Forum Replies Created
-
Klasične sijalice već nestaju: Štedljive se isplate vrlo brzo
3.11.2009.g.
Kraći su dani i umjetna svjetla sve su duže upaljena. Donedavno je rasvjeta “kao u Betlehemu” bila samorazumljiva, od noći smo stvorili dan. Ali s globalnim zagrijavanjem, trend se promijenio, u modu je ušla štednja i racionalna potrošnja energije.
Štednja je tolika da je na području EU od 1. septembra nema više proizvodnje i uvoza klasičnih sijalica sa žarnom niti od 100 vati, a do 2012. godine postupno će se ukinuti sve standardne sijalice jer previše troše. Hrvatska tek treba definisati kad će se novi evropski zahtjevi za sijalice početi primjenjivati i kod nas. Zasad je postavljanje štednih sijalica ostavljeno dobroj volji pojedinca.Ministarstvo ekonomije, rada i poduzetništva preporučuje štednju. Podsjećaju da je električna rasvjeta u poslovnim prostorima odgovorna za gotovo 40 posto ukupne potrošnje električne energije.
Praksa pokazuje da se 30 do 50 posto potrošnje električne energije u sistemima rasvjete može smanjiti mjerama energetske efektivnosti. Vrlo jednostavno, treba gasiti svjetlo u prostoriji u kojoj niko ne boravi ili kad je danje svjetlo dovoljno. Malena investicija, poput ugrađivanja senzora značajno štedi struju.
Oni detektuju prisutnost ljudi u sobi ili pak mjere jačinu vanjske svjetlosti, te tome prilagođuju unutrašnju rasvjetu. Velike uštede mogu se ostvariti pravilnim izborom rasvjetnih tijela. Prije svega, to se odnosi na zamjenu klasičnih sijalica sa žarnom niti visokoefektivnim kompaktnim fluorescentnim sijalicama (CFL). CFL sijalice koriste barem 2/3 manje energije nego standardne sijalice za isti nivo rasvijetljenosti i njihov je životni vijek do 10 puta duži.
Nadalje, CFL sijalice svojim radom proizvode 70 posto manje topline negoli standardne sijalice, pa je i to značajna prednost, posebno ljeti. Praksa pokazuje da se tom mjerom štedi oko 70 posto električne energije, a periodi povrata investicije su vrlo kratki, ispod dvije godine.
Uzme li se tipičan slučaj u kojem u nekom domu sijalica u dnevnom boravku gori prosječno pet sati dnevno i jedinstvene tarife naplate električne energije tokom cijelog dana, obična sijalica snage 100 W će godišnje potrošiti oko 182 kWh ili uz jedinstvenu cijenu kWh od 0,2 KM struje u vrijednosti 37 KM.
S druge strane tipična štedna sijalica koja daje istu jačinu svjetla uz realnu snagu 23 W potrošit će oko 42 kWh električne energije u vrijednosti od 8 KM. Pogledamo li razliku u cijeni i postignutu uštedu moguće je izračunati da se kupnja štedne sijalice u odnosu na običnu isplati za manje od godinu dana, a kako je životni vijek u ovom primjeru veći od četiri godine, u preostalom životnom vijeku ta se sijalica ostvaruje stvarnu uštedu električne energije u vrijednosti od 123 KM.
Unutar vijeka štedne sijalice trebalo bi se promijeniti više običnih sijalica sa žarnom niti, pa to još pridonosi uštedi.
Izvor:24 Sata
Zbog Haldišta nisu ugroženi životi ljudi
02 NOVEMBER 2009 18:39
Zavod za javno zdravstvo FBiH zatražio je od eksperata iz Centra za zaštitu od zračenja da na lokalitetu Haldišta kod Goražda izmjere nivo radijacije na prijeratnoj deponiji šljake iz bivše fabrike azotnih jedinjenja „Azot“ iz Vitković a i daju stručno mišljenje o eventualnoj opasnosti od zračenja.– Poznato je da šljaka koja nastaje sagorijevanjem uglja, kao i vještačka đubriva, ako su koncentrirana u većoj količini, mogu prilikom mjerenja dići fon za nekoliko puta, ali ne toliko da bi se ugrozio život ljudi – navodi se u dopisu Zavoda za javno zdravstvo FBiH.
Ministarstvo zdravstva je zatražilo je od goraždanske inspekcije dodatne informacije kako bi kompletiralo zahtjev za angažman Centra za zaštitu od zračenja, koji bi u narednim danima trebali potvrditi ili negirati rezultate mjerenja na Haldištu, koji su uznemirili stanovnike Goražda.
Podsjetimo, prije mjesec su radnici firme „Janjina“ iz Goražda i jedne slovenske kompanije koja se bavi otkupom sekundarnih sirovina, u prisustvu kantonalnih inspektora za ekologiju i poljoprivredu, izmjerili povećan nivo zračenja.
(Dnevni avaz)
Voda sve više prolazi ispod HE „Višegrad“
2 NOVEMBER 2009 18:35
Problem prodiranja vode ispod brane HE „Višegrad“ datira još od 1989. godine, kada je vršeno punjenje akumulacije. Iste godine u decembru nizvodno od brane pojavili su se izvori u koritu Drine. Obavljena su istraživanja, koja su potvrdila postojanje podzemnih veza vode iz akumulacije s izvorima.Količina vode koja je u to vrijeme istjecala iz izvora u jezeru iznosila je oko 1,4 kubnih metara u sekundi.Istraživanjem je locirana zona prodiranja vode ispod brane, širine oko 30 metara. Obavljena je sanacija, ali prodiranje nije riješeno. Uslijedile su ratne i poratne godine, kada nije bilo sanacije. Količina vode koja istječe iz izvora je povećana, tako da je 2008. izmjereno 14 kubnih metara u sekundi.
Ovaj problem prije tri godine je kandidiran kod Evropske investicione banke za dobivanje kredita za izvođenje sanacionih radova. Prema gruboj procjeni, ukupna investicija za zaustavljanje prodiranja vode ispod brane iznosi oko 25 miliona KM.
Radovi iduće godine
U oktobru prošle godine obavljena su geološka istraživanja, a glavni istražni radovi pokazali su mjesta mogućeg poniranja vode. – Očekuje se da će istraživanja biti završena do kraja 2009. Nakon toga slijedi sanacija – rekao je v. d. direktora HE „Višegrad“ Mile Lakić.(Dnevni avaz)
hadži HATIDŽA KATICA, rođ. DERVIŠEVIĆ
Obavještavamo rodbinu, prijatelje i komšije da je naša draga hadži HATIDŽA KATICA, rođ. DERVIŠEVIĆ preselila na Ahiret u nedjelju, 1. novembra 2009. godine, u 70. godini života. Dženaza će se klanjati u utorak, 3. novembra 2009. godine u 13 00 sati u haremu džamije BARDAKČIJE (Stara Breka), gdje će se i ukopati. O Ž A L O Š Ć E N I : suprug Meho, sinovi Velija, Ahmed i hadži Muhamed, snahe Amra, Jasmina i hadži Ferida, unuci Edin i Nedim, unuke Emina i Nermana, brat Jakup i snaha Rasema, bratići i bratične, djever Lutvo sa porodicom, zaove Nefa i Naza sa porodicama, te porodice Katica, Dervišević, Hodžić, Zimić, Ajanović, Žilić, Tabaković, Kozadra, Kadrić, Mušanović, Zulfić, Mulaosmanović, Brgulja, Bajraktarević, Bičević, Šahinović, Omerbašić, kao i ostala mnogobrojna rodbina, prijatelji i komšije. TEVHID ĆE SE PROUČITI ISTOG DANA POSLIJE IKINDIJE NAMAZA U 14 30 SATI U DŽAMIJI BARDAKČIJE.
SALAN ZLATKA, rođ. ŠUVALIJA
Obavještavamo rodbinu, prijatelje i komšije da je naša draga SALAN ZLATKA, rođ. ŠUVALIJA preselila na Ahiret u ponedjeljak, 2. novembra 2009. godine, u 77. godini života. Dženaza će se obaviti u utorak, 3. novembra 2009. godine u 14 00 sati na mezarju GRLIĆA BRDO. O Ž A L O Š Ć E N I : sinovi Sifet i Omer, kćerke Ifeta i Šefika, sestre Hankija i Hatara, snahe Raza i Mevlida, zetovi Mujo i Suno, unučad Haris, Adis, Jasmin, Elma, Nermin, Elvir, Elvisa, Arnela i Muhamed sa porodicama, praunučad, sestrići Kasim i Ibrahim sa porodicama, sestrična Alija sa porodicom, zaova Fatima sa porodicom, te porodice Salan, Salanović, Šuvalija, Halilović, Handžić, Zukić, Ramić, Mušanović, Adilović, Bulbul, Kundak, Oruć, Hamzić, Kamber, Poračanin, Osmanović, Kukolj, Hrvat, Kutlovac, Fazlić, Šabić, Šišić, Logavija Muamera sa porodicom i ostala mnogobrojna rodbina, prijatelji i komšije. TEVHID ĆE SE PROUČITI ISTOG DANA U 14 00 SATI U KUĆI ŽALOSTI U ULICI BRUSULJE br. 33.Stopama deda Jove sa Romanije
Politika
Slaviša Sabljić
02/11/2009
Uspomene na čuvenog travara Jovu Mijatovića u rodnim Ozerkovićima ne blede
Milivoje i Delivoje: sin i unuk čuvenog travara (Foto S. Sabljić)Ozerkovići – I ovog oktobra u Ozerkovićima mnogi su se setili Jove Mijatovića, narodnog lekara i svetskog putnika. U rodnoj kući čoveka koji je svetom proneo ime Romanije, Rogatice, Sokoca i rodnih Ozerkovića, vreme je na trenutak stalo. Jovin sin Milija i snaha Janja, te isceliteljev unuk Delivoje sa ženom Stojkom. U Jovinoj radnoj sobi u kojoj je primao, lečio i donosio radost ljudima, nošnja bez koje Jovo nigde nije odlazio. Na suprotnoj strani polica, a na njoj složeno na hiljade listova rukom ispisanih lekova od šumskog bilja i načina na koje se oni spravljaju, koje je travar sa Romanije godinama skupljao.
– Dohvatio sam se i ja trava i lekovitog bilja. Neću dati da se ugasi posao kojim se svetom pročuo moj deda. Jasno je svima da ni ja, a ni bilo ko drugi ne može nadmašiti deda Jovu. Ali pokušaću. Neću se dati – kaže Delivoje.
Kada je Jovo 1986. godine umro, odnosno na sebe podigao ruku, imao je godina više nego što se mislilo.
– U matičnim knjigama koje sam pronašao u Rogatici, uz njegovo ime bila je ispisna i 1886. kao godina njegovog rođenja. Pretpostavlja se da je živeo i duže od veka, pošto se u njegovo vreme odlazilo matičaru i po nekoliko godina posle rođenja – objašnjava Delivoje.
Uz asfaltnu saobraćajnicu koja od Sokoca vodi prema Rogatici, godinama je stajala tabla koja je ukazivala da je tu ,,Jovina stanica”. Table na skretanju ka rodnom selu travara sa Romanije odavno nema. Ali u Ozerkovićima još je puno priča o kolonama nesrećnika koji su spas tražili kod Jove travara. Među hiljadama običnih ljudi, ali i akademika, poznatih političara i visokih oficira, Jovin sin Milija i unuk Delivoje najradije se sete priče o bivšem američkom predsedniku Ričardu Niksonu i njegovom bolesnom sinu.
– Ko zna kako, ali Nikson je čak u Americi čuo za moga dedu. Pozvao ga je u Vašington da mu leči sina. Deda je to uradio, kao i u bezbroj drugih prilika. Izlečio mu je sina, a kao nagradu američki predsednik mu je darivao prsten – priča Delivoje.
Sećaju se i slučaja mladića po prezimenu Subotić. Od njega su čak i u Ljubljani digli ruke prognozirajući mu ,,samo nekoliko meseci života”.
– Kada je izgubio i poslednju nadu, dolazi kod dede koji u početku nije bio baš zainteresovan pošto ga taj Subotić ranije nije nešto poslušao. Kada je pristao na dedine lekove, taj Subotić je živeo još 22 godine – seća se Delivoje.
Često je Jovo Mijatović bio na meti opštinskih komiteta. I robijao je zbog svog ,,nadrilekarstva”. Ali starina je sve izdržao… Ni danas niko ne zna zašto je skončao na način nesrećnih ljudi, onih kojima je život okrenuo leđa. U Ozerkovićima niko o tome ne želi da priča. Tajnu je odneo sa sobom u grob nad kojim je danas bronzani kip travara sa Romanije u prirodnoj veličini kojeg je Jovo Mijatović još za života sebi podigao.
Prašume BiH
Prašume, zaboravljeno ekološko blago, jedan su od bisera turistističke ponude BiH, uprkos tome što su u posljednjim godinama potisnute na marginu interesa javnosti. Pri pomenu riječi prašuma, mnogi ljudi skloni su da zamisle neku egzotičnu šumu koju teško da će kad u životu imati priliku da vide.
U stvarnosti je, međutim, ova slika daleko od pravog značenja riječi prašuma, a stanovnici BiH ne samo da su u prilici takvu šumu da posjete, nego mnogi od njih zapravo žive u blizini jedne od četiri postojeće bosanske prašume. Perućica, Lom, Janja i Durmiševica;) , mada još nisu sve zvanično registrovane kao takve, od strane stručnjaka jasno su okarakterisane kao prašume.
Prašuma PerućicaNa državnom nivou dvije zvanično priznate prašume jesu Perućica i Durmiševica, dok je dokumentacija o Lomu i Janju potpuno pripremljena, tako da je za skoriju budućnost predviđeno i njihovo registrovanje.
U posjeti prašumi DurmiševiciVećina stručnjaka slaže se da je dovoljan i jedini uslov koji bi jedna šuma trebalo da ispunjava da bi se okarakterisala kao prašuma da se u njoj na višedecenijski period isključi djelovanje čovjeka. To onda znači da je dovoljno bilo koju šumu `ne dirati` tri do četiri decenije i ta će šuma dobiti osnovne karakteristike prašume. Sam naziv prašuma upućuje nas na to da se radi o staroj šumi i to je osnovna razlika između prašume i drugih šuma. Prašuma je šuma u kojoj nije bilo ljudskih intervencija, pod čim se, prije svega, misli na sječu stabala.
Nekada su na ovim prostorima sve šume bile prašume. Proces prevođenja prašuma u privredne šume trajao je decenijama, tokom kojih je vrlo malo površina ostalo sačuvano od sječe i to je jedan od razloga što su prašume danas dragocjene. Međutim, trebalo bi da znamo, da bi jedna šuma bila prašuma, u njoj nisu dozvoljene ni bilo koje druge aktivnosti, čak ni korištenje dubećih ili oborenih suvih stabala. Ta stabla predstavljaju dom odnosno životni prostor drugih stanovnika prašume, kao što su gljive, insekti i mnoge životinje. Time se čuva prirodna ravnoteža, koja upravo i jeste najveća vrijednost prašuma. One su za nauku od neprocjenjive vrijednosti. Prašume su laboratorije za šumare, biologe i druge istraživače`, objasnio je Maunaga, te dodao da su, osim za istraživanja, prašume veoma važne i kao čuvari biološke raznolikosti.
U našoj zemlji, međutim, kako kaže, ova funkcija prašuma nije toliko izražena zbog činjenice da su gotovo sve naše šume prirodne i sa bogatom biološkom raznovrsnošću. Po njegovim pretpostavkama, većina ljudi prašumu zamišlja kao gustu i mračnu neprohodnu šumu s ogromnim stablima, kroz koju bi se prolazilo sa izvjesnom dozom straha. Međutim, kako kaže, u zavisnosti od razvojne faze pojedinih dijelova prašume, negdje, ukoliko se radi o početnoj fazi razvoja, sasvim logično prevladavaju mlada i nevelika stabla.
`Priroda obara prestarjela debela stabla, nova stabla niču i ciklus se nastavlja. U našim uslovima stabla u prašumama dostižu starost i do 300 ili čak 400 godina. Tako da je u dijelovima koji su u kasnoj fazi razvoja moguće vidjeti džinovska stabla jele, smrče i bukve, prizore oborenih stabala na kojima se odvija život drugih organizama i razne prirodne prizore koji oduševljavaju prolaznika`, opisuje Maunaga bosanske prašume.
Zbog svojih izuzetnih vrijednosti, veličine i ljepote, Perućica je već dugo predmet velikog interesovanja i istraživanja. To je naša najveća i najljepša prašuma, smještena ispod padina Maglića u sklopu Nacionalnog parka `Sutjeska`. Njenu površinu od 1.434 hektara proučavali su mnogi botaničari, biolozi i ekolozi, te je tako ona postala značajan naučni prirodni objekat.
Prašuma Janj, kako stoji u studiji, s ukupnom površinom 295 hektara, nalazi se na području opštine Šipovo. Smještena je na zapadne padine masiva Stolovaš, na pravcu Šipovo – Donji Vakuf i to na nadmorskoj visini između 1.200 i 1.500 metara. I Janj i Lom su pretežno mješovite šume bukve, jele i smrče na dolomitima ili, u slučaju Loma, na krečnjačkoj podlozi. Površina Durmiševice, koja se nalazi u širem obuhvatu igmanske Ravne Vale, iznosi 45 hektara, što su otprilike površine šuma koje se u Evropi izdvajaju za potpunu zaštitu.
Jasno je, prašume su djelić iskonske prirode i zbog toga ih treba brižljivo čuvati za sadašnje i buduće generacije naše zemlje i Evrope. A, ko se u našoj zemlji o tome brine?
U RS, naime, postoji Zakon o zaštiti prirode, koji je donesen 2002. godine. Tada je na inicijativu i uz pomoć EU doneseno više zakona koji normativno uređuju oblast zaštite životne sredine. Pored ovog, tu je i čitav niz drugih zakona, za koje je nadležno Ministarstvo prostornog uređenja, građevinarstva i ekologije. Što se tiče Federacije BiH, najveću pažnju šumskom blagu posvećuje, prije svega, Šumarski fakultet Sarajevo, ali su, u zavisnosti od kategorije zaštićenosti u očuvanje uključene i druge institucije. Inače, prašumama u RS gazduju lokalna šumska gazdinstva, pa tako prašumom Janj gazduje Šumsko gazdinstvo `Gorica` Šipovo, dok Lomom gazduje `Oštrelj` Drinić. Dormiševica je u nadležnosti `Sarajevo šumaHASIBA DŽANANOVIĆ ROĐ. MRGUDA
Obavještavamo rodbinu, prijatelje i komšije da je naša draga HASIBA DŽANANOVIĆ ROĐ. MRGUDA preselila na Ahiret u subotu, 31. oktobra 2009. godine, u 73. godini života. Dženaza će se obaviti u ponedjeljak, 02. novembra 2009. godine u 13 00 sati na Gradskom groblju VLAKOVO. PREVOZ ĆE BITI OBEZBJEĐEN SA POLASKOM u 12 00 SATI ISPRED KUĆE ŽALOSTI U ULICI ABDULAHA BOŠNJAKA br. 26.
O Ž A L O Š Ć E N I : suprug Fehim, sinovi Rifet, Fikret i Ismet sa porodicama, braća Šaban i Alija, sestre Devla, Ferida, djeverovi Mujo i Avdo, zaova Nezira, jetrve Rahima, Paša i Derviša, unuci i unuke, praunučad, te porodice Džananović, Mrguda, Šišić, Šetkić, Drnda, Čato, Podžić, Salčin, Čaušević, Smaić, Drkenda, Hodžić, Đanko, Kundo, Čoralić, Smječanin, Omerbegović, Perendija, Vražalica, Čatić, Žunić i ostala mnogobrojna rodbina, prijatelji i komšije.[b]Općina Sokolac
Započela ekshumacija na lokalitetu Bećari[/b]
30.10.2009. u 12:06
Predstavnici Instituta za nestale osobe BiH 28. oktobra započeli su ekshumaciju na lokalitetu Bećari, općina Sokolac. Pretpostavlja se da se na ovom lokalitetu nalazi između 20 i 30 žrtava.
Glasnogovornica Instituta Lejla Čengić je danas kazala za Agenciju FENA da je za sada locirano sedam nekompletnih ostataka i skeletni ostaci jednog djeteta mlađeg od 15 godina.Po njenim riječima, radi se o komplikovanoj ekshumaciji s obzirom na to da tijela nisu ukopana, nego su se nalazila na površini terena. Izložena su uticaju vremena, životinja, a na tom području se nalazio i lager građe i šumskog drveta. Mnoga od tih tijela su zapaljena.
Osim toga, dodaje Čengić, rastinje je veliko na tom području tako da se danima morao najprije raščišćavati teren.
Ekshumacija na ovom lokalitetu će se nastaviti.
„Tamo su za sada istražitelji Instituta za nestale osobe, vještak sudske medicine Hamza Žujo, predstavnici ICMP-a i radnici Gradskog groblja Visoko“, kazala je Čengić.
(FENAFlorida – odredište plovećeg grada
30.10.09 13:28
http://www.youtube.com/watch?v=v6jGDB5KpNY
http://www.oasisoftheseas.com/
Oasis of the SeasNakon šest godina izgradnje finsko brodogradilište STX Europa napustio je gorostas među brodovima – Oaza mora (Oasis of the Seas). Riječ je o najvećem ikad napravljenom prekookeanskom putničkom brodu koji se trenutačno nalazi na putu iz luke Turkuu ka zapadnoj obali SAD-a, Floridi.
Naskuplji transatlantski brod ikada napravljen vlasništvo je kompanije Royal Caribbean International. Izgradnja luksuza na 360 metara dužine i 47 metara širine stajala je 900 miliona eura. Brod raspolaže s 2.706 soba na 16 paluba, a može primiti 5.400 putnika te oko 2.100 članova posade.
Putnici će na njemu pronaći brojne zanimacije. Opremljen je bazenom s valovima za surfanje, terenom za golf, alpinističkim zidovima i klizalištem. Nevjerojatno, ali u svojoj ponudi ima i pješčanu plažu te park veličine nogometnog igrališta.
Svečana ceremonija krštenja broda bit će održana 30. novembra. Željni nazočenju događaja izdvojit će 750 dolara po osobi, a sav prikupljen novac bit će doniran u dobrotvorne svrhe.
Fena
