[Mare]

in reply to: Saljive slike #13123

[Mare]

in reply to: Sjecas li se Dolly Bell #13119

sa zenskom nasamo
Koliko je samo puta Sabahudin u samotnom mraku golubane mastao o zenskoj koja ce jednoga dana uci tu, medzu njegove knjige i golubove, svojim glasom i svojim tijelom ispuniti vazduh u kome lebdi tavanska prasina, dok se, zajedno sa golubjim pernatim ruhom, mitari i njegova dusa. Pogleda uprtog u nepostojecu tacku krovne daske, gradio je njen lik, kosu i prste, usne i celo. Morala je, svakako je morala biti lijepa, a ne bi trebalo, niposto ne bi trebalo da bude starija od njega, u tome ima neceg ruznog. Kusao je Srnu privoljeti da dodze, on ce joj pokazati svoje golubove, a Srna je, sa bezazlenoscu koja mu je nanosila bol, pitala: « A zasto mora biti mrak? » Poveo bi Sabahudin nju i danju, ali kako proci pored stostrukih ociju dvorisnih baraka, izmedzu samrli na kojima geometarske domacice kahvenisu pretresajuci tekuca zbivanja u kosmosu sto ga cine tri barake na zaravni pored Ogreva, ispod Zinhasovica kuce? Mastao je Sabahudin o tome tokom cijele minule tri godiine, od onog ponedjeljka – toga ce se sjecati cijelog zivota: bio je ponedjeljak! – kad mu se iz kitice, nakon dva-tri nesvjesna dodira, po trbuhu prosula odvratna slipava tekucina, sjecace se cijeloga zivota kako ga je, toga casa, preplavio citav kosmar cuvstava. Neshvatljiva milina i trbusni zmarci, kretanje neke sile iz cijeloga tijela, iz peta i iz mozga, ka vrucoj mesnatoj zili sto je nesvjesno drzi u ruci, potom gadzenje i strah. Nikome o tome nije progovorio ni rijeci, ali su mu postala jasnija brojna mutna mjesta iz neiscrpnog pricalackog repertoara Drenke Zloka, iz svakodnevniih vecernjih seansi pred Kajtezovim vratima.
I dok drhtavih ruku otkljucava katanac, Sabahudinu kroz mutnu svijest promice citava ta trogodisnja culna istorija: kolektivne onanije na krovu mesare pored ljetaog kina, uzagreni pogledi ka velikom platnu na kojem ce, evo ovoga casa, da se pojavi Doli Bel, nepodnosljivo lijepa i naga. Osjecajuci u tome zajednickom drkanju nesto neizostavno sramotno, Sabahudin je vazda gledao da smugne niz oluk prije zavrsetka filma kako se ni sa kim ne bi gledao u lice, do sutra, kad ce ponovo, po presutnom dogovoru i sporazumu, svi krenuti ispred Kajtezovih vrata preko Bascarsije ka vratima velikog svijeta sto ih je otvarao film « Evropa nocu ». – Sada njegova lijeva ruka otvara vrata supe, dok desna napipava bateriju na drvenoj gredi pokraj unutrasnje reze. Palac pomice baterijsku rebrastu piknu i u svjetlosnom traku se ukazuju gomile naslagane kreke, nerazbijenih cvornatih bilja, s pozadinom-zidom slozenih iscijepanih drva.
– Pa dze ti se ovdje, bolan, moze spavati? – upitala je, zastavsi na pragu, Sintorova tuzna zenska, i Sabahudin usmjeri snop baterijskog svjetla ka drvenim ljestvama sto su vodile tavanu.
– Udzi, bona, saces vidjet. Ne boj se nista.
I dok je namicao rezu njegovo se tijelo ponovo naslo u magnetskom polju njenih sisa, dodir njenih bradavica osjetio je na grudima kao strujni udar od koga je uzdrhtao, pomislivsi samo i jedino: « Boze, hocu li ovo moci izdrzati? » Vrhovima prstiju dotaknuo je njenu lijevu plecku:
– Hajde! Ovuda.
Prateci svojim tijelom svjetlosni snop zenska je prilazila ljestvama sutke, i Sabahudinu se na tren ucina da se ona ponasa poput kakve domace zivotinjke: u sluh mu se vrati ona opasna, dvosmislena Sintorova recenica na rastanku: « Nemoj da mi se sto pozali. Ona okom, a ti skokom ». Ta je recenica, ako je izgovara Sintor, mogla da znaci sve. Najprije: « Nemoj da joj sta usfali. Ako joj se kara – karni je! » Sabahudin pokusa, kao rukom, odagnati te odvec smjele pomisli: da se u baterijskom svjetlu nalazilo njegovo lice vidjelo bi se kako zatvara oci i kratkim trzajima trese glavom lijevo – desno. Ona je, medzutim, vec krenula uz ljestve, pipajuci niskom stiklom po drvenim precagama i Sabahudina osupnu ponovo strah: u svjetlu baterije ce se, kako se ona penje na gore, sve vise ukazivati njene noge, ona uzbudzujuca mekota prevoja zakoljenice, i stegna, zenska, jedra, nikad vidzena stegna! Eno gacica! Ajoooj, majko mila! Zaglusujuci topot Sabahudinovog srca ispuni vazduh supe, rastvori njene drvene zidove, rasprostre se po tisini izmedzu usnulih baraka, preplavi Kovace i sali se, niz Bascarsiju, ka Bezistanu, ljetnom kinu i limenom krovu mesare. Pozelio je – o, kad bi to bilo moguce! – da dotakne rukom svoju nabreklu zilu, tako silovito uperenu nagore, ka vrhu ljestava, samo malo da je dotakne i da iz nje, kao iz vatrogasnog smrka, sune olaksavajuca tecna bujica.
– Ne vidim ti ja ovdje maknut’.
-Cujes li, bolan, ne vidim prst pred okom!
– Eto me. Eto me odmah – izusti Sabahudin sapatom koji je kusao sakriti tresnju njegovog tijela, i krenu uz ljestve, namjerno usporavajuci penjanje povremenim zastojima uz izmisljeni kasalj.
Pokazao je, svjetlom, mjesto na siltetu gdje ona moze sjesti i ona je to ucinila, ponovo nijemo, bez upita i suvisnog pokreta.
– Pridrzi mi bateriju. Posvijetli vamo.
U svjetlu gasne lampe koju je Sabahudin zaplijenio iz podruma odbacenih stvari tetka Besima – ukaza se cijeli tijesni prostor tavana i istoga casa, otamo, iza zicane mreze golubane, doprije spasonosni gugut golubova. Zenska podize glavu, osvrnu se oko sebe, vidje, iza mreze, Sabahudinovo pernato sarenilo od kojeg dopire gugut – i licem joj se prosu osmijeh iznenadnog ozarenja.
– Pa ovdje je lijepo …
– Rekao sam ti ja… Ovo je moja baza, ono je golubana.
Zatim je sutke zagledala zidove Sabahudinove baze, policu sa knjigama i nad njom prikacenu veliku tamnu Kartu zvjezdanog neba. Sutke je pogledom presla i preko bijelog kartona sa crnom tackom u sredini (Sabahudinovi instrumenti za hipnoticke vjezbe!), rajsneglama okacenog na dasku iznad papucice. Sabahudin je ispod oka, kao da krade, motrio kretanje njenog pogleda i lica, sjedeci u suprotnom uglu baze (sto dalje od njenog tijela koje se u mimohodu ne izmice). “Kako je lijepa, boze dragi!” Dok je u sebi izgovarao tu recenicu njeno se lice okrenulo k njemu i on vidje njene velike okrugle oci: ucini mu se da je u njima nestao onaj vlazni odsjaj sto su ga davale suze. Samo su se, u dnu zjenice, caklile dvije tackaste zarke.
– Jesi li gladna?
Slegla je ramenima onako kako slijeze onaj kome je sve svejedno i Sabahudin nadze za shodno da ponovi:
– Stvarno, jesi li gladna?
– Nisam. Ne znam. Mogla bi’ jest, samo mi se ne spava.
Sabahudin je, suljajuci se na prstima po dugackom drvenom hodniku zaspale barake, pokusavao sabrati zestinu vecerasnjih zbivanja, gonetati skriveni smisao, za kojeg je znao da mora postojati. Pade mu na um oceva pjanska mudrost: « Sve je u vezi ». – Kad se, sa komadom hljeba i tri paprike u ruci, vratio u bazu i vidio da zenska spava, otkrivenih nogu do iznad koljena, hitro je smakao pogled s njene koze i necujno spustio hranu pokraj uzglavlja.

[Mare]

in reply to: Disneyland – maj ’09 #13078

I jos jedna:)

[Mare]

in reply to: Disneyland – maj ’09 #13077

Evo jos jednaB)

[Mare]

in reply to: Rogaticki biseri….. #13041

Bila su to dobra stara vremena.Vremena naivne samoubilacke hrabrosti.Imali smo nekih desetak godina i nicega se nismo bojali.Mozda malko babinog kajisa.Pocetkom ljeta ja i Teva smo imali obicaj krenuti uz Rakitnicu.U lov na Vranina i svrakina jaja.Znali smo iz iskustva da pored Rakitnice je bilo puno gnijezda.Poveliki komad kanafe i poveci komad krpe.To je bilo nase « radno » orudze.Dok se jedan od nas dvojice peo na drvo i svakog trenutka rizikovo zivot,drugi je ceko dolje.Ceko ili da onaj padne ili da se jaja zapakovana u krpi polahko spuste odozgo.Vrane a narocito Svrake imale su obicaj praviti gnijezda skroz gore na vrhu drveta.Kad bi lov bijo dobar trebalo bi se popeti i pretresti pet ili sest gnijezda.Ponekad i petnest,jerpuno puta smo se peli i nasli gnijezdo prazno.Nismo mi to radili da bi uzgajali ili nedaj boze jeli.Jok.Uvece sa tim jajima popenjemo se mi polahko na krov Robne Kuce.Dolje u Titinoj pocinje korzo.Svi su lijepo obuceni i upickani.Hodaju polahko.A mi odozgo bacamo im jaja po glavama.One koje smo pogodili,neznam kako su se osjecali.Nama je bilo smijesno.

[Mare]

in reply to: Vicevi #13009

DEFINICIJE BRAKA:
Crkvena:
-Brak je religijski cin, u kojem dobivamo jednog razapetog vise i jednu djevicu manje.
Pravna:
-Brak je dozivotna robija u kojoj osudeni moze biti osloboden samo zbog loseg vladanja.
Zivotna:
-Nijedna zena ne dobije ono cemu se nada, nijedan muskarac se ne nada onome sto dobija.
Matematicka:
-Suma gnjavaze, oduzimanje slobode, mnozenje odgovornosti, dijelenje love.
Pondrealna:
-Najbrzi nacin da se udebljas.
Vojna:
-Jedini rat u kojem spavamo s naprijateljem.
Filozofska:
-Brak je mijesto gdje se uzajamo dijele i rjesavaju problemi, koje doduse, ne bismo ni imali da nismo ozenjeni

[Mare]

in reply to: Vicevi #13000

Sjede Mujo i Haso na klupi u parku. Pita Mujo Hasu:
– Bolan Haso, znas li ti kako ces znati koje su muske, a koje zenske ribice u akvariju?
– Ne znam, kako cu?
– Uzmes malo kruha i ubacis u akvarij. Ako je pojela onda je zensko, a ako je pojeo onda je musko.

[Mare]

in reply to: Disneyland – maj ’09 #12984

Kod gazde i gazdarice na kahvi:woohoo:

[Mare]

in reply to: Obavijest o umrlim #12983

Basum sagosum i od mene svim Musanovicima.Nek joj je rahmet i lahka zemlja.

[Mare]

in reply to: Disneyland – maj ’09 #12958

Joj sto je lijepaB)

[Mare]

in reply to: Zanimljive kratke priče….. #12946

Covjek i Zena

U nekom selu zivjeli su covjek i zena,:covjek na njivi, a zena radila u kuci. Covjek bi odmah, cim bi dan osvanuo, uhvatio volove i otisao u polje orati, a zena bi ostala kod kuce radeci, te bi mu uvijek donijela rucak na njivu. Ali covjeku je uvijek bilo krivo misleci, da zena nikakva posla ne radi, vec samo da ljencari kod kuce; te najposle rece on zeni:

– Ti, zeno, samo dzaba lezis kod kuce i jedes, a ne radis nista. Ja bih vas zenski posao uradio za sahat. Mi jadnici ljudi po vas dan se przimo na suncu.
Zena se na to stane smijati, te rece covjeku:

– Suti, bolan ne bio! Nas je posao stoput tezi od vaseg, a vi ga ne bi nikad mogli svrsiti.

Ali on joj ne dade ni govoriti, vec opet zasu, kako ljudi vise rade, a zene nista. Na to mu ona rece:

– E, pa dobro! Ja cu sjutra uhvatiti volove, pa cu ici orati, a ti ces raditi moj posao.

On to jedva doceka, te ugovore, da ce tako raditi, cim zora zabijeli. Sutradan zena uhvati volove, a onda poce naredzivati covjeku, sta treba da on radi:

– Ti ostajes kod kuce i dobro mi pazi, sto ces uraditi. Cuvaj mi pilice, da ih stogod ne odnese; onda pomuzi krave, ama cuvaj da telad ne pokusaju sve. Skuhaj hljeb, izmeti mlijeko, spremi rucak, pa mi donesi na njivu.

Zena potjera volove, dok joj nesto pade na pamet, te se povrati i rece covjeku:

– Da, zaboravila sam ti kazati: na tavanu ima u cupu otrov. Cuvaj se, nemoj se prevariti, pa izjesti ni malo tog otrova, jer ces odmah umrijeti.

– Taman, – rece on, – ti nemaj brige, ja cu sve lako uraditi, a ti dobro gledaj, da uzores stogod vise mozes.
Zatim ona ode s volovima na njivu, a on ostane kod kuce da radi.
Cim je zena otisla od kuce, a covjek se razleti te stane da radi. Najprije pomete kucu i nalozi vatru, a onda ugleda kvocku i pilice, te se sjeti, da mu je zena rekla da ih cuva; pa se malo promisli, kako ce ih najbolje ucuvati, te se domisli, uzme kanafe, te poveze sve pilice za kvockine noge, da ih sto ne odnese. Zatim ode, te pomuze krave, a onda se vrati u kucu i stane zagrtati rukave, da umijesi hljeb. Pocne sijati brasno, pa mu na um pane, da mu valja i mlijeko izmesti, a dotlen mu je proslo dosta vremena, te mu nesto na um padne, i on rece:

– Ha, bogme, ja cu svezati stap na ledza, pa dok ja budem sijao brasno, mlijeko ce se pomalo mesti, i tako cu dva posla uraditi.

To on i ucini, sveze stap za ledza i stane sijati brasno. Dok je on sijao brasno, mlijeko se je malo melo, a dok je umijesio hljeb, zaboravio je mlijeko. Kada je iznio hljeb, da ga zapece, nagne se da razgrne vatru, a mlijeko preko glave sve se salije na vatru i potrne je. On se razljuti, te izidze pred kucu, da vidi pilice, a u isti cas doleti nekakva ticurina, te uhvati kvocku; a kako su bili pilici povezani za nj, to odmah i njih odnese. Kad i to vidi, jos se vise razljuti, te podze u stalu, da vidi krave. Posto je unisao, opazi telad pod kravama gdje doje, jer je bio zaboravio zatvoriti vrata od telecaka, te su telad izisli i bogme se posluzili . Sada mu omrzne zivot, te stane lupati sakama o glavu i rece:

– Eh, kada sam ovoliko uradio zijana, idem, vala, na tavan pa cu se otrovat, nek ne zivim.

Sto je mislio, to i ucinio. Kada se je popeo na tavan, nadze taj cup, te zasjedne i stane jesti sve malo po malo. Kad je nekoliko puta zalozio, stane se okretati oko sebe, kad ce se otegnuti i umrijeti. Uto vec dođe vrijeme rucku, te zene dodze i dotjera volove.

Posto je usla u kucu, ugleda hljeb na ognjistu nepecen, a po ognjistu proliveno mlijeko; zatim ode u stalu. Kad tamo, telad sve mlijeko popili, krave gladne i zedne; a kad se htjede vratiti u kucu, opazi da nema ni kvocke ni pilica. Udze u kucu, te stane vikati muza.

Ali se on usutio i nacinio se, da je vec umro. Zena se sjeti, da je na tavanu, te se odmah popne gore. Ugleda ga, gdje jede med, a ona zavice:

– Uh, sta to radis? Ako si Turcin, sto mi sve zijan za zijanom radis?

On se okrene, pa vec vidi da nije mrtav, te zato joj odvrati:

– Ma prodzi me se zeno! Eto si vidjela, sta je bilo zijana, pa sam se evo popeo na tavan, da se otrujem. Kad sam toliko zijana pocinio, nek’ i ne zivim.

– Hajde, budalo, kako ces se medom otrovati. Ta to sam ostavila za lijeka, a ti mi ga eto pojede. Idi, moj junace, pa svoj posao radi: ori, kopaj, idi u drva, a nemoj se kvartati u zenske poslove, kad te za to bog nije stvorio.

Kad to on cuje, jedva doceka. Brze bolje uhvati volove i ode i bez rucka orati, a zena ostane svoj posao radeci.

Poslije nije vise govorio, da su zenski poslovi lahki, vec je iza toga uvijek govorio, da su zenski poslovi još tezi od muskih.

[Mare]

in reply to: Disneyland – maj ’09 #12920

Slazem se sa Tevinim misljenjem:woohoo:

[Mare]

in reply to: Rogaticani pomozimo ENI FERIZ #12919

I od mene svaka cast Nermi.Prva liga.Aferim.

[Mare]

in reply to: Disneyland – maj ’09 #12901

Tri momka.Pravo dobri:woohoo:

[Mare]

in reply to: Disneyland – maj ’09 #12895

[Author]

Posts