbe: borba protiv vlastitog nefsa u postu i borba noću prilikom obavljanja namaza.
Za borbu je potrebno strpljenje, stoga je ovaj mjesec nazvan mjesecom strpljenja. Uzvišeni kaže:
”O vjernici, tražite sebi pomoć u strpljivosti i obavljanju molitve! Allah je doista na strani strpljivih.”[6] El-Begavi, Allah mu se smilovao, kaže: ”Tj. post.” Mjesec ramazan nazvan je mjesecom strpljivosti, a strpljivost u osnovi označava da se čovjek suzdržava u postu, tj. samog sebe od hrane i ostalih uživanja.
Ko objedini ove dvije borbe i pokaže u tome strpljivost, bit će mu isplaćena neograničena nagrada. Onaj ko izostavlja teravih-namaz iz lijenosti, zapostavio je pravo koje je određeno za noći ramazana i nije se strpio u jednom od ova dva džihada, te je sebi uskratio ovu veliku nagradu, pa neka na to obrate pažnju ljudi koje vidimo da ne klanjaju teravih-namaze tokom cijelog mjeseca ili u većini noći. Iako nekada klanjaju, ne čine to svaku noć u kontinuitetu da bi dobili potpunu nagradu ramazanskog namaza.
Uzvišeni je u ovom blagoslovljenom mjesecu propisao da se što više uči Kur’an. Uzvišeni kaže:
”U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana.’‘[7]
Posebno određivanje objavljivanja Kur’ana u ovom mjesecu označava i posebnu vrijednost učenja Kur’ana u njemu. Zato je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u ovom mjesecu posebno više učio Kur’an. U Sahihima se navodi: ”Džibril, a.s., dolazio je Vjerovjesniku, s.a.v.s., svake noći u mjesecu ramazanu i podučavao ga Kur’anu.”
Džibril je najbolji melek, a Muhammed, s.a.v.s., najbolji poslanik i međusobno se podučavaju najboljoj Knjizi u ovom najboljem mjesecu. Sve to nam ukazuje na vrijednost učenja Kur’ana u odnosu na učenje u drugim mjesecima, iako je učenje Kur’ana potrebno u svakom vremenu i za njega uvijek postoji velika nagrada. Međutim, nagrada za učenje u ovom mjesecu uvećava se više nego u ostalim mjesecima. Isto tako, Džibrilovo, a.s., podučavanje Kur’anu Vjerovjesnika, s.a.v.s., ukazuje nam da je čovjeku koji zna napamet određene dijelove Kur’ana pohvalno da ih uči pred onim ko zna učiti Kur’an bolje od njega kako bi se okoristio njegovim usavršavanjem i učenjem.
Učenje Kur’ana u ramazanu podrazumijeva njegovo učenje na teravih-namazu, noćnom namazu, kao i učenje van namaza. Ashabi, r.a., dugo su učili Kur’an na tehedždžudu. Ponekad bi učač učio dvije stotine ajeta na jednom rekatu tako da su se oslanjali na svoje štapove od dugog stajanja.
Sve ovo spomenuli smo kako bismo približili i ukazali na vrijednost namaza ljudima koji su nemarni prema potpunom obavljanju namaza, kojima se namaz čini teškim. Imam treba da pazi na stanje onih koje predvodi u namazu, ali to ne znači da on treba namaz obavljati nabrzinu i prebrzo učiti Kur’an tako da iskvari njegovo učenje. Zapravo, ovime se aludira na umjerenost koja objedinjuje potpuno obavljanje namaza i neotežavanje klanjačima uz ispravno učenje od kojeg će korist imati muktedija i prema kojem će srca osjećati skrušenost.
Namaz treba podjednako dugo obavljati od početka do kraja mjeseca, jer neki imami brzo uče i otežu namaz na početku mjeseca sve dok ne završe hatmu Kur’ana, a kada je završe, onda se olahko odnose prema namazu u ostalim ramazanskim noćima koje ustvari predstavljaju najbolje noći mjeseca ramazana, a to su njegove zadnje noći.
Allahovi robovi! Cilj teravih-namaza i noćnog namaza u ramazanu nije učenje hatme, niti učenje dove koja je pripremljena za hatmu, već je cilj da se sve noći ovoga mjeseca ispune klanjanjem namaza, a hatma dolazi kao posljedična stvar i u osnovi na nju nije aludirano. Ukoliko Kur’an ne bi bio u cijelosti proučen, a ispravno se obavi namaz u svim noćima, sa ispravnim nijjetom, nagrada će biti potpuna, inšallah. Ukoliko bi se proučila hatma uz iskreno obavljanje namaza i učenje, ili sa izostavljanjem učenja u ostalim noćima, nagrada ne bi bila potpuna onoliko koliko bi to djelo bilo umanjeno.
Uzvišeni Allah propisao je u ovom blagoslovljenom mjesecu što više ulaganja truda u posljednjih deset dana, jer to su noći kada oni koji su zaslužili Vatru bivaju oslobođeni od nje, ukoliko se pokaju od grijeha i ulože maksimalan trud u ovim noćima, sa dobrim nijjetom. Također, ove noći su noći u kojima je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ulagao više truda nego obično, provodio bi ih u noćnom namazu, činio bi itikaf u mesdžidu posvećujući se samo ibadetu u ovim noćima i danima. Zalaganje u ovim noćima predstavlja povođenje za Vjerovjesnikom, s.a.v.s., i prakticiranje riječi Uzvišenog:
”Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onome svijetu, i koji često Allaha spominje”[8] Također, ovo su noći kojima se priželjkuje Noć kadra o kojoj Uzvišeni kaže:
”Noć kadr bolja je od hiljadu mjeseci”[9] tj. djelo u ovoj noći bolje je od djela učinjenih u hiljadu drugih mjeseci u kojima nema Noći kadra. Poslanik, s.a.v.s., kaže: ”Ko provede Noć kadra u namazu, vjerujući i nadajući se nagradi, bit će mu oprošteni prethodni grijesi.”[10] Nagrada za obavljanje namaza sigurno će doći ukoliko je čovjek obavljao namaz svake noći, a posebno u zadnjih deset dana ramazana, jer u njima postoji veća vjerovatnoća da će se pronaći Lejletul-kadr i veća mogućnost da ćemo je provesti u ibadetu. Nije precizno određeno koje je noći Lejletul-kadr, jer ju je Allah Uzvišeni sakrio kako bi Njegovi robovi što više ulagali truda u njenom pronalasku i kako bi obavljali namaz u svim noćima ovog mjeseca i potrazi za njom. Tako će imati mnogo dobrih djela, a i nagrada, a time se pravi i razlika između onoga ko je vrijedan i onoga ko je lijen. Musliman koga Allah uputi na dobra djela u ovom mjesecu i koji prođe kroz sezonu milosti, oprosta i oslobađanja od Vatre, te provede Noć kadra vjerujući i nadajući se nagradi, ima veliku mogućnost i najpreči je da zadobije sva dobra ovoga mjeseca. Tako postiže visoke stepene zbog onoga što je činio u prethodnom vremenu.
Vjerovjesnik, s.a.v.s., provodio bi zadnje dane mjeseca ramazana u činjenju dobrih djela, kao što su cjelonoćno obavljanje namaza, tehedždžud namaza, svoju porodicu bi budio na namaz, a to su danas zapostavili mnogi ljudi kod svojih porodica i djece, koje ostavljaju da probdiju noći u igri i zabavi, raspušteni po ulicama ili sjede u kućama gledajući filmove i serije i slušajući muziku i pjesme tokom svih noći ramazana. Oni nemaju druge koristi od ramazana osim što zarade grijehe, a kada svane, onda utonu u san tako da ne klanjaju čak ni obavezne namaze, jer su odgojeni u nepoštivanju ramazana, a to je rezultat njihove zapuštenosti od strane njihovih roditelja i staratelja. Ružan li je takav odgoj i ružno li je takvo starateljstvo! Uzvišeni Allah će ih na Sudnjem danu pitati o zapostavljanju onih koje su trebali čuvati i zanemarivanju svoje lične odgovornosti. Poslanik, s.a.v.s., kaže: ”Svako od vas je čuvar i svako od vas je odgovoran za ono što čuva.”[11]
Vjerovjesnik, s.a.v.s., u deset zadnjih dana mjeseca ramazana prakticirao je posebno itikaf, a on označava stalni boravak u mesdžidu radi ibadeta i neizlazak iz njega osim zbog prijeke potrebe, a zatim ponovni povratak u njega. Vjerovjesnik, s.a.v.s., odlazio bi u itikaf u zadnjih deset dana prekidajući tako sve svoje poslove, oslobađajući svoje misli od svakodnevnice i osamljujući se radi sašaptavanja sa svojim Gospodarom, Njegovog spominjanja i upućivanja dove Njemu.
Zato, potrudite se, Allah vam se smilovao, u ovih zadnjih deset dana koji su završnica ovog mjeseca i u kojima postoji najveća vjerovatnoća da će se Noć kadra u njima provesti u ibadetu. Što više sjedite u džamijama radi zikra i učenja Kur’ana, ukoliko niste u mogućnosti da činite itikaf. Uzvišeni Allah kaže:
”I nastojte da zaslužite oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje, za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine: i za one koji se, kada grijeh počine ili kada se se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole – a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju. Njih čeka nagrada – oprost od Gospodara njihova i džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno ostati, a divne li nagrade za one koji budu tako postupili!”[12] Allah blagoslovio nas i vas citiranim ajetima iz Kur’ani-kerima. Tražim oprosta od Allaha, a vi tražite oprosta od Njega, jer On prašta i samilostan je.
Druga hutba
Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova, a lijepi ishodi su za bogobojazne. Neprijateljstvo se izražava samo prema nepravednima. Svjedočim da nema drugog istinskog boga osim Allaha Jedinoga, koji sudruga nema, On je Bog prvih i zadnjih, održava nebesa i Zemlju. Svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik, povjerljivi vjerovjesnik, neka su salavat i selam na njega, njegovu porodicu, ashabe i sve njihove sljedbenike.
A zatim:
O ljudi, bojte se Allaha koji je Plemeniti i Uzvišeni. Očistite svoje duše pokajanjem Allahu od loših djela i takmičenjem u činjenju dobrih djela u preostalim noćima ovog vašeg mjeseca i periodu koji vam je Allah dao u vašem životu prije dolaska smrti. Uspio je rob koji se bude zalagao i čistio se, a propao je onaj ko se zaprlja i krene za strastima.
Allahovi robovi! Preostali dio ovog vašeg mjeseca sustignite mnoštvom pokornosti, učenjem ajeta i zikrom, te mnoštvom sadake i pokajanjem Allahu za prethodne postupke. Razborit je onaj ko koristi životne prilike i koristi sezone dobra da pobriše dobrim djelima svoja loša djela, jer uistinu dobra djela brišu loša, a to je opomena za one koji opomenu uzimaju. Imajte na umu da dani i noći brzo prolaze, kao što brzo prolazi i život i kao što brzo dođe čas odlaska sa ovoga svijeta. Koliko samo imate pouka iz života onih koje ste poznavali, a koji su ostavili svoje kuće i vile, svoje blagodati i bogatstva, a nastanili se u grobovima. Sretan je onaj koji pouku uzme od drugoga i shvati ono što mu Allah naređuje, pa Ga se boji i izvršava ono što mu je naređeno. Nesretan je onaj ko je prethodno bio nemaran i nije se okoristio provedenim danima i noćima na ovome svijetu, te nije preostali dio svoga života iskoristio za pokajanje svome Gospodaru i Stvoritelju, kao što nije žurno nastojao da se približi Darovaocu blagodati onim što Mu čini zadovoljstvo prije nego što bude zaustavljen pred Njim radi ispitivanja.
O muslimani, prisjetite se da ste sada na kraju ovoga mjeseca od kojeg je preostalo samo nekoliko dana. Koliko ima samo ljudi koji žive zadnje dane svoga života i ulaze u borbu sa edželom? Ko je od nas u ovome mjesecu loše postupao neka se Allahu iskreno pokaje i neka uđe na vrata pokajanja sve dok su ona otvorena i prije nego što se zatvore, a knjiga dobrih i loših djela se zatvori. Ko je u ovome mjesecu bio predan svome Gospodaru i lijepo postupao, neka još bolje učvrsti sazdanu građevinu, neka bude zahvalan na blagodatima i neka ne bude poput one žene koja je svoju pređu rasplela nakon što ju je bila čvrsto oplela.
O muslimani, gradite džamije obavljanjem dnevnih namaza zajednički, a i džuma:
”…i koji namaze svoje na vrijeme obavljaju”[13] Što više dajite sadake! Allah Uzvišeni kaže o onima koji daju sadaku:
‘‘…i muškarcima koji dijele zekat i ženama koje dijele zekat…”[14] Učite Kur’an i po njemu postupajte, jer će on na Sudnjem danu doći kao zagovarač onima koji su ga učili. Redovno obavljajte noćni namaz i budite od onih za koje Uzvišeni kaže:
[b]
”Bokovi njihovi se postelja lišavaju i oni se Gospodaru svome iz straha i želje klanjaju, a dio onoga što im Mi dajemo udjeljuju. I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju”[/b][15]O muslimani, Uzvišeni Allah vam je na kraju ovoga mjeeca propisao sadekatul-fitr koji iznosi jedan sa’a (3 kg) vaše hrane, koji treba dati svaki pojedinac: malodobni, punoljetni, muško, žensko, bogati, siromašni. Uzvišeni Allah ga je propisao kako bi se upotpunio post, kako bi se izrazila zahvala Njemu za blagodati upotpunjenja ramazana i kako bi se time postač očistio od besmislica i ružnih djela, te kako bi se siromašnima i nevoljnicima iskazalo dobročinstvo i kako ne bi bili u potrebi da se ponižavaju moljakanjem u bajramskim danima. Sadekatul-fitr se daje od vremena kada se potvrdi da bajram nastupa do samog obavljanja bajram namaza, a dozvoljeno ga je dati dan ili dva prije. Ko dadne sadekatul-fitr u tom vremenu, ispravno je postupio, a ko ga dadne poslije, onda je to obična sadaka. Više islamskih učenjaka spominje da se na sadekatul-fitr ukazuje riječima Uzvišenog:
‘‘Postići će šta želi onaj koji se očisti i spomene ime Gospodara svoga pa molitvu obavi”[16] tj. u potpunosti će uspjeti i sve zadobiti onaj ko dadne sadekatul-fitr i klanja bajram-namaz. Zato, Allahovi robovi, izdvojite ga iz vaše halal hrane i darujte ga dragovoljno. Uzvišeni kaže:
[b]
”Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže; a bilo šta vi udijelili, Allah će, sigurno, za to znati”[[/b]17] Najpreče je da musliman dadne sadekatul-fitr u području gdje bude boravio u vrijeme nastupanja bajrama, jer time javno manifestuje ovaj obred i proklamuje zahvalu i dobročinstvo prema muslimanima koji imaju potrebu za njim. A ko dadne sadekatul-fitr u nekom drugom mjestu radi preovladavajuće koristi, onda nema smetnje. Nije potrebno davati protunaknadu za hranu (u novcu), jer su Vjerovjesnik, r, i njegovi ashabi davali sadekatul-fitr u hrani, iako je postojao novac. Uzvišeni kaže:
[b]
”Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje.”[/b][18]Allahovi robovi! Udijelite vaš sadekatul-fitr iz uvjerenja, pa ćete tako steći nagradu od vašeg Gospodara i oživjeti sunnet vašeg Vjerovjesnika, a tako lijepo postupate i prema vašoj braći, a time veličate i propise kojima vas je obavezao vaš Gospodar. Uzvišeni Allah voli one koji dobro čine, nagrađuje one koji milostinju daju, a ko veliča Allahove propise, pa to je znak bogobojaznosti u srcima. Allahu, blagoslovi Muhammeda i Muhamedovu porodicu kao što si blagoslovio Ibrahima i Ibrahimovu porodicu i podari blagodati Muhammedovoj porodici kao što si podario blagodati Ibrahimu i njegovoj porodici između ostalih svjetova, jer si Ti uistinu dostojan hvale i ponosa. Allahu, blagoslovi nam ostatak ovog ramazana. Allahu, daj da doživimo Lejletul-kadr i primi nam ibadete u njoj. Allahu, učini nas od onih kojima je primljen post, kojima su oprošteni grijesi i preko čijeg nemara i propusta se prešlo. Allahu, nagradi nas za dobročinstvo dobročinstvom, a za grijehe oprostom. Allahu, omili nam Kur’an i učini nas od onih koji ga uče i po njegovim pravilima postupaju. Allahu, učini ono što si nam odredio u Noći kadra dobrim za nas, naše roditelje, našu djecu, braću, učitelje i sav ummet Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Allahu, budi na pomoći slabima i nevoljnicima. Allahu, oslobodi naše zarobljenike i ostale zarobljene muslimane. Allahu, pomozi našu braću mudžahide na Tvome putu na svakom mjestu. Allahu, pomozi ih Svojom pobjedom, ponizi njihove neprijatelje jer Ti oni ne mogu umaći, Gospodaru svih svjetova. Slava Tebi pripada, naš Gospodaru, Gospodaru ponosa, u odnosu na ono što oni iznose. Neka je mir na sve poslanike i neka je konačna zahvala Allahu, Gospodaru svih svjetova.
[1] El-Hakkah, 24
[2] El-Fedzr, 24.
[3] prenosi En-Nesai, a El-Albani kaže da je vjerodostojan
[4] Prenosi Et-Tirmizi, a El-Albani kaže da je vjerodostojan
[5] Muttefekun alejhi
[6] El-Bekare, 153.
[7] el-bekare, 185.
[8] El-Ahzab, 21.
[9] El-Kadr, 3.
[10] Prenose imami El-Buhari i Muslim
[11] Muttefekun alejhi
[12] Ali Imran, 133-136.
[13] El-Mu’minun, 9.
[14] El-Ahzab, 35.
[15] Es-Sedžde, 16-17.
[16] El-E’ala, 14-15.
[17] Ali Imran, 92.
[18] El-Ahzab, 20-21.
Podsticaj na povećanje truda u ibadetu u deset zadnjih dana mjeseca ramazana
Preveo: Mr. Emir Demir
Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova, koji je naredio da se takmičimo u činjenju dobra, da iskoristimo određena vremena prije nego što nepovratno prođu. Svjedočim da nema drugog istinskog boga osim Allaha Jedinoga, koji nema sudruga u Svome gospodarstvu, božanstvenosti, imenima i osobinama, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik, koji je prednjačio u dobru, neka su Allahov blagoslov i mir na njega, njegovu porodicu i ashabe koji su imali velike odlike i počasti.
A zatim:
O ljudi, bojte se Allaha Uzvišenog i uzmite za pouku brzinu prolaska dana i noći. Znajte da se dani i noći uračunavaju u vaše edžele i da u njima pohranjujete svoja djela. Zato pohranite u njima djela koja će vas obradovati prilikom obračuna na Dan kada će se dobročiniteljima reći:
”Jedite i pijte, radosni za ono što ste u danima minulim zaradili!”[1], a ne pohranjujte u njima ono što će vas ražalostiti i kada će nemarni reći:
”…i reći: Kamo sreće da sam se za ovaj život pripremio!’‘[2]
Znajte, Allahovi robovi, da sada živite u najboljim danima mjeseca ramazana. Već vam je dvadeset dana prošlo i evo vas u zadnjih deset. Ko je dobro činio od početka mjeseca, neka ga i dalje čini, i neka uvišestruči svoje zalaganje u ovoj blagoslovljenoj zadnjoj trećini kako bi postigao još više dobra. Neka dobije vrijednosti ovih dana koji se odlikuju nad prethodnim danima. Ko je prethodno bio nemaran u ovome mjesecu, neka njegov ostatak provede u dobru. Neka se pokaje Allahu zbog svog nemara i nesmotrenosti, pa će mu vjerovatno Allah oprostiti ono što je propustio i dati mu uputu u ostatku ovog mjeseca, jer se na djela gleda prema njihovim završecima.
Allahovi robovi! Ovaj mjesec razlikuje se od drugih mjeseci i pored toga što je čitav život muslimana velika prilika i dragocjenost koja se ne može procijeniti. Međutim, ovaj mjesec je Allah odlikovao posebnim vrijednostima i u njemu propisao djela kojih nema u drugima: naredio je da se posti danju i taj post učinio jednim od temelja islama. Taj post je posebno za Sebe odredio između ostalih djela, jer je rekao: ”Post je Moj i Ja za njega nagrađujem”[3] Uzvišeni Allah odlikovao je post sa dvije velike odlike. Prvo, pripisao ga je Sebi, jer je rekao: ”Post Meni pripada”. Ovo pripisivanje nalaže posebnu počast i vrijednost posta; a druga odlika je da Uzvišeni Allah na Sebe preuzima nagradu za post, a to nalaže veliku i mnogostruku nagradu čiju stvarnu veličinu zna samo Allah.
Uzvišeni Allah propisao je u ovom mjesecu obavljanje namaza u noćima, kao teravih-namaza, zajednički u džamijama, a Poslanik, s.a.v.s. , rekao je: ”Ko bude klanjao za imamom sve dok imam ne završi namaz, imat će nagradu kao da je klanjao cijelu noć.”[4] Također, Poslanik, s.a.v.s., kaže: ”Ko isposti vjerujući i nadajući se nagradi bit će mu oprošteni prijašnji grijesi.”[5] Dakle, vidimo da je vrijeme ovog mjeseca ispunjeno ibadetom, dani postom, a noći namazom. Tako se kod vjernika objedinjuju dvije borbe: borba protiv vlastitog nefsa u postu i borba noću prilikom obavljanja namaza.
Za borbu je potrebno strpljenje, stoga je ovaj mjesec nazvan mjesecom strpljenja. Uzvišeni kaže:
”O vjernici, tražite sebi pomoć u strpljivosti i obavljanju molitve! Allah je doista na strani strpljivih.”[6] El-Begavi, Allah mu se smilovao, kaže: ”Tj. post.” Mjesec ramazan nazvan je mjesecom strpljivosti, a strpljivost u osnovi označava da se čovjek suzdržava u postu, tj. samog sebe od hrane i ostalih uživanja.
Ko objedini ove dvije borbe i pokaže u tome strpljivost, bit će mu isplaćena neograničena nagrada. Onaj ko izostavlja teravih-namaz iz lijenosti, zapostavio je pravo koje je određeno za noći ramazana i nije se strpio u jednom od ova dva džihada, te je sebi uskratio ovu veliku nagradu, pa neka na to obrate pažnju ljudi koje vidimo da ne klanjaju teravih-namaze tokom cijelog mjeseca ili u većini noći. Iako nekada klanjaju, ne čine to svaku noć u kontinuitetu da bi dobili potpunu nagradu ramazanskog namaza.
Uzvišeni je u ovom blagoslovljenom mjesecu propisao da se što više uči Kur’an. Uzvišeni kaže:
”U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana.’‘[7]
Posebno određivanje objavljivanja Kur’ana u ovom mjesecu označava i posebnu vrijednost učenja Kur’ana u njemu. Zato je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u ovom mjesecu posebno više učio Kur’an. U Sahihima se navodi: ”Džibril, a.s., dolazio je Vjerovjesniku, s.a.v.s., svake noći u mjesecu ramazanu i podučavao ga Kur’anu.”
Džibril je najbolji melek, a Muhammed, s.a.v.s., najbolji poslanik i međusobno se podučavaju najboljoj Knjizi u ovom najboljem mjesecu. Sve to nam ukazuje na vrijednost učenja Kur’ana u odnosu na učenje u drugim mjesecima, iako je učenje Kur’ana potrebno u svakom vremenu i za njega uvijek postoji velika nagrada. Međutim, nagrada za učenje u ovom mjesecu uvećava se više nego u ostalim mjesecima. Isto tako, Džibrilovo, a.s., podučavanje Kur’anu Vjerovjesnika, s.a.v.s., ukazuje nam da je čovjeku koji zna napamet određene dijelove Kur’ana pohvalno da ih uči pred onim ko zna učiti Kur’an bolje od njega kako bi se okoristio njegovim usavršavanjem i učenjem.
Učenje Kur’ana u ramazanu podrazumijeva njegovo učenje na teravih-namazu, noćnom namazu, kao i učenje van namaza. Ashabi, r.a., dugo su učili Kur’an na tehedždžudu. Ponekad bi učač učio dvije stotine ajeta na jednom rekatu tako da su se oslanjali na svoje štapove od dugog stajanja.
Sve ovo spomenuli smo kako bismo približili i ukazali na vrijednost namaza ljudima koji su nemarni prema potpunom obavljanju namaza, kojima se namaz čini teškim. Imam treba da pazi na stanje onih koje predvodi u namazu, ali to ne znači da on treba namaz obavljati nabrzinu i prebrzo učiti Kur’an tako da iskvari njegovo učenje. Zapravo, ovime se aludira na umjerenost koja objedinjuje potpuno obavljanje namaza i neotežavanje klanjačima uz ispravno učenje od kojeg će korist imati muktedija i prema kojem će srca osjećati skrušenost.
Namaz treba podjednako dugo obavljati od početka do kraja mjeseca, jer neki imami brzo uče i otežu namaz na početku mjeseca sve dok ne završe hatmu Kur’ana, a kada je završe, onda se olahko odnose prema namazu u ostalim ramazanskim noćima koje ustvari predstavljaju najbolje noći mjeseca ramazana, a to su njegove zadnje noći.
Allahovi robovi! Cilj teravih-namaza i noćnog namaza u ramazanu nije učenje hatme, niti učenje dove koja je pripremljena za hatmu, već je cilj da se sve noći ovoga mjeseca ispune klanjanjem namaza, a hatma dolazi kao posljedična stvar i u osnovi na nju nije aludirano. Ukoliko Kur’an ne bi bio u cijelosti proučen, a ispravno se obavi namaz u svim noćima, sa ispravnim nijjetom, nagrada će biti potpuna, inšallah. Ukoliko bi se proučila hatma uz iskreno obavljanje namaza i učenje, ili sa izostavljanjem učenja u ostalim noćima, nagrada ne bi bila potpuna onoliko koliko bi to djelo bilo umanjeno.
Uzvišeni Allah propisao je u ovom blagoslovljenom mjesecu što više ulaganja truda u posljednjih deset dana, jer to su noći kada oni koji su zaslužili Vatru bivaju oslobođeni od nje, ukoliko se pokaju od grijeha i ulože maksimalan trud u ovim noćima, sa dobrim nijjetom. Također, ove noći su noći u kojima je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ulagao više truda nego obično, provodio bi ih u noćnom namazu, činio bi itikaf u mesdžidu posvećujući se samo ibadetu u ovim noćima i danima. Zalaganje u ovim noćima predstavlja povođenje za Vjerovjesnikom, s.a.v.s., i prakticiranje riječi Uzvišenog:
”Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onome svijetu, i koji često Allaha spominje”[8] Također, ovo su noći kojima se priželjkuje Noć kadra o kojoj Uzvišeni kaže:
”Noć kadr bolja je od hiljadu mjeseci”[9] tj. djelo u ovoj noći bolje je od djela učinjenih u hiljadu drugih mjeseci u kojima nema Noći kadra. Poslanik, s.a.v.s., kaže: ”Ko provede Noć kadra u namazu, vjerujući i nadajući se nagradi, bit će mu oprošteni prethodni grijesi.”[10] Nagrada za obavljanje namaza sigurno će doći ukoliko je čovjek obavljao namaz svake noći, a posebno u zadnjih deset dana ramazana, jer u njima postoji veća vjerovatnoća da će se pronaći Lejletul-kadr i veća mogućnost da ćemo je provesti u ibadetu. Nije precizno određeno koje je noći Lejletul-kadr, jer ju je Allah Uzvišeni sakrio kako bi Njegovi robovi što više ulagali truda u njenom pronalasku i kako bi obavljali namaz u svim noćima ovog mjeseca i potrazi za njom. Tako će imati mnogo dobrih djela, a i nagrada, a time se pravi i razlika između onoga ko je vrijedan i onoga ko je lijen. Musliman koga Allah uputi na dobra djela u ovom mjesecu i koji prođe kroz sezonu milosti, oprosta i oslobađanja od Vatre, te provede Noć kadra vjerujući i nadajući se nagradi, ima veliku mogućnost i najpreči je da zadobije sva dobra ovoga mjeseca. Tako postiže visoke stepene zbog onoga što je činio u prethodnom vremenu.
Vjerovjesnik, s.a.v.s., provodio bi zadnje dane mjeseca ramazana u činjenju dobrih djela, kao što su cjelonoćno obavljanje namaza, tehedždžud namaza, svoju porodicu bi budio na namaz, a to su danas zapostavili mnogi ljudi kod svojih porodica i djece, koje ostavljaju da probdiju noći u igri i zabavi, raspušteni po ulicama ili sjede u kućama gledajući filmove i serije i slušajući muziku i pjesme tokom svih noći ramazana. Oni nemaju druge koristi od ramazana osim što zarade grijehe, a kada svane, onda utonu u san tako da ne klanjaju čak ni obavezne namaze, jer su odgojeni u nepoštivanju ramazana, a to je rezultat njihove zapuštenosti od strane njihovih roditelja i staratelja. Ružan li je takav odgoj i ružno li je takvo starateljstvo! Uzvišeni Allah će ih na Sudnjem danu pitati o zapostavljanju onih koje su trebali čuvati i zanemarivanju svoje lične odgovornosti. Poslanik, s.a.v.s., kaže: ”Svako od vas je čuvar i svako od vas je odgovoran za ono što čuva.”[11]
Vjerovjesnik, s.a.v.s., u deset zadnjih dana mjeseca ramazana prakticirao je posebno itikaf, a on označava stalni boravak u mesdžidu radi ibadeta i neizlazak iz njega osim zbog prijeke potrebe, a zatim ponovni povratak u njega. Vjerovjesnik, s.a.v.s., odlazio bi u itikaf u zadnjih deset dana prekidajući tako sve svoje poslove, oslobađajući svoje misli od svakodnevnice i osamljujući se radi sašaptavanja sa svojim Gospodarom, Njegovog spominjanja i upućivanja dove Njemu.
Zato, potrudite se, Allah vam se smilovao, u ovih zadnjih deset dana koji su završnica ovog mjeseca i u kojima postoji najveća vjerovatnoća da će se Noć kadra u njima provesti u ibadetu. Što više sjedite u džamijama radi zikra i učenja Kur’ana, ukoliko niste u mogućnosti da činite itikaf. Uzvišeni Allah kaže:
”I nastojte da zaslužite oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje, za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine: i za one koji se, kada grijeh počine ili kada se se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole – a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju. Njih čeka nagrada – oprost od Gospodara njihova i džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno ostati, a divne li nagrade za one koji budu tako postupili!”[12] Allah blagoslovio nas i vas citiranim ajetima iz Kur’ani-kerima. Tražim oprosta od Allaha, a vi tražite oprosta od Njega, jer On prašta i samilostan je.
Druga hutba
Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova, a lijepi ishodi su za bogobojazne. Neprijateljstvo se izražava samo prema nepravednima. Svjedočim da nema drugog istinskog boga osim Allaha Jedinoga, koji sudruga nema, On je Bog prvih i zadnjih, održava nebesa i Zemlju. Svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik, povjerljivi vjerovjesnik, neka su salavat i selam na njega, njegovu porodicu, ashabe i sve njihove sljedbenike.
A zatim:
O ljudi, bojte se Allaha koji je Plemeniti i Uzvišeni. Očistite svoje duše pokajanjem Allahu od loših djela i takmičenjem u činjenju dobrih djela u preostalim noćima ovog vašeg mjeseca i periodu koji vam je Allah dao u vašem životu prije dolaska smrti. Uspio je rob koji se bude zalagao i čistio se, a propao je onaj ko se zaprlja i krene za strastima.
Allahovi robovi! Preostali dio ovog vašeg mjeseca sustignite mnoštvom pokornosti, učenjem ajeta i zikrom, te mnoštvom sadake i pokajanjem Allahu za prethodne postupke. Razborit je onaj ko koristi životne prilike i koristi sezone dobra da pobriše dobrim djelima svoja loša djela, jer uistinu dobra djela brišu loša, a to je opomena za one koji opomenu uzimaju. Imajte na umu da dani i noći brzo prolaze, kao što brzo prolazi i život i kao što brzo dođe čas odlaska sa ovoga svijeta. Koliko samo imate pouka iz života onih koje ste poznavali, a koji su ostavili svoje kuće i vile, svoje blagodati i bogatstva, a nastanili se u grobovima. Sretan je onaj koji pouku uzme od drugoga i shvati ono što mu Allah naređuje, pa Ga se boji i izvršava ono što mu je naređeno. Nesretan je onaj ko je prethodno bio nemaran i nije se okoristio provedenim danima i noćima na ovome svijetu, te nije preostali dio svoga života iskoristio za pokajanje svome Gospodaru i Stvoritelju, kao što nije žurno nastojao da se približi Darovaocu blagodati onim što Mu čini zadovoljstvo prije nego što bude zaustavljen pred Njim radi ispitivanja.
O muslimani, prisjetite se da ste sada na kraju ovoga mjeseca od kojeg je preostalo samo nekoliko dana. Koliko ima samo ljudi koji žive zadnje dane svoga života i ulaze u borbu sa edželom? Ko je od nas u ovome mjesecu loše postupao neka se Allahu iskreno pokaje i neka uđe na vrata pokajanja sve dok su ona otvorena i prije nego što se zatvore, a knjiga dobrih i loših djela se zatvori. Ko je u ovome mjesecu bio predan svome Gospodaru i lijepo postupao, neka još bolje učvrsti sazdanu građevinu, neka bude zahvalan na blagodatima i neka ne bude poput one žene koja je svoju pređu rasplela nakon što ju je bila čvrsto oplela.
O muslimani, gradite džamije obavljanjem dnevnih namaza zajednički, a i džuma:
”…i koji namaze svoje na vrijeme obavljaju”[13] Što više dajite sadake! Allah Uzvišeni kaže o onima koji daju sadaku:
‘‘…i muškarcima koji dijele zekat i ženama koje dijele zekat…”[14] Učite Kur’an i po njemu postupajte, jer će on na Sudnjem danu doći kao zagovarač onima koji su ga učili. Redovno obavljajte noćni namaz i budite od onih za koje Uzvišeni kaže:
[b]
”Bokovi njihovi se postelja lišavaju i oni se Gospodaru svome iz straha i želje klanjaju, a dio onoga što im Mi dajemo udjeljuju. I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju”[/b][15]O muslimani, Uzvišeni Allah vam je na kraju ovoga mjeeca propisao sadekatul-fitr koji iznosi jedan sa’a (3 kg) vaše hrane, koji treba dati svaki pojedinac: malodobni, punoljetni, muško, žensko, bogati, siromašni. Uzvišeni Allah ga je propisao kako bi se upotpunio post, kako bi se izrazila zahvala Njemu za blagodati upotpunjenja ramazana i kako bi se time postač očistio od besmislica i ružnih djela, te kako bi se siromašnima i nevoljnicima iskazalo dobročinstvo i kako ne bi bili u potrebi da se ponižavaju moljakanjem u bajramskim danima. Sadekatul-fitr se daje od vremena kada se potvrdi da bajram nastupa do samog obavljanja bajram namaza, a dozvoljeno ga je dati dan ili dva prije. Ko dadne sadekatul-fitr u tom vremenu, ispravno je postupio, a ko ga dadne poslije, onda je to obična sadaka. Više islamskih učenjaka spominje da se na sadekatul-fitr ukazuje riječima Uzvišenog:
‘‘Postići će šta želi onaj koji se očisti i spomene ime Gospodara svoga pa molitvu obavi”[16] tj. u potpunosti će uspjeti i sve zadobiti onaj ko dadne sadekatul-fitr i klanja bajram-namaz. Zato, Allahovi robovi, izdvojite ga iz vaše halal hrane i darujte ga dragovoljno. Uzvišeni kaže:
[b]
”Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže; a bilo šta vi udijelili, Allah će, sigurno, za to znati”[[/b]17] Najpreče je da musliman dadne sadekatul-fitr u području gdje bude boravio u vrijeme nastupanja bajrama, jer time javno manifestuje ovaj obred i proklamuje zahvalu i dobročinstvo prema muslimanima koji imaju potrebu za njim. A ko dadne sadekatul-fitr u nekom drugom mjestu radi preovladavajuće koristi, onda nema smetnje. Nije potrebno davati protunaknadu za hranu (u novcu), jer su Vjerovjesnik, r, i njegovi ashabi davali sadekatul-fitr u hrani, iako je postojao novac. Uzvišeni kaže:
[b]
”Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje.”[/b][18]Allahovi robovi! Udijelite vaš sadekatul-fitr iz uvjerenja, pa ćete tako steći nagradu od vašeg Gospodara i oživjeti sunnet vašeg Vjerovjesnika, a tako lijepo postupate i prema vašoj braći, a time veličate i propise kojima vas je obavezao vaš Gospodar. Uzvišeni Allah voli one koji dobro čine, nagrađuje one koji milostinju daju, a ko veliča Allahove propise, pa to je znak bogobojaznosti u srcima. Allahu, blagoslovi Muhammeda i Muhamedovu porodicu kao što si blagoslovio Ibrahima i Ibrahimovu porodicu i podari blagodati Muhammedovoj porodici kao što si podario blagodati Ibrahimu i njegovoj porodici između ostalih svjetova, jer si Ti uistinu dostojan hvale i ponosa. Allahu, blagoslovi nam ostatak ovog ramazana. Allahu, daj da doživimo Lejletul-kadr i primi nam ibadete u njoj. Allahu, učini nas od onih kojima je primljen post, kojima su oprošteni grijesi i preko čijeg nemara i propusta se prešlo. Allahu, nagradi nas za dobročinstvo dobročinstvom, a za grijehe oprostom. Allahu, omili nam Kur’an i učini nas od onih koji ga uče i po njegovim pravilima postupaju. Allahu, učini ono što si nam odredio u Noći kadra dobrim za nas, naše roditelje, našu djecu, braću, učitelje i sav ummet Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Allahu, budi na pomoći slabima i nevoljnicima. Allahu, oslobodi naše zarobljenike i ostale zarobljene muslimane. Allahu, pomozi našu braću mudžahide na Tvome putu na svakom mjestu. Allahu, pomozi ih Svojom pobjedom, ponizi njihove neprijatelje jer Ti oni ne mogu umaći, Gospodaru svih svjetova. Slava Tebi pripada, naš Gospodaru, Gospodaru ponosa, u odnosu na ono što oni iznose. Neka je mir na sve poslanike i neka je konačna zahvala Allahu, Gospodaru svih svjetova.
[1] El-Hakkah, 24
[2] El-Fedzr, 24.
[3] prenosi En-Nesai, a El-Albani kaže da je vjerodostojan
[4] Prenosi Et-Tirmizi, a El-Albani kaže da je vjerodostojan
[5] Muttefekun alejhi
[6] El-Bekare, 153.
[7] el-bekare, 185.
[8] El-Ahzab, 21.
[9] El-Kadr, 3.
[10] Prenose imami El-Buhari i Muslim
[11] Muttefekun alejhi
[12] Ali Imran, 133-136.
[13] El-Mu’minun, 9.
[14] El-Ahzab, 35.
[15] Es-Sedžde, 16-17.
[16] El-E’ala, 14-15.
[17] Ali Imran, 92.
[18] El-Ahzab, 20-21.
